|
U
potrazi za slobodom i kruhom
Na tragu Hrvata u �vicarskoj - SUVREMENA NAZO�NOST
KAKO
SE VIDI IZ OVOGA SKROMNOGA IZBORA, HRVATI SU VE� STOLJE�IMA NAZO�NI
U �VICARSKOJ. U RANIJIM VREMENIMA SU TO PRVENSTVENO BILI POJEDINCI.
U KRIZNIM VREMENIMA PRVOGA I DRUGOGA SVJETSKOGA RATA TAJ SE BROJ
POVE�AVAO. JEDNI SU DOLAZILI U �VICARSKU JER SU JE DR�ALI POVOLJNOM
ZA OSTVARENJE SVOJIH PRIVATNIH SNOVA, DRUGI SU NA TAJ NA�IN SPASILI
SVOJE GOLE �IVOTE. RIJETKI SU BILI ONI KOJI SU BIRALI �VICARSKU
ZA O�UVANJE I POVE�ANJE SVOGA BOGATSTVA.
�ezdesetih godina 20. stolje�a
�vicarske su tvrtke vrbovale radnike po Hrvatskoj. To je po�etak
omasovljenja hrvatskoga �ivlja u �vicarskoj. Ve� u prolje�e 1963.
godine zapo�ljavala je tvrtka Brown Boveri u Badenu 167 hrvatskih
in�enjera. Nesloboda pod komunisti�kim totalitarizmom, potraga za
boljim uvjetima �ivota, a onda rat 90-tih godina 20. stolje�a protiv
velikosrpske okupacije zemlje, doveli su mnoge Hrvate u �vicarsku
i na taj na�in spasili mnoge ljudske �ivote u �vicarskoj i u domovini.
DANAS SE PREMA SLU�BENOJ STATISTICI
NALAZI NE�TO PREKO 43 TISU�E HRVATA U �VICARSKOJ. SLU�BENA STATISTIKA,
MEDJUTIM, NE UBRAJA ONE U HRVATSKI �IVALJ KOJI SU PRIMILI �VICARSKO
DR�AVLJANSTVO. TAKVIH BI MOGLO BITI I DO DESETAK TISU�A. DAKLE,
U �VICARSKOJ �IVI PREKO PEDESET TISU�A LJUDI HRVATSKOGA PODRIJETLA.
U �vicarsku su na "privremeni
rad", koji se kod ve�ine pretvorio u stalni boravak, dolazile
razli�ite skupine �ena i mu�karaca s niskom, vi�om i viskom naobrazbom.
Oni rade po bolnicama, znanstvenim ustanovama, u tvornicama, hotelima.
Jedan dobar dio �vicarskih stambenih i poslovnih zgrada i cesta
sagradile su njihove ruke. Gotovo da nema ve�eg tunela u �ijem probijanju
nisu sudjelovali, a poneki u njima i �ivote ostavili. Do�li su u
�vicarsku jer su bili �eljni rada i zarade. Ali nisu svi ostali
samo na tome. Neki su u�ili dalje i uspjeli zavr�iti dodatnu izobrazbu.
U �vicarskoj su, pak, svi mogli pone�to novo nau�iti od izravne
demokracije do liberalnoga tr�i�noga gospdarenja. Pojedinci su se
stoga uklju�ili u dru�tveni rad na crkvenoj, �kolskoj i op�inskoj
razini. Svi su ugradili svoje znanje i umije�e, a poneki i �ivote
u izgradnju �vicarske.
ONIMA KOJI SU TO HTJELI BILO
JE PONU�ENO I DU�OBRI�NI�TVO, NAJPRIJE U OSOBI FRA LUCIJANA KORDI�A,
POLITI�KOGA EMIGRANTA. KONCEM 60-TIH GODINA PRO�LOGA STOLJE�A POLAKO
SE OTVARAJU SLU�BENE HRVATSKE KATOLI�KE MISIJE, NAJPRIJE U Z�RICHU,
KASNIJE U BERNU, BASELU, ST. GALLENU, LUZERNU, CHURU, LAUSANNI,
FRAUENFELDU, AARAU, VALLISU, ZUGU, TICINU I SOLOTHURNU. SLU�BE BO�JE
SE NUDE NA OSAMDESETAK MJESTA. MISIJSKE PONUDE SU BILE OSIM SLU�BI
BO�JIH I HODO�A��A I VJERONAUK, A BILO JE POTPORE I ZA AKTIVNOSTI
U SLOBODNOM VREMENU KAO U �PORTU I FOLKLORU. OSOBITO JE ZNA�AJNA
NJIHOVA KARITATIVNA DJELATNOST. POSTIZANJE NEOVISNE HRVATSKE DR�AVE
PONEKOGA JE MISIONARA TOLIKO ZANIJELO DA JE KATKAD ZAMIJENIO BO�JU
S RIJE�JU NJEMU DRAGE POLITI�KE OPCIJE. GODINE 1995. UTEMELJENO
JE U Z�RICHU PSIHOLO�KO SAVJETOVALI�TE NA HRVATSKOM JEZIKU. HRVATSKA
KATOLI�KA MISIJA JE NOSITELJICA SAVJETOVALI�TA ZAJEDNO S KATOLI�KOM
CRKVOM KANTONA Z�RICHA I AARGAUA TE CARITASA.
Na dru�tvenom podru�ju Hrvati
su se dijelili, prije 1990. godine, uglavnom u dvije skupine: hrvatsku
emigraciju bez jugoslavenskih putovnica i hrvatsku emigraciju s
jugoslavenskim putovnicama. O politi�koj emigraciji je bilo ve�
rije�i. Hrvatski iseljenici s jugoslavenskim putovnicama nisu imali
puno mogu�nosti za djelovanje na dru�tvenom podru�ju; dovoljna je
bila banalna nepodobna aktivnost kojom se moglo izazvati oduzimanje
putovnice, a time i ugro�avanje vlastite egzistencije. Ipak je bilo
hrabrih ljudi i organizacija koje su nosile hrvatsko ime. Tako je
1971. godine utemeljena jedna (osim pokoje �portske i folklorne
udruge) i jedina gra�anska udruga Prijatelji Matice hrvatske, koja
se pod pritiskom jugoslavenskih diplomata 1973. godine preimenovala
u Hrvatsku kulturnu zajednicu. Imala je sjedi�te u Z�richu. Hrvati,
koji su idejno bili prohrvatski i protukomunisti�ki orijentirani,
bili su spiritus movens ove udruge koja je okupljala i one manje
sklone protujugeslavenstvu. Bilo ih je malo, ali su se odlikovali
snala�ljivo��u. Nakon �to je Hrvatska postala neovisnom dr�avom,
neki su se Hrvati odnosno hrvatski neofiti o�ito prestra�ili politi�ke
slobode. Po�eli su sve hrvatsko, �to nisu sami mogli kontrolirati,
uni�tavati kao nezdravu konkurenciju i - u tome uspjeli. Na �alost,
to nije bila samo sudbina Hrvatske kulturne zajednice.
NAZO�NOST HRVATA U �VICARSKOJ
BILA BI NEPOTPUNO PRIKAZANA BEZ HRVATSKE SOCIJALNE SLU�BE U BUCHSU
SG KOJU JE HRVATSKA KATOLI�KA MISIJA Z�RICH POTPOROM SESTARA IZ
INGEBOHLA UTEMELJILA 1. LIPNJA 1970. OD 1972. DO 2000. GODINE SLU�BU
SU FINANCIRALE �VICARKE BISKUPIJE PREKO SKAF-A (�VICARSKA KATOLI�KA
RADNA ZAJEDNICA ZA PITANJE STRANACA). SLU�BA JE SURA�IVALA INTENZIVNO
S POZNATOM USTANOVOM PRO FILIA, KOJA JE OSOBITU POZORNOST POSVE�IVALA
�ENAMA NA KOLODVORU, �IJE SU NAMJE�TENICE 90% SVOGA RADNOGA VREMENA
RADILE ZA NJU. OVA SLU�BA JE JEDINA HRVATSKA SOCIJALNA SLU�BA NA
SVIJETU KOJOJ JE POVJERENO DJELOVANJE NA OSJETLJIVOM GRANI�NOM PRIJELAZU
JEDNE DR�AVE. HRVATSKA SOCIJALNA SLU�BA JE BESPLATNO INFORMIRALA
LJUDE O RADNIM, ZDRAVSTVENIM, �KOLSKIM, OBITELJSKIM, A DEVETESETIH
GODINA I O PROGNANI�KIM PITANJIMA. USMENE INFORMACIJE I SAVJETE
ZATRA�ILO JE I DOBILO PREKO MILIJUN LJUDI, OKO 20 TISU�A DOBILO
JE PISMENE ODGOVORE, A REGISTRIRANO JE VI�E OD 120 TISU�A TELEFONSKIH
RAZGOVORA. VODITELJICA HRVATSKE SOCIJANE SLU�BE SUDJELUJE U RADU
VJERSKIH, OP�INSKIH, KANTONALNIH I SAVEZNIH TIJELA, AKTIVNA JE U
HUMANITARNIM, SOCIJALNIM, INFORMATIVNO-PREVENTIVNIM (LOKALNI RADIO,
RADIO DRS 2, TISKOVINE) I INTEGRACIJSKIM POTHVATIMA I TIME PRONOSI
HRVATSKO IME ME�U NA�IM DOMA�INIMA. OVDJE NIJE MJESTO IZNOSITI RAZLOGE
ZBOG KOJIH JE HRVATSKA SOCIJALNA SLU�BA POLOVICOM 2000. GODINE PRESTALA
DJELOVATI POD TIM IMENOM. NOVO IME S ISTOM VODITELJICOM I ISTIM
DJELOKRUGOM I PITANJIMA GLASI MINTEGRA - MIGRACIJA I INTEGRACIJA.
Godine 1973. organizirana je
dopunska �kola za djecu iz tada�nje dr�ave po posebnim odjelima
za slovensku, hrvatsku i srpsku djecu. Vec 1978. uspjelo je jugoslavenskim
diplomatima manipulacijama dokinuti ove odjele i oblikovati mije�ane
razrede. Peticiju hrvatskih roditelja iz Badena i �ireg podru�ja
1979. da se zadr�e posebni razredi za hrvatsku djecu, potpisala
su 263 roditelja. Tada�nji direktor Savezne slu�be za znanost i
znanstveno istra�ivanje kojemu su se roditelji obratili za pomo�,
pi�e: "S interesom smo uzeli na znanje Va�u peticiju, ali moramo
odmah ustvrditi da se ova diskusija ti�e unutarnjeg jugoslavenskog
pitanja jer jugoslavenska slu�ba organizira i izvodi dopunsku nastavu.
U svakom slu�aju ne vidimo mi iz Saveza nikakvu mogu�nost, na bilo
koji na�in mije�ati se u podru�je nadle�nosti zemlje Va�ega podrijetla."
Godine 1990. Hrvati su u �vicarskoj sami organizirali i sufinancirali
svoje dopunske �kole. U�itelji, koji su ve� �ivjeli u �vicarskoj,
brzo su se prihvatili ove plemenite zada�e. Mjesne �kolske vlasti
su pri tom puno pomogle svojom susretljivo��u. Danas ova �kola ima
oko 2000 u�enika.
U VRIJEME RATNIH ZBIVANJA 1991.-1995.
HRVATI U �VICARSKOJ SU SE PROBUDILI IZ LETARGIJE I POSTIGLI ZAVIDNU
RAZINU SOLIDARNOSTI S DOMOVINOM. DAVALI SU NOV�ANU POMO�, ANGA�IRALI
SE NA HUMANITARNOM PODRU�JU SKUPLJAJU�I HRANU, ROBU, LIJEKOVE. ONOGA
TRENUTKA KAD SU OSJETILI DA SE NJIHOVI NACIONALNI OSJE�AJI ZLORABE
U STRANA�KE SVRHE PRESTAO JE OP�EHRVATSKI ZANOS I DJELATNOST SE
SVELA NA ZAVI�AJNE UDRUGE, �TO SVAKAKO VI�E ODGOVARA POVIJESNOJ
SVIJESTI HRVATA KOJA JE JAKO REGIONALNA. JEDINO JE HRVATSKI HUMANITARNI
FORUM SA SJEDI�TEM U BADENU USPIO OP�EHRVATSKI NASTAVITI DJELOVATI
ZAHVALJAJU�I OZBILJNOM VO�ENJU KNJIGA I IZBJEGAVANJEM STRAN�ARSKE
POLITIKE.
Ovo je sve jedna pro�lost iz
koje se i��itava turobna �injenica da me�u Hrvatima nije bilo i
jo� uvijek nema sklonosti za produbljivanje vlastite kulturne ba�tine.
Kultura ljude uvijek spaja. U �vicarskoj je to shvatio zanemariv
broj Hrvata, a me�u njima posebno valja istaknuti de�ke iz klape
Chorus Croaticus koja ve� desetak godina �iri narodni hrvatski,
a osobito dalmatinski melos diljem �ivicarske. Na znanstvenoj se
razini bavi produbljivanjem hrvatske glazbene ba�tine prof. Radovan
Lorkovi�.
O DRUGOJ (I TRE�OJ) GENERACIJI
JE ZASAD TE�KO GOVORITI. ONA SE NE ARTIKULIRA NA NA�IN PRVE GENERACIJE.
JO� UVIJEK POSTOJE ODRE�ENE VEZE S DOMOVINOM O�EVA KAO I STANOVITI
KONTAKTI SA SUNARODNJACIMA. NJEGUJU SE POJEDINI NARODNI OBI�AJI,
PLE�E SE FOLKLOR I CIJENI DOMA�A KUHINJA. ZA VI�U KULTURNU RAZINU
NE POSTOJE PREDUVJETI, ALI JEDNA SKUPINA MLADIH LJUDI NA PODRU�JU
Z�RICH-BADEN SE IZDI�E U SVAKOM POGLEDU IZNAD PROSJEKA I TISKA POVREMENO
SVOJ DVOJEZI�NI �ASOPIS SA ZAPA�ENIM TEMAMA. U JAVNOSTI SE MO�E
ZAPAZITI PRIVR�ENOST KATOLI�KIM MISIJAMA KOD JEDNOGA DIJELA MLADIH
KOJI SUDJELUJU NA HODO�A��IMA MLADE�I. NEPOBITNA JE �INJENICA, ME�UTIM,
DA SE MLADI HRVATI JEDVA RAZLIKUJU OD SVOJIH �VICARSKIH VR�NJAKA.
ONI SU ZAJEDNO U RAZLI�ITIM ORGANIZACIJAMA: OD NOGOMETNIH KLUBOVA
PREKO CRKVENIH MLADENA�KIH UDRU�BI DO PAPINSKE GARDE.
Danas su aktualni integracijski
procesi, procesi u kojima �ovjek tra�i svoj sociokulturalni identitet.
Svi stojimo pred istim pitanjem vlastitoga identiteta, koji je privremeni
rezultat nezaustavljivoga povijesnoga procesa. Identitet je ne�to
nepostojano, ne�to �to se kontinuirano oblikuje i mijenja. "Identitet
postoji kao ne�to parcijalno i u dodiru s drugim identitetima"
ka�e Karl Dedicius.
INTEGRACIJSKI PROCESI PO�INJU
U PRAVILU PRILAGODBOM NAJBLI�OJ OKOLICI. ZBOG TOGA JE NEMJERLJIVA
VA�NOST UDRUGA, OP�INA I CKVENIH ZAJEDNICA PO KOJIMA STRANAC DOBIVA
ISKUSTVO O "�VICARSKOJ". DAKLE, GOVOR JE O UZAJAMNOJ SPREMNOSTI
NA INTEGRACIJU. INTEGRIRAN JE ONAJ TKO U �VICARSKOJ DRUGE RESPEKTIRA
I SAM BIVA RESPEKTIRAN. TO ISKUSTVO JE VRLO JEZGROVITO IZREKAO NOBELOVAC
VLADIMIR PRELOG PRED MLADIMA KOJI SU PRIMALI �VICARSKO DR�AVLJANSTVO
GODINE 1971. U Z�RICHU: "AKO ME PITATE, �TO ME NAJVI�E POVEZUJE
S MOJOM ODABRANOM DOMOVINOM, TO NISU IZVANREDNI UVJETI RADA NA ETH
NEGO POGLAVITO DUH SNO�LJIVOSTI KOJI MI DOPU�TA �IVJETI U SKLADU
S MOJOM SAVJE��U I PISANIM I NEPISANIM ZAKONIMA MOJE OKOLICE"
(NEUE Z�RCHER ZEITUNG, 24./25.1.1998., 17).
|
