PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com
Knji�evnost 1914 - 1952
PROZA
Ivo Kozar�anin (1911 - 1941)
antologijske pjesme: Utjeha, Intima, U krilu
�ene, Mrtve o�i, Pred ki�u
Ro�en je 1911. u Hrvatskoj Dubici, ali je kao sin
oca �eljezni�ara �esto s obitelji selio pa je djetinjstvo proveo
u ma�arskom gradi�u �reglaku. 1918. obitelj se vra�a u Hrvatsku
Dubicu, gdje polazi pu�ku i trgova�ku �kolu. 1932. upisuje se
na Filozofski fakultet u Zagrebu. Poginuo je 1941. na bizaran
i apsurdan na�in: ubio ga je prestra�eni vojnik na stra�i dok
je kasno no�u prolazio pored Topni�ke vojarne u Ilici.
Za �ivota su mu tiskane knjige novela Mati �eka
(1934) i Tihi putovi (1939), zbirke pjesama Sviram u sviralu (1935),
Mrtve o�i (1938) te ciklus pjesama Tuga ljeta (u skupnoj zbirci
Lirika, 1935) re romani Tu�a �ena (1937) i Sam �ovjek (1937).
Posmrtno mu je tiskana knjiga Mrlje na suncu (1971).
Kozar�anin je u svojim djelima obuzet smr�u, strahom
i bijedom, kao �to je to primijetio i I. G. Kova�i�: "Nitko
nije u hrvatskoj knji�evnosti govorio toliko o krvi, o mraku,
ki�ama, provincijskoj tuzi, ljudskoj mr�nji, maglama i mrtvacima
kao Kozar�anin, te �ovjek dobiva dojam da je naslu�ivao svoju
stra�nu, tragi�nu smrt." Roman Sam �ovjek sa svojim No�nim
dijalogom, pripovijest Tri gavrana i jedan �ovjek te niz pjesama
iz zbirke Mrtve o�i, a napose Pohod mrtvih, potvr�uju ovu tezu.
TRI GAVRANA I JEDAN �OVJEK (Savremenik, 1938)
U gostionici na kraju grada okupljaju se pristav
Gajski, skitnica i izgona� Rok te profesor. Tu je i Eva, koju
je Rok prona�ao na ulici te ju u�inio �enom i slu�kinjom. S njom
potajno ljubuje i profesor, ina�e u nesretnom braku s bole�ljivom
�enom koja umire od raka. Rok otkriva profesorovu vezu s Evom
pa ga nakon tu�e, istjera iz kr�me. Nakon izbora i promjene politi�ke
vlasti Gajski ostaje bez ikakvog oslonca. Profesorova �ena umire.
Jedno jutro Rok dolazi po profesora s vije��u da ga Eva hitno
�eli vidjeti. profesor odlazi i nalazi Evu napola mrtvu na krevetu
(Rok ju je pretukao). Tu je i mrtav-pijan Gajski. Rok ih sili
da piju. Na�li su ih tek kasno popodne; Eva je ve� mrtva, Gajski
onesvije�ten, a Rok na krilu dr�i profesora koji se zaklinje da
nikada nije ni dirnuo Evu. Kraj pripovjetke je lirski: "U
parku plaka�e drve�e za li��em i pticama. Po�ela je �kropiti ki�a."
Ova odulja pripovijest, uz bizarnu sliku o �inovni�koj
bijedi, bludu i nasilju, predstavlja i sarkasti�no-melankoli�nu
sliku bijednog moralnog �ivota bezna�ajnih, ali i opakih politi�kih
me�etara. S ambijentom kr�me, bolesni�kih soba, u�male malogra�anske
atmosfere, puna je o�trih autorovih invektiva na nacionalno i
socijalno stanje politi�ki obespravljene Hrvatske (Savska banovina)
u razdoblju izme�u dva rata. U ovoj prozi mra�nih slika, bluda,
pijanstva i ubojstva na jednom mjestu pijani profesor recitira
Mato�evu pjesmu 1909.
Po svojim �anrovskim karakteristikama roman Sam
�ovjek naslanja se na specifi�nu ina�icu tzv. Bildungsromana,
karakteristi�nu za hrvatsku knji�evnost kraja 19. i po�etka 20.
stolje�a. Obi�no se radi o propasti mladog i nadarenog junaka
(Ivica Ki�manovi�, Tito Dor�i�, �uro Andrija�evi�) koji ne uspijeva
premostiti stale�ke razlike, ali iza takvog prikaza krije se ideologem
kojim su pisci, osobito oni prava�ke orijentacije tuma�ili socijalnu
zbilju kraja 19. stolje�a.
SAM �OVJEK (1937)
Glavni protagonist romana je Valentin, koji, ispovijedaju�i
se, traga za korijenima vlastite osame te retrospektivno opisuje
svoje djetinjstvo: odrastao je u imu�noj obitelji, uz mo�nog i
goropadnog oca, bogatog trgovca i tihu �utljivu majku. Roditelji
se nisu voljeli, a nakon �to je majka umrla, otac je naprije ljubovao
sa slu�kinjom Terezom, a zatim se ponovno o�enio mladom i lijepom
Agatom, koja je za njega po�la samo da spasi svoju obitelj od
materijalne bijede. Mali Valentin odrasta dakle u krajnje nezdravoj
i mu�noj atmosferi u kojoj ga nitko ne razumije, a simpatije ne
uspijeva pridobiti ni u okolini jer je sin mjesnog lihvara i bogatuna,
koji se uz to po�eo baviti i politikom te tako na sebe navukao
dodatni gnjev okoline. Bolje ne prolazi niti u �koli, koja mu,
uz to, i ne ide ba� najbolje.
Drugi dio romana posve�en je odnosu prema Valentinovoj,
najprije ljubavi, a onda i �eni - Bugi. Pripovjeda� detaljno opisuje
sve faze upoznavanja, udvaranja i bra�nog �ivota. Buga se pojavaljuje
kao svojevrsna replika Valentinove ma�ehe Agate: ona je tako�er
tip fatalne �ene; zavodljiva, nevjerna, ali istodobno mu�ena osje�ajem
neprilago�enosti te progonjena permanentnim osje�ajem tuge i nesre�e.
Valentin je zaljubljen u nju, ali osje�a podsvijesni strah od
nje. Shvativ�i da ima ljubavnika, Valentin ju ubija (�in ubojstva
nije prikazan!) te izlazi iz stana u ki�nu no�.
U kratkom zavr�nom poglavlju naslovljenom SAM �OVJEK,
pripovjeda� nas vra�a u inicijalnu situaciju: pijani se Valentin
ispovijeda u kr�mi nekom jednako pijanom gostu, ali ispovijed
upu�uje i �itatelju, govore�i ponovo o svojoj beskrajnoj samo�i
i nesretnoj ljubavi prema Bugi - "svetici i bludnici".
Sam �ovjek jedan je od najva�nijih romana me�uratne
hrvatske knji�evnosti, dru�tveno-anga�irani komentar socijalnih,
politi�kih i ekonomskih prilika, ali istovremeno i psiholo�ki
produbljena proza koja dojmljivo iscrtava nekoliko impresivnih,
du�evno kompleksnih i tragi�ki determiniranih literarnih karaktera.
Istodobno analizira i ljudsku osamljenost, ba�enost u egzistenciju,
nemo� uspostavljanja konstruktivnih odnosa s Drugim, nemo� komunciranja
i realizacije ljubavnog odnosa. Svojim egzistencijalnim negativitetom,
zajedno s Krle�inim romanom Na rubu pameti, ovaj roman anticipira
knji�evnost egzistencijalisti�ke inspiracije koja �e u hrvatskoj
knji�evnosti do�ivjeti vrhunac �ezdesetih godina u �oljanovim
i Novakovim romanima.
(Velimir Viskovi�, predgovor u Ivo Kozar�anin: SAM
�OVJEK, Konzor, Zagreb, 1996.)
LIRSKI ROMAN IVE KOZAR�ANINA
Lirski roman karakteristi�an je �anrovki hibrid
nastao kao produkt avangardisti�kih strujanja i te�nje za prevrednovanjem
�anrovskog sustava. Sintagma lirski roman upu�uje da se radi o
pribli�avanju romana strukturi lirike, odnosno preno�enju nekih
oblikovnih postupaka karakteristi�nih za liriku u prozni oblik.
Susret romana i lirke ra�a specifi�nu sintezu u kojoj se �anrovske
konvencije na prvi pogled potiskuju u korist svojevrsnog "generi�kog
univerzalizma".
U romanu Sam �ovjek, prostor lirizma otvara ve�
pripovjedna perspektiva; cijeli je roman zapravo unutra�nji monolog,
ispovijest provoosobnog pripovjeda�a Valentina imaginarnom sugovorniku,
zapravo vlastitom dvojniku. Monolog postupno prerasta u svojevrsni
dijalog Valentina prije po�injenog ubojstva s Valentinom nakon
po�injenog ubojstva, tj. sada�njeg Ja s pro�lim Ja. Rije� je dakle
o autodijegeti�koj poziciji u kojoj se narator pojavljuje i u
funkciji protagonista djela, �to poja�ava iluziju realnosti i
istinitosti. Posrijedi je samo realnost subjekta, onoga �to se
doga�a u njegovom svijetu, �to je suprostavljeno stvarnom, objektivnom
svijetu. Svijet je atomiziran, pa je fragmentarnost samo primjerena
tehnika prikaza disperzirane zbilje. �itav roman pro�et je lirskim
interludjima u kojima jezi�ni medij ne posreduje zbivanja, nego
na onakve semanti�ke implikacije kakve poznajemo u lirskoj pjesmi.
Jezik se, stoga, vi�e ne iscrpljuje u golom mimetizmu, nego postaje
vrijednost sam po sebi.
Kao u svim romanima pisanim u 1. licu, i ovdje se
mo�e uo�iti dvostruka funckija naratora: on je a) osoba koja do�ivljava
i promatra svijet i koja sudjeluje kao akter u pro�lim zbivanjima,
i b) osoba koja pripovijeda. Jedno Ja pripovijeda, a drugo je
"objekt" pripovijedanja i analize, pa se tako stvara
odre�ena napetost, pripovijedna distanca, odnosno "dvostruka
optika": optika pripovjednog i do�ivljajnog subjekta.
Roman Sam �ovjek gradi se na kreativnim potencijalima
memorije: ve� samo sje�anje �ini proces pripovijedanja, a i predstavljeni
svijet izrasta u procesu izbora i srukturiranja sje�anja. Taj
na�in pripovjedne opcije omogu�uje sintezu reminiscencije i impresije,
dedukcije i indukcije, misli i osje�aja, pro�losti i sada�njosti.
Lirizam je u ovom romanu motiviran duhovnom fizionomijom
lika-naratora. Otuda i tendencija da se intimna raspolo�enja projiciraju
na pejza�; on je ovdje humaniziran, to je korelativ stanja ispovjedng
subjekta, "slika" njegove du�e pa je Kozar�aninov lirski
pripovjeda� zapravo impresionist koji nastoji i na �itatelja prenijeti
svoj "osje�aj �ivota".
U ovom se djelu afirmira koncept zbilje i individua
koju je razvio austrijski fizi�ar Ernst Mach (Analiza osjeta,
1966.): po Machu objektivna stvarnost postoji tek kao kompleks
na�ih osjeta: ona se sastoji od boja, zvukova i mirisa; osjeti
su "elementi", a predmeti "kompleksi elemenata"
pa se i ljudski individuum poima kao suma opa�anja, osjeta i ugo�aja
koji izazivaju razli�ite impresije. Subjekt se neprekidno mijenja,
kao �to se mijenjaju i dojmovi o njemu, a jedinstvo subjektu osiguravaju
jedino sje�anja i uspomene, stalno obnavaljanje pre�ivljenih uspomena
i dojmova.
Podre�uju�i zakone epskog narativnog oblikovanja
lirskom duhu i impresionisti�kom do�ivljaju, Kozar�anin je svoje
djelo oslobodio pragmatizma i banalnosti same pri�e (klasi�nog
ljubavnog trokuta) i uveo lirizam kao samostalnu vrijednost.
(Kre�imir Nemec: TRAGOM TRADICIJE, MH, Zagreb,
1995.)
Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar
*****
Sutra na portalu:
�uro Sudeta (1903 - 1927)
