U potrazi za slobodom i kruhom

Na tragu Hrvata u �vicarskoj - �ENEVSKA DEKLARACIJA IZ 1918.

�ENEVSKA DEKLARACIJA IZ 1918.

�ALOSNA KONSTANTA HRVATSKE POLITIKE

U 19. STOLJE�U JE HRVATSKA POLITI�KA SCENA BILA PODIJELJENA NA DVA GLAVNA BLOKA: JEDNI SU SE BORILI ZA OSTVARENJE SAMOSTALNE HRVATSKE, DRUGI SU HRVATSKU VIDJELI KAO DIO NEKE ZAJEDNICE NARODA, PA I JU�NOSLAVENSKIH. TA JE PODJELA U 20. STOLJECU IMALA KATASTROFALNE POSLJEDICE.

U vrijeme propasti Habsbur�ke Monarhije u �vicarskoj se na�la pove�a skupina ju�noslavenskih emigranata. Dok su Hrvati i Slovenci od 1917. te�ili stvaranju jedne samostalne dr�ave Slovenaca Hrvata i "austo-ugarskih" Srba pod patronatom Monarhije, Kraljevina Srbija i Jugoslavenski odbor, utemeljen pod vodstvom hrvatskoga politi�ara i pravnika Ante Trumbi�a 1915. u Londonu, su se izja�njavali suglasno Krfskoj deklaraciji (20.7.1917.) za raskid odnosa s Monarhijom i osnutak nove dr�ave s Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Gorom. Na �enevskoj konferenciji (6.-9. 11. 1918.), na kojoj su sudjelovali pored ostalih Hrvat Ante Trumbi�, Slovenac Anton Koro�ec i srpski ministar predsjednik Nikola Pa�i�, prihva�ena je �elja Jugoslavenskog odbora, ali bez ikakvih odredbi o organizaciji i ure�enju budu�e dr�ave. U Zagrebu je 5.11.1917. nastalo Narodno vije�e, koje je proklamiralo Dr�avu Slovenaca, Hrvata i Srba (ju�noslavensku dr�avu u granicama biv�e Monarhije), koje se dvadesetak dana kasnije tako�er izjasnilo za ujedinjenje s Kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom. Hrvatski narod i Sabor se vi�e nisu mogli o�itovati o ovom pitanju. Sna�na nacionalna i kulturna samosvijest Hrvata i najve�e narodne politi�ke snage Hrvatske selja�ke stranke pod vodstvom legendarnoga Stjepana Radi�a, odupirala se ovom jednostranom aktu srspkoga i jugoslavenskoga unitaristi�koga cenralizma.

HRVATSKI SE NAROD 1938. PLEBISCITARNO PONOVNO IZJASNIO ZA VLASTITU DR�AVU. DA JE DOBIO SAMO BANOVINU, PROVIZORIJ KOJEGA JE NARODNA SKUP�TINA U BEOGRADU MOGLA SVAKI �AS UKINUTI RELATIVNOM VE�INOM, UGLAVNOM SE MO�E SVESTI NA NESPOSOBNOST NJEGOVIH POLITI�ARA. ONO �TO JE NAKON TOGA SLIJEDILO OD 1941. DO 1990., A DJELOMICE I KASNIJE, NIKAKO SE NIJE MOGLO POKRIVATI DEMOKRATSKOM VOLJOM HRVATSKOGA NARODA.

�vicarski konzul, od 1943. generalni konzul, dr. Friedrich K�stli, u svom izvje��u od 7.9.1945. opisuje veoma jezgrovito ovu konstantu hrvatske politike, povodom upada naoru�anih partizana u �vicarski konzulat u Zagrebu gdje su ga bezuspje�no tra�ili: "Ova proturje�na neprijateljstva pokazuju duhovnu zbrku koja je oznaka na�ega vremena. Ona je plod lukav�tinom i silom na vlast dovedene i stra��u ispunjene inteligencije koja nije kadra jasno sagledati odnose niti poslu�ati glas savjesti u svojim postpucima. Istina i zabluda, pravo i nasilje pojmovno postaju istom ka�om. (...) Najve�i nositelj patnje kao i uvijek u povijesti ostaje hrvatski narod. Uostalom ja znam i osje�am da �e hrvatski narod o�uvati prema meni svoje �tovanje i svoju naklonost."