|
Paul
Widmer: "Kroatien im Umbruch. Ein Land zwischen Balkan und
Europa"
DOBA
TEMELJITIH PROMJENA U HRVATSKOJ
Knjiga Paula Widmera, �vicarskoga poklisara u Hrvatskoj, "Kroatien
im Umbruch. Ein Land zwischen Balkan und Europa" imat �e sigurno
stanoviti utjecaj na ugled Hrvatske u diplomatskim i politi�kim
krugovima. Tihomir Nui� joj stoga posve�uje vi�e prostora nego �to
je uobi�ajeno.
Diferenciranje (razlu�ivanje)
je oblikovanje razli�itosti na zajedni�koj podlozi - tako jedan
rje�nik. Razlika (Unterschied) je ono u �emu se dvije ili vi�e stvari
ne sla�u. Razlu�ivanje (diferenciranje) i razlikovanje (Unterscheidung)
nisu, dakle, identi�ni pojmovi. Ova pojmovna razlu�ba je jedna od
bitnih pretpostavki za razumijevanje knjige Paula Widmera*, �vicarskoga
poklisara u Hrvatskoj (1999.-2003.), koja se netom pojavila u renomiranoj
liberalnoj ku�i NZZ-a.
"Razgrani�enje, ogra�ivanje,
izdvajanje, posvajanje - na Balkanu se rado razlikuje izme�u sebe
i drugoga. Rado se stvaraju fronte izme�u moga i tvoga, izme�u mi
i drugi, izme�u prava i nepravde. Prije svega, puno ih je uvjereno
da je samo njihov nazor ispravan. Kamo god se krenulo, istinu se
prezentira kao ne�to jednozna�no, kao uvezani paket. Koliko naroda,
toliko istina. Svaka nacija obja�njava s bezpogovornim uvjerenjem
kako su drugi prouzro�ili sva zla u regiji. Nitko sebe samoga ne
vidi kao po�initelja, nego je uvijek �rtva. Hvata se za vrijednosni
kanon koji je poprili�no imun na utjecaje izvana. On vrijedi apsolutno,
ali je teritorijalno ograni�en. Stoga se ovdje radi, ako se po�e
od jedne k drugoj naciji, o ne�emu kao paralelnim istinama - ili
upravo neistinama.
Razlika sve vi�e i vi�e - diferenciranje
pak nedostaje na Balkanu. Takvo �to manje le�i nacijama i manjinama
na jugoistoku Europe. Postoje povijesni razlozi za to dr�anje. Diferencirano
promatranje pretpostavlja minimum zajedni�koga na kojemu se temelje
sve razli�itosti. Tko diferencira, ne izdvaja drugo, nego ga situira
u jednom ve�em rasteru. S nadre�enoga stajali�ta odva�e jednako
i razli�ito �to je vi�e mogu�e bez stran�arenja i bez strasti. Pritom
ne �tedi ni vlastitu poziciju; i nju podvrgava isto tako kriti�nom
propitivanju. Ovaj pak zajedni�ki okvir nije nikada egzistirao,
otkad su slavenska plemena naselila prostor na jugoistoku Europe.
Tek na po�etku 20. stolje�a, nakon povla�enja Osmanlija, pojavljuju
se naznake u tom smjeru" (str. 22/23).
Autor o�ito vidi probleme koji
ipak nisu samo problemi toga dijela Europe i nudi perspektive. Povijesne
okolnosti, u kojima su narodi na jugoistoku Europe �ivjeli, pripadnost
razli�itim religijama, koje su jo� uvijek element nacionalne identifikacije,
te postkomunisti�ko brisanje svega �to bi bilo zajedni�ko, poja�avaju
i o�tre pogled za razlike. Unato� tome postoje tendencije za prevladavanjem
nagla�avanja razlika, premda se ne �eli odre�i nacionalne svijesti
i etni�ko-religioznoga identiteta. Postoji �elja za sudjelovanjem
u sekularnom europskom procesu ujedinjenja. Po�to se to ne mo�e
posti�i vlastitim snagama, nu�na je pomo� izvana, a tu je Europska
Unija kao jedina nada.
Autor poznaje jako dobro hrvatske
osjetljivosti i navodi ih ovim redom "Balkan", "ex-Jugoslaveni"
i "srpskohrvatski". Poku�ava se u�ivjeti u njih i pri
tom doziva u pomo� onu Churchillovu o vi�ku povijesti na Balkanu:
There is too much history in the Balkans. Premda se jedna tre�ina
Hrvatske geografski nalazi na Balkanskom poluotoku (Lika i Dalmacija),
pisac opisuje kako Hrvati i njihovi politi�ari, s kojima se osobno
susreo, od pokojnoga predsjednika Tu�mana do zastupnice u Saboru
Vesne Pusi�, odbijaju bilo kakvu povezanost Hrvatske s Balkanom
- regijom stalnih konflikata, nasilja, zaostalosti, mr�nje... On
ne vidi "balkanski" problem u nastajanju malih dr�ava,
nego u kvaliteti tih dr�ava. "Povijest je odavno dokazala da
male dr�ave, ako svoju pozornost usredoto�e na unutarnji razvoj,
nisu manje sposobne osigurati svoj opstanak negoli ve�e dr�ave.
�tetan je nemir kojega siju male, u sebi nestabilne i revan�isti�kim
snovima no�ene dr�ave. One unose labilni element u me�unarodnu konstelaciju
snaga. Ovakve dr�ave moraju se stalno bojati napada izvana ili su
same povod za takvu bojazan" (str.36). Hrvatska uistinu �ivi
u okru�enje velikosrpskih iluzija s utegom srpske manjine, neoblikovanom
bosanskom dr�avom, a i dobar dio hrvatskoga naroda �ivi u susjednim
zemljama. Hrvatski problem s Balkanom je kompleksan i podlije�e
ucjenjivanju. Pisac je toga svjestan te ubacuje u igru rije� "po�vicar�enje"
("Verschweizerung"), koja unato� ugledu �vicarske u svijetu
ima jako negativan podton, da bi ilustrirao problematiku.
Za drugu hrvatsku osjetljivost,
pisac ima potpuno razumijevanje. Hrvati su ulo�ili tolike �rtve
da se oslobode jugoslavenskoga balasta i sad ih zbog nemara ili
obi�ne udobnosti nazivati "Ex-Jugoslawen" �isti je cinizam.
Tre�u hrvatsku osjetljivost
"srpskohrvatski" jezik autor uop�e nije shvatio, premda
valja imati razumijevanja za neugodnosti kojima je bio izlo�en u
svezi s time. Kako je god glupo poricati zajedni�ku podlogu ju�noslavenskih
jezika, ni�ta manje nije neugodno inzistiranje jednoga diplomata
na nazivu koji je povezan s nametanjem, tiranijom, kolonijalnim
odnosom i ne na posljetku sa srbiziranjem hrvatskoga jezika. U temeljna
�ovjekova prava spada da imenuje svoj jezik. Kad bi se cijeli svijet
slu�io njema�kim jezikom, prvi bih ustao u obranu �vicaraca da imaju
pravo re�i da govore "Schwizerd�tsch"! Uostalom i sam
autor posve�uje jedno manje poglavlje problemu brisanja ili pre�u�ivanja
Hrvatima nepo�udnih imena kao Beograd, Jugoslavija i sl. Ako su
imena tako va�na i kao znak uva�avanja drugoga, zbog �ega Hrvati
nemaju pravo na imenovanje svoga jezika i kao znak uva�avanja samih
sebe? Ni hrvatska dr�ava niti hrvatski jezik nisu nastali protiv
nekoga; hrvatski narod ostvaruje samo ona prava koja su na�elno
zajam�ena svim narodima na kugli zemaljskoj. To �to su u Zagrebu
bili uklonjeni putokazi "Beograd", u�injeno je ono �to
bi se posvuda na svijetu u�inilo u to vrijeme prema agresoru.
Jedno je poglavlje knjige posve�eno
Brijunima, koje je poklisar Widmer posjetio na poziv predsjednika
Mesi�a. Iz njega se i��itava da i najljep�a prirodna ljepota nije
bila u stanju utjecati na diktatorsku prirodu komunizmom otrovanoga
Tita. Daljnje poglavlje je posve�eno onom o �emu Hrvati �ute, a
trebalii bi iz dana u dan ponavljati - minama. Humanitarna pomo�
�vicarske dr�ave, koja iznosi vi�e desetina milijuna franaka, nije
samo kori�tena u obnovu spaljenih sela, nego i u �i��enje minskih
polja. Me�u mjestima koja su dobila �vicarsku pomo� je i sinjsko
Hrvace. Autor bilje�i da je Hrvatska, pored BiH, zemlja s najvi�e
posijanih mina u Europi. Ra�una se da u Hrvatskoj na 1600 km2 ili
na gotovo 3 % dr�avnoga teritorija le�i jo� oko 700 tisu�a mina.
Razminiranje je uglavnom prepu�teno biv�im vojnicima koji rade pod
lo�im uvjetima i stalno pod �ivotnom opasno��u. Naravno, tko je
blizu Sinja, taj se upoznaje i sa Sinjskom Alkom. Autor opisuje
svu dramati�nu politizaciju poprili�no precizno kao i svoju posredni�ku
misiju.
Knin i okolica kao te�i�te poratne
pomo�i Hrvatskoj s oko 11 milijuna franaka. 285 restauriranih ku�a
i stanova na broj. U Golubi�u, selu naseljenu prete�ito srpskim
pu�anstvom s podosta hrvatskih izbjeglica iz Bosne, �vicarska je
obnovila poljoprivrednu zadrugu iz sociajlisti�koga doba i predala
stanovnicima pod uvjetom da oba naroda budu zastupljena u vode�im
tijelima i da se posluje prema pravilima koja je sam autor nalo�io.
Poklisar je ve� jedanput morao iz Zagreba putovati u Golubi� i ponavljati
�vicarske uvjete. On ra�una da se do sada vratilo oko 100 tisu�a
srpskih izbjeglica u Hrvatsku i da bi njihov kona�an broj mogao
biti oko 150 tisu�a i to spominje kao ne�to neusporedivo u europskoj
povijesti - protjerani Grci iz Turske ili Turci iz Gr�ke, sudetski
Nijemci iz �e�ke ili Finci iz Karelije nitko se od tih nikad nije
vratio u podru�ja iz kojih je protjeran. Jedno je poglavlje posve�eno
sudbini bosanskih naroda ispripovije-dano na prognanoj hrvatskoj
obitelji iz Prijedora, a u pretposljednjem se poglavlju prisje�a
svoga susreta i pregovora s tada�njim vo�om bosanskih Srba i sada�njim
optu�enikom za ratne zlo�ine Radovanom Karad�i�em, dok je jo� bio
na drugoj funkciji KSZE-delegata. Posljednje je poglavlje naslovljeno
"Zagreb - ili dugogodi�nje tra�enje naklonosti Zapada".
Zagreb je oduvijek europski grad koji pati, opravdano ili ne, od
balkanofobije. Danas �eli ispraviti onu stranputicu koju je po�inio
1918. godine i gotovo u panici se �eli priklju�iti EU, kako je Sabor
ve� 1527. godine na Cetingradu odlu�io. Hrvatska kuca na vrata Europe
s te�kim teretom ratnih posljedica: s najmanje 12 tisu�a poginulih,
s jo� vi�e povrije�enih, s poru�enim gradovima i selima, s haa�kom
om�om. Umjesto su�uti, Hrvatsku se vodi pred suca. Me�unardona zajednica
je posljednjih godina postavila nove standarde. Ona ne prosu�uje
samo pravo na rat, nego i pravo u ratu, me�unarodno pravo obuhva�a
ne samo dr�ave, nego i pojednice. Po�injena nepravda, pa makar i
u okviru legitimnoga rata, ostaje nepravdom. Stoga Hrvatska treba
ovu procesuirati u vlastitiom interesu, ka�e autor. Ipak se autor
pita, je li me�unarodna zajednica zaista postavila nove standarde?
Za�to bi Hrvatska morala izru�ivati svoje generale Haa�kom tribunalu,
ako Amerika odbacuje svaku suradnju s Me�unarodnim kaznenim sudom?
Za�to moraju vlastiti �asnici preuzeti odgovornost za zlo�ine koje
nisu sprije�ili, ako nijedan "plavac" nije morao odgovarati
za masakr u Srebrenici? Pobjednici nikad u povijesti nisu bili optu�ivani.
Tek nakon raspada Jugoslavije Europa je promijenila pravila. (str.
179)
U razgovoru s Hrvatima, autor
je suo�en s neugodnim pitanjima poput onoga: "Za�to me�unarodna
zajednica vi�e tra�i od nas nego od drugih"? (str. 98) On odgovara
da je to zbog toga �to su ljudska prava postala va�nim �imbenikom
u me�unarodnim odnosima i da se ta nova na�ela �ele provesti upravo
na podru�ju jugoisto�ne Europe. Ali pisac zna da Hrvati vide da
SAD ne�to od njih tra�i, �to same ne provode, da Francuska zahtijeva
provedbu ljudskih prava za manjine, a sama ne dopu�ta da u zemlji
postoje nacionalne manjine, Velika Britanija promatra sjevernoirski
konflikt kao unutarnje pitanje, a o�ituje se skepti�no prema stanju
u Hrvatskoj... Mjera s dva ar�ina. Ipak je Hrvatska du�na provesti
ugovore koje je sama potpisala, misli autor. K tome valja dodati
da je i autor mi�ljenja da je Hrvatska dobila premalo me�unarodne
pomo�i u odnosu na Bosnu, Kosovo i Srbiju. Me�utim, on ka�e da je
me�unarodna pomo� stvar solidarnosti, a to je ne�to �to je dragovoljno
- daje onaj tko ho�e onome kome ho�e.
Knjiga je jasno pisana i �ita
se lagano. U njoj su na�la mjesta pitanja s kojima se Hrvati danas
suo�avaju - osim jednoga va�noga: osim �to nacionalne manjine u�ivaju
sva prava, imaju li one ikakve obveze prema Hrvatskoj? Me�u odgovorima
mi je osobito jedna re�enica zapela: "Oni (misli se na narode
jugoisto�ne Europe) zagovaraju strane investicije, a vlastiti novac
ipak radije �tede u inozemstvu". Autorova zapa�anja su zapa�anja
jednoga diplomata odrasla i �kolovana u demokratskom okru�enju i
u miru. Zamislite nekog carevi�a na objedu na nekom zapu�tenom seoskom
dobru! Paul Widmer je ulo�io veliki trud u ovu knjigu. Nije samo
pro�ao zemlju uzdu� i poprijeko, nego je razgovaro s ljudima na
terenu i �itao. Nesvakida�nji je to doga�aj. Diplomat pisac i liberalni
nakladnik. Ova �e knjiga bez dvojbe imati odre�eni utjecaj u diplomatskim
i politi�kim krugovima na njihov budu�i odnos prema Hrvatskoj. Knjiga
je bogato ilustrirana fotografijama i kartama i jednim malim dodatkom
sa statisti�kim podacima o stanovni�tvu na dijelu jugoisto�ne Europe.
Tihomir Nui�
* Paul Widmer: Kroatien im Umbruch.
Ein Land zwischen Balkan und Europa. Verlag Neue Z�rcher Zeitung,
Z�rich 2004. Cijena Fr. 38.--
|
