|
U
potrazi za slobodom i kruhom
Na tragu Hrvata u �vicarskoj - NOBELOVCI:
LAVOSLAV RU�I�KA
(VUKOVAR,
13.9.1887. - Z�RICH, 26.9.1976.)
U slavonskom gradu Vukovaru
rodio se 13. rujna 1887. ba�varu Stjepanu Ru�i�ki i njegovoj supruzi
Amaliji sin kojeg su krstili imenom Lavoslav. Ni u najbujnijoj ma�ti
se nije moglo pretpostaviti da �e Lavoslav Ru�i�ka jednoga dana
na ETH (Savezna tehni�ka visoka �kola) u Z�richu utemeljiti svjetski
poznatu �kolu za organsku kemiju, osvojiti Nobelovu nagradu, �vicarskoj
kemijskoj industriji dati va�ne impulse i svojoj novoj domovini
pokloniti vrijednu zbirku nizozemskog slikarstva.
�IVOTNO OSIGURANJE ZA FINANCIRANJE
STUDIJA
Otac Lavoslava Ru�i�ke imao
je samo dvije godine �kole i izu�io je za ba�vara. Ipak je uspio
postati uspje�nim trgovcom drvetom. Njegova dva sina su trebala
dobiti najbolju mogu�u izobrazbu; sklopio je �ivotno osiguranje
kako bi im jednoga dana mogao omogu�iti fakultetsko �kolovanje.
Bila je to va�na odluka, jer je otac umro kada je Leopold imao samo
�etiri godine, a prije toga je spekulcijama drvom izgubio imovinu.
Majka se sa svojom djecom vratila u rodni Osijek gdje je �ivjela
s dvije neudate tete. Ru�i�ka je bio dobar, ali ne odli�an u�enik;
prirodne znanosti zanimale su ga znatno vi�e nego literatura i filozofija.
Htio je postati sve�enikom, ali se kona�no ipak odlu�io za kemiju.
Nakon mature upisao se na visoku tehni�ku �kolu u Karlsruheu. Novac
o�eva �ivotnoga osiguranja bio je dovoljan za tro�kove studija i
spartanski �ivot. Iznajmio je sobu kod jednog zeljezni�ara �ija
je k�er postala njegovom prvom suprugom.
VE� KAO STUDENT RU�I�KA JE KOMBINIRAO
VISOKI TALENT S NEVJEROJATNOM MARLJIVO��U; NJEGOVA SNAGA ZA RAD
BILA JE FENOMENALNA. POD VODSTVOM HERMANNA STAUDINGERA, UTEMLJITELJA
MAKROMOLEKULARNE KEMIJE, PO�EO JE VE� U �ETVRTOM SEMESTRU ISTOVREMENO
S DIPLOMSKIM RADOM I S DOKTORATOM; OBOJE JE ZAVR�IO KRAJEM 1910.
STAUDINGER JE 1912. POZVAN NA ETH I RU�I�KU JE UZEO KAO SVOG ASISTENTA;
KAD SE OVAJ 1916. HTIO HABILITIRATI KAO PRIVATNI DOCENT, IZGUBIO
JE ASISTENTSKO MJESTO. ODOBREN MU JE SAMO JEDAN MALI LABORATORIJ
U KOJEM NIJE SMIO IMATI VI�E OD TRI STALKA.
Od �eneve preko Utrechta
natrag u Z�rich
NI KAO PRIVATNI DOCENT NI KAO
TITULARNI PROFESOR (STO JE POSTAO 1923.) RUZICKA NIJE DOBIVAO PLACU
OD ETH. BIO JE PRIMORAN TRAZITI FINANCIJSKU POMOC OD KEMIJSKE INDUSTRIJE.
MEDU OSTALIM GA JE POMAGALO DRUSTVO ZA KEMIJSKU INDUSTRIJU U BASELU
(KASNIJE CIBA), ZATIM TVORNICA MIRISA CHUIT DE NAEF (KASNIJE FIRMENICH)
U �ENEVI. U NJOJ JE 1925. PREUZEO MJESTO VODITELJA ZNANSTVENIH ISTRAZIVANJA.
GODINU DANA KASNIJE DOBIO JE POZIV NA SVEUCILISTE UTRECHT. U NIZOZEMSKOJ
JE PROVEO SRETNO VRIJEME U KOJEM SE U NJEMU PROBUDILA LJUBAV PREMA
CVIJECU I NIZOZEMSKOM SLIKARSTVU. IPAK, 1929. SE OSTVARIO NJEGOV
STARI SAN: POZVAN JE ZA ORDINARIJA ZA KEMIJU NA ETH.
Tada je kemijska profesura na
ETH-u vrijedila kao odsko�na daska za mlade njema�ke docente koji
su i��ekivali radno mjesto u domovini. Nijedan od profesora nije
ostajao dugo i izgradnja infrastrtikture laboratorija bila je zapostavljena.
Taj zadatak je preuzeo Ru�i�ka s energijom koja je za nj karakteristi�na
i u tri desetlje�a djelovanja Institut je rastao i napredovao, zahvaljuju�i
sretnoj suradnji s industrijom. Pri odabiranju svojih suradnika
imao je sretnu ruku jer su mnogi slavni kemi�ari proizi�li iz njegova
Instituta.
PROSJE�NOST RU�I�KA NIJE TOLERIRAO.
LJUDE KOJI SU U NJEGOVIM O�IMA BILI GLUPANI NIJE PODNOSIO I ODNOSIO
SE PREMA NJIMA S OMALOVA�AVANJEM. BIO JE U APSOLUTNOM SMISLU �EF
I GLAVA INSTITUTA. NJEGOV JE AUTORITET BIO NEOSPORIV, BIO JE STRAH
I TREPET TAKO DA SU GA MNOGI �AK I MRZILI. IPAK JE RESPEKTIRAO VALJANE
ARGUMENTE I PODVRGAVAO IM SE. PONEKAD JE REAGIRAO VRLO IMPULZIVNO,
PRIJE NEGO �TO SE INFORMIRAO I RAZMISLIO O MOGU�IM POSLJEDICAMA
SVOGA �INA.
Vi�elan�ani prsteni, terpeni
i hormoni
SREDNJE TRIDESETE GODINE BILE
SU RU�I�KINO NAJKREATIVNIJE RAZDOBLJE. NOBELOVU NAGRADU DOBIO JE
1939. GODINE ZA SVOJE RADOVE O POLYMETHYLENIMA I VI�IM TERPENIMA.
TO SU DVA NAJVA�NIJA PODRU�JA NA KOJIMA JE DJELOVAO. PRVI NIEGOV
TRIJUMF BILO JE OBJA�NJENJE O KONSTITUCIJI PRIRODNIH MIRISA MOSUSA,
MUSCONA I ZIBETONA, KOJI SU TADA BILI VRLO SKUPI. NIZOM ELEGANTNIH
I IZRA�AJNIH KEMIJSKIH REAKCIJA, RU�I�KA JE DOKAZAO DA JE RIJE�
O VI�ELAN�ANIM PRSTENIMA S 15 ODNOSNO 17 ATOMA UGLJIKA. TIME JE
OTKRIO EGZISTENCIJU TAKVIH PRSTENASTIH SPOJEVA. POSLIJE TOGA JE
SINTETIZIRAO CIJELI NIZ TAKVIH PRSTENASTIH SPOJEVA S 9 DO 34 �LANKA.
Terpenima je Ru�i�ka bio fasciniran
cijeloga �ivota. Tu je rije� o spojevima koji se nalaze posvuda
u prirodi i koji su va�ni sastav eteri�nih ulja. Ru�i�ka je spoznao
da se uglji�na struktura terpena izvodi iz jednostavne ugljikovodi�ne
strukture isoprena. Monoterpeni dobivaju dvije isoprenske jedinice;
tome pripadaju mentol, pinen i campher. Sesquiterpeni su izgra�eni
iz tri isoprenska ostatka, diterpeni (na primjer kiselina abietina
iz koliphoniuma) iz �etiri, triterpeni kao lanosterin (koji se nalazi
u �istoj masti) iz �est isoprenskih ostataka. Tetraterpenu iz osam
isoprenskih ostataka pripadaju postoje�e biljne boje (takozvane
carotinoide) na primjer carotini iz mrkve.
IZ TRITERPEN-SQUALENA KOJI SE
NALAZI U ULJU MORSKOG PSA, NASTAJU IN VIVO PREKO LANOSTERINA STERINE
I STEROIDI KOJIMA PRIPADAJU HORMONI NADBUBRE�NE �LIJEZDE (KAO NA
PRIMJER CORTISON) I SEKSUALNI HORMONI KAO I BROJNE BIOLO�KI VRLO
VA�NE TVARI. JEDAN OD NJEGOVIH NAJUSPJELIJIH PRONALAZAKA JE PARCIJALNA
SINTEZA SPOLNIH HORMONA ANDROSTERONA I TESTOSTERONA KROZ RAZGRADNJU
PRIRODNIH �IROKO RAZGRANI�ENIH DERIVATA KOLESTERINA. OVE SU SINTEZE
BILE JAKO VA�NE ZA RAZVOJ �VICARSKE KEMIJSKE INDUSTRIJE.
Skromni "robovlasnik"
RU�I�KA JE SVOJIM STUDENTIMA
O�TRO NAGLA�AVAO DA SE AKADEMSKA SLOBODA SASTOJI U TOME DA SE PUNO
VI�E SMIJE RADITI NEGO �TO JE PROPISANO. OD SVOJIH SURADNIKA, A
POGOTOVO OD SAMOGA SEBE, TRA�IO JE ZALAGANJE KOJE JE DALEKO IZNAD
PROSJEKA. NJEGOVA PREDAVANJA PO�IMALA SU UVIJEK TO�NO U 8.15, A
U 9.00 SATI �ELIO JE NA SVOM STOLU POPIS SURADNIKA KOJI DO TADA
JO� NISU DO�LI NA POSAO. DVA PUTA DNEVNO OBILAZIO JE INSTITUT, OSOBNO
DIJELIO SVOJIM DOKTORANTIMA I SURADNICIMA REZULTATE ANALIZA I RASPRAVLJAO
O TOME S NJIMA.
Unato� zaradi od svojih patenata,
�ivio je vrlo �tedljivo i (u sitnicama) skromno. Tako bi ostatke
svoga sapuna slijepljivao, u laboratoriju je �uvao rabljene �ibice
da bi plamen s jednog bunzenovog plamenika prenio na drugi. Pri
obilascima Instituta gasio je svjetlo posvuda gdje nije bilo potrebno
da gori. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Americi su se skupile
zarade od patentiranih licenci od oko tri i pol milijuna franaka.
Dvije godine se Ru�i�ka koncentrirao na kupovinu slika i pri tome
postao stru�njak za nizozemsko slikarstvo. Slike je darovao z�ri�kom
Kunsthausu. U glazbi je cijenio naro�ito J. S. Bacha jer je slu�aju�i
ga mogao razmi�ljati o triterpenima. Udaljio se od takozvanog intelektualizma
i nije razumio za�to se u knjigama beskona�no ruje po bolesnim du�ama.
K tome je mislio da je njegov vlastiti unutra�nji �vot rnnogo zanimljiviji
nego sve �to se mo�e pro�itati.
S GODINAMA JE RU�I�KI DOSADIO
RUTINSKI POSAO; KONCENTRIRA SE SAMO NA OP�ENITE ASPEKTE KEMIJE KAO
I NA UPRAVNE I RAVNATELJSKE ZADATKE. U LABORATORIJIMA, KOJE JE PREPUSTIO
SVOJIM SURADNICIMA, BIO JE RIJETKO VI�AN. HTIO JE IZBJE�I DA GA
NETKO OD PO�ETNIKA ZAPITA O PRAKTI�NOJ PROVEDBI JEDNE OD NOVIH REAKCIJA
KOJIMA VI�E NIJE VLADAO. U SVIM DRUGIM PITANJIMA NJEGOVI PRIJA�NJI
USPJESI DAVALI SU MU UPORI�TE. S VLA��U SVAKE VRSTE, OKRUNJENOM
I NEOKRUNJENOM, OPHODIO SE S NAJVE�OM LAKO�OM.
Ru�i�ka je jako volio cvije�e.
Bio je pasionirani fotograf boja, najprije starim autochrom-postupkom,
a zatim novim filmovima u boji pomo�u kojih je napravio tisu�e dijapozitiva.
Posebna mu je �elja bila da sam uzgaja osobito lijepo cvije�e. U
njegovom vrtu je raslo vi�e od 2000 razli�itih vrsta biljaka, prije
svega alpsko cvije�e i ru�e, a imao je i puno krasnih konifera (zimzelenih
biljaka).
MATERIJALIST I REDUKCIONIST
U mladim godinama Ru�i�ka je
s odu�evljenjem �itao Haeckelovu knjigu Svjetske zagonetke: ta knjiga
je imala veliki utjecaj na nj i njegov kasniji ateisti�ki i materijalisti�ki
stav. Nastanak �ivota dr�ao je posljedicom samoorganiziranja materije.
Bio je to problem koji ga je jako zanimao. U kasnijim godinama bavio
se intenzivno biokemijom; zahvaljuju�i njegovoj inicijatvi na ETH
Z�rich otvorena je katedra za tu disciplinu. S velikom o�arano��u
Ru�i�ka je �itao sve o prebiotskim fenomenima. Naro�ito je cijenio
radove ruskog biokemi�ara Aleksandra Oparina, kojega je osobno poznavao.
Bio je odu�evljen kad su 1953. Watson i Crick publicirali model
DNA-strukture i -replikacije: to je za njega bio veliki trijumf
znanosti.
POSLIJE RATA RU�I�KA OTKRIVA
SVOJU SLAVENSKU DU�U: ZAUZIMA SE ZA PONOVNU IZGRADNJU JUGOSLAVIJE
U KOJOJ GA SE I DANAS SLAVI KAO NEKOG SVECA. VI�E PUTA GA JE PRIMIO
MAR�AL TITO I SMATRAO SE NJEGOVIM PRIJATELJEM. NJEGOVA NAKLONOST
PREMA POLJSKOJ I RUSIJI BILA JE PANSLAVENSKI OBOJENA. LIJEVE IDEOLOGE
JE UVIJEK ISMIJAVAO, POLITI�KE KNJIGE NIJE NIKADA �ITAO, A ZNAO
JE RE�I: "MOJ KOMUNIZAM PRAVIM JA SAM". NJEGOVI PRIJATELJI
PRIPISUJU NJEGOVOJ SLJEPO�I ZA BOJE, DA RU�I�KA (KAO ISTOVREMENI
�LAN SOVJETSKE I PAPINSKE AKADEMIJE) KARDINALCRVENU BOJU NIJE MOGAO
RAZLIKOVATI OD CRVENE BOJE SOCIJALISTI�KIH ZASTAVA! BIO JE �LANOM
MNOGIH ISTO�NOPACIFISTI�KIH ORGANIZACIJA I NAZO�IO JE SKUPOVIMA
PROTIV ATOMSKOG ORU�JA. POSLIJE GU�ENJA MA�ARSKOG USTANKA 1956.
NAGLO JE OPAO NJEGOV INTERES ZA POLITIKU.
Zidna plo�a puna formula
ZA STUDENTE KOJI SU U KASNIM
�ETRDESETIM I PEDESETIM GODINAMA NA ODJELIMA IV, V I X ETH-A BILI
NA PREDAVANJU ORGANSKE KEMIJE II, BIO JE RU�I�KA JEDAN GRAND OLD
MAN PAR EXCELLENCE. ON JE POSTIGAO SVE O �EMU SE STUDENTI NISU NITI
USUDILI SANJATI: BIO JE BOGAT, SLAVAN, MOGAO SI JE DOPUSTITI KOJEKAKVE
�UDNOVATE POSTUPKE I IMAO JE FENOMENALNO SAMOPOUZDANJE. ZA SVE NAS
ON JE BIO "DER RUTSCH" KOJEGA SE RESPEKTIRALO I PRED KOJIM
SE POMALO STREPILO, POGOTOVO ZBOG NJEGOVIH STROGIH ISPITA. NJEGOVA
PREDAVANJA SASTOJALA SU SE U TOME DA PLO�U ZA PLO�OM NAPUNI KEMIJSKIM
REAKCIJSKIM FORMULAMA, �TO SE PRATILO NAPETOM POZORNO��U I KOPIRALO
P�ELINJOM MARLJIVO��U. POKATKAD BI ZALUTAO PETOVRIJEDNOSNI UGLJIK
NA PLO�U, NA �TO BI SLU�ATELJI UZVRATILI LUPANJEM NOGU.
RU�I�KA JE BIO MI�LJENJA DA
U�ENJE I PRIMJENJIVANJE FORMULA JEDNOG �IROKOGA SPEKTRA KEMIJSKIH
REAKCIJA NEOPHODNO PRIPADA U ZNANSTVENU OPREMU JEDNOG ORGANSKOG
KEMI�ARA. KVANTNA KEMIJA GA NIJE BRINULA, IAKO JE BIO SVJESTAN KOLIKO
SU FIZIKALNI ASPEKTI VA�NI U ORGANSKOJ KEMIJI. IZ GENERACIJE U GENERACIJU
KRU�ILA JE NJEGOVA DOSJETKA: "OD FIZIKE TREBAMO SAMO STATIVE".
TAKODER JE, NAVODNO, JEDNOM REKAO: "FIZI�AR NE RAZUMIJE NI�TA OD
KEMIJE, KEMI�AR NE RAZUMIJE NI�TA OD FIZIKE. ONDA SI MO�ETE ZAMISLITI
KOLIKO UOP�E RAZUMIJE JEDAN FIZIKO-KEMI�AR".
IPAK JE UPRAVO RU�I�KA PODUPIRAO
MOLEKULARNU SPEKTROSKOPIJU, SVE MODERNE METODE FIZIKALNO-ORGANSKE
KEMIJE I STRUKTURU RENDGENSKE ANALIZE TIME �TO JE BRILJANTNIM ZAINTERESIRANIM
MLADIM OSOBAMA DAVAO PRILIKU DA SE ISKA�U. TAKO NIJE SLU�AJNO DA
JE PET ORDINARIJA ZA FIZIKALNU KEMIJU NA �VICARSKIM VISOKIM SKOLAMA
IZA�LO IZ NJEGOVA INSTITUTA. KAD JE KOD �KOLSKOG ODBORA ZATRA�IO
KUPNJU INFRACRVENOG SPEKTOGRAFA, JEDAN JE �LAN PRIMIJETIO:"KOLIKO
VAS POZNAJEM RU�I�KA, VI STE VE� TAJ URE�AJ NARU�ILI". "VARATE
SE GOSP. KOLEGA", UZVRATI RU�I�KA, "ON U MOM LABORATORIJU RADI
VE� POLA GODINE".
Klasi�ne anegdote o "Rutschu"
RU�I�KA JE BIO MAJSTOR U PRONALA�ENJU
NOVCA ZA SVOJ INSTITUT. KAD SE UKAZALA POTREBA ZA MODERNOM NOVOGRADNJOM,
A SAVEZNA VLADA ZA TO NIJE IMALA NOVCA, "ORGANIZIRAO" JE SUBVENCIJU
OD KEMIJSKE INDUSTRIJE OD DVA MILIJUNA FRANAKA. NAKON NEKOG VREMENA
ISKRSNUO JE U BASELU I JADIKOVAO ZBOG POSKUPLJENJA; TREBA MU JO�
JEDAN MILIJUN. �EST MJESECI KASNIJE ISKR�AVA OPET: GRA�EVINSKI RADOVI
SU POSKUPJELI KAO NIKAD, ZA PRIJA�NJU CIJENU DOBIT �E SAMO GRUBU
GRADNJU - BEZ JEDNOG DODATNOG MILIJUNA NE IDE VI�E NI�TA. U TOM
JE TRENUTKU POGLEDAO JEDAN OD DIREKTORA CIBE RU�I�KU I UPITAO GA
KOLIKO PUTA �E JO� DOLAZITI SA SVOJIM MOLBAMA ZA DALJNJE MILIJUNE.
RU�I�KA, OTVOREN I PRODORAN KAO UVJEK, ODGOVORI: "KAD VE� PITATE,
JO� TRI PUTA". ODOBRILO MU SE NA KRAJU �ETIRI MILIJUNA I NIJE
SE VI�E U SVEZI S TIME POJAVLJIVAO. S POVJERENIM NOVCEM POSTUPAO
JE VRLO �TEDLJIVO, IAKO SE NJEGOVO KNJIGOVODSTVO SASTOJALO OD PAPIRI�A
KOJE JE NOSIO U D�EPU SVOJE JAKNE I PREMDA JE OSTAVLJAO PRILI�NO
KAOTI�AN DOJAM.
Ru�i�ka je mrzio nacisti�ki
re�im i prezirao na�in na koji se ve�ina njema�kih docenata aran�irala
s njim. Kad je u Rimu 1938. na internacionalnom kongresu kemije
jedan kemi�ar iz na�e susjedne sjeverne zemlje dr�ao referat o slobodnim
masnim kiselinama, zapitao je Ru�i�ka sarkasti�no: "Ima li u Njema�koj
uop�e jo� slobodnih masnih kiselina?"
JEDAN RU�I�KIN SURADNIK SE ZALJUBIO
U GLUMICU. STVAR SE ZAVR�ILA NESRETNO I DOTI�NIK SE MORAO LIJE�ITI
NA PSIHIJATRIJI. POTRA�I �EFA DA MU PRIOP�I DA �E JEDNO VRIJEME
SAMO UJUTRO DOLAZITI U LABORATORIJ JER POPODNE MORA NA PSIHOANALIZU.
RU�I�KA GA POGLEDA KROZ NAO�ALE I POVI�E: "TAKO! I VI IMATE DU�U!"
U STAROSTI OD OSAMDESET DEVET
GODINA RU�I�KA JE MORAO OPERIRATI PROSTATU. OPERACIJA JE USPJELA,
ALI JE SLABO PODNIO NARKOZU. OTPREMLJEN JE NA REHABILITACIJU U KLINIKU
MAMMERN NA BODENSKOM JEZERU. NEPRESTANO JE GOVORIO O SVOJOJ MLADOSTI
I TO NA HRVATSKOM JEZIKU TAKO DA GA OSOBLJE KLINIKE NIJE RAZUMJELO.
NEKOLIKO DANA PRIJE SMRTI OPROSTIO SE OD SVOG NASLJEDNIKA PRELOGA
RIJE�IMA: "JA SAM JAKO UMORAN. PUSTITE ME DA SA SVOJOM PRO�LO��U
IDEM U KREVET."
POGOVOR*
O nastanku gornjeg �lanka moglo
bi se napisati jedan cijeli �lanak, ali ja bih dogo�aje htio ukratko
sa�eti. Za studente kemije na ETH Z�rich (kojima sam i ja pripadao)
bile su organska kemija za napredne kao i biokemija va�ni obvezni
predmeti. Predavanja u tim kolegijima je tada dr�ao Leopold Ru�i�ka
koji je stajao kratko pred umirovljenjem. Moji kolege i ja smo smatrali
da su ta predavanja prili�no dosadna i staromodna, ali mi smo bili
razma�ena djeca. Naime, ve� dvije godine prije toga smo s velikim
odu�evljenjem slu�ali osnovna predavanja koja je dr�ao Vladimir
Prelog, kasniji Ru�i�kin nasljednik. Prelog je predavao modernu
kvantnu kemiju na �udesno �iv i zoran na�in. Gotovo svaki od nas
je sanjao kako �e kod njega jednom promovirati, �to su mnogi i u�inili
- samo sam ja pripadao iznimkama.
KAO ZNANSTVENI NOVINAR SAM MNOGO
GODINA KASNIJE OPET SREO PRELOGA NA JEDNOM SKUPU NOSITELJA NOBELOVE
NAGRADE U LINDAU. ON JE TAMO NA SVOJ UOBI�AJENI BRILJANTNI NA�IN
DR�AO PREDAVANJE POD NASLOVOM "POGLED UNATRAG NA 118 SEMESTARA
STUDIJA KEMIJE". PRELOG SE, NAIME, SMATRAO DO�IVOTNIM U�ENIKOM
I PRIBROJIO JE I SEMESTRE U KOJIMA JE BIO PROFESOR. NAKON UMIROVLJENJA
DJELOVAO JE I DALJE KAO PROFESOR, UPISAO SE KAO STRU�NI SLU�ATELJ
NA ETH I S VIDNIM ZADOVOLJSTVOM JE DALJE "STUDIRAO". TEK 146.
SEMESTAR NIJE VI�E ZAVR�IO. NJEGOVO SAM PREDAVANJE IZ LINDAUA OBJAVIO
NA TEMELJU SVOJIH PRIBILJE�AKA I TO JE PRELOGA DOVELO NA POMISAO
DA BIH TREBAO TAKO�ER NAPISATI I �LANAK ZA 100. RO�ENDAN RU�I�KE
KOJI JE PADAO U RUJNU 1987.
Rado sam pristao ne sanjaju�i
u �to sam se time upustio. Prvi dogovor s Prelogom je pro�ao jo�
veoma bezazleno: on mi je dao hrpu �ivotopisa i znanstvenih �lanaka
o Ru�i�ki, razgovarali smo o konceptu �lanka, izmjenjivali sje�anja
i anegdote o biv�em "diktatoru" Organsko-kemijskog instituta.
Tjedan dana kasnije �lanak je po mom mi�ljenju bio gotov, ali sam
tada morao zaklju�iti da je to bio tek za�etak.
OD TADA SAM PROVODIO TJEDAN
ZA TJEDNOM, UVIJEK PO JEDNO �ITAVO POPODNE, U PRELOGOVU UREDU. PRI
TOME JE SVAKA RIJE� MOG SASTAVKA BILA, DOSLOVCE RE�ENO, STAVLJENA
NA PRECIZNU VAGU, SVAKA RE�ENICA JE ISPITIVANA U SVIM MOGU�IM VARIJANTAMA,
SVAKA ZNANSTVENA IZJAVA JE BILA PRILAGO�ENA NA �TO JE MOGU�E VI�I
STUPANJ PRECIZNOSTI. A USPOREDO S TIM PRELOG SE UVIJEK IZNOVA SJE�AO
NOVIH ZGODA I �ALA KOJIH JE ZNAO NA STOTINE. ON SAM JEDVA DA JE
NE�TO IZMIJENIO U MOM RUKOPISU. ALI SPRETNIM PITANJIMA I POTPITANJIMA
BI ME UVIJEK NAVODIO NA FORMULACIJU KOJU JE ON SAM �ELIO. VE�INOM
JE SVE TO TRAJALO NE�TO DULJE, ALI NIKADA NISAM DOBIO DOJAM DA BIH
BIO NJEGOV PISAR.
�lanak je bio moj rad i bio
je kao takav i objavljen. Bio je to tako�er i najte�i ispit kojega
sam ikada morao polo�iti. Svaki put nakon tri do �etiri sata takvog
te�kog rada bio sam potpuno iscrpljen i morao sam se oprostiti.
Prelog me je svaki put otpratio koracima plesa�a po hodniku i otvarao
mi vrata lifta. Tada mu je bila 81 godina.
__________
* Dr. Lucien F. Trueb, Ebmatingen-Z�rich, je Veleposlanstvu Republike
Hrvatske dostavio �lanak objavljen u NZZ-u s pogovorm koji nedostaje
u preuzetom �lanku. Dopu�tenjem Veleposlanstva Republike Hrvatske
preuzeto iz �asopisa "Prilozi", br. 3, Bern 2000
|
