PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
C Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com
Knji�evnost 1914 - 1952
Dijalektalno pjesni�tvo
Nikola Pavi� (1898 - 1976)
������
antologijske pjesme: Zemlica na�a, Me�imurska, V lesu, Prijateli
Ro�en u Zagrebu, ali je �ivio u �akovcu. Prva zbirka kajkavskih stihova Pozableno cvetje (1923) pojavljuje se svega �est godina nakon prve moderne kajkavske zbirke stihova. Slijede�u zbirku, Popevke, izdat �e tek 1940. 1968. obavljena mu je zbirka sabranih pjesama, Prsten zvenknul. Pavi� je pjesnik me�imurskog �ovjeka, njegova odnosa prema zemlji i postojanju s njom i na njoj; do�ivljava je sentimentalno i domjani�evski sjetno ili humorno, groteskno ili tamno. Radi se o pjesniku vezanog stiha, iako prividno dominira vers-libre. Tendira prema nagla�eno metri�kom stihu, ali poezija mu nije monotona, jer je zbog rasporeda akcenata i boje vokala, stih uvijek druga�iji.
Uz Domjani�a, Galovi�a, Krle�u i Gorana, i ime Nikole Pavi�a nesumnjivo ostaje trajnom vrijedno��u dijalektalne, a po tome i sveukupne hrvatske poezije.
(Marin Frani�evi�: PSHK 105, Zagreb, 1973.)
Mate Balota (1898 - 1963)
[pravo ime: Mijo Mirkovi�]
antologijske pjesme: Sipe piva, Koza, Kopnja, Moja mati
U knji�evnosti se prvi put javlja nepotpisanim �lancima u pulskom Hrvatskom listu (1917-1918). Po zanimanju je bio sveu�ili�ni profesor (doktor ekonomskih znanosti). Prve stihove objavio je 1930. u Istri, a 1938. u Zagrebu mu izlazi prva pjesni�ka zbirka Dragi kamen. Poslije rata objavljen mu je roman Tijesna zemlja (1946), kronike Stara pazinska gimnazija (1950) i Puna je Pula (1954), Proza i poezija (1959) i kona�no, veliko njegovo djelo, znanstvena studija Matija Vla�i� Ilirik (1960). Kao pjesnik, Balota je usko vezan za rodnu Istru (Pramali�e, Ro�enice, Moja mati). U svojoj dijalektalnoj poeziji, on se usko poistovje�uje s istarskom zemljom, ljudima i stvarima
(Marin Frani�evi�: PSHK 105, Zagreb, 1973.)
Pere Ljubi� (1901 - 1952)
antologijske pjesme: Pusta barda, Vapori izmej �kojih, None
����������� Javlja se pjesmama u dubrova�kom Vrelu 1918, a prvu �akavsku zbirku, Bodulske pisme objavljuje u �ibeniku 1927. Pravu �e afirmaciju do�ivjeti tek 1933, izlaskom Hrvatske moderne lirike, u koju je bilo uvr�teno i nekoliko njegovih pjesama. 1939. objavljuje zbirku Na pojih i putih, a 1957, posmrtno mu izlaze Izabrani stihovi. Ve� od prve pjesme, Na�i �koji, Ljubi� u svojoj poeziji o�ivljava uspomene iz djetinjstva. Neke su mu pjesme u�le i u Antologiju nove �akavske lirike (1934). Pisao je i eseje o lirskoj poeziji i kinematografiji, ali prije svega ga spominjemo kao �akavskog pjesnika.
(Marin Frani�evi�: PSHK 105, Zagreb, 1973.)
Drago Gervais (1904 - 1957)
antologijske pjesme: Moja zemla, Tri nonice, Stari mladi�, Bog domovina
Ro�en je u Opatiji. Poticaj za pjevanje na dijalektu, mladom je Gervaisu dao Nazor pa mu 1929. u Crikvenici izlaze �akavski stihovi. Prve pjesme objavio je jo� 1925. u tr��anskom Na�em glasu (na standradnom jeziku), dok mu prvi �akavski stihovi izlaze 1927. u Istarskoj rije�i i ljubljanskom Vezu (1928).
Svojim �akavskim stihovima Gervais ulazi u autenti�ni istarski svijet noni�a, ribara i kmeta. Najpoznatija je njegova antologijska, programatska pjesma Moja zemja (koja �e kasnije dobiti naslov Pod U�kun). Me�u poznatije pjesme ubrajaju se i Tri nonice, Bri�kula, Bo�e, Tri kraji ili Tanac.
Gervais je i autor nekoliko drama (Reakcioneri, Radi se o stanu, Karolina Rije�ka, Duhi, �udo djevice Ivane, Palmin list, Ujak iz Amerike) noveleta, humoreski i �lanaka, kao i neobjavljenog romana Mladi�. 1957. iza�le su njegove Kozerije i humoreske.
(Marin Frani�evi�: PSHK 105, Zagreb, 1973.)
Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar
*****
Sutra na portalu:
Miroslav Krle�a (1893 - 1981)
Mate Balota je zapravo pseudonim pod kojim je ovaj autor objavljivao uglavnom svoja knji�evna djela; poeziju i prozu (prvi put upotrijebio ga je 1918.), dok je ostale svoje radove objavljivao pod pravim imenom - Mijo Mirkovi�.
Ova studija bila u kra�im verzijama objelodanjena ve� i ranije, u dva navrata: Flacius (1938) i Matija Vla�i� (1957).