Dolikuje da budemo zahvalni svima koji su nam pomogli na putu do spoznaje istine, na putu tra�enja i sticanja velikog blaga istine. Peta obljetnica smrti hrvatskog filozofa, dominikanca Tome Vere�a (9. prosinca 2002. - 9. prosinca 2007.) prigoda je da ga se sjetimo i time mu iska�emo zahvalnost za njegov doprinos suvremenoj hrvatskoj filozofiji i filozofskoj terminologiji, prou�avanju hrvatske filozofske ba�tine, kao i osnutka prvog hrvatskog sveu�ili�ta, u Zadru, u prevo�enju na hrvatski djela sv. Tome Akvinskog i sv. Alberta Velikog, pribli�avanju i posuvremenjivanju njihova nau�avanja te ozbiljnom znanstvenom dijalogu kr��ana s marksistima.

Sudjelovao je na brojnim me�unarodnim kongresima posve�enim prou�avanju nauke Alberta Velikog, Tome Akvinskog, kao i dijalogu izme�u kr��ana i marksista (Rim, Pariz, �eneva, Walberberg, Bochum, Innsbruck, Graz, Dubrovnik, itd.).

Dvadeset knjiga koje je Vere� napisao ili preveo te oko 500 bibliografskih jedinica - rasprava, �lanaka i polemika u doma�im i stranim �asopisima i zbornicima pokazuju �iroko polje rada na kojem je ovaj Hrvat iz Ba�ke bio aktivan: od Aristotelove filozofije, filozofije sv. Alberta Velikog i sv. Tome Akvinskog, preko crkvenoga dru�tvenog nauka i dijaloga s marksistima sve do pitanja nacionalnih manjina (bunjeva�ko pitanje u Ba�koj: Bunjeva�ko pitanje danas, Subotica: NIP Suboti�ke novine, 1997, 144 str.). Izravno je pisao na hrvatskom, ma�arskom, njema�kom i francuskom, a njegove su studije prevo�ene na engleski, �panjolski, talijanski, albanski i slovenski. Sura�ivao je u brojnim doma�im i me�unarodnim �asopisima.

Vere�ov rad je obilje�en pokretanjem sustavnog prevo�enja srednjovjekovnih filozofa i teologa na hrvatski jezik ali i zapo�injanjem znanstvenog dijaloga kr��ana s marksizmom. Nakon doktorske disertacije o filozofsko-teolo�kom dijalogu s Marxovim djelom, na tom je dijalogu radio punih dvadeset godina (Pru�ene ruke. Prilozi za dijalog izme�u marksista i kr��ana, Zagreb: FTI, 1989, 473 str.). Zbog njegova prinosa dijalogu izme�u marksista i kr��ana cijenili su ga i nekr��ani, a temeljitim poznavanjem Marxove doktrine u�ivao je veliki ugled i me�u samim marksistima. U tom periodu svoga rada isticao je dru�tveni nauk Crkve i nau�avanje zajedni�kog nau�itelja sv. Tome Akvinskog.

Vrhovni poglavar Dominikanskog reda Timothy Radcliffe promaknuo je u Rimu 10. lipnja 2000. Tomu Vere�a u "u�itelja svete teologije" (magister in sacra theologia). Taj naslov sveu�ili�nih profesora teologije u srednjem vijeku ostao je najve�e odlikovanje u Dominikanskom redu koje se dodjeljuje za osobite zasluge na unapre�enju znanosti, naro�ito teolo�kih i filozofskih.

Tomo Vere� je umro u Zagrebu 9. prosinca 2002., nakon duge i te�ke bolesti; pokopan je, po svojoj izri�itoj �elji, na gradskom groblju u Subotici 17. prosinca 2002.

Ljubav prema istini obilje�ila je cjelokupni �ivot i rad Tome Vere�a, neumornog tra�itelja kona�ne Istine. Taj duh tra�itelja istine prenosio je i na druge, posebice na svoje studente koje je uvijek smatrao sutra�iteljima. U svojim knjigama i studijama poziva na zajedni�ko tra�enje istine utemeljeno na �injenicama i razlozima jer samo na taj na�in ono biva uspje�no. U tra�enju istine, voli je isticati o. Tomo, nu�an je otvoreni dijalog, prakti�ni ali i teorijski; ne smije se "ni�ta pre�u�ivati iz straha da to nije zgodno re�i, da �e se mo�da druga strana uvrijediti, naljutiti itd. Moramo se naviknuti �ivjeti s istinom, pa makar je ona katkad neugodna. Istina ne vrije�a, ona osloba�a." Upravo stoga su i poznati Vere�ovi nekonformisti�ki stavovi glede zbivanja u dru�tvu, ali i u samoj Crkvi, u �iju se slu�bu u potpunosti stavio.

Tomo Vere� kao �lan Dominikanskog Reda - Reda propovjednika - redovito je navije�tao Bo�ju rije� i propovijedao; odr�ao je trinaest pu�kih misija te dvadeset i �etiri korizmene propovijedi diljem Dalmacije, Ba�ke, Boke Kotorske te Bosne i Hercegovine. Zbog propovijedi na pu�kim misijama na �irokom Brijegu 1961. zavr�io je po�etkom sljede�e godine u samici dubrova�koga zatvora "Karmen".

Tomo Vere� bio je jedan od najja�ih umova �to ga je imala Hrvatska dominikanska provincija u 20. stolje�u. Njegovo �ivot i djelo pokazuju ulogu intelektualaca u dru�tvu i u svakom sustavu, koji kao ljubitelji istine nepristano i kriti�ki promatraju svekoliku stvarnost te poma�u drugima do�i do objektivne istine. O toj Vere�ovoj dimenziji govore i sljede�a svjedo�anstva. Vere�ove studije i djela o dijalogu aktualna su i danas, ve� dobrano nakon pada komunisti�kih sustava u Europi. Ne treba ih promatrati kao napisane isklju�ivo za odre�ene skupine i pojednice u odre�enim prilikama, jer na�ela o dijalogu vrijede i danas, u svim dijalozima koje danas vodimo na svim razinama dru�tva u kojem �ivimo.

***

Kardinal Georges Cottier, biv�i dugogodi�nji teolog Papinskog doma, prigodom predstavljanja velebna djela oca Tome Vere�a Izabrano djelo Tome Akvinskog i svoje knjige Pam�enje i kajanje: za�to Crkva tra�i oprost, u izdanju Nakladnog zavoda Globus iz Zagreba u lipnju 2005., poslao je 31. 5. 2005. poruku u kojoj izme�u ostaloga stoji:

"Bratsko prijateljstvo povezivalo me je s ocem Vere�om. Rijetko smo se susretali i rijetko smo pisali jedan drugome. No, odmah smo uvidjeli kako nas sjedinjuje duboko zajedni�tvo misli. Bilo je to prigodom neformalnog kolokvija �to ga je organizirao asistent U�itelja dominikanskog Reda. Bilo je to vrijeme sandinisti�ke vlasti u Nikaragvi, u kojoj je sudjelovalo nekoliko sve�enika, a mi smo trebali zauzeti stajali�te prema marksizmu koji je sna�no privla�io brojne umove. Otac Vere� je imao iskustva o stvarnom komunizmu. Otkriv�i kako su umovi zadojeni revolucionarnim romantizmom, jo� vi�e se osje�ao prepu�tenim totalitarnoj tamnici. Tada me je iznenadila �vrsto�a i jasno�a njegove misli."

***
prof. dr. sc.� Anto Mi�i�, dekan Filozofskog Fakulteta Dru�be Isusove u Zagrebu:
In memoriam Tomo Vere� (1930.-2002.), Obnovljeni �ivot 58 (Zagreb, 2003) 1, str. 126:

�"Dok se poku�avao dijalo�ki postaviti prema marksizmu kao filozofskom sustavu, isti�u�i ujedno i svu njegovu misaonu diskutabilnost, potpuno je odbacivao marksizam kao ideologiju u komunisti�kim politi�kim sustavima. Govore�i o svom bavljenju marksizmom, svojim je studentima jednom kazao da mu je �ao �to je toliko vremena potro�io za ne�to �to svojom vrijedno��u to ne zaslu�uje. Ipak, svojim pisanjem o marksizmu u vremenu kada je svako druga�ije mi�ljenje od slu�beno-partijskog moglo biti opasno, Vere� je odigrao va�nu ulogu me�u hrvatskim intelektualcima koji su nastojali izgraditi �to objektivniji stav o marksisti�koj filozofiji i komunisti�koj ideologiji..."
"Mi koji smo pak imali sre�u biti njegovi studenti - kojima je prenosio svoja filozofsko-teolo�ka znanja, koje je u�io ljubiti i boriti se za istinu i onda kada to nije bilo lako ni ugodno, koji smo ga upoznali ne samo kao velikog prevoditelja, pisca i znanstvenika nego i kao �ovjeka, redovnika i sve�enika - imamo obvezu da blago koje je svojim marom prikupio ne bude beskorisno zakopano."

***

Antun Juraj Gracin (Zadar), Vere� i Marx, Crkva u svijetu 40 (2005), br. 2, str. 254:

"Vrijednost njegova [Vere�ova] rada o�ituje se izvan vremenskog konteksta ukazuju�i na univerzalnu primjenjivost i nu�nost dijaloga kao dru�tvenog, ali i ontolo�kog modela."

***

Dr. Danko Plevnik 1997, u intervjuu (Dan - Dalmatinske novine, br. 80, 15. 6. 1997, str. 3):

"Heraklit je neko� spoznao da je jedan va�niji od tisu�e (pojedinaca) ako je najbolji. Da je danas �iv i u Hrvatskoj na jednu bi stranu stavio Tomu Vere�a, a na drugu tisu�u ovakvih protuduhovnih blasfemi�nih sve�enika."

***
Boris Vu�kovi�, sociolog, Split:
Slobodna Dalmacija, 16. 11. 1985, str. 8 (zabilje�io K. Kljakovi�):

"Drugo, na�a djelovanja posredstvom javnih tribina. Ja sam gledao u Splitu �to nam se dogodilo preklani u povodu stogodi�njice Marxove smrti. Mi smo u na�em gradu odr�ali komemoracije Marxu, a nismo govorili o Marxu kao kao aktualnom, �ivom izazovu na�eg vremena. Znate li gdje je odr�ana prva tribina o Marxu? Odr�ao je Vere� u Sv. Frani, odmah u sije�nju [to�nije : 1. 11. 1982., op. AG]. A mi nismo bili u stanju da reagiramo na tu �injenicu mjesecima. To je apsurdno u gradu u kojem postoji Sveu�ili�te i 20-30.000 �lanova Partije. To je ne�to �to je potpuno ispalo izvan na�ih tokova."

***
dr. Josip �uri� DI, �ivot i djelo Tome Vere�a O.P., u : Anto Gavri� (prir.), Ljubav prema istini. Zbornik u �ast Tome Vere�a O.P., Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2000, str. 18:

"Vere� je stru�no i temeljito pisao o znanosti i vjeri, o uskrsnu�u tijela i animiranim filmovima (kratak, duhovit i duhovan �lanak!), o tehnici i cirkusu, dapa�e i o teolo�kom staljinizmu... U �arolikoj lepezi tema Vere� se ne gubi, nego poput Akvinca ostaje uvijek "iskonski mislilac", tj. �ovjek koji svemu prilazi iz perspektive Bo�anskog Praiskona. Kod toga ne zalazi ni u kakvo nabo�nja�tvo, nego vazda nastoji otkriti ono - �to je Toma Akvinski zvao: "plenior sensus", puniji smisao stvarnosti, newmanovski skriven "behind the veil"... U nadvrijednosti toga punijeg smisla nalazi se autenti�na zona dijaloga: u njoj se na�e efemerne suprotnosti ne suprotstavljaju - nego konvergiraju, vode�i nas prema zasad nedosti�nom idealu Istine."

Kardinal Georges Cottier o Vere�u

Georges Cottier O.P., Retrospektivni pogled na dijalog s maksistima, u : A. Gavri� (prir.), Ljubav prema istini. Zbornik u �ast Tome Vere�a O.P., Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2000, str. 421-429.

str. 424:
"U okviru u�eg sastanka, unutar Dominikanskog reda, upoznao sam dragog o. Vere�a. Me�u nama je odmah� nastala duboka srodnost misli. Susret, koji se je odr�ao u ku�i Posljednje ve�ere (Cenacle) u �enevi, potaknuo je asistent U�itelja Reda koji nije ba� najbolje poznavao to podru�je. Susret ni iz daleka nije bio miroljubiv. Bilo je to vrijeme revolucionarne vladavine u Nikaragvi; teologija oslobo�enja, poistovje�ena s obranom siroma�nih, provodila je jako ideolo�ko zavo�enje. Mladi ju�noameri�ki sve�enik, fasciniran svim �to se doga�a u Managvi, zadnji dan je predlo�io zajedni�ku izjavu, �to je izme�u nas izazvalo duboku podjelu. Jedan sve�enik iz Poljske, o. Vere� i ja, zaprepa�teni zbog vlastitog iskustva stvarnosti, odbili smo potpisati. Sastanak, koji je bio udarac u prazno, nije se vi�e nastavio."

str. 429:
"U zemljama u kojima su komunisti bili na vlasti situacija je bila sasvim druk�ija. Nedvojebeno je bilo manje uvjerenih marksista nego u zapadnim demokracijama. Sve se doga�alo kao da su ta ideologija i njezin idolatrijski kult mo�i u na�inu vladanja na�li svoju osudu na smrt. Marksisti�ki re�imi nisu samo odnijeli nebrojene �rtve, nego su iskopali vlastiti grob. Stvarnost je tako krvavo demantirala utopiju.

Treba ne�to re�i i o intelektualcima. Nisu posebno briljirali svojim kriti�kim mi�ljenjem. Mit o sovjetskoj Rusiji, domovini radnika, imao je te�ak �ivot u komunisti�kim partijama na Zapadu. To nije jedini radni�ki svijet, li�en �sredstava za provjeru, koji ga je upropastio. Oni koji se pozivaju na "znanstveni" karakter marksizma bili su dokaz iste lakovjernosti. Mo�da je slika o sovjetskom svijetu koju je re�imska propaganda dugo odr�avala u svijetu rijedak, ako ne i jedini, uspjeh. Da su mnogi �ija je zada�a misliti dopustili da budu tako lako prevareni, to je predmet sjetnog razmi�ljanja o brizi za istinu i za smisao odgovornosti inteligencije."

�lanak je objavljen i na francuskome:
Georges Cottier O.P., "Un regard r�trospectif sur le dialogue avec les marxistes", Nova et Vetera 75 (�eneva, 2000.) 4, str. 77-87.

Priredio: Anto Gavri�

�

�