PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
C Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com

Knji�evnost 1914 - 1952

PJESNI�TVO

Nikola �op (1904 - 1982)

antologijske pjesme: Napu�tena ku�a, Pjesma najmanjem �ovjeku, Molitva za njezino tijelo, Nevinost, Poziv dragom Isusu, Mlad� bdije kraj mrtva pijetla, Krov, Tatov lov, Ki�obran, Svemirski pohodi, Ku�ice u svemiru, Osvajanje kocke, 1. Po stvarima

Ro�en je u Jajcu, a �kolovao se u Jajcu i Banjoj Luci. Prve pjesme objavljuje u omladinskim �asopisima. Maturirao je u Beogradu, gdje mu je profesor bio poznati srpski knji�evnik Mom�ilo Nastasijevi�. Upisuje komparativnu knji�evnost i latinski u Beogradu, a pravo u Zagrebu te po�inje objavljvati u Vijencu.

1927. objavljuje prvu zbirku pjesama, Pjesme siroma�nog sina, a nakon diplome radi kao gimnazijski profesor u Beogradu. 1934. izlazi mu zbirka Isus i moja sjena, 1939. Od ranih do kasnih pijetlova. 1943. seli u Zagreb, gdje kao znanstveni suradnik JAZU prevodi hrvatske latiniste. 1957. objavljuje Ku�ice u svemiru i Svemirske pohode, 1960. Bosansku trilogiju (dramske poeme), a 1961. Astralije. Mnoga njegova djela izvo�ena su na Radio-Zagrebu. 1973. pi�e Osvajanje kocke, prvu u nizu svojih metafizi�ko-geometrijskih poema, a 1974. dramu Tragedija praznine.

Nikola �op je pjesnik koji se od po�etka opredjeljuje za stvari kao okosnicu razvojnog puta svoga pisanja . Pitanje o stvarima u njegovoj poeziji dobiva moralisti�ke i eshatolo�ke vidove, jer �op u stvarima vidi ishodi�te i odredi�te opse�nog eshatolo�kog sustava. Trima razdobljima njegove poezije mo�emo tako dati odre�enja eshatolo�ke drame pakla, �istili�ta i raja pa, aludiraju�i na Danteovu Bo�anstvenu komediju, i govoriti o svojevrsnoj �opovoj Komediji stvari.

Gotovo od po�etka �op je pjesnik no�i koji pjeva o bdijenju i kasnim satima (Nokturno). Suprostavljaju�i se olakoj prepoznatljivosti, Isus u njegovu poeziju ulazi na� sablazan onih koji su u njemu htjeli vidjeti odjenutu ideju. On se pojavljuje kao pjesnikov dvojnik, njegova patni�ka sjena koja na sebe fizi�ki prima u�inak propadanja stvari (Kuda bih vodio Isusa, Isus sam u sobi, Isus �ita novine).

�etrdesetih godina nastaje zaokret prema novoj, astralnoj fazi. Tu stvari dobivaju ontolo�ku prevagu, a sanjarija prerasta sanjara (poema Predavanje o dimovima). No� koja je bila dno �opovskog inferna, sada je izvrnuta pa dno prostora postaje njegovim vrhom. U vezi s tim obratom, dokida se i sila te�a; stvari se osloba�aju sile te�e jer prestaju biti svojinom (poema Ku�ice u svemiru).

Sudbina stvari u tehni�koj civilizaciji �opovog dru�tva usko je povezana sa �ovjekovom sudbinom. Stvari po�inju napu�tati �ovjeka, a time i njegovo tijelo postaje ugro�eno pa ljudi postaju brodolomci ugro�ene tjelesnosti, nazvani "posljednjim tjelesnicima". Tjelesnost postaje fenomenalnom naznakom onoga �to se zbiva s astralnim �ovje�anstvom.

Smrt u �opovskom svemiru ne postoji, jer je u pomije�anosti i intergriranosti svih podru�ja duhovne i tvarne zbilje postala suvi�nom (Nebeske lo�nice), pa je time otpao i jedan od najva�nijih �inova kr��anske drame - spasenje. Dobili smo cikli�ku sferu gdje sve kru�i i vra�a se k svome polazi�tu, a ona uvjetuje mitsko vrijeme cikli�kog ponavljanja. Tako ni smrt nije vi�e nepovratna, a time ni tragi�na. Rub svemira, koji se pojavljuje u Astralijama, nije me�utim ograni�enje koje lomi, nego sredstvo koje svija - to je beskrajnost koja se "svija u oblini", a prima�i se rubu, zna�i pribli�iti se mogu�nosti najizravnije, apsolutne intmizacije, povratka u sebe. U tom svemiru, najve�a blizina bi�a nalazi se najdalje,� pa najkra�i put vodi najve�im zaobilaskom.

Polemi�ki su�eljavaju�i prostorne projekcije tradicionalne eshatologije s prostornim sanjarijama tehni�kog doba, to je pjesni�tvo mnogo vi�e egzistencijalno iskustvo promatra�eve izdvojenosti nego do�ivljaj misti�kog zajedni�tva. Tri razdoblja �opove poezije nigdje se tako razgovijetno ne ocrtavaju kao na ravni prostornih predod�aba; isprva centripetalan, prostor uzmi�e od beskraja i zbija se uz predmete.

Sedamdesetih godina, njegov prostorni koncept do�ivljava novu mijenu u kojoj se vra�a stajali�tu analognom onom iz prvog razdoblja: tra�enje zavi�ajnog i nove stvari �opovskog svemira (kocka i kugla). Fizi�nost se sada, kao korelativ jednog egzistencijalnog stjecanja, suo�ava s opre�nom joj, a metafizi�ki neumoljivom nemogu�no��u: klizavost kugle vra�a penja�u njegove korake i on naposljetku vi�e ne zna da li se uop�e ikad pokrenuo s mjesta! Tu je i dovo�enje u vezu kocke i kugle, upisivanje jedne u drugu, �to je nemogu�e bez jungovskih arhetipova kvadrata i kruga kao simbola tvari (zemlje, tijela) i psihe, odnosno �ovjekova Ja. San o kugli i san o kocki ne predstavljaju dva susljedna, nego dva opre�na stupnja odnosa prema stvarima - koliko god se san o kocki �inio ponesen izgledima aktivnog napora, toliko san o kugli prikazuje njegovu jalovost. Tako cijela �opovska sanjarija o astralnom odme�enju dolazi do klizavosti kao ozna�itelja posvema�njeg izmicanja oblika u nadobliku koji ih �ini suvi�nim. Kugla, koja je krajnji oblik �opovske meditacije o stvarima ponavlja jo� jednom stanje samo�e u nazo�nosti neke transcendencije: ako du�a koja postaje sfera proizlazi iz du�e stvari, ona zasniva predmetni bitak, ali po cijenu da (se) odvoji (od) onog tko ju je nadahnuo. Pjesnikova demijur�ka samo�a samo je ishod mo�i samosvojnosti opstanka njegove tvorevine.

(Zvonimir Mrkonji�: KOMEDIJA STVARI, pogovor u Nikola �op: BO�ANSKI CIRKUS, Zagreb, 1980.)

Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar

*****

Sutra na portalu:

Vladimir Kova�i� (1907 - 1959)
[pseudonim: Vladimir Marinko]