NEMAMO NI�TA OSIM NEPRIJATELJSKIH SLIKA

"Cengiz & Locke" Zorana Drvenkara praizvedeni u berlinskom kazali�tu Grips

Na po�etku vole jedni druge i na svr�etku ponovno: mlada njema�ko-turska dru�ina i dru�ina "Yugos", koja je sa svojim roditeljima pobjegla pred ratovima na Balkanu. Svi ple�u sa svima, obijesno se udara, zadovoljno gura, otvoreno udvara i puno, puno krevelji. Me�utim, malo je toga za smijanje, nitko ne �eli ni s kim imati ne�to zajedni�ko, a ako, onda samo na brzinu kao pobje�uju�i protivnik. Za�to, ne znaju ni sami kontrahenti to�no, �to ih dalje ne smeta: Kad ve� ni�ta nemaju, onda barem jasnu sliku neprijatelja.

Zoran Drvenkar pokazuje u "Cengiz & Locke", dramatizaciji svoga istoimenoga romana, koju je Frank Panhans praizveo u berlinskom kazali�tu Grips, kako djeca iz doma�ih i stranih problemati�nih obitelji, koje se nalaze na rubu dru�tva, osnivaju paralelna dru�tva. Ona dodu�e stanuju na neki na�in kod ku�e, u kojoj kod jednih komandira strogi anatolijski patrijarh, kod drugih samohrana majka, optere�ena suicidnim primislima i snovima o ljep�im vremenima; kod ku�e su ona u stvari na ulici ili u svojim hodnicima. Tu nalaze - bilo dou�ni�tvom, bilo agresivno��u bilo sitnim kriminalom - kona�no ono �to im svijet uskra�uje: priznanje i respekt.

Capulets i Montagues kod Shakespearea su bili suo�eni sa �estokim rivalima kojima su najradije razbijali nosove, a da pri tom nisu dospijevali u socijalnu postranost, osim nekih iznimaka. Drvenkarova brutalizirana mlade� se tamo ve� odavno utopila. �ansa da dospiju na tlo normalne egzistencije je nadasve mala, a vjerojatnost da se frustracija radi rubnog �ivota pretvori u nasilje je prema iskustvu velika - ne samo u berlinskim �kolama i francuskim predgra�ima.

Ve� kao koautor scenarija za film "Knallhart" (Pretvrd) Detleva Bucka Zoran Drvenkar je dokazao, ro�en 1967. u Hrvatskoj i od 1970. nastanjen u Njema�koj, svoj njuh za milje "novih donjih slojeva". On ima za njih uho i srce, ali nije na�ao u kazali�tu ru�icu niti u Franku Panhansu re�isera koji bi mu to mogli dati. Zbog toga se na pozornici pojavljuje ludo naivna pri�a o dvojici poprili�no luckastih drugova Cengizu i Lockeu, koja se uop�e ne trudi za finom hajkom dru�ina, a preko ubojstva jedne jugoslavenske djevoj�ice se prelazi kao da se gotovo ni�ta nije dogodilo. Kona�no je ubijena smjela pratiti izvedbu kao bosonoga, �alosna utvara.

Za razli�ite scene glumci postavljaju na ni�im odmori�tima nu�ne dekoracije - kupku. Pokriveni stol za jelo, klupu, s tihom zahvalom Th��tre du Soleil Ariane Mnouchkinove koja je ovu metodu mobilnih predmeta prezentirala 2003. u "Le Dernier Caravans�rail". Od cvjetaju�e ma�te ovoga komada nije, na �alost, ni�ta prene�eno. Insceniranje nadilazi solidnu rukotvornu vje�tinu jedino u koreografiji Katje F. M. Wolf. Vrlo heterogenom ansamblu oko Jensa Mondalskoga kao Locke i Daniela Jeroma kao Cengiz posre�uje - sasvim bez rije�i - jasni i uvjerljivi na�in kazivanja.

Obojene zvuke servirala je priznata sound-znanica DJ Vela sa svje�e plo�e. Dobro vidljiva me�u aparatima u pozadini pozornice, djelovala je sa svojom hladnom prodorno��u kao striptizeta ve�eri. Da s glazbom ipak sve ne mora uvijek biti bolje, ne stoji do nje.

Tihomir Nui�

Prijevod iz Frankfurter Allgemeine Zeitung, br. 128, 3.6.2006,