Uz "otvoreno pismo" �lana SANU Pera Jacobsena predsjedni�tvu HAZU

Nedavno sam saznao da �asopis Knji�evna republika ve� godinamaredovito objavljuje "ratna izvje��a" Snje�ane Kordi� iz njene borbe protiv svakoga koji se usudi tvrditi da postoji hrvatski jezik, a ne isklju�ivo� jedinstveni srpskohrvatski. Tomu njenomu privatnomu ratu protiv HAZU, hrvatskih jezikoslovaca, i protiv hrvatskoga Ustava (spominje hrvatski jezik kao slu�beni), poku�ao je u novom broju (7-9, 2007, str. 220-223) dati neki kredibilitet danski slavist i inozemni �lan SANU Per Jacobsen, uputiv�i otvoreno pismo predsjedni�tvu� HAZU. Ja ovdje ne kanim odgovarati Jacobsenu nego samo komentirati njegov podnesak.

Taj misli da HAZU svojim priop�enjem "Polo�aj hrvatskoga u europskim integracijama" la�no uzbu�uje javnost jer da - suprotno mi�ljenju HAZU - nitko u EU ne planira mijenjati slu�bene jezike Unije. O tome se Jacobsen raspitivao preko danskih predstavni�tava. Stoga, veli on, "red bi bio da nam predsjedni�tvo HAZU otkrije tko su ti pojedinci i predstavnici "nekih institucija" koji �alju pokusne balone i koji navodno spremaju teren za uvo�enje jedinstvenoga srpskohrvatskog jezika". Jacobsen o�ito nije saznao za jednu pravu malu polemiku u Europskom parlamentu o hrvatskom jeziku prilikom posjeta hrvatskih parlamentaraca, a na koju se odnosi intervent HAZU. �Britanski zastupnik Konzervativne stranke tra�io je, naime, da se hrvatski jezik ne spominje jerbo da je jedan jezik na "Zapadnom Balkanu", pa da bi najbolje bilo pri�ekati dok i Srbija bude zrela za Uniju. Tada bi se navodno dalo mnogo toga u�tedjeti s jednim jezikom za taj dio Balkana, kada sve ove zemlje pristupe Uniji. Ta diskusija u EP bila je tema svih hrvatskih medija, pa treba samo po�aliti �to Jacobsen zbog svoje neinformiranosti podme�e HAZU da je izmislila slu�aj.

Druga je stvar �to se isti Jacobsen nije javio - barem ne otvorenim pismom - u vrijeme kada je imao daleko ve�ega povoda intervenirati u jezi�nu situaciju na Balkanu negoli ovim benignim povodom. Recimo, mogao je svoga kolegu iz SANU Pavla Ivi�a, o Radmilu Marojevi�u ne �elim ovdje ni zboriti, svojedobno priupitati kakve je on to zemljovide 1991. predao Radovanu Karad�i�u i Ratku Mladi�u? Gdje ih je predao? Kod Zadra, Maslenice, Rovanjske ili Turnja? Svi Hrvati bili bi Jacobsenu u ono vrijeme veoma zahvalni za takvu intervenciju. Oni su se, naime, morali suprotstaviti tim ratnim zemljovidima na dijalektnoj osnovi, tj. osvaja�ko-tenkovskoj lingvistici, svojim �ivotima. I najve�e borbe protiv srpskih lingvisti�ko-tenkovskih formacija i definicija novih granica Srbije vo�ene su upravo po liniji zami�ljenoga jedinstvenoga "�tokavskog jezika", koji da je jedinstven, a stoga i jedino srpski. A kada je jezik jedinstven i srpski, onda je i zemlja po kojoj hodaju ljudi koji govore �tokavski srpska zemlja, pa je �tokavski postao definiens novih granica Srbije, zahvaljuju�i upravo Jacobsenovu dru�tvu iz SANU, i njenim jo� starijim uzorima iz 19. st. O toj stra�noj zloporabi lingvistke u ratne svrhe mo�e on pro�itati vi�e u najnovijem izdanju trosve��anoga izdanja Sociolinguistics (ed. Ammon, U. et al., Berlin & New York 2004, 2005, 2006) iz pera romanista Hansa Goebla, koji je u enciklopediji (vol. II, str. 946-955) tematizirao eti�ka pitanja istra�ivanja. Kada to pro�ita, Jacobsen �e mo�da bolje razumjeti, iako ja mislim da on to ve� dobro zna, za�to su Hrvati jako sumnji�avi glede svake ideje koja govori o jedinstvenom jeziku, pogotovo kada takva dolazi iz SANU, pa taman ta ideja uzme zaobilazni put preko Europskoga parlamenta.

Drugo je pitanje da sam Jacobsen ne �eli ispustiti priliku (Steilvorlage) i nekim hrvatskim jezikoslovcima osporiti pravo borbe protiv jedinstvenoga sh-jezika, kada su donedavno tvrdili suprotno: "Zadnjih godina smo konstatirali kako su istaknuti hrvatski jezikoslovci izjavili da su hrvatski, bosanski i srpski jedan jezik, i sociolingvisti�ki istra�iva�i su utvrdili da je to policentri�no normiran jezik". Za prvi dio tvrdnje Jakobsen, na�alost, ima pravo, iako vjerujem da su odre�eni jezikoslovci na hrvatskoj strani to svoje (quasi)teorijsko razglabanje (po srpski: "dijalektolo�ko makazarenje") u me�uvremenu temeljito revidirali.
A za drugi dio tvrdnje valja re�i da Jacobsen nije up to date sociolingvisti�ke znanosti. Nije jednostavno �itao najnovije rasprave, posebice ne one urednika spomenute enciklopedije i najpoznatijega dijalektologa u Njema�koj, Ulricha Ammona. Njega dodu�e �esto citira Snje�ana Kordi�, ali onda kada on pi�e o njema�kome jeziku. Kada Ammon spominje hrvatski i srpski onda ga jednostavno ignorira, a to isto �ini ne samo Jacobsen nego i poneki hrvatski "standardolog". �Valja dakle najprije pro�itati na istom mjestu (vol. II, str. 1536-1543) Ammonovu analizu "Pluricentic and Divided Languages", gdje on izrijekom (str. 1537) tvrdi da hrvatski i srpski spadaju u razdijeljene, a ne pluricentri�ne �jezike, iako su nekada bili, milom ili silom, sastavljeni: "Divided language; examples are Danish� and Norwegian, Czech and Slovak, or Serbian and Croatian".

U pozitivnom smislu valja zavr�iti ovaj komentar. Jacobsen je tek jedna iznimka me�u slavistima u EU. U Njema�koj, primjerice, "zahvaljuju�i" Ivi�evu pristupu, danas niti jedan slavist ne �eli tvrditi da je to jedinstveni srpskohrvatski jezik, do�im Snje�anu Kordi� nitko ne uzima ozbiljno, njen novovjerski prozelitizam je i previ�e o�it. Kada pak Hrvatska bude u Uniji onda nitko u njenim institucijama ne �e osporavati hrvatski jezik,� za takvo �to valjalo bi mijenjati temelje Unije. Naravno, tek treba biti u Uniji. Ostati �e pokoji "serbokroatist" iz nostalgije po Europi, a takvoga Hrvati trebaju jednostavno ignorirati, jer oni se jednostavno ne mijenjaju nego izumiru.
Me�utim, prije ulaska u Uniju morali bi i neki hrvatski jezikoslovci� odbaciti pojedine svoje te�e iz pro�lih vremena, a to su prije svih ideje o jedinstvenom standardnom jeziku, o varijantama ili o zajedni�kom prostoru varijeteta, te o policentri�nom jedinstvenom jeziku u "dijasistemu vasceloga Zapadnog Balkana".

Zvonko Pand�i��