PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com
Knji�evnost 1914 - 1952
PROZA
Ivo Andri� (1892 - 1975)
Ro�en je u Dolcu kod Travnika u obitelji bosanskih
Hrvata, ali su ga odgojili tetak i tetka u Vi�egradu, gdje polazi
osnovnu �kolu, a gimnaziju u Sarajevu. Tamo mu 1911. u Bosanskoj
vili izlazi prva pjesma. U Zagrebu studira filozofiju, slavistiku
i povijesti, uz potporu kulturnog dru�tva Napredak, a studije
nastavlja u Be�u i Krakowu. Kao pripadnik pokreta nacionalisti�ke
omladine, I svjetski rat provodi u zatvoru i internaciji, a 1917.
vra�a se u Zagreb gdje sudjeluje u pokretanju Knji�evnog juga.
1919. po�inje raditi u Ministarstvu vjera, a ubrzo prelazi u Ministarstvo
vanjskih poslova i diplomaciju. 1824. doktorirao je u Grazu s
tezom o duhovnom �ivotu u Bosni pod turskom vla��u. Kao diplomat
radi u Rimu, Bukure�tu, Grazu, Parizu, Madridu, Bruxellesu, �enevi
i Berlinu, odakle se nakon travanjskog sloma 1941. vratio u Beograd.
1961. dobio je Nobelovu nagradu za knji�evnost, a bio je �lan
svih jugoslavenskih akademija, kao i JAZU. Umro je u Beogradu
1975.
Andri�eva knji�evna djelatnost ve�e se uz hrvatsku i srpsku knji�evnost
pa se u novije vrijeme ozna�ava odrednicom trojne pripadnosti.
Njegovi po�eci pripadaju hrvatskom kulturnom krugu; objavljivao
je u zagreba�kim �asopisima (Savremenik, Vihor, Hrvatska njiva),
bio �lan DHK, zastupljen u prijelomnoj generacijskoj antologijskoj
zbirci Hrvatska mlada lirika (1914), a u Zagrebu objavljuje i
prve pjesni�ke knjige Ex Ponto (1918) i Nemiri (1920). Rije� je
o pjesmama u prozi koje, uz samoanalizu i refleksiju, obilje�ava
dominantan osje�aj tjeskobe i ugledanje na Whitmana, Verhaerena,
Mato�a i druge. Pravu knji�evnu afirmaciju Andri� stje�e u beogradskoj
sredini, ponajprije pripovijetkama nastalim 20-ih i 30-ih godina,
tematski vezanim za pro�lost Bosne (Put Alije �erzeleza, Mustafa
Mad�ar, Most na �epi, Anikina vremena). Sli�ne zna�ajke zadr�at
�e i njegove posljeratne pripovijetke (Aska i vuk, Pri�a o vezirovom
slonu, Jelena, �ena koje nema), a kritika je u njima uo�ila zna�ajke
simbolizma i magijskog realizma. Iako je prihvatio srpski knji�evni
izraz, pripovjedni je dio Andri�eva opusa neodvojiv do hrvatske
knji�evne ba�tine. Treba izdvojiti franjeva�ku kroniku i njen
narativni model koji je prepoznatljiv u romanima objavljenim neposredno
nakon II svjetskog rata: Na Drini �uprija (1945), Travni�ka hronika
(1945) i Gospo�ica (1945). Prva dva romana simuliraju narativni
diskurz kronike, iako prvi obuhva�a �etiri stolje�a, a drugi tek
osam godina. �anrovski su smje�teni izme�u tradicionalnog povijesnog
romana i modernije historiografske fikcije, a sli�ni postupci
uo�ljivi su i u kratkom romanu Prokleta avlija (1954). Posmrtno
mu je objavljen i nedovr�eni roman Omer-pa�a Latas (1976).
Mit, legenda, povijest i zbilja sredi�nji su motivi Andri�eva
opusa, ali i esejistike, osobito u ogledima Goja (1929) i Razgovori
s Gojom (1935). Njegov osobit osje�aj za autorski pripovjedni
diskurz koji jednostavno��u obuhva�a slo�enost ispripovijedanih
zbivanja, u�inili su Andri�a epskim analiti�arom multikulturnog
prostora.
TRAVNI�KA HRONIKA (1945)
Konsulska vremena
Roman prati razdoblje od sedam godina u prvoj polovici XIX. stolje�a
kada u Travnik (1806) dolaze, najprije francuski, a potom i austrijski
konzul. Francuski konzul �an Davil dolazi po�etkom velja�e, a
uskoro mu se pridru�uje i �ena, g�a. Davil. Budu�i da sam ne mo�e
obavljati sve poslove, �alju mu �inovnika, mladog Defosea. Davila
�ivcira mladi�ev optimizam i njegovo prisustvo, umjesto da mu
olak�a, donosi mu nove te�ko�e. U njemu s vremenom sve vi�e ja�a
nevjerica, zanosi se gase te se javlja misao da "pravi put"
zapravo i ne postoji. Dodatno ga poljuljava i neuspjeh u vlastitom
knji�evnom radu (bezuspje�no poku�ava nastaviti svoj ep o Aleksandru
Velikom kojega �eli smjestiti u Bosnu).
Dolazi i austrijski konzul, Jozef fon Miterer, zajedno sa svojom
�enom Anom-Marijom. Konzuli su se me�usobono borili i slu�beno
nadmudrivali, ali zbli�avalo ih je zajedni�ko ogor�enje zbog mjesta
na koje su ba�eni, bili su svojevrsni supatnici u istoj nevolji.
Zamjenik austrijskog konzula bio je Nikola Rotta, siroma�nog podrijetla
ali izuzetnog obrazovanja, koji je "slasti nalazio u �tednji
i �tedeo je strasno".
Defose �eli napisati knjigu o Bosni, ali i sve vi�e �ezne za
�enom pa se poku�ava pribli�iti psihi�ki nestabilnoj Mitererovoj
�eni Ani-Mariji, �to zavr�ava neuspjehom. Nakon �to je Napoleon
zaratio protiv Be�a, i odnosi izme�u dva konzula jo� vi�e su zahladili.
1811. von Mitereru dolazi vijest o premje�taju. Na njegovo mjesto
dolazi novi konzul " von Paulich. Nakon Napoleonova pada
Davil �alje molbe za odlazak iz Travnika, spoznaje da ne postoji
pravi put u �ivotu, nego da se ljudi neprestano, varaju�i se,
vrte u krugu. Uskoro i on odlazi iz Travnika.
Roman zavr�ava EPILOGOM, na "poslednji petak u maju 1814."
Begovi razgovaraju o odlasku konzula, ba� onako kako su na po�etku
razgovarali o njihovu dolasku, �to dodatno nagla�ava cikli�ku
strukturu romana.
PROKLETA AVLIJA (1954)
Roman karakterizira izrazito slo�ena narativna struktura; pripovijedanje
je organizirano u nekoliko pri�a na vi�e hijerarhijskih razina,
od pripovjednog diskurza autorskog pripovjeda�a, koji sve dr�i
na okupu, do najni�e narativne razine koju �ini pri�a o D�em-sultanu.
Izlaganje po�inje unutarnjom fokalizacijom mladi�a koji kroz
prozor fra Petrove samostanske �elije promatra groblje pod snijegom.
Ti�inu remeti jedino prepirka dvojice fratara koji vr�e popis
stvari pokojnog fra Petra. Mladi� se prisje�a fratrovih pri�a,
posebice one o boravku u Carigradu, gdje je gre�kom bio uhi�en
te je proveo dva mjeseca u stambolskom istra�nom zatvoru, a da
ga nitko nije niti saslu�ao.
Nakon ovakvog pripovjednog okvira, slijedi pri�a o fra-Petrovu
iskustvu u varo�ici zatvorenika i stra�ara " Prokletoj avliji,
koja se sastojala od 15-ak prizemnica li jednokatnica povezanih
visokim zidom. Njen upravitelj je Latif-aga, zvani Kara�oz, koji
stvari vje�to i brutalno dr�i pod kontrolom.
Fra-Petar se smjestio u kutu �elije, pokraj dvojice trgovaca
Bugara. Uskoro im se pridru�io i mladi Tur�in, a nakon nekoliko
dana na njegovo mjesto do�ao je neki �idov iz Smirne po imenu
Haim. On je znao pri�u o mladom Tur�inu, zapravo �amilu. �amilova
majka bila je gr�kog podrijetla, a otac bogati Tahir-pa�a. Imali
su sina i k�er koja je ubrzo umrla, a ubrzo za njom i majka pa
je �amil odrastao s ocem. Zarana je pokazivao interes za knjigu,
zanemaruju�i igru i dru�tvo, unato� ljepoti, tjelesnoj vje�tini
i pameti. Za �ene je po�eo pokazivati zanimanje tek kada je ugledao
mladu Grkinju �iji su se roditelji protivili braku k�eri s Tur�inom
pa su je odveli izvan Smirne. �amil je oti�ao na studij, a kada
se kasnije vratio, iako tek u 24-oj godini, izgledao je stariji,
a usamljen je bio ionako te je �ivio samo s knjigama. Pri�alo
se da je skrenuo prou�avaju�i povijest turske carevine te da je
umislio kako u njemu �ivi duh nekog nesretnog princa, a da je
za sebe umislio da je neki nesu�eni sultan. Prou�avao je vrijeme
sultana Bajazita II, osobito njegova brata D�em-sultana, koji
je bio Bajazitov suparnik u borbi za prijestolje, a kada je tu
borbu izgubio, predao se kr��anskim vitezovima koji su ga zato�ili
i njime manipulirali Bajazitom. �amil se navodno identificirao
s D�emom.
Vlast je �amilova istra�ivanja protuma�ila opasnim za sada�njeg
sultana pa je �amil uhi�en i doveden u Prokletu avliju, gdje s
upoznao s fra-Petrom i ispri�ao mu svoju pri�u o D�em-sultanu
i njegovu bratu: u borbi za prijestolje, D�em je pobjegao na Rod
i zatra�io uto�i�te kod kr��ana a ovi su ga otpravili u Francusku
i uvukli kao pijuna u niz politi�kih igara. Nakon osam godina
odlazi u Vatikan, a sljede�i ga papa (Borgia) predaje francuskom
kralju Karlu VIII, koji s njim kre�e na Napulj. Na tom putu D�em
se razbolio i umro, a napuljski kralj do�ao je u posjed D�emova
tijela te je njime ucijenio Bajazita te je 1499. D�em napokon
pokopan na groblju turskih vladara.
Nakon toga, �amil se vi�e nije pojavljivao i fra-Petar je od
Haima saznao da je �amila priznao da je D�em-sultan, �ovjek koji
je "nesre�an kao niko, do�ao u tesnac bez izlaza, a koji
nije hteo, nije mogao da se odre�e sebe, da ne bude ono �to je".
Potom je do�lo do tu�njave sa njegovim ispitiva�ima te je �amil
poslije zavr�io ili u du�evnoj bolnici, ili je sahranjen u grobu
bez imena.
Nakon nekog vremena, fra-Petra su iz Avlije odveli u Akru, a
nakon osam mjeseci vra�en je u Bosnu. Tekst zavr�ava vra�anjem
na po�etnu pripovjednu situaciju: misli mladi�a kraj prozora,
glas autorskog pripovjeda�a ("Tako izgleda mladi�u pored
prozora?") i zveket stvari koje su nekada pripadale fra-Petru,
a koje fratri popisuju u susjednoj �eliji.
Strukturom dominira problem povijesne analogije u grani�noj situaciji
(sloboda-zatvor, �ivot-smrt), a nekoliko pripovjednih okvira otvara
slo�ene mogu�nosti alegorijskoga �itanja. U tekstu postoji pet
pripovjednih razina (autorski pripovjeda� - bezimeni mladi� -
fra-Petar - Haim - �amil), a takav postupak umno�avnaja pripovjednih
razina nalikuje Tisu�u i jednoj no�i. Naracija umetnutih pripovjeda�a
razlikuje se i na leksi�kom planu: autorski pripovjeda� pripovijeda
u �tokavskoj "ekavici", kao i mladi�ev pogled, dok je
dijalog fratara izveden na bosanskoj �tokavskoj "ijekavici",
kao i govor fra-Petra, ali je njegova pri�a o zbivanjima u Avliji
opet ispripovijedana autorovim jezikom, a tako govore i svi likovi
u prostoru Avlije.
Prokleta avlija mo�e se �itati kao tekst koji govori o pripovijedanju,
ali ima i vi�estruko kodiranu zna�enjsku strukturu: kao simbol
turske carevine u kojoj pod tiranskom vla��u �ive zato�eni razli�iti
narodi, a �amilov slu�aj mo�e se usporediti sa sudbinom intelektualca
u totalitarnom ustroju kojim dominiraju nasilje i bezakonje. �amilovom
identifikacijom s D�em- sultanom upu�uje se na ponovljivost povijesti,
dodu�e u obliku nemogu�nosti pravoga, istinskog �ivota, ili pak
�ivota po vlastitom izboru.
(LEKTIRA NA DLANU, Sys Print, Zagreb, 2002.)
Radnju �orkana i �vabice Andri� smje�ta u jednu od bosanskih
kasaba, u trenutku kada u kasabu dolazi cirkus tj. komendija "
tiho i bezazleno; da bi zatim digla na noge i uzbunila �itavu
kasabu, Bio je tu nabijeljen klaun sa bubnjem i Sumba Ciganin
i Bo�ko Policaj. Me�utim, uz pu�karnicu u koju su mu�karci masovno
odlazili i ga�ali ni�ane iz kojih su, kad bi se pogodilo, izlazile
figure od lima i koja je ponajvi�e zaludila nekad poznatog bekriju,
a sada mirna �ovjeka " Avdagu Sara�a, najve�u pa�nju izazvala
je plesa�ica na �ici: "Ta jevtina igra�ica iz malog cirkusa
porasla je u kasabi do kobne i tajanstvene veli�ine. Ona je uzburkala
varo�, ispunila ku�e �apatom i pla�em, i mu�ka srca velikim �eljama
i zanosima. U svijesti �ena i odraslih k�eri ona je stalno �ivila
(i u snovima) kao bezli�no, ljigavo i nedoku�ljivo zlo."
Kao glavnog protagonista Andri� uzima lik sa samoga ljudskog
dna, �ovjeka kojemu se svi izruguju i kojega svi zadirkuju "
�orkana " sina Ciganke i nekog Anadolca: nesre�an i bastard,
on je bio hamal i sluga i pomalo budala cijele kasabe / igrao
i pio, kao �au�, do nesvijesti / on je slu�io svakom i za svaki
posao / on je poslu�ivao i u cirkusu. I �orkan je opsjednut �vabicom,
tom nedoku�ivom plesa�icom na �ici i upravo zahvaljuju�i njoj
(ili na �alost, zbog nje) " �orkan se izdi�e iz svog svakodnevnog
svijeta, ide toliko daleko da obe�ava da �e poginuti za nju, da
�e se �ak i caru suprostaviti zbog nje. U �orkanu se dakle, javila
ljubav zbog koje je, kako to u ljubavi obi�no biva zaboravio sve
oko sebe, zapostavio uobi�ajene poslove, a misli su mu dan i no�
zaokupljene �vabicom. No najgore od svega jest to �to ga nitko
ne shva�a, svi se izruguju s njime a �orkan je toga svjestan:
Ej-hej, nigdje ja prijatelja nemam i uzalud upozorava i vapije,
- Ama, srce je u mene!
�orkan je junak koji ima svoje te�nje i svoje snove, koji uzlije�e
u svojoj ma�ti sve do zvijezda, da bi na kraju, zbog surove okoline,
o�tro tresnuo o zemlju. �orkana Andri� tako�er gradi kao jo� jedan
simbol; ba� kao �to je npr. fra Marka iskoristio kao simbol �itavog
jednog naroda i simbola svih onih ljudi �ija nas vanj�tina vara
" tako je �orkan iskori�ten kao simbol sudbine uzaludnih
ljudskih ma�tanja, neostvarivih te�nji i �elja. A i to su, iako
se mo�da na prvi pogled tako ne �ini, vrlo zna�ajni elementi ljudskoga
�ivota; - Jer �to je �ovjek bez snova, �to je �ovjek koji ne te�i
ni�emu, koji nema �elja ... Je li to uop�e �ovjek? I �orkan je
samo jedan mali �ovjek koji, ako ni�ta drugo " ima pravo
barem na snove i ima pravo na ljubav. Andri� �eli istaknuti kako
svatko, ba� svatko ima pravo na ljubav i mo�e biti zaljubljen,
ma kako malen bio i kakvim god se gadnim poslom bavio i ma kako
u�en ili (ne)inteligentan bio. Me�utim, okolina mu i to pravo
osporava. �ar�ija je surova i neljudska, a to je primjenjivo i
na �itav svijet. �orkan je simbol one nu�ne ljudske potrebe za
snovima, za uzletom i usponom, koja na �alost zavr�ava bolnim
padom u trenutku kada smo gotovo ve� dohvatili �u�enu zvijezdu.
Ali, u svoj toj simbolici, Andri� veliku pa�nju posve�uje detaljima
ne bi li stvorio �to realisti�niju sliku u�ivljenja u tijek zbivanja,
on te�i tome da se mi, kao potencijalni �itatelji naprosto na�emo
usred zbivanja; u kasabi u koju je do�la komendija. I u tome u
potpunosti uspijeva. Tek kada dublje razmislimo o tome, mo�emo
uvidjeti koliko npr. samo dvije re�enice: "Te jeseni su �ljive
rodile kao nikad. Prodavalo se i prodavalo i opet su sve kace
bile prepune, prelijevale se i �irile nadaleko miris alkohola
u vrenju." " pridonosi tomu da mi uistinu osjetimo onaj
miris ubranih �ljiva i alkohola u vrenju, sve u cilju da nas zavede
i istim tim alkoholom opije.
A sam �orkan se nepobitno i bez sumnje izdi�e �ak iznad svojih
granica (na veliko iznena�enje okoline). Naime, kada ga upitaju
�to bi radio sa �vabicom kada bi mu je dali na raspolaganje, on
se odgovorom: Morebit, ne bih ni�ta. " uzdi�e na najvi�u
mogu�u visinu u ovoj pri�i.
I kada do�e naredba da se cirkus zatvori, a tijekom pijanke jedino
�orkana uhapse i batinaju "volovskom �ilom natopljenom u
sir�e sve dok mu se nije oduzeo glas i dok vi�e nije mogao da
vi�e, nego su mu umjesto glasa samo mjehuri�i pjene prskali na
ustima." " �orkan (nakon oporavka od batina) zaboravlja
svu muku i svu patnju; "I kad bi htio, on ne mo�e da se sjeti
muke i svega �to je pro�lo." I opet, ponavlja se stara igra.
�orkan prolazi kroz �ar�iju i u njoj ne vidi �ar�iju, nego radosno
more, tako je duga i �iroka. Svake dileme o dosad re�enom nestane
kada Andri� upotrijebi more, taj simbol beskraja.
U Mustafi Mad�aru, Andri� nam predstavlja jo� jednog ratnika,
koji je u mnogo �emu blizak Aliji �erzelezu. I on, ba� kao i Alija
�erzelez "u pri�anjima bija�e porastao pa je zapravo bio
pognut i nekud malen / vas savijen, mrk i umotan, vi�e je li�io
na pobo�na i u�ena putnika nego na Mustafu Mad�ara o kom se toliko
pri�alo i pjevalo." I on, je kao i �erzelez, junak o kojem
se mnogo pri�alo, a koji je u biti zapravo bio junak samo kad
je ubijao i koji se pretvarao u ogromnu kukavicu u trenucima kada
se trebalo suo�iti sa samim sobom, koji najve�u bitku vodi sa
svojom nesanicom i koji strepi od svake nove no�i, jer: "Neo�ekivano
se, iz no�i u no�, pojavljivahu ve� sasvim zaboravljeni, bezumno
pomr�eni, ulomci pro�log �ivota. Ono �to je bilo najgore kod tih
snova, to je neka jeziva jasnost i o�trina kojom se isticao svaki
pojedini lik i pokret, kao da svaki �ivi za sebe i ima neko naro�ito
zna�enje." Taj veliki junak strepio je od besanice i od snova,
ako zaspi. Povazdan ga progoni san o silovanim dje�acima s Krima
i on se u snu ponovo di�e da ih hvata, ali samo uzalud ma�e rukama,
jer je nejak i smije�an. A kakav je u snu, takav je i na javi
" u biti nejak i smije�an, i duboko u svojoj nutrini Mustafa
je toga svjestan, ali ipak, sam sebe karakterizira pred drugima
kao Mustafu Mad�ara, koji se odvalio kao stijena niza stranu,
pa nit mu treba sna ni hljeba, nit priznaje zakona. I kako la�e
fratrima (od kojeg jednog kukavi�ki i bezrazlo�no ubija), jo�
vi�e la�e samome sebi; jer samo nekoliko trenutaka kasnije od
ovakve svoje samokarakterizacije konstatira kako - Nema ve�e slasti
od brza i duboka sna. Musatafa je jedan od onih ljudi koji ne
mogu podnijeti ja�e od sebe, jo� manje slu�ati tu�e hvalisanje
podvizima " iz tog razloga ubija i svog suputnika, Abduselambega,
za kojeg, neposredno prije ubojstva konstatira: Beg je kukavica
i la�ov, a takvi lako ubijaju. Tom re�enicom, u potpunosti je,
koncizno, ali vrlo jezgrovito opisao samoga sebe, a na neki na�in
u njoj je sadr�an i dio Andri�eve bogate filozofije. Mustafin
beskrajni kukavi�luk, uza sve navedeno, Andri� dokraja u�vr��uje
Mustafinim strahom dok putuje kroz �umu, boje�i se panjeva i stabala
u mrkloj no�i: Preza�e i zaobila�a�e one koji su imali �udan stav.
Mustafa Mad�ar skon�ava svoj �ivot dolaskom u Sarajevo, sasvim
izbezumljen, pogiba od ruke jednog Cigana kova�a koji ga je pogodio
komadom �eljeza u sljepoo�nicu, a da �ak nije ni znao ni tko je
taj �ovjek, ni za�to ga je svjetina gonila. Mrak i tvrdo. Tvrdo.
" To je bilo posljednje �to je Mustafa u �ivotu osjetio,
a jedina �ivotna filozofija koju je imao i koja mu se nametala
i neposredno prije smrti bila je ona kako je svijet pun gada.
I istina je, svijet doista jest pun gada, �to je jo� jedno bitno
obilje�je Andri�eve filozofije " taj tragi�ni pogled na svijet.
I taj mrak i to tvrdo koje je Mustafa Mad�ar osjetio u posljednjim
trenucima primjenjivo je na gotovo svakoga iz plejade Andri�evih
likova.
I Mustafu Mad�ara mo�emo promatrati kao simbol; tematiziraju�i
zlo�inca kao psihu i obja�njavaju�i njegov karakter, organiziraju�i
pripovijedne sekvence sa stajali�ta samoga lika (�ime bitno pove�ava
na�u u�ivljenost u tekst i mogu�nost ulaska u Mustafinu psihu),
Andri� simbolizira onu vrstu ljudi koji odaju privid sna�nog karaktera,
velikog juna�tva, pred kojima svi strepe i svi ih se boje; ljudi
koji misle da su sami sebi samodostatni, koji hod�e preziru, a
u ljekare ne vjeruju; koji mazohisti�ki u�ivaju u zlostavljanju
slabijih, u svojoj mo�i, te bijesne od muke kada stvari izmi�u
njihovoj vlasti i kontroli, a koji su zapravo najve�e kukavice
koje hodaju ovim svijetom " za kojega neprestano tvrde kako
je pun gada, vo�eni onom krajnje dje�je naivnom nadom kako svijet
ne�e (zbog toga �to ba� oni upozoravaju na brojni gad) shvatiti
kako su taj gad upravo " oni sami. Pripovijedne sekvence
Andri� organizira s pozicije lika, dakle iznutra.
(vlastite bilje�ke, A. B., 2001.)
Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar
*****
Sutra na portalu:
August Cesarec (1893 - 1941)
