�ovjek nije dovoljno svjestan �to mu zna�i jezik. On se zavarava iluzijom da je jezik sredstvo kojega prema potrebi mo�e poput alatke rabiti ili odlo�iti. To je jedna ugodna iluzija koja �ovjeka umiruje i �titi od tereta da promi�lja zagonetnost svijeta i sebe samoga u tom svijetu. A jezik upravlja na�im postojanjem, na�om ljubavlju, na�om mi�lju, na�im �uvstvima, na�im snovima, na�im su�ivotom s drugima... On je jedan od najva�nijih �imbenika koji pokazuju relativnost �ovjekove autonomnosti.

U svojoj knjizi "Im Gegenbild", koja se netom pojavila na tr�i�tu i u kojoj je skupio dvadesetak pri�a, Peter Weibel nam na najsuptilniji na�in otkriva te�ko�e opisivanja ljudske egzistencije. Svojom pjesni�kom imaginacijom Weibel doku�uje korijene i ujedno domete jezika, slu�e�i se rije�ju, slikom, usporedbom i refleksijom. Pritom opisuje teme koje duboko zadiru u ljudski �ivot poput bolesti, ljubavi, dobrote, umiranja, smrti, a ne zaobilazi ni ljudske slabosti pa �ak ni zlo�u.

U ovoj knjizi se sve ti�e nas, sve je dio svakodnevnice, sve je nepatvoreno, sve je istinski do�ivljeno, a nerijetko i pro�ivljeno. Slika s rijekom, na primjer, �ije oticanje bolesnicu podsje�a na prolaznost njezina �ivota. Voda protje�e, ali dolazi uvijek nova, rijeka ostaje rijekom s novim vodama, starim i novim stablima na obali, razli�itim slikama koje polu�uju sun�ane zrake svojim padom pod raznim kutovima, �to u bolesnici izaziva otpor prema bolesti i daje joj snagu da ne gubi nadu u darovani joj �ivot.

Knjiga je puna dojmljivih slika, skica, refleksija opisanih izvornim umjetni�kim izrazom. Autor �uti, oslu�kuje, promatra i reflektira. Naru�eno zdravlje, uni�tena egzistencija, nasilje i �ovjekov nesmiljeni ru�ila�ki potencijal nemaju kod Weibela zadnju rije�. To su one predzadnje mo�i koje jo� uvijek nisu pobjednice time �to su razorno mo�ne, jer se iznenada probudi, pojavi lijepo, dobro, ona dubina koju ne mo�e nikakva mo� osvojiti dok ju je �ovjek sposoban aktivirati. Za na�e �itatelje �emo ovdje navesti jednu sliku iz poru�enog Vukovara kao ilustraciju re�enom. Susret sa staricom, negdje izvan poru�enog grada, �ija je ku�a postala odjel u otpisanom �eljezni�kom vagonu. Starica je otkrila iza vagona grahoricu koja buja kao da se nikakva nesre�a nije dogodila. Bri�no ju �isti od suhog li��a i cvata, ubere korpu svje�eg cvata i vra�a se, puna nade, u svoje smrdljivo boravi�te u zahr�alom vagonu.

Kad �itamo knjigu "Im Gegenbild" ne mo�emo se oteti dojmu da je njezin autor ne samo umjetnik nego i uvjereni altruist. Naime, tko je pun sebe, nema mjesta za drugoga. Peter Weibel nije puki promatra� svijeta oko sebe, �to mu njegova pozicija u dru�tvu kao lije�niku omogu�uje i na �emu mu nitko ne bi zamjerio. On se posvuda daruje, nesebi�no daruje i trajno tro�i. On pati s bolesnima, tuguje s prognanima, dijeli nevolje i rijetke radosti s ljudima. On je �ovjek topline i dodira. On susre�e �ovjeka bez predrasuda i svjedeno mu je radi li se o poznatom ili nepoznatom licu, jer i nepoznato lice nema snage zatvoriti se pred ovom blagom ali trajnom snagom humanoga kojim ga Weibel obliva. Koliko god nama Hrvatima godilo �to su pojedine pri�e u knjizi posve�ene Vukovaru, Vinkovcima, Sarajevu, poru�enim naseljima i ljudima u zbjegu, ova je knjiga prvenstveno njezin autor. I kad citira onaj stravi�ni, duboko egzistencijalni uzvik pjesnikinje, Dragice Raj�i�, da se radi o ne�ivotu i o poviku za �ivotom u jednoj apokalipsi u kojoj je sva etika stavljena izvan snage, Weibel ga nastoji relativizirati laganim pokretom, iznenadnim osmijehom ili blagim pogledom. Zlo se ne pobje�uje jo� ve�im zlom, nego jedino i uvijek dobrim. I Peter Weibel se sasvim predao pozitivnom, ne gube�i ni za trenutak iz vida ono �to ga svakodnevno ugro�ava.

Priznam da mi nije uspjelo na�i adekvatnu hrvatsku rije� za "Gegenbild" i kad bi se knjiga pojavila na hrvatskom, trebalo bi joj dati drugi naslov. U hrvatskom postoji jedna sintagma za ne�to �to je drugo a jednako, �ak i isto, a glasi "slika i prilika". Mislim da bi "prilika" u svezi sa slikom bila najbli�e prijevodu "Gegenbild".

Knjiga, o kojoj je ovdje rije�, pojavila se ove jeseni povodom 60-toga ro�endana dr. Petera Weibela, lije�nika, pisca i anga�iranog humanista, koji je svoju mudrost i svoju hrabrost pokazao tijekom srpske agresije u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim krajevima svijeta gdje se trebalo suprotstaviti patnji.

Za portal: Tihomir Nui�

Peter Weibel: Im Gegenbild. Erz�hlungen. Waldgut Verlag, Frauenfeld 2007.

�

�