Matica hrvatska

40 GODINA DEKLARACIJE O NAZIVU I POLO�AJU HRVATSKOG KNJI�EVNOG JEZIKA
Od samostalnosti jezika do jezika samostalnosti

Iako u prvi mah Deklaracija nije postigla uspjeh, ona je usprkos progonima pokazala da je otpor unitarizmu mogu�. Postala je klju�ni dokument na koji se oslanjala borba za samostalnost jezika, naroda, pa i dr�ave. Od dokumenta o samostalnosti jezika Deklaracija se pretvorila u dokument o jeziku samostalnosti. Tim se jezikom u svim krugovima sve otvornije govorilo. Bio je to jezik Hrvatskoga prolje�a, koji je �ivio i nakon njegova gu�enja. Na njegovim je temeljima zasnovana samostalna Hrvatska


U petak, 30. studenoga, u Matici hrvatskoj odr�an je okrugli stol u povodu 40 godina Deklaracije o nazivu i polo�aju hrvatskog knji�evnog jezika. Skup je vodio Mirko Peti, pro�elnik Mati�ina Odjela za jezikoslovlje.Predsjednik Matice hrvatske Igor Zidi� u pozdravnim je rije�ima kazao kako je Deklaracija jedan od najva�nijih dokumenata novije hrvatske povijesti. Ona je bila jezi�ni, a jo� vi�e i politi�ki dokument, koji je posvjedo�io spremnost hrvatske kulture da se izbori za demokratska prava naroda i za njegove temeljne vrijednosti. Iako potpisnici Deklaracije formalno u onaj �as nisu postigli �to su �eljeli, u hrvatskom se dru�tvu razvila samosvijest da je mogu�e pru�iti otpor i izdr�ati pritiske koji su putem svih medija dolazili iz cijele Jugoslavije. Matica hrvatska se nakon tih udaraca oporavila, radikalizirala svoje zahtjeve i postala jedno od bitnih mjesta hrvatske demokratske i nacionalne oporbe. Prepu�taju�i rije� izlaga�ima Igor Zidi� zaklju�uje kako je Deklaracija napisana u obranu hrvatskoga jezika, ali isto tako i u obranu hrvatskoga naroda i hrvatskog modernog dru�tva.Radoslav Kati�i� rekao je da je Deklaracija dotaknula bitno jezikoslovno pitanje, a to je: koji je i kakav to jezik za koji Deklaracija tra�i ustavni status i polo�aj u javnom opho�enju? Iako mi osje�amo da je hrvatski jezik posebna jezi�na izra�ajnost, prepoznatljiva i razli�ita od svake druge, pa i od onih koje su joj najsli�nije, mi to moramo i znati. Razvoj hrvatskoga knji�evnog jezika ne mo�emo shvatiti primjenjuju�i postavke mladogramati�arske �kole po kojoj se knji�evni jezik temelji na dijalekatskoj osnovici. Tada bismo sukladno trima hrvatskim dijalektima imali tri knji�evna jezika. Hrvatski je jezik, naprotiv, nastao na temelju crkvenoslavenskog okvira knji�evnog jezika u koji je narodni jezik unosio svoja dijalektalna obilje�ja. Dokument koji to potvr�uje Ba��anska je plo�a, koja nije pisana hrvatskim narodnim jezikom, nego, kao �to je ustvrdio Stjepan Damjanovi�, visokoknji�evnim crkvenoslavenskim jezikom. Taj jezik, na kojem se �italo u svakoj �upi, svake nedjelje i blagdana, svemu puku, po�eo je, ovisno o predjelu, poprimati �akavska, kajkavska i �tokavska obilje�ja. Sve je to isti knji�evni jezik. Hrvatski knji�evni jezik nema dijalekatske osnovice, on nije jedan izabran i umjetno prire�en da bude knji�evni i standarni jezik, nego je nastao sustavnom i promjenljivom dijalekatskom stilizacijom. Novo�tokavski ijekavski standarni hrvatski jezik upravo je dosljedna novo�tokavska ijekavska stilizacija toga jezika. Tek s tom spoznajom Deklaraciju smo ne samo izborili nego i zaslu�ili.Milan Mogu� naveo je nekoliko �injenica iz riznice hrvatskoga jezi�nog povijesnog nazivlja po�ev�i s Ba��anskom plo�om u kojoj se nalazi hrvatsko ime. Kako se tada, a i poslije, poistovje�ivalo ime naroda i jezika, pretpostavljamo da se u to doba i jezik zvao hrvatski. Hrvatsko ime zabilje�eno je i u ostalim dokumentima iz po�etnih stolje�a hrvatske pismenosti. Poslije se javio i naziv lingua Ilirica, koji se odnosio samo na jezik Hrvata u dr�avnoj trojednici. Supstancija tom jeziku bila je trodijalektalna knji�evna stilizacija, �to poslije potvr�uju hrvatski knji�evni krugovi i pokreti. Usprkos dvjema, do 19. stolje�a, posve razli�itim rutama razvoja hrvatskog i srpskog jezika, u prvoj je Jugoslaviji bila nametana ideja jedinstvenoga srpskohrvatskog jezika zasnovana na reformi Vuka Karad�i�a. Taj je jezik u Hrvatskoj opstajao samo silom vlasti. Usprkos pritiscima hrvatska je knji�evnost u to doba uglavnom ostajala u svojem jezi�nom toku. Unitaristi�ki pritisci nastavili su se i u drugoj Jugoslaviji. Uporno nam se poku�avalo nametnuti jezi�no jedinstvo sa Srbima i u nazivu se krivudalo izme�u srpskohrvatskoga, hrvatskosrpskog te hrvatskog ili srpskog jezika. Na koji se na�in hrvatski jezik odupirao i odupro svemu tome? Neprestanim njegovanjem onoga �to je pripadalo samo njemu u�vr��uju�i hrvatsku jezi�nu okomicu, onoga �to se u bilo kojoj hrvatskoj sredini uvijek prepoznavalo kao svoje pa zato unosilo u vlastite tekstove. A to �to pripada samo njemu jest tronarje�na �akavsko-kajkavsko-�tokavska organska i knji�evna osnovica. Potvrdu te trostruke osnovice nalazimo jo� od neliturgijskih glagolji�kih kodeksa, pa preko Maruli�a, Gunduli�a, Vitezovi�a, Belostenca, sve do �enoe, Mato�a, Krle�e, Pupa�i�a i brojnih drugih. Bogata povijest hrvatskoga jezika govori o samosvojnosti hrvatskoga knji�evnog jezika.Dalibor Brozovi� ukazao je na neke �injenice oko uloge Ivana Broza u hrvatskom jezikoslovlju. Naime, rje�nik koji je pod Brozovim i Ivekovi�em imenom izdan 1901, osam godina nakon njegove smrti, Ivekovi� je prilago�avao beogradskom jezi�nom ukusu. Za procjenu Brozova rada, istaknuo je Brozovi�, treba imati u vidu i to da je znao za opasnost da Kraljevina Dalmacija i Kraljevina BiH prihvate fonolo�ki pravopis za razliku od Kraljevine Hrvatske i Slavonije sa zagreba�kim nefonolo�kim pravopisom.Akademik Stjepan Babi� istaknuo je va�nost da sudionici onda�njih zbivanja ka�u svoja sje�anja kako bi se vidjelo �to se dogodilo. Kao �lan Upravnog odbora Matice, sudjelovao je na sastanku 9. o�ujka, kad se biralo povjerenstvo za sastavljanje Deklaracije. Ukratko je ispri�ao kako su sedmorica sastavlja�a izabrana, kako je 13. o�ujka Deklaracija prihva�ena u samoj Matici i do 15. poslana svim ustanovama koje su je potpisale. U izlaganju bilo je rije�i i o nejasnoj ulozi Vladimira Bakari�a u doga�ajima oko Deklaracije.Ante Stama� ukratko je dao osvrt na razli�ita gledi�ta koja su se otvarala prema zna�enju i ulozi Deklaracije s obzirom na razvoj i smjene paradigmi u jezikoslovnoj znanosti. Putem knjiga Dalibora Brozovi�a, Radislava Kati�i�a, zatim razvoja strukturalisti�ke lingvistike, teorije komunikacije i semiotike, tako�er se tra�ilo opravdanje Deklaracije. Kazav�i kako �ivot nije drugo nego jezik, a jezik nije drugo nego �ivot, Ante Stama� zaklju�uje kako je �ivot i razvoj ne samo znanosti, dru�tva ili politi�ke svijesti nego i �ivot i razvoj kulturnih djelatnosti, kulturne svijesti, dao Deklaraciji posve za pravo. Ona je tih godina u�inila prvi korak, kojega rezultate vidimo danas. Dubravko Jel�i� u svome je izlaganju s auditorijem podijelio sje�anja na dane Deklaracije. Kao asistent u Institutu za knji�evnost u Akademiji bio je jedan od potpisnika Deklaracije. Bio je i na skup�tini Dru�tva knji�evnika Hrvatske, �iji je predsjednik tada bio Vlatko Pavleti�. Nakon prihva�anja Deklaracije u Dru�tvu knji�evnika, Slavko Mihali� je kao �lan uredni�tva lista >Telegram< odmah oti�ao u tiskaru i tako je ve� sutradan Deklaracija iza�la u javnost. Deklaracija je ve� na prvi pogled, u prvom trenutku, prvoga dana postojanja, u �iroke hrvatske javnosti izazvala uvjerenje da to nije samo jezi�ni, da to nije samo znanstveni ili kulturni, nego da je to i veliki politi�ki doga�aj.Josip Lisac istaknuo je da je Deklaracija velik doga�aj u hrvatskoj povijesti, kao �to je u hrvatskoj sredini op�enito poznato i prihva�eno, pothvat koji treba obra�ivati �injeni�no, poglavito pak savjesno interpretirati u kontekstu cjelovitih zbivanja u svoje doba, pa i u povijesnom trajanju. O sastavlja�ima Deklaracije postoji literatura na koju se nije pozivao niti je o njoj raspravljao. Tijekom prolje�a 1991. mnogo se raspravljalo o sedmom �lanu komisije Upravnog odbora Matice hrvatske koja je sastavila tekst Deklaracije. Uglavnom su se svi slagali o �est autora Deklaracije (Brandt, Brozovi�, Kati�i�, Ladan, Mihali�, Pave�i�), ali se nije nalazilo rje�enje o sedmom autoru. Josipu Liscu Dalibor Brozovi� je 1980. priop�io svoju verziju sastavlja�a Deklaracije (pet poznatih + Pavleti� + Ladan), pa je on na to u svibnju 1991. upozorio Brozovi�a. Tada se ustanovilo da je uz �est poznatih autora Deklaraciju sastavio i Vlatko Pavleti�.Branko Kuna ocrtao je u izlaganju op�u dru�tvenu i politi�ku situaciju Hrvatske onoga vremena. Bilo je to vrijeme i prostor u kojem je samostalno mi�ljenje bilo nepo�eljno, a propaganda intenzivna. Vlast, uvjerena u razjedinjenost Hrvata i nenaviknuta na izvanpartijske inicijative, bila je iznena�ena i uznemirena Deklaracijom. Iznena�eni su bili i intelektualni krugovi, a oni u Slavoniji, uklju�uju�i i same Mati�ine ogranke, odbacivali su i osu�ivali Deklaraciju tvrde�i kako su o njoj saznali tek iz tiska. To se obja�njava strahom od represija vlasti, koja je na Deklaraciju uzvratila mr�njom i neprijateljstvom.�to nam Deklaracija zna�i danas i je li zaboravljena ili aktualizirana? Na to pitanje nema jednozna�na odgovora. Unato� svim postignu�ima samostalnosti i promicanju jezikoslovne kroatistike u zemlji i izvan nje, iznena�uju dana�nje podjele u struci, koje jezikoslovce svrstavaju u lijeve, jugonostalgi�are i jugounitariste na jednoj strani ili pak u desne, domoljubno osvije�tene, nacionaliste i konzervativce. No, isti�e Branko Kuna, znanstveni opis hrvatskoga jezika mora karakterizirati samostalno mi�ljenje koje je bez utjecaja predrasuda, pa i onih politi�kih. Iz dana�nje perspektive, Deklaracija je nezaobilazan dokument �eli li se temeljito i sveobuhvatno govoriti o novijoj hrvatskoj povijesti ili povijesti hrvatskoga jezika.Jozo Ivi�evi� izlagao je o vremenu neposredno nakon dono�enja Deklaracije. Nakon �to je Deklaracija objavljena, komunisti�ke vlasti potaknule su politi�ku kampanju protiv potpisnika Deklaracije, a osobito protiv Matice. U po�etku suzdr�ana, politi�ka osuda Deklaracije ubrzo je eskalirala. U takvu politi�kom ozra�ju upravni odbor Matice hrvatske oklijevao je sastati se. Vlast je tra�ila ostavku upravnoga odbora i izbor u�ega privremenog odbora do izvanredne skup�tine, koju je trebalo odr�ati potkraj lipnja. Odbor je podnio ostavku, ali se nije odrekao Deklaracije, niti je komisiju za pripremu izvanredne skup�tine ovlastio da na to pristane. Ovlastio ju je da vodi teku�e poslove i da pripremi skup�tinu, ali bez prava na zapo�injanje samostalnih akcija i programa i odstupanje od donesenih odluka upravnog odbora. Iz politi�kih krugova dolazili su pritisci za kandidacijsku listu novoga odbora s izlikom smirivanja javnosti. U Matici to nije pro�lo, a skup�tina, i to redovita, odr�ana je tek 19. o�ujka 1968. i na njoj su reizabrani svi proskribirani kandidati, a nije izabran nijedan kojega je nametala Partija.Deklaracija je, zaklju�uje Ivi�evi�, potaknula hrvatski nacionalni pokret u komunisti�koj Jugoslaviji, a do 1971. prerasla u masovni politi�ki pokret, koji je ubrzo suzbijen, ali samo prividno. Vratit �e se 1991, kada bude uspostavljena hrvatska dr�ava.Ljubomir Anti� dao je sa�et povijesni pregled odnosa komunista prema nacionalnom kompleksu. Marx i Engels, �ive�i u nacionalno homogenoj dr�avi, nisu obra�ali osobitu pozornost nacionalnom pitanju pa nisu stvorili neku teoriju nacije. Stoga oni naciju promatraju tek kao instrument svoga osnovnog cilja, a to je pobjeda proleterske revolucije. Komunisti su na naciju gledali kao na fenomen gra�anskoga dru�tva koji �e i��eznuti s padom kapitalizma. Mi�ljenje da nacionalno tretiraju kao takti�ko a ne programsko pitanje, odnosno da cilj proletarijata nije nacionalna dr�ava, nego klasna borba, pratit �e komuniste, pa i ljevicu uop�e, sve do najnovijega doba. Komunisti su op�enito, a onda i u Hrvatskoj i u Jugoslaviji, nakon dolaska na vlast potisnuli nacionalna pitanja u drugi plan. Raspravu o nacionalnom pitanju hrvatski �e komunisti razviti tek od 1923. Ona �e biti prisutna sve do uspostave nove Jugoslavije, kad �e se to pitanje smatrati rije�enim. Ja�aju unitaristi�ke te�nje koje name�u umjetno nadnacionalno jedinstvo, a potire se sve s hrvatskim predznakom, �ak i nakon konfederativnog ustroja Jugoslavije od 1971.Josip �entija govorio je iz perspektive svoje onda�nje funkcije direktora Radija Zagreb. Tada je kriti�ki govorio o Deklaraciji, ali je i branio pravo njezinih potpisnika i institucija, �to je na kraju rezultiralo njegovom smjenom. Afirmirani mediji u Hrvatskoj u doba Deklaracije bili su tisak, radio i televizija. Unato� nedvojbenoj �elji da se u njima govori dobrim hrvatskim jezikom, problem je bila nemogu�nost da se slijede progla�ena, ali i neuskla�ena pravila i upute jezikoslovnih stru�njaka. Ne manje va�no jest da se djelovalo u ograni�enim okvirima profesionalnoga, politi�kog i jezi�nog suvereniteta, sna�no izra�ena u podru�ju agencijskoga informativnog sustava. Hrvatski mediji, premda razmjerno najnapredniji u Jugoslaviji, nisu smjeli imati vlastiti agencijski servis vijesti i informacija. Agencijska informativna slu�ba bila je dopu�tena samo Tanjugu, koji je bio organ dr�avne uprave. Hrvatske je medije takav polo�aj provincijalizirao, jer je trebalo prevoditi sa srpskog. Trajna ovisnost hrvatskih medija o centraliziranom dr�avnom agencijskom izvoru rezultirala je s jedne strane u pove�anim potrebama u tehni�kim slu�bama, a s druge strane stanovitim usporavanjem postupka pripreme za objavljivanje. Takva ovisnost, kao i politika zajedni�kih programa koja je trajala do 1960, kada je prekinuta, bila je razlogom nezadovoljstva koje je 1966. rezultiralo zaklju�cima skupine lingvista, spikera i lektora o jezi�noj politici na RTV Zagreb. Nastojanja oko vlastite kulturne ba�tine sve su sna�nije kapilarno pro�imala svakida�nji �ivot i rezultirala u dramati�nom i dalekose�nom doga�aju Deklaracije.Marina �tambuk �kali� odr�ala je izlaganje o postoje�em stanju arhivskoga gradiva o Matici koje se �uva u Hrvatskom dr�avnom arhivu u Zagrebu. Vrijednost Matice i njezinih dokumenata proizlazi iz �injenice da je u demokratskom pokretu Hrvatskoga prolje�a bila pokreta� i sudionik zajedni�kog djelovanja. Za prou�avanje razdoblja od nastanka Deklaracije pa do prisilnog prestanka Mati�ina rada 1972. od najve�e su va�nosti dva arhivska fonda. Jedan je fond same Matice od po�etka njezina djelovanja 1842. pa do prekida 1972. Iako u znatnoj mjeri fragmentarno sa�uvano, gradivo Matice s obzirom na njezinu dugovje�nost te brojne dru�tvene promjene u kojima je djelovala, kao i zna�enje te ustanove za kulturnu i politi�ku povijest, od prvorazredne je povijesne va�nosti. Drugi je izvor fond Centralnog komiteta SKH. Godine 1995. dokumentacija CK preuzeta je na dva na�ina: preuzimanjem arhiva Instituta za historiju radni�kog pokreta Hrvatske i izravnim preuzimanjem od SDP-a. To je bogat arhivski fond, podijeljen na dva potfonda, ratni i poslijeratni. Va�na je i dokumentacija Gradskoga komiteta Zagreb, a posebno se to odnosi na njegovo interno glasilo >Bilten<. Manja cjelina gradiva o Matici nalazi se u dokumentima nekih dr�avnih institucija, npr. Sabora socijalisti�ke republike Hrvatske, Republi�koga sekretarijata za unutra�nje poslove, kao i u Zavodu za povijest i dru�tvene znanosti te Zavodu za povijest hrvatske knji�evnosti HAZU-a.Josip Pavi�i� izlaganje je zapo�eo tvrdnjom da se jezik kojim je pisana Deklaracija ne razlikuje od administrativnoga vremena u kojem je nastao. Ono �to upada u o�i kao neuobi�ajeno jest sama rije� deklaracija, koja je na dokument mogla skrenuti pozornost i pridonijeti njegovu odjeku. U sadr�ajnom smislu posebnost je Deklaracije �to se u njoj govori o jeziku koji slu�beno nije postojao. Zahtijeva se da bude ravnopravan s drugim slu�benim jezicima u Jugoslaviji i opisuje ga se kao samostalan jezik samostalna naroda. Taj jezik nikad nije bio samo puko sredstvo sporazumijevanja, nego je imao zada�u o�uvanja nacionalne svijesti. Iako u prvi mah Deklaracija nije postigla uspjeh, ona je usprkos progonima pokazala da je otpor unitarizmu mogu�. Postala je klju�ni dokument na koji se oslanjala borba za samostalnost jezika, naroda, pa i dr�ave. Od dokumenta o samostalnosti jezika Deklaracija se pretvorila u dokument o jeziku samostalnosti. Tim se jezikom u svim krugovima sve otvornije govorilo. Bio je to jezik Hrvatskoga prolje�a, koji je �ivio i nakon njegova gu�enja. Na njegovim je temeljima zasnovana samostalna Hrvatska. Ivan �izmi� na skupu se osvrnuo na odjeke Deklaracije u hrvatskoj politi�koj emigraciji. Hrvati u inozemstvu, za razliku od Hrvata u Jugoslaviji, slobodno su mogli iznositi svoja stajali�ta. Na Deklaraciju i doga�aje oko nje reagirale su brojne emigrantske ustanove, istaknuti javni radnici, intelektualci, iseljeni�ki �asopisi. Tako je izjavu o Deklaraciji dala i Hrvatska akademija Amerike u New Yorku. Otisnuta je u >Hrvatskoj reviji< na hrvatskom i svjetskim jezicima te je tako o doga�ajima bila upoznata i me�unarodna javnost. Odr�ao se i �iri sastanak, koji su nazvali sastanak ameri�ko-hrvatske inteligencije. Na njemu je zaklju�eno da je Deklaracija kod cjelokupnog hrvatskog iseljeni�tva izazvala jednodu�nost kakva se godinama nije vidjela u odnosima iseljeni�tva prema hrvatskoj inteligenciji kod ku�e. Treba spomenuti i Hrvatski povijesni institut u Rimu, >Kanadski hrvatski glas<, zatim list >Hrvatska< iz Buenos Airesa te >Danicu< iz Chicaga. Posebno mjesto zauzima �asopis >Nova Hrvatska< iz Londona, u kojoj Jak�a Ku�an pi�e da Deklaracijom po�inje otvorena hrvatska borba za potpunu hrvatsku afirmaciju, koja je mogu�a samo s potpuno samostalnom hrvatskom politikom. To je borba protiv svega �to stoji na putu hrvatskom politi�kom, socijalnom, kulturnom i privrednom razvitku. Takve tada�nje ocjene i stajali�ta podudaraju se s onima koje mi danas s odmakom zauzimamo, zaklju�io je Ivan �izmi�.Mate Kapovi� ukratko je izlo�io o dana�njem polo�aju hrvatskoga jezika u svijetu. Ono �to se javlja kao problem jest da se jo� u stru�noj inozemnoj javnosti neki koriste terminom srpskohrvatski jezik. Koji tomu mogu biti razlozi? Ponajprije inertnost i navika. Zatim tobo�nja znanstvenost, koja dr�i da se na divljem Balkanu ho�e od jednog napraviti tri, �etiri jezika, a to ih se kao znanstvenike ne ti�e. Tre�i je razlog prakti�nost, kojom se izbjegava posebno pisati hrvatski, srpski, crnogorski i bo�nja�ki, te �etvrto, lo�e namjere, kojih, tvrdi Mate Kapovi�, ba� i nema. Najve�a je pote�ko�a �to se citiraju starija djela koja rabe stari naziv. Ono �to je nama bitno jest da se to promijeni. Rje�enje je u pisanju �to ve�ega broja monografija, rje�nika, gramatika i �lanaka na hrvatskom i stranim jezicima, koji bi govorili o hrvatskom jeziku. Va�nu ulogu imaju i knjige stranih autora koje u naslovu jasno pokazuju da je rije� o hrvatskom jeziku. Trebalo bi, zapravo, napisati novi Akademijin rje�nik, �to je, zavr�ava Kapovi�, dakako, lak�e re�i nego u�initi.Okrugli stol zavr�io je referatom Mirka Petija, koji je zapo�eo analizom jezika Deklaracije. Taj je jezik kli�eizirani jezik dviju tada najmo�nijih politi�kih organizacija, Saveza komunista i Socijalisti�kog saveza radnog naroda Jugoslavije. S izrazima poput narodnooslobodila�ke borbe, socijalisti�ke suradnje, ne odudara od stilsko-sadr�ajnog stereotipa partijsko-politi�koga jezika. Za�to takav jezik u Deklaraciji? Je li to bilo slu�ajno, pod utjecajem dominantnoga politi�kog diskursa ili je s namjerom bio takav kako bi podi�ao onima kojima se obra�a? Ili je oboje bio slu�aj? Mirko Peti zaklju�uje kako taj jezik nije bio izraz lukavstva, nego ponajprije spontana izra�avanja ljudi, od kojih je nemali broj bio u Partiji. Ono �to jezik Deklaracije pokazuje jest autoritarnost politi�kog i dru�tvenog konteksta u kojem se �ivjelo, a onda i javno djelovalo.S ovom ocjenom i mi se mo�emo u potpunosti slo�iti. Plemenito nastojanje i te�nja koje je Deklaracija izraz i simbol, pokazuju nam se u punini tek unutar konteksta, a taj kontekst po svojoj naravi bio je suprotan ne samo potpisnicima nego i hrvatskom narodu.

Izvor: Mirko Cvjetko, Vijenac

�

�