STJEPAN RADI� 11. lipnja 1871. - 8. kolovoza 1928.

Te�ko je na�i povijesnu li�nost koja se u nesretnom 20. stolje�u tako duboko usjekla u srca hrvatskoga puka kao Stjepan Radi�. Radi� je bio neprijeporni vo�a i u�itelj svoga naroda. Umire kao �rtva srpskoga atentata u beogradskoj skup�tini i ostaje do danas �ivom narodnom legendom.
Radi� se rodio u Trebarjevu Desnom kao deveto dijete selja�kih roditelja. Ve� kao gimnazijalac obilazi zemlju, upoznaje ljude i njihov �ivot, prosvjeduje protiv tiranina Hedervarya koji ga hapsi i utamni�uje. Nakon mature, upisuje studij prava u Pragu, Budimpe�ti i Moskvi. Zatim odlazi u Pariz gdje 1899. diplomira na Visokoj �koli politi�kih znanosti. Boravi i u �vicarskoj.
"Kad sam iz Praga kao �ak po�ao u Pariz, da se tamo upi�em u politi�ku �kolu, raspolagao sam s malo novca. U Z�richu sam ve� vidio da je moj plan neostvariv. Uzeo sam skromnu sobu u malom svrati�tu. Od briga nisam mogao dugo zaspati ..." Ujutro se u svrati�u pojavi jedan Zagreb�anin koji mu se obrati: "Nalazim se u neprilici. Upravo sam sklopio va�an trgova�ki posao, pa mi je potreban netko, koji bi odmah otputovao u Zagreb, da obavi neke stvari. Ne biste li Vi mogli to u�initi za mene? Pristao sam, i taj mi je zagreba�ki trgovac dao toliko novca, da sam na povratku mogao otputovati u Pariz, i jo� nekoliko mjeseci bezbri�no �ivjeti."
"U Pariz sam po�ao koncem 1897., ali se na Politi�ku �kolu nisam mogao upisati sve do jeseni iste godine, jer �kolarina za jedan semestar iznosi 180 franaka, a ja sam u Pariz do�ao s 57 franaka. U Parizu su me pomagali moji �kolski drugovi iz Praga i iz Zagreba. Praznike 1897. proveo sam u �vicarskoj, i to u Lausanni, gdje su kroz praznike mnogobrojni te�ajevi francuskoga jezika i francuske knji�evnosti, i to svi besplatno, te sam mogao prou�avati politi�ke prilike u �vicarskoj i istodobno se usavr�avati u francuskom jeziku."
U prosincu 1904. godine utemeljio je zajedno sa starijim bratom Antunom Hrvatsku pu�ku selja�ku stranku u �ijem programu se isti�e, da hrvatski narod ima pravo stvoriti svoju dr�avu i to potpuno neovisnu, kakva je nekada bila. Pod tim imenom �e stranka djelovati sve do 1920. godine, kad mijenja ime u Hrvatska republikanska selja�ka stranka. Godine 1925. stranka dobiva ime Hrvatska selja�ka stranka koje nosi i dan danas. U temelje te stranke Antun ugra�uje prosvjetu, a Stjepan organizirano nenasilno mirotvorstvo. "Osniva�i stranke nismo samo mi. S nama su bili Gubec, Begovi�, �enoa, Preradovi�, koji su toliko ljubavi iskazali za selja�ki narod. I od njih smo nau�ili po�tivati volju selja�koga naroda."
Tako su mogli govoriti ljudi koji su u dubinu svoje du�e utkali ono �to im je dala nepismena majka, mudra i pravedna �ena, a koju je Radi� do�ivljavao kao "vi�e misaono bi�e". Ona mu je pokazala "pravu i �ivu domovinu, jedan zapu�ten i potla�en narod". I podu�ila ga da su tome "zlu dva uzroka - zlobno srce i neprosvije�ena pamet". Prilikom odlaska na �kolovanje, priprijetila je i Antunu i Stjepanu: "Radije vas ne bih imala nego da jednom, zaboravivsi Boga, za�elite da narodu budete bogovi!"
Potkovani maj�inim moralom, vjerom u Boga te europskom politi�kom mi�lju, bra�a Radi� su, nadovezuju�i na Ilirce i Star�evi�a, ostvarili tre�i, mo�da i najzna�ajniji narodni preporod, pro�irili ga na puk i izgradili tako do kraja "hrvatsku nacionalnu istovjetnost i cjelokupnost". S nekolicinom zastupnika u Saboru, pisanom rije�ju (knjige, bro�ure, novine, �asopisi) kao i stalnim nastupima pred narodom, bra�a Radi�i su se borili do kraja rata da se ne odstupa od narodne suverenosti i hrvatske dr�avnosti. A kad su 1918. hrvatski politi�ari zajedno s prava�ima zagovarali i pripremali ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, Radi� je jedni tra�io o�uvanje i po�tivanje tisu�ljetne hrvatske dr�avnosti na temelju prirodnoga prava svojih seljaka, koje nije zanimala nova monarhija niti privla�ilo novo ujedinjenje, nego su zahtijevali svoju selja�ku republiku, "moralnu zajednicu misaonih bi�a" kako je bilo zapisano u Ustavu Neutralne Selja�ke Republike Hrvatske iz 1921. Na skandaloznoj sjednici Narodnoga vije�a 24. 11.1918. Radi� je odr�ao svoju slavni govor: ... "Ne srljajte kao guske u maglu! .... Gospodo! Najstra�nija je stvar, najve�i je grijeh i najve�a politi�ka pogre�ka svoj ro�eni narod stavljati pred gotove �injenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici bez naroda i protu narodu! Ako to ne vjerujete, dao Bog svima po�ivjeti toliko - to ne�e biti dugo - da vidite kako �e hrvatski narod u svojoj republikanskoj i �ovje�anskoj svijesti vas otpuhnuti ba� u �asu kad �ete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zaja�ili. �ivila Republika! �ivila Hrvatska!"
U novonastaloj dr�avi Hrvati su suo�eni s do tada nepoznatim barbarstvom. Nova vlast je militaristi�ka, mentalitet �inovni�tva bizantski, a bezakonje svakodnevica, poglavito otima�ina hrvatske zemlje i naseljavanje Srba po hrvatskim imanjima. Radilo se o fakti�noj okupaciji Hrvatske. Radi� pru�a otpor izvanparlamentarnom borbom, zbog �ega dobar dio vremena provodi po tamnicama. Popularnost mu u narodu raste, �to se odra�ava i na izbornim rezultatima njegove stranke. Tako oja�an gotovo apsolutnom potporom hrvatskoga naroda, Radi� se obra�a me�unarodnoj javnosti. Hoda od nemila do nedraga i obija pragove europskih metropola. Dr�i govore, vodi rasprave, daje izjave na francuskom, engleskom, njema�kom, �eskom, ruskom... i do�ivljava sudbinu Eugena Kvaternika od prije pola stolje�a: nitko ga ne razmije jer nitko ne razumije hrvatski problem. Srbi njegov odlazak u inozemstvo tuma�e "velizdajom", a zapadni ga politi�ari upu�uju na parlamentarnu borbu u beogradskoj skup�tini. Nakon �to je na izborima narod njegovu politiku legitimirao, Radi� se 1925. ipak odlu�i u�i u parlament. Tu �e ga 20. lipnja 1928. u za civilizirani svijet ne�uvenom zlo�inu, kojega je organizirala beogradska �ar�ija na �elu s kraljem Aleksandrom, radikalski poslanik Puni�a Ra�i� te�ko raniti kao i Ivana Gran�u, a ubiti Pavla Radi�a i Gjuru Basari�eka. S galerije je svjetina vikala "Bravo, Puni�a!" i "�ivjela velika Srbija!" Ve� je 1920. godine Aleksandar Kara�or�evi� banu Matku Laginji izjavio: "Ili moja ili njegova glava, za nas oba u ovoj dr�avi nema mjesta."
Kad su 8. kolovoza tu�no zajecala zagreba�ka zvona, slavna spisateljica Marija Juri�-Zagorka je zapisala: "No�as je proplakao Zagreb. Sutra �e kad sunce svane jauknut �itav narod, cijela Hrvatska. Isuse Bo�e - za�to sve ovo?!" Pokopan je 12. kolovoza na Mirgoju. Prema nekim zapisima, pokopu je nazo�ilo preko 300 tisu�a ljudi. Drugi govore o pola milijuna ljudi. U svakom slu�aju, bio je to do danas najveli�anstveniji pokop u Hrvatskoj. Hrvatski narod �e mu tek 15. sije�nja 1992. godine mo�i zahvaliti, obraniv�i svoju Hrvatsku nadljudskim �rtvama od iste one zlo�ina�ke ruke koja je Radi�a ubila.
Stjepan Radi� je jedanput rekao: "Ja �ivo �elim da me �to vi�e Hrvata zavoli onako kako ja sav hrvatski narod ljubim". Koliko ga je narod volio, svjedo�i i ova pjesma u kojoj je Radi� jedan od �etiri stupa na kojima puk gradi svoje domo- i rodoljublje:

Vezak vezla Hrvatica mlada,
vezak vezla s �etiri grane:
Prva grana kralja Tomislava.
Druga grana Zrinksih-Frankopana,
Tre�a grana Jela�i�a bana,
A �etvrta Radi�a Stipana.

Radi� je napisao oko �ezdesetak knjiga, objavio brojne �lanke i odr�ao tisu�e govora. Nikad nije pozvao goloruki narod na oru�je i nikad nije posrnuo pred pohlepom. Dapa�e, u duhu hrvatske narodne tradicije njegovao je i propovijedao pravicu za sve. Stoga bi Radi�evo mirotvorstvo valjalo stru�no obraditi i svijetu ponuditi kao vrhunski dokaz hrvatske miroljubivosti i u te�kim vremenima. A suvremene hrvatske politi�are bi se moglo upozoriti, da narod zastupati ne zna�i pro�i na izborima, nego na izborima "moralna zajednica misaonih bi�a" legitimira program koji vodi k op�enarodnoj koristi.
Jedan, u domovini ne ba� obljubljeni povjesnik zapisa za Stjepana Radi�a: "U hrvatskoj povijesti nema nikoga tko bi mu bio sli�an"! A netko doda: "Pucanj u Radi�a, bio je pucanj u hrvatski narod"! Samo kad bi to shvatile suvremene nasta�e!

Tihomir Nui�