|
ETNI�KA ZAMKA
Kako vladati jednim dru�tvom u kojemu �ivi vi�e
kultura i etnija? To je temeljno pitanje na koje Norbert Mappes-Niediek,
dopisnik za jugoisto�nu Europu vi�e novina njema�koga jezi�noga
podru�ja, poku�ava odgovoriti u svojoj knjizi "Die Ethno-Falle"
(Etni�ka zamka), Berlin 2005. Autor analizira su�ivot i sukobe naroda
i narodnih manjina u biv�im jugoslavenskim dr�avama (staroj i komunisti�koj)
i nastoji izvu�i odre�ene pouke za Europsku Uniju, koja do danas
nije razradila odre�enu, zajedni�ku strategiju prema ovim pitanjima.
Autor polazi sa stajali�ta da ponovno probu�eni
mitovi i predrasude koncem osamdesetih i po�etkom devedesetih godina
prosloga stolje�a nisu izazvali sukobe me�u narodima biv�e jugoslavenske
dr�ave, nego su dr�avne strukture, stvorene u najboljoj nakani,
dovele do svakodnevne konkurencije u borbi za politi�ke i gospodarske
prednosti. U bosanksim gradovima, gdje su, prema autorovim zapa�anjima,
postojale jedva uo�ljive, minimalne jezi�ne, kulturne i religijske
razlike me�u stanovnicima, izbijaju naj�e��i sukobi. Jugoslavija
se nije raspala na suprotnostima Slovenaca i kosovskih Albanaca,
naroda koji su kulturno bili najudaljeniji jedni od drugih, nego
na suprotnostima Srba i Hrvata, �ije se kulturne razlike najmanje
osje�aju. Pri tom autor priznaje da je kulturna, a osobito konfesionalna,
nesno�ljivost zapadnja�ko, a ne "balkansko naslije�e".
Iza etni�kih i konfesionalnih sukoba kriju se ideolo�ka
i socijalna protuslovlja. Bosna je u jugoslavenskoj dr�avi bila
strukturirana na kvotama ravnopravnosti kako na politi�kom tako
i na polju zapo�ljavanja u dr�avnim ustanovama i pogonima. Ova forsirana
ravnopravnost me�u narodima nije rije�ila nijednu suprotnost me�u
njima, nego je stvorila praznu konkurentnu situaciju li�enu bilo
kakvoga sadr�aja. Jugoslavenima, u smislu meta-nacije, progla�avala
se bezna�ajna manjina, dok se primjerice jedan Hrvat mogao proglasiti
Hrvatom upravo iz interesa. A biti Hrvat po profesiji, sadr�ajno
nije moralo puno zna�iti, odnosno nije zna�ilo ni�ta u tolikim slu�ajevima.
Prilagodbom biografije, nastojalo se oslabiti dominaciju drugoga
ili dominirati drugima. Osje�aj jednoga naroda da ga drugi narod
izrabljuje, nije dodu�e doveo do me�uetni�ke mr�nje, nego zacijelo
do iritiraju�e nesuosje�ajnosti prema drugima, �to je �okantno djelovalo
na strane promatra�e. Nastojanje odr�avanja etni�ke ravnote�e i
njezino neprestano tariranje stvaralo je u dr�avi i u dru�tvu uvijek
nove konfliktne sadr�aje. Etni�ka ravnote�a i ideologija o ravnopravnosti
naroda je kona�no razorila dr�avu, tvrdi autor.
"Ako je po�eljna ravnopravnost i bila postignuta,
posebnost naroda nije time i��ezla. Narodi su ostali i idalje me�usobno
konkurirali. U sustavu ravnote�e nije ni�ta preostalo o �emu bi
se narodi mogli suvislo sva�ati osim egzistenicije drugoga. To je
bio put u rat". Druk�ije re�eno: u nastojanju da ukloni etni�ke
suprotnosti, dr�ava je dospjela u etni�ku zamku. U BiH je ta suprotnost
me�u narodima ostala kao �ista, svakoga sadr�aja ispra�njena konkurencija.
Suprotnost je daleko ja�a od kulturnih razlika. Autor to poku�ava
razjasniti engleskim vicom. Na jednoj cestovnoj barikadi pita stra�ar
putnika je li katolik ili protestant. Ovaj mu odgovara da je �idov.
Na to �e iznena�eni stra�ar "katoli�ki ili protestantski �idov?"
Suprotnost ne mogu dokinuti ni mije�ani brakovi niti veliki pokreti
poput popkulture.
Autor zaklju�uje da u biv�oj dr�avi narodi nisu
razmi�ljali o moralnoj nadmo�i nego o paritetu. Etni�ka ravnote�a
je bila legitimacija kojom se biv�a dr�ava di�ila pred svijetom.
Ali je upravo ta legitimacija razorila sve ostale mogu�e legitimacije,
pa i onu socijalisti�ku, da bi na koncu razorila i samu dr�avu.
Pokazalo se da je etni�ka ravnote�a nespojiva s demokracijom i pravnom
dr�avom. Ako se primjerice u jednom narodu osudilo skupinu "nacionalista",
odmah se tra�ilo "grje�nike" u drugim narodima i osu�ivalo
ih se u onom broju koji je bio razmjeran veli�ni doti�noga naroda.
Mappes-Niediek se doti�e i povijesti naroda kojima
posve�uje studiju, ali samo onoliko koliko slu�e temi. Srbi su u
19. stolje�u oblikovali svoju nacionalnu svijest na mitovima i,
po�to su imali vlastitu dr�avu, ulaze u ju�noslavensku zajednicu
kao jedini "dr�avotvorni narod". Kod Hrvata i Slovenaca,
koji su �ivjeli u Austro-Ugarskoj Monarhiji, se nije osje�ala potreba
za stvaranjem nacionalnih mitova. Hrvatima se, dodu�e, priznavalo
obilje�je "povijesnoga naroda", ali to u stvorenoj dr�avnoj
hijerarhiji nije puno zna�ilo, kako je to ve� ubrzo ustanovio i
sam Ante Trumbi�. Ti �e nesporazumi ostati trajnom odrednicom dr�ave
sve do njezina nestanka. Na retori�ko pitanje, jesu li se narodi
mogli razi�i mirnim putem i bez ratnih sukoba, autor izbjegava decidirani
odgovor i upozorava na kompleksnost stanja, isprepletenost naroda
i povla�enje nejasnih poteza vladaju�ih struktura.
Premda se autoru mo�e �to�ta zamjeriti, pogotovo
glede njegove opreznosti spram srpske agresije i njezine fa�istoidnosti,
on poku�ava u odnosu na pokojnog predsjednika Tu�mana biti diferenciran,
za razliku od brojnih komentatora koji se gube u pau�alnim ocjenama,
predbacuju�i mu desni�arstvo ili pak fa�izam. Mappes-Niediek Tu�manu,
me�utim, zamjera nedosljednost u uskla�ivanju politi�kih ciljeva
i politi�ke prakse. Predsjednikova teza o sukobu dviju kultura (bizantske
i europske) ostala je papirnata teza upravo zbog re�ima koji se
unutar dr�ave nije razlikovao od Milo�evi�eva. Autor �ak izbjegava,
kod politi�kih promatra�a ve� uhodano predbacivanje podjele BiH,
ali mu ostaje zagonetnom izjava u o�ujku 1991., nakon povratka iz
Kara�or�eva, da �e "Hrvatska biti tako velika kao nikada ranije".
Norbert Mappes-Niediek poznaje jako dobro zemlje
i narode o kojima pi�e. Premda se njegovo tuma�enje povijesnih tijekova
i aktualnih doga�aja ne mora uvijek slagati s hrvatskim stajali�tima,
njegovi nam se zaklju�ci �ine i te kako relevantnim za Hrvatsku.
Poruka koju autor upu�uje Europi u kojoj nedostaje nacionalni osje�aj
i kojega se ne mo�e osigurati seminarima, te�ajevima i razmjenom
u�enika, mo�da tek jednim ustavom, �ini nam se osobito va�nom za
Hrvatsku. Hrvatska dr�ava se ne mo�e razviti u solidnu demokratsku
i pravnu dr�avu bez potpunoga raskida sa starim strukturama i mentalitetima.
Ako je vladavina prava, koje je izraslo iz civilizacijskih ste�evina
na�ega kulturnoga kruga, u temeljima hrvatske dr�ave, onda su suvi�ne
usporedbe s isto�nim susjedima i besmisleno dodvoravanje manjinama.
Ustav i zakoni va�e za sve jednako, a kvalifikacije, ne kvote, su
odlu�ne za popunjavanje radnih mjesta u dr�avnim slu�bama. Izbjegavati
diskriminaciju ne zna�i ravnati se prema kvotama. Onaj tko ne priznaje
hrvatsku dr�avu ili se �ak bori protiv nje, ne mo�e biti policajac
u njoj. U�itelj koji je ravnodu�an prema hrvatskoj kulturnoj i povijesnoj
ba�tini, nije dostojan u�iteljske slu�be. Za politi�ara, koji tra�i
da njegova manjina bude ravnopravnija od ve�ine i pri tom se slu�i
la�nim optu�bama dr�ave, nema mjesta u civiliziranoj dr�avi.
Tihomir Nui�
Norbert Mappes-Niediek: Die Ethno-Falle. Der Balkan-Konflikt und
was Europa daraus lernen kann. (Etni�ka zamka. Balkanski konflikt
i �to mo�e Europa iz toga nau�iti.) Ch. Links Verlag, Berlin 2005
|
