PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
C Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com
MODERNA
KNJI�EVNA KRITIKA
Sve �to se u procesu literarnog stvarala�tva odigravalo tijekom 20. stolje�a, svoje zametke imalo je ve� u djelovanju hrvatskih modernista. Upravo s modernom zapo�inje suvremenost hrvatske knji�evnosti, njen kontinuitet u modernim shva�anjima umjetnosti i povezivanje s ostalim europskim literaturama. Zato moderna mo�da predstavlja jo� zna�ajniji prijelom od onoga �to se dogodio u vrijeme hrvatskog knji�evnog preporoda, kojim je zapo�ela era novije hrvatske knji�evnosti.
U toj preorijentaciji, tra�enju,� snala�enju u netradicionalnim shva�anjima smisla i funkcije knji�evnosti, jednu od presudnih uloga odigrala je i knji�evna kritika, koja je u ovom periodu najzastupljenija grana, dominantnija od poezije, proze i dramskog stvarala�tva! Dotada�anja krtitika realista svodila se isklju�ivo na promatranje kji�evnog djela gotovo isklju�ivo u funkciji rje�avanja ozbiljnih socijalnih i nacionalinih problema. Isto tako, stalno je nagla�avana i odgojno prosvjetiteljska funkcija literature, pri �emu se posebna pa�nja posve�ivala pitanjima gra�anskog morala, �to je bio i osnovni uzrok brojnih �estokih sukoba me�u kriti�arima, oko naturalizma i realizma u knji�evnom stvrala�tvu. Kriti�ari realizma sasvim su bili uvjereni u potrebu anga�iranosti literature pa su se stoga i bavili samo pitanjima sadr�aja i ideje, dok je estetska kategorija gotovo pre�u�ivana .
Nezadovoljstvo, a zatim i otvoreni revolt protiv postoje�eg stanja u knji�evnom �ivotu Hrvatske izrazili su "mladi" u prvoj fazi moderne - do 1903. - najve�im dijelom u svojim programsko-manifestacijskim istupima i osvrtima na tradicionalnu knji�evnost. Me�u njima nije bilo jedinstvenog stava pa ne mo�emo govoriti o Moderni kao o jedinstvenom pokretu. Prvi znaci sukoba s mladima, najavljeni su iz Praga gdje je 1897. pokrenuta Hrvatska misao,� u kojoj je Milan �ari� objavio �lanak Hrvatska knji�evnost. 1910. na taj se �lanak nadovezuje Milan Marjanov� (1879 - 1955), svojm �lankom Hrvatska knji�evnost, njezin put i njezino obilje�je. Druga grupacija mladih, na �elu s Milivojem De�manom (1873 - 1940) i Branimirom Livadi�em (1871 - 1949), javila se �asopisom Mladost 1898. Oni polaze sa stajali�ta be�kog secesionizma, opredijeljuju�i se za �istu umjetnost, l'art pour l'art. Zajedni�ko obilje�je obaju grupa jest uo�avanje konstatacije da se hrvatska knji�evnost po�ela vrtjeti u zatvorenom krugu, da se ponavlja i uniformira te isticanje zahtjeva za potpunom slobodom umjetnika i njegova umjeti�kog izra�avanja, dakle negiranje svih literarnih �kola.
Pisci formirani oko be�ke secesije posebno te�i�te stavljaju na individualnost u knji�evnosti kao bitnu prerpostavku za ostvarenje dobrog umjetni�kog djela, dok je te�nja za ljeptom bitni zahtjev �to ga stavljaju pred pisca.
Dok su realisti promatrali karakter u razvoju u odre�enim dru�tvenim okvirima, modernisti akcent stavljaju na onaj drugi, prostom oku nevidljivi, ali beskrajno bogati unutarnji �vot �ovjekov. Moderna nastoji obuhvatiti cijelog �ovjeka, te�i za sinezom idealizma i realizma - bitni smisao literature u tra�enju je apsolutne ljepote i idealne harmonije kojoj u centru stoji uvijek �ovjek (De�man).
Svi krit�ari nagla�avaju potrebu sinteze realisti�kog i idealisti�kog, �to se najbolje manifestiralo u zahtjevu da knji�evnost mora biti pro�eta narodnim duhom.
U prvoj svojoj fazi, kritika moderne usmjerena je uglavnom prema op�im, sinteti�kim osvrtima na tradicionalno knji�evno stvrala�tvo, posebno ono iz razdoblja realizma, dok se u drugoj fazi, uglavnom od pojave �asopisa �ivot (1899), te�i�te stavlja na kriti�ke prikaze pojedina�nih knji�evnih ostvarenja, najve�im dijelom suvremih pisaca. Oko 1900. se neki kriti�ari (�ari�, De�man Ivanov, P. S. Mikov) povla�e iz kritike, a nadolazi �itava grupacija novih: Ivan Krnic, Vladimir Luna�ek, Mihovil Nikoli�, Andrija Mil�inovi�, Arsen Wenzelides,� Milan Ogrizovi�, M. C. Nehajev i A. G. Mato�. Posljednja dvojica �e, uz Marjanovi�a, dati osnovni ton i obilje�je kritici moderne, sve do pred I svjetski rat.
U svojim analizama oni se uglavnom slu�e eklekti�kom metodom, tada aktualnom u europskim literturama, koje su nosioci bili zna�ajni kriti�ari i teoreti�ari poput Bjelinskog, Tainea, Sainte-Beuvea, Brandesa ili Crocea. Od starijih pisaca spominju se u kritici moderne Preradovi�, Ante Kova�i�, Kranj�evi�, dok su Gjalski i Leskovar, kao pisci koji zapo�inju dezintegraciju realisti�ke stilske formacije, uzor stvarala�tva kakvo modernisti pri�eljkuju. Od suvremnih pisaca najvi�e je pa�nje posve�eno Begovi�u, Vidri�u i Nazoru.
Mato� i Nehajev jedini su kriti�ari moderne s jasnijim koncepcijama u shva�anju, kako kritike tako i umjetnosti uop�e, koji su kritiku zapravo, oteli dilentatizmu. Mato� je i kritici pri�ao kao umjetnosti, ne pokazuju�i nikakve razlike izme�u jendog i drugog pojma, jer kriti�ar nije, po njegovom shva�anju, ni�ta drugo nego umjetnik . O�ito je da Mato� kritiku do�ivljava kreativno - kao umjetnik, �to je bila i polazi�na to�ka u njegovu djelovanju. On je izraziti impresionist koji u uvijek polazi od �vrste konstante: estetske vrijednosti djela (pod kojom on prodrazumijeva sna�nu individualnost, pisca s istan�anim osje�ajrm za ljepotu i smislom za neobi�nost i senzaciju). Mato� je prvi hrvatski kriti�ar s takvim pristupom.
Nehajev u svom kriti�arskom radu polazi od modernist�kih pozicija i shva�anja umjetnosti, zastupaju�i ideju individualne stvarala�ke slobode i nagla�avaju�i zna�enje subjektivnog u stvrala�kom procesu. Prije svega ga zanima sudbina modernog intelektualca, pa zato posebno nagla�ava biografski moment u svojim analizama. Osobito zainteresiran za "psihologiju moderne du�e" i uo�avanje kozmopolitskih problema modernog intelektualca, Nehajev te�i da kroz umjetni�ko djelo sagleda du�evnu dispoziciju cijele epohe .� U svojoj kritici on kombinira nekoliko pristupa i metoda: od biografske i filozofske do psiholo�ko-eti�ke. S obzirom na njegove stavove, ne �udi �to je te�i�te svojih kriti�arskih istra�ivanja posvetio upravo Leskovaru i Gjalskom u hrvatskoj, a Flaubertu i Ibsenu u europskim literaturama.
Osnovna karakteristika kritike i knji�evnosti hrvatske moderne jest velika raznolikost pristupa i razli�itost shva�anja smisla. Sukob gledi�ta i pristupa doveo je do vi�e ili manje eklekti�ne kritke te pridonio njenom sna�nom procvatu. Najve�e razlike u gledi�tima i dalje su ostale po pitanju anga�iranosti literature: tradicionalnim shva�anjima, najbli�i su ostali sljedbenici Masarykovih ideja: �ari�, P. S. Mikov, Marjanovi�. Oni su jo� uvijek smatrali da knji�evnost mora odigrati zna�ajnu ulogu u odgoju karaktera nekog naroda, ali i oni forsiraju psiholo�ku kritiku koju �e kasnije dalje razviti Nehajev, dok Taineova teorija svima predstavlja osnovno polazi�te. Ona druga, "be�ka" grupacija, verbalno je bila protiv bilo kakve druge funkcije umjetnosti osim da bude umjetnost, s estetskim smislom kao jedinim mogu�im. No Livadi� i De�man kao predstavnici takve kriti�ke misli nisu imali dovoljno teoretske naobrazbe da bi stvorili jasniju koncpepciju svojeg kriti�kog pristupa pa je njihova teorija impresionizma ostala na razini dilentatizma. Mato� je jedini izuzetak, jer je kritiku uspio izvu�i iz dilentatizma te je prvi shvatio da je knji�evnost umjetnost u jeziku, a stil kao oznaka individualnosti bitno obilje�je umjetni�kog literarnog stvrala�tva, i to su do kraja ostali njegovi jedini kriteriji u vrednovanju knji�evnih djela.
Hrvatska je moderna otvorila put suvremenom i modernom shva�anju umjetnosti, kakvo je do punog izra�aja do�lo u hrvatskoj knji�evnosti 20. stolje�a.
(Miroslav �icel: PSHK 71, Zagreb, 1975.)
Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a �
za portal pripremio Zvonimir Mitar �
*****
Poslije Uskrsa slijede nastavci:
Hrvatska knji�evnost 1914 - 1952
Izuzeci su Ibler i �edomil, koji su najavili po�etak moderne klasi�ne misli u hrvatskoj knji�evnosti.
Bavio se publicistikom, bio osniva� i pokreta� mnogih knji�evnih i kulturno publicist�kih listova te autor mno�tva knji�evnih kritika. Uz Mato�a i Nehajeva, Marjanovi� je najkompletnija i najproduktivnija kriti�arska li�nost u razdoblju moderne. Svoje poglede na knji�evnost po�eo je izgra�ivati za vrijeme �kolovanja u Pragu, naslanjaju�i se na ideje Masarykova realizma, koje je kasnije koristio u svojem radu. Literaturu uvijek sinteti�ki povezuje s problemima dru�tva. Knji�evna kritika mora biti analiti�ka, prema svakom djelu treba se odnositi kriti�ki, a potrebna je i sloboda kriti�kog uvjerenja. Ona mora biti totalna, njen zadatak nije da osu�uje ve� da tuma�i, a knji�evost poma�e i u rje�avanju odre�enih dru�tvenih pitanja.
Po zanimanju lije�nik, publicisti�kim, kriti�kim i knji�evnim radom bavio se od studentskih dana. Bio je i urednik mnogih �asopisa, a najdulje Obzora. U kritici djeluje uglavnom u prvom razdoblju moderne (1897 - 1903), ali je, u vrijeme dok je djelovao, njegov doprinos bio toliko velik da ga se mo�e smatrati najzna�ajnijim� �ovjekom nove knji�evne generacije. Osnovne njegove misli su da umjetnost potresa ljudsku du�u, donosi nove podra�aje i otvara nove vidike, a od knji�evnog djela tra�i se da prije svega bude lijepo i istinito.
Po zanimanju srednjo�kolski profesor, bio je urednik Savremenika, Hrvatske revije i Hrvatskog kola. Uz kriti�ke osvrte pisao je i novele. Iako se prvim kriti�arskim radovima javlja tek 1900, svojim napisima nametnuo se kao jedan od najzna�ajnijih ideologa modernisti�ke generacije. Dotada�nju hrvatsku knji�evnost ocjenjuje jednostranom, idealiziranom i pla�ljivom, dalekom od stvarnog �ivota i realizma, a sputava ju i vezanost uz politi�ke stranke. Stoga postavlja zahtjev za potpunom umjetni�kom slobodom stvaraoca i realizacijom ljepote kao glavnog �imbenika. Po svojim shva�anjima smisla umjetnosti veoma je blizak Croceu. Uvijek je nagla�avao kako pravi umjetnik mora izra�avati totalnu sliku svijeta, dakle duhovnu i materijalnu, a nikada ne totalnu apstrakciju. Po tome je ostao originalna kriti�arska pojava me�u svojim suvremenicima.
Op�irnije o Mato�u vidi pod bilje�kom Antun Gustav Mato�
Op�irnije o Nehajevu vidi pod bilje�kom Milutin Cihlar Nehajev
"Kriti�ar je prije svega umjetnik, umjetnik osje�ajem i stvaranjem. kao umjetnost �to je �ivot, realnost transformirana kroz prizmu individualnosti, tako je kritika dojam umjetnosti na umjetnika. To su sasvim dijalekti�ke razlike, ne postoje�i danas vi�e u modrnoj literaturi. Moderni umjetnik, sada vi�e sad manje, stvara analizom, uspore�ivanjem, dakle kriti�ki, a moderni kriti�ar sinteti�e slike, o�ivljava umjetni�ki. Neke pri�e An. Francea, Stendhala i Waltera Patera su imaginarne kritike, a eseji Macaulayevi i Taineovi su kriti�ni, savr�eno dokumentirani romani." (Mato� u prikazu o Jovanu Skerli�u).
[...] "Kritika je u najvi�em svom obliku savr�eno poznavanje �ovjeka, djelo enciklopedijskog umjetnika i zato postoji samo kao torzo, slika, dojam, poku�aj."
Time se zapravo predstavlja kao poklonik Taineove kriti�ke teorije.
