PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
C Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com

MODERNA

DRAMA

Andrija Mil�inovi� (1877 - 1937) &
Milan Ogrizovi� (1877 - 1923)

Andrija Mil�inovi� (1877 - 1937), ro�en je u Sisku, a za vrijeme gimnazijskih dana u Zagrebu jedan je od pokreta�a i urednika Nove nade (1898). Autor je nekolicine novela, suautor drame Prokletstvo, kao i brojnih napisa o likovnoj umjetnosti i kazali�tu, a svojim pisanjem izazvao je i napad A. B. �imi�a u Vijavici 1917. Njegova prozna djela odaju �ovjeka visoke humanosti i suosje�anja sa suvremenikom rastrzanim u sebi, koji odra�ava smu�enost i pasivnost� te psihi�ku labilnost modernoga �ovjeka (knjige proze U areni (1913) i Mali ljudi (1919)).

Milan Ogrizovi� (1877 - 1923), ro�en u Senju, �kolovao se u Gospi�u, a u Zagrebu studirao matematiku i klasi�nu filozofiju te doktorirao na temi Kako je Emerik Pavi� preveo Ka�i�ev Razgovor ugodni. U HNK je djelovao kao lektor i pomo�ni dramaturg, a nakon izbijanja I. svjetskog rata, neko vrijeme u Beogradu radi kao urednik Beogradskih novina te prire�uje dobrotovorne kazali�ne predstave. 1920. postaje predava� na Gluma�koj �koli. Umro je u Zagrebu 1923.

U Ogrizovi�evom opusu prevladavaju dramska djela, iako je napisao i knjigu novela Tajna vrata (1917). U satiri�nim novelama Trgovina ideja (1901) i Nova trgovina ideja (1902) (koje je napisao zajedno sa Zvonimirom Vukeli�em), podrugljivo ismijava zagreba�ke kulturne prilike , a satiri�ne tendencije do izra�aja dolaze i u njihovom zajedni�kom romanu Stari plamen (1907), koji je me�utim, preoptere�en strana�kom pripadno��u autora . Me�u njegovim kriti�arskim radovima izdvajaju se napisi o �enoi, Kumi�i�u, Mato�u i Krle�i, a njegove knjige Pedeset godina hrvatskog kazali�ta i Hrvatska opera, polazi�te su za istra�ivanja hrvatskih kazali�nih hisotirografa i teatrologa.

Prva Ogrizovi�eva drama Dah (1901) odaje djelomi�nu povezanost s modernom. Tu su jo� i Godina ljubavi, Ljetno popodne, Jesenje ve�e i Zimska no�. Zajedno s Marijom Kumi�i�, �enom Eugena Kumi�i�a, napisao je historijsku dramu u pet �inova Propast kraljeva hrvatske krvi i ve� tu pojavilo se pitanje o Ogrizovi�evu stavu prema katoli�koj crkvi koje je kulminiralo u Prokletstvu i dovela do Ogrizovi�eva sukoba sa suautorom Mil�inovi�em (oko pitanja �to je �ije u drami). Na kraju se zaklju�ilo da je Mil�inovi� idejni za�etnik i glavni pobornik antiklerikalne ideje djela.

Nastavljaju�i ideju narodne pjesme, Ogrizovi� pi�e i dramu Hasanaginica, ali obradi pristupa sasvim slobodno, dodaju�i novu sna�nu komponentu - strasnu ljubav Hasanage i Hasanaginice, a jedna od glavnih misli je sukob tradicije i novog. Tu su jo� i drame Banovi� Strahinja, Objavljenje te dramatizacija Ma�urani�eva epa Smrt Smail-age �engi�a. Pred kraj �ivota neuspje�no dramatizira �alskijev Osvit te pi�e originalnu dramu Urota Zrinjskog i Frankopana. Posljednja njegova dovr�ena i igrana drama Vu�ina, po strasti, naturalizmu i temperamentu, donekle se nastavlja na Kosorov Po�ar strasti.

* * *
Historijska drama Prokletstvo o�ivljava sliku Zagreba iz kasnoga srednjega vijeka (doga�a se u 13. st.), u vrijeme kada se po autorima novove�ki sudac, majstor Toma, usprotivljuje obmanama vlasti kaptolskoga klera. U ve�ini hrvatskih historijskih drama prevladava rodoljubni zanos, veli�anje pojedinih li�nosti ili opisi zna�ajnih doga�aja u povijesti pa se Prokletstvo javlja kao izuzetna i samosvojna tvorevina u kojoj se evocira historijski ugo�aj i akutaliziraju pitanja o smislu i sadr�aju vjere.� Drama je najprije objavljena u Savremeniku 1906, da bi nakon odobrenja od strane cenzure, godinu dana kasnije ponovo bila skinuta s kazali�nog repertoara.

PROKLETSTVO (Savremenik, 1906)
Drama u �etiri �ina
Novove�koga majstora Tomu, zajedno s kaptolskim desetinarom Imbrom uhvatili su seljaci iz Trnova Luga, koje je taj isti Imbro u biskupovo ime otjerao s njihove zemlje. Razjareni seljaci zakopali su �ivog Imbru u zemlju i zabili mu kri� u glavu koji je morao dr�ati Toma. Ubili bi i Tomu da ga jedan nije prepoznao kao majstora koji izra�uje svece od drveta. To �to su ga po�tedjeli samo zato �to pravi drvene svece, zaprepastilo je Tomu i nagnalo ga da po�ne intenzivnije razmi�ljati te da se javno opre ra�irenim shva�anjima i tuma�enjima vjere te ropskoj pokornosti kleru. Toma se suprotstavlja kaptolskoj politici koja dovodi do toga da ljudi radi interesa klera ubijaju jedni druge i bez straha prima prokletstvo kojim Kaptol ka�njava njega i njegove novove�ke sugra�ane, jer se ne boji srd�be bo�je, jer Bog za njega nije stra�an nego je prirodan, Bog "polja i sunca nebeskoga".

Toma nije ateist, samo je protiv idolopoklonstva drvenim svecima i crkvenih zvona - protiv nametnutih zabrana i la�nih nau�avanja. No nakon �to ih biskup prokune i time Novove��ani izgube pravo na slu�enje svete mise i primanje sakramenata, za svaku smrt i nesre�u biva optu�ivan Toma. Ljudi se polako okre�u protiv njega te na kraju ostane sam sa svojom majkom Anom. Gra�ani ga sile da se pokori i sudjeluje u procesiji koja treba ozna�iti njihovo iskupljenje. Na nagovor majke Toma to poku�ava u�initi, ali dosljedan svojim uvjerenjima, u posljednji �as se opire zaustaviv�i procesiju, �to razjari bijesnu gomilu, a sve okon�ava suludi mesar Bla� ubijaju�i Tomu ma�em.

Po svojoj dramatur�koj funkciji, Toma je predodre�en za sukob sa svojim dramskim kontrastom. To ovdje nisu ljudi nego suprotna stanovi�ta. On je predo�en kao lik, ali se prvenstveno name�e kao protagonist jedne ideje. Kao �ovjek, Toma je premalo konfrontiran s ostalim licima, jer ona u ve�ini slu�ajeva nisu dovoljno individualizirana. Ipak, unato� brojnim mamana, Prokletstvo, zasnovano na historijskim djelima sve�enika Ivana K. Tkal�i�a, sadr�i u sebi stvarne vrijednosti, koje je zagovarao i Mato�, kada je napisao da je Prokletstvo "drama puna ti�ine; umorna, malo monotona, primitivna: srednjovjekovna", da "nadasve osvaja otmjenom prostotom stila, lapidarno��u" i da se �ini kao da u njoj nije sve re�eno.
(Branko He�imovi�: PSHK 72, Zagreb, 1969.)

 

Dopu�tenjem autora Ante Ba�i�a �
za portal pripremio Zvonimir Mitar

 

*****

Sutra na portalu:

Josip Kosor (1876 - 1961)

 

 

 

Po�etak