ZA �OVJE�NOST JE UVIJEK VRIJEME

Za �ovje�nost je uvijek vrijeme... vidjet �emo to iz dvije knjige koje se na neki na�in� nadopunjuju. Tamo gdje Jo�ko Indig prestaje opisivati nesretno vrijeme, nastavlja Miroslav Me�imorec...

JO�KOVA DJECA

Alija zna�i uspon. To je oznaka za (cionisti�ko) �idovsko preseljenje u Palestinu. Recha Freier (1892.-1984.) osniva u Berlinu u prolje�e 1933. �idovsku organizaciju za mlade preko koje je mlade� mogla iseliti u Palestinu. U sprnju 1940. Recha Freier bje�i iz Berlina u Zagreb, a odatle u o�ujku 1941. u Palestinu.

Jo�ko Indig (1917.- 1998.) se rodio u Virovitici, a odrastao u Osijeku. Tu je zavr�io pu�ku �kolu i maturirao. U njegovoj se obitelji govorilo njema�ki. Ve� kao devetgodi�njak pristupa �idovskom pokretu Haschomer Hazair (mladi stra�ar) gdje ubrzo postaje voditelj (menachel) a kasnije odgojitelj (madrich). Rechu Freier je upoznao na njezinom proputovanju za Palestinu i ona ga je zaklela da poma�e na spa�avnju izbjeglica iz nacisti�ke Njema�ke i okupirane Austrije.

Recha Freier je bila nedodirljiva osoba kako za odrasle tako i za mlade�. Svoj je autoritet stekla nadljudskim naporom spa�avanja �idova u Berlinu. Kad bi se ona pojavila pred djecom da ih pou�ava hebrejskom, vladala je ti�ina. Za njom je krenulo prema Zagrebu mno�tvo ugo�enih ljudi. Stizali su danju i no�u. Zgrada �idovske op�ine se punila iz dana u dan. U dvori�tu se preko dana �uo gotovo isklju�ivo njema�ki govor. Jo�ko Indig se brinuo o toj siro�adi. Sretniji su na�li uto�i�te u �idovskim obiteljima. Ali nacisti�ka propaganda je �inila svoje. Po�elo se javno pisati i govoriti kako je "Zagreb raj za �idove".

Jo�ko preuzimlje u Mariboru 16 djevoj�ica. Moraju u logor u Kr�ko. Ali one �ele vidjeti svoju bra�u, koja se ve� nalaze u Zagrebu. Nakon puno pregovaranja, dopusti im "komesar" vo�nju za Zagreb. �im su vlakom stigle u Zagreb, odmah su se uputile k bra�i u podrumskim prostorijama. Suze radosnice su potekle. Vidjele su i Rechu s oko dvjestotinjak dje�aka. Ali su odmah morale u Kr�ko, premda s nelagodom i prosvjedima. Prostorije �idovske op�ine su u o�ujku 1941. ve� bile prepune.

Devedesetero djece od 6 do 18 godina je dobilo certifikat da mo�e useliti u Palestinu. U Beogradu je pu�, a oni moraju vlakom preko Beograda za Palestinu. Jo�ko ih prikupi, posjeda u vlak, u Beogradu potplati neke slu�benike i djeca vlakom otputuju prema Gr�koj. Jo�ko se preko Osijeka, gdje je posjetio svoje roditelje, vra�a u Zagreb.

Desetoga travnja je progla�ena NDH. Jo�ko, kojega je upad Nijemaca u Hrvatsku kao i sve njegove sunardonjake iznenadio i jako uznemirio, opisuje situaciju: "U Zagrebu je nova vlast koja je s Njma�kom sklopila bratski savez. (...) Vodstvo na�e op�ine sjedi kao uko�eno u stanovima. Svaki dan donosi nove zakone protiv nas. Sve �to je nacizam u ovih osam godina svoga re�ima izmislio protiv nas, okomilo se preko no�i na hrvatsko �idovstvo: <�idovske trgovine>, , , , <�idovi mogu stanovati samo u posebnim �etvrtima>, <�idovski lije�nici smiju lije�iti samo �idosvke pacijente> itd. (...) Tragi�no je bilo da su �idovi i "mije�anci" bili �lanovi usta�ke stranke. Ona se tek nedavno okrenula antisemitizmu. �ovjek (= Eugen Kvaternik), koji je uzeo u ruke protu�idovsku hajku, imao je majku �idovku. Kasnije je izvr�ila samoubojstvo. Mnogi �idovi, koji su bili zaslu�ni za stranku, dok je jo� bila reaktionarno-nacionalisti�ka, sanjali su o protekciji - i kr�tenju. Iznenada gledamo �idovke s velikim zlatnim kri�om na prsima. Zatim je uhi�en Hinko Gottlieb ...".

Koncem travnja ponovno je otvorena �idovska op�ina, ali u drugoj zgradi, i morala se u svom radu dr�ati uputa. "Pedeset bogatih �idova je uhi�eno i bili su taoci, a od svih drugih se tra�ilo zlato, ina�e �e taoci biti ubijeni. Onih pedeset su bili jamci za cjelokupno �idovsko stanovni�tvo. �idovi su davali zlato, kao da je to bila nacionalna obveza. A zastupnici �idova, koji su sjedili u povjerenstvu, tzv. (Goldkomitee), tra�ili su da se da jo� vi�e i vi�e. Vrlo pomno su gledali da nijedan �idov ne zadr�i svoje zlato. Tako su se nadali da �e se otkupiti i svoj �ivot spasiti".

U Zagrebu je sve te�e opstati i �idovi su po�eli biti obilje�avani "�utom mrljom". Mlade� boravi ilegalno u Petrinjskoj 44, a u blizini se nalazi javna ku�a koju njema�ki vojnici stalno posje�uju. Tri stotine mladih �idova je pozvano u radni logor s obe�anjima da im se ni�ta ne�e dogoditi. Jo�kova soba kod jedne usta�ke obitelji je ve� pretra�ena i on bi se morao prijaviti na policiju da vrati svoje stvari. Jedan dio Slovenije s Ljubljanom je pod nadzorom talijanskih fa�ista. Pro�ulo se da su talijanski fa�isti tolerantniji prema �idovima. Jo�ko potplati nekog sunarodnjaka Steinbrechera koji mu pribavi papir za prolaz u fa�isti�ku zonu. Zanimljiv je njegov opis kako se pona�ao u vlaku. Obukao je odijelo, kupio neku usta�ku novinu i najbolju vrstu cigareta te kao gospodin bez problema pro�ao kontrolu. Dogovorio je dolazak s mlade�i u Lesno brdo.

Jedne nedjelje, 4. srpnja, prikupi 42 mladih i krene s njima vlakom prema Ljubljani. Vagon je pun. Ve�ina mladih je dobila poimenice propusnicu. Neki idu na "crno". Usta�ka kontrola ih pu�ta preko grani�nog prijelaza bez ve�ih pregleda. Talijani se nad njima sa�aljevaju. Ali, ni sre�a u Lesnom brdu nije dugo potrajala, jer su se partizanske jedinice pribli�avale i borbe postajale sve �e��e. Odatle bje�e u Nonantolu u sjevernoj Italiji, gdje se skrivaju po samostanima i obiteljima. Nakon velike odisejade pristi�u u �vicarsku i odatle odlaze u Palestinu. Knjiga je puna detalja o svim tim godinama i doga�ajima. Jo�ko je svoj vijek pro�ivio sretno u jednom kibuzu u Palestini.

_________________
Jo�kos Kinder. Flucht und Alija durch Europa, 1940-1943. Josef Indigs Bericht. Verlag Das Arsenal, Berlin 2006

PRESVIJETLI I RABIN

Tamo gdje Jo�ko Indig prestaje opisivati nesretno vrijeme, nastavlja Miroslav Me�imorec. Jo�kova knjiga je sastavljena poglavito od dnevni�kih zapisa i nekih sje�anja, pa je puna detalja i gotovo neprikaziva. Miroslav Me�imorec svome zapisu daje knji�evnu formu, roman.

Zagreba�ki nadbiskup, kasnije kardinal, Alojzije Stepinac i zagreba�ki nadrabin Miroslav �alomon Freiberger pojavljuju se kao kolosi �ovje�nosti. Obojica nadahnuti istim duhom, napojeni iz istoga izvora, povezani istom nadom, pokre�u �to se pokrenuti da, da bi spasili �to se spasiti mo�e. Obojica crpe snagu iz onostranosti kako bi izdr�ali svakodnevne poruge, omalova�avanja, prijetnje pa i otvorene napade. Ali obojica ostaju me�u svojim narodom, organiziraju skrovi�ta za prognanike i ugro�ene, zbrinjavaju ih po privatnim ku�ama i crkvenim prostorijama, hrane ih, tje�e ih i �alju znanim i neznanim putovima ne bi li se domogli zemlje ili kutka zemlje u kojoj �e mo�i pre�ivjeti.

Dolazak Himmlera u posjet poglavniku Paveli�u po�etkom svibnja 1943. godine duboko je potresao cijeli Zagreb. Premda je razgovor vo�en u �etiri oka, slutilo se veliko zlo. Taj dijalog, zapravo monolog s nizom provokacija na koje je Paveli� jedva izustio poneke nesuvislosti, ponajbolji je dio romana.

Kroz cijeli se roman provla�i ljubavna pri�a Tomislava Krizmana, dvadesettro-godi�njega studenta, i studentice Rahel Weiss. Iako je i sam pobjegao iz domobranske postrojbe, Tomislav se provla�i zagreba�kim ulicama, katkad kao prosjak, katkad kao selja�i�, kako bi do�ao do svoje odabranice, koju je u prvom momentu zbrinuo kod jedne ugledne obitelji. Ali, kad su se, nakon Himmlerova posjeta, po�ele pretresati privatne ku�e, lije�nikov ugled nije mogao vi�e jam�iti Raheli nikakvu sigurnost. Jedne ve�eri se Tomislav obla�i u sve�eni�ku, a Rahel u odoru �asne sestre i prebacuju se na Kaptol. Tu je bio Tomislavov stric kanonik koji je s nadbiskupom dogovorio privremeni prihvat ovih dvoje. S vremenom su prijetnje postale tako konkretne, da je Tomislav uvidio da tu nema spasa za nj i njegovu Rahelu. Tomislav odlazi do nama svima dobro znanoga �arka Dolinara i ovaj mu daje neku domobransku propusnicu s krivim imenima, da se prebace u Gorski kotar. Tamo su dospjeli u partizansko zato�eni�tvo. Tomislava, nakon dugih i te�kih ispitivanja, regrutiraju partizani u svoje postrojbe i po�alju u Bosnu. On pogiba, a Rahel rodi sina i odlazi s njim u Izrael.

Ovdje knjiga, kojoj se mo�e �to�ta zamjeriti, pone�to podvr�i ozbiljnoj kritici, nije gotova. Ona je potaknuta memoarskim zapisima dr. Amiela Shomronya, posljednjega tajnika zagreba�kog nadrabina Freibergera i posrednika izme�u njega i nadbiskupa Stepinca. I tu po�inje njezin pravi izazov. O �emu se dosad �utjelo, o tome �e se po�eti govoriti sve vi�e i vi�e. Pokazat �e se da ni jedan narod, pa ni hrvatski, ni�ta manje nije pro�et humano��u i ni�ta vi�e zara�en nedjelima od drugih naroda. Za ono �to pojedinci �ine i ideologije name�u, ne mo�e se okrivljivati narode. Miroslav Me�imorec je na svoj na�in hrabro poku�ao upozoriti na to kao i na humanost za koju je svako (ne)vrijeme vrijeme.

Miroslav Me�imorec: Presvjetli i Rabin, Zagreb 2006

Za portal: Tihomir Nui�