|
Sje�anja
- Bleibur�ka tragedija-nastavak prvog dijela
Koordinator Hrvatskoga
internet portala www croatia ch, M. Grabovac me zamolio da napi�em
prigodan tekst povodom 59-te obljetnice Bleibur�ke tragedije. Pristao
sam, iako svjestan da je ljudsku bes�utnost i ljudsko zvjerstvo
nemogu�e opisati. Stoga sam u prvom dijelu prikazao �injenice o
toj vjerojatno najve�oj tragediji hrvatskoga naroda, a u ovom drugom
dijelu �injenice o posljedicama te tragedije.
BLEIBUR�KA TRAGEDIJA
Drugi dio
Bleibur�ka tragedija nije samo biolo�ki
osjetno oslabila hrvatski narod nego i duhovno. Jedan od zlih demona
jugoslavenstva je uspio nametnuti Hrvatima kompleks krivnje zbog
te�nje za vlastitom dr�avom. Umjesto osude zlo�ina izvr�enog nad
tisu�ama i tisu�ama nedu�nih, propagirao se Jasenovac i u svijet
slalo krivotvorene podatke o "hrvatskoj genocidnosti".
Jednostavno re�eno, Hrvatima se nastojalo ogaditi hrvatstvo
stalnim propagandisti�kim podmetanjima, pretjerivanjima i krivotvorinama.
Svijet je, na �alost, uglavnom prihva�ao jugopropagandu i na hrvatske
legitimne te�nje gledao sa skepsom ili negodovanjem. To je jo� uvijek
slu�aj: Hrvatima se jo� uvijek svaki me�unardni ugovor uvjetuje
pobolj�anjem odnosa prema manjinama, dok primjerice balti�ke zemlje
ulaze u EU, a da nitko ne postavlja pitanja o pravima velike ruske
manjine. Isti je slu�aj i sa susjednom Slovenijom.
Spomen na Bleiburg i Kri�ni put je �uvan
u domovini u privatnim krugovima, a u inozemstvu ga je od zaborava
�uvala politi�ka emigracija.
Poslije rata Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom
je zavladala nevi�ena apokalipsa. Hrvatski narod je �ivio u stalnom
strahu i neprestanoj nesigurnosti. Svatko je svaki �as mogao biti
progla�en "narodnim neprijateljem", �to je zna�ilo sigurnu
smrt, a u kasnijim godinama dugogodi�nju tamnicu. Revolucionari
su oduzeli Bogu pravo javnosti, ali time nisu oslobodili �ovjeka-gra�anina.
Na mjesto protjeranoga Boga ustoli�en je drug Tito, a �ovjekovo
mjesto je pripalo revolucionarnom partijskom sljedbeniku. Pod maskom
jugoslavenstva partijcu je bilo sve dopu�teno. Nije trebalo dugo
�ekati da partijci, pristigli iz �ume, u ime revolucije posvoje
sve �to im se prohtjelo: tvornice, ustanove, ku�e i stanove u privatnom
vlasni�tvu, �ak i katedre na sveu�ili�tima. Gdje se ciljevi nisu
mogli opravdavati revolucijom, opravdavani su "bratstvom i
jedinstvom".
Netom ustoli�ena komunisti�ka elita
je unijela u hrvatsko dru�tvo bizantski vrijednosni sustav: jedno
misli, drugo govori, tre�e radi. To je u na�oj narodnoj zajednici
odredilo sasvim nove "eti�ke" vrednote i dru�tvene ciljeve.
Htio ili ne, �ovjek s vremenom poprima pona�anje svoje okolice,
ako mu to (o)pona�anje koristi. U tom sustavu ve�ina postaje ravnodu�na
ili pak odbojna prema nacionalnim interesima. U nacionalnom je smislu
dominiralo jugoslavenstvo, a na kulturnom polju serbokroatizam.
Hrvatsvo se dr�alo ku�nom bole��u.
U Hrvatskoj se svijest o nacionalnim
i kulturnim interesima tek po�ela javno artikulirati padom Rankovi�a.
Najprije se pojavljuje u prolje�e 1967. "Deklaracija o hrvatskom
jeziku", onda list "Telegram", �to utire put "Hrvatskom
prolje�u" i "Hrvatskom tjedniku" 1971. godine. Istaknuti
hrvatski intelektualci javno upozoravaju na ugro�enost Hrvata, zapostavljanje
Hrvatske i bezumnost hrvatskih srbokatolika. Vlado Gotovac je u
svojim "Autsajderskim fragmentima" otvoreno pozvao Srbe,
koji ve� stolje�ima �ive u Hrvatskoj, da kona�no prihvate Hrvatsku
kao domovinu. Sve je to, me�utim, bilo kratkoga daha. Jugokomunisti�ka
�istka je brzo uslijedila i jedan dio prolje�ara utamni�ila, jedan
dio protjerala u emigraciju, a zatim zaklju�ala Maticu hrvatsku.
Nakon toga je zavladala poznata hrvatska �utnja, dok se ne osjeti
ugro�enom pred neuta�ivom bizantskom gramzljivosti. Ovdje bismo
se mogli slo�iti s onom da pravda kona�no ipak pobje�uje nepravdu,
ali sa stanovitom gor�inom. Doga�aji oko nastanka i konsolidiranja
hrvatske dr�ave pokaza�e da su nastale zablude i uvrije�ene predrasude
i te kako u nama: jugoslavenstvo se dublje uvuklo u pore hrvatske
zajednice nego �to nam je to milo �uti.
Po�etkom o�ujka 2004. stru�njaci Zapadnoatlantskoga
saveza (NATO) su ponovno ustanovili da je koncepcija i ustroj hrvatskih
Oru�anih snaga (OS) ili Hrvatske vojske (HV) nalik na neprijateljsku
i pora�enu vojsku biv�e dr�ave (JNA).Ta porazna �injenica nije nas
pogodila zbog toga �to odga�a pristup Hrvatske NATO-u nego �to nas
suo�ava s �injenicom da odgovrni ljudi u Hrvatskoj ne misle, ne
osje�aju niti rade hrvatski. Naime, u ovih dobrih dvanaest godina
od priznanja samostalne hrvatske dr�ave moglo se vojne �asnike stru�no
obrazovati na Zapadu, a vojno i nacionalno u Hrvatskoj, gdje postoji
duga vojna tradicija, nastala u sasvim drugim okolnostima borbe
za samoobranu. U Hrvatskoj su nama dostupna sredstva javnog priop�avanja
tu �injenicu jedva spomenula i poput "Ve�ernjeg lista"
stidljivo opisala. U inozemstvu se gotovo nitko nije ni uzbunio
- kao da je Hrvatima postalo svejedeno �to se zbiva u njihovoj domovini?
Inozemni promatra�i upozoravaju i na
jedan drugi "jugosindrom" hrvatske dr�ave, a to je nepromi�ljeno
i nekontrolirano zadu�ivanje u inozemstvu. Hrvatska, naime, nije
ispunila ni jedan jedini kriterij iz aran�mana s Me�unarodnim monetarnim
fondom iz godine 1993. i postoji opasnost da teret zadu�ivanja uskoro
dostigne granicu 30 milijardi US $, �to bi imalo katasrofalne posljedice
za kredibilitet i opstojnost hrvatske dr�ave.
Osim toga, trajni trule� dr�avnih ustanova
i sluganski odnos svih dosada�njih oligarha prema vanjskim �imbenicima
s istodobnim ozakonjenjem nesmiljene plja�ke vlastitih gra�ana,
pru�aju svima - prijateljima i neprijateljima - dokaze o nesposobnosti
Hrvata da upravljaju svojom dr�avom. Nakon sjajnih vojno-redatstvenih
akcija "Bljeska" i "Oluje", hrvatske vlasti
gotovo da nisu uspjele ponuditi svojim gra�anima kao ni svjetskoj
javnosti niti jedan �in kojim se ne bi kompromitiralo hrvatstvo.
Upravo je frapantno promatrati hrvatsku politi�ku scenu, koja je
navodno podijeljena na desnicu i ljevicu, kako se fakti�ki natje�e
u "tra�enju novoga gospodara" - �im je zemlju duhovno
i materijalno opusto�ila. Ni�ta novo u Hrvatskoj povijesti, uzme
li se u obzir izvje��e, koje je papin legat poslao u Rim sa zasjedanja
hrvatskih stale�a 1. sije�nja 1527. u Cetingradu nakon poraza pod
Moha�om: "trovarsi altro Signore"!
Mogli bismo,na �alost, jo� dosta toga
nabrojiti �to se podudara s "jugoslavenskom svije��u"
kao potkupljivost, "prvobora�ki mentalitet" - vi�e boraca
nego �to je bilo ratnika, odbijanje osobne odgovornosti, ali na�e
nije "popravljati" Hrvate u domovini nego upozoriti na
ono �to se uporno pre�u�uje me�u Hrvatima u inozemstvu. A to je
problem jugoslavenstva ili otpadni�tva - u situaciji kad je domovini
nu�na potpora.
Me�u nama su na djelu ljudi, koji se
prikazuju kao strastveni domoljubi, pripadnici krajnje desnice,
�uvari nacionalnih interesa, a zapravo su poricatelji hrvatstva.
Oni se trude oko povr�inskih manifestacija, kako bi sprije�ili dublju
i trajniju promi�bu Hrvatske. Oni uvjeravaju Hrvate da je najbolji
rad za Hrvatsku zabavljanje sa samim sobom. Po njihovoj logici svjedeno
je �to svijet o Hrvatskoj zna i pi�e kad je i onako "nezainteresiran"
ili "protiv nas", va�no je da se Hrvate zatvori u neku
prostoriju u kojoj �e iz�ivjeti svoje hrvatstvo. Oni pozivaju na
"jedinstvo", kasnije, kad su nau�ili da ta rije� ne odgovara
hrvatskom politi�kom diskurzu, po�eli su pozivati na "slogu"
i "zajedni�tvo", a jedini sadr�aj kojega su nudili bili
su oni i njihovo slugansko politi�ko sloganstvo. Oni su nau�ili
u svojim biv�im �kolama da se "svjesni gra�ani" ili "avangarda"
imaju okupljati u "Socijalisti�kom savezu" ili "Komunisti�koj
partiji", �iji cilj je bio stvaranje prividnoga "jedinstva".
Zaboravljaju ili ne�e da znaju, da se narod ili njegovi dijelovi
na demokratskim principima slo�e oko te�nji za nekim ciljevima ili
oko projekata, ideja i sadr�aja, koji im se �ine vitalnim za op�i
boljitak.
Tako oni uporno �ire vijesti da je Hrvatska
me�unarodno priznata na temelju granica zapisanih u Ustavu biv�e
dr�ave iz 1974. godine. Ova tvrdnja spada u one rafinirane jugola�i
koje ne uzimlju u obzir hrvatski narod i njegovu 13-stoljetnu povijest.
Izvori tih la�i su apsolutna usredoto�enost na Josipa Broza Tita
kao mjerilo svega povijesnoga i svega vrijednosnoga. To je dijalekti�ki
izgon Hrvatske iz njezine povijesti. Tu se o�ituje totalno odsustvo
ozbiljne hrvatske misli. Zar je mogu�e da je jugoslavenstvo odjednom
vi�e pru�ilo Hrvatskoj nego ona samoj sebi?
Oni uporno tvrde da Drugi svjetski rat
valja zaboraviti, da su svi Hrvati isti te da se provedbom
pomirbe nema razloga Hrvate dijeliti. Bila bi ludost tvrditi da
svi Hrvati nisu isti pred zakonom i �to se ti�e gra�anskih sloboda.
Ali, povijesno gledano, ne mogu biti isti Hrvati koji su se borili
za dr�avu s onima koji su se borili protiv nje. Zar su pred povije��u
isti otac i sin Ivankovi�-Vonta s Markom Veselicom i Vladom Gotovcom?
To bi bilo jedino mogu�e, ako bi se ustvrdilo da je Hrvatima svejedno
imaju li dr�avu ili je nemaju, imaju li eti�ku vrijednosnu ljestvicu
ili ne. Iza nastojanja da se sve hrvatske biografije svedu na jednu,
zapravo se krije porazna �injenica da Hrvatska ne smije biti domovinom
svojih mu�enika. I to je uspjeh pre�u�ivanja Bleibur�ke tragedije.
Titovi pioniri svoju kroatofobi�nost
prikrivaju tako �to progla�avaju ljevi�arima sve one koji se s njima
politi�ki ne sla�u. Desnica, koja jo� uvijek mitomanski �uva spomen
na Josipa Broza Tita, koja se boji i bori protiv hrvatskih domoljuba
iz politi�ke emigracije kao pokojnih dr. Petri�evi�a i dr. Ra�e
- na �ije komemoracije se nije smjela ni pojaviti a kamoli ih organizirati
- ne mo�e zacijelo biti hrvatskom desnicom. Desnica koja jednome
biv�em zagovorniku jugoklubova daje odli�je po�asnoga �lanstva,
ne mo�e biti desnica. Desnica u civiliziranom svijetu �uva tradicionalne
nacionalne vrijednosti, a ne poreme�uje ih i ne organizira, izme�u
ostaloga, "Hrvatski bal" u korizmi.
Hrvati su po�etkom devedesetih
godina pro�loga stolje�a po�eli zapo�eli s divljenja vrijednim akcijama:
pozivanjem �vicarskih javnih djelatnika na predavanja ili razgovor,
otkupom vrijednih knjiga o Hrvatskoj i darivanjem �vicarskim ustanovama
i javnim djelatnicima. Jugoslavenski orijentiranim snagama je ba�
to bio trn u oku, pored hrvatske nadregionalne, dakako srkomne,
povezanosti, dokinuli su i tu djelatnost. Godine 1999. se pojavila
neobi�na knjiga Leopolda Auburgera "Die kroatische Sprache
und der Serbokroatismus", koju oni uporno pre�u�uju u svojim
glasilima. Godine 2001. se pojavila knjiga Ludwiga Steindorffa "Kroatien.
Vom Mittelalter bis zur Gegenwart" i u spomenutim krugovima
do�ivjela istu sudbinu. Dok se ti isti Titovi pioniri se zaklinju
da "�ele o�uvati nacionalni osje�aj Hrvata u �vicarskoj i biti
odvjetnici svoje domovine pred strancima", povla�e sasvim nepotrebno
hrvatsko ime po �vicarskim sudovima i potajice likuju nad tim. Sad
se javljaju u elektronskim medijima pod Hrvati-AMAC - Hrvati
- gojenci majke hraniteljice - reklo bi se na hrvatskome. Pod
�igom slavnoga Zagreba�koga sveu�ili�ta i Gospinom slikom, koju
se dr�i za�titnicom hrvatskoga naroda, moderira slavni dvojac "duos"
anonimne protuhrvatske pamflete. Os... se proglasio piscom, �ekamo
da nas du... obraduje kao pjesnikinja. �ista agitpropska propaganda
koja se ne libi vrije�ati hrvatske nacionalne i vjerske osje�aje.
Anonimnost je njihova snaga u nastojanjima da Hrvatima ogade hrvatstvo!
Kad je primjerice u prolje�e 1991. godine trebalo �vicarskim sveu�ili�nim
centrima dostaviti apel Zagreba�koga sveu�ili�ta, u kojem se moli
solidarnost s ugro�enim hrvatskim narodom, ni jedan biv�i gojenac-sveu�ili�tarac
u �vicarskoj nije smio dati svoje ime da bude osoba za kontakt.
U�inio je to potpisnik ovih redaka koji se nikad nije sramio svoga
hrvatskoga podrijetla.
Mo�e li se biti Hrvat, ako se bit hrvatstva ne nalazi u doti�nom
hrvatstvu? �injenica je da deklarativno rodoljublje stoji u neprimjerenom
suodnosu sa stvarnim nacionalnim identitetom. Stoga je jasno da
se ovdje �ivi jugoslavenstvo kojemu su se Titovi pioniri ovih desetlje�a
�ivota u tu�ini neprestano dodvoravali. �alosno je samo to, �to
se o tome na svim stranama �uti! I jedno i drugo je tu�na posljedica
Bleibur�ke tragedije!
TIHOMIR
NUI�
|
