PREGLED
NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com
Knji�evnost
1952 - danas
PROZA
Ivan
Slamnig (1930 - 2001)
Ro�en je u Metkovi�u.
Ratne godine proveo je u Zagrebu, a objavljivati je po�eo odmah nakon fakulteta.
Stru�ni interesi bili su mu usmjereni na komparativnu knji�evnost (niz godina
bavio se komparatistikom na zagreba�kom Filozofskom fakultetu). Od po�etka shva�aju�i
doma�u knji�evnu tradiciju kao dio �irega konteksta, on je trajno sa�uvao interes
za ono �to je u nacionalnom op�e i ono �to se u op�em mo�e prepoznati kao vlastito.
U knji�evnom �ivotu javlja se pedesetih godina, u doba nastupa
krugova�ke generacije. Njegovo ime najprije se vezuje uz poeziju, a u njoj se
dobro vidi spoj s tradicijom. Tradicija je �esto i tema njegovih pjesama, dok
mu je do�ivljaj svijeta (a ne samo tradicije) posve uronjen u na�e vrijeme. Mogli
bismo re�i da temeljna snaga njegova opusa izni�e upravo iz proturje�ja. Naime,
u svojem opusu on spaja me�usobno vrlo udaljena tematska podru�ja (npr. u pjesmi
Evan�elisti). Uvijek se u odnos/opreku donosi neka velika tema i prizeman stil,
ili obrnuto - neznatna, obi�na tema biva stilskim sredstvima uzdignuta. Prisutna
je i napetost izme�u smije�nog i ozbiljnog, stranog i doma�eg, starog i novog.
To su obilje�ja koja pro�imaju �itav Slamnigov opus.
Otkako
mu je 1956. iza�la zbirka pjesama Aleja poslije sve�anosti, objavio je 9 knjiga
pjesama i nekoliko izbora iz svoje poezije, a 1990. Antun �oljan priredio je njegove
Sabrane pjesme. Svoje mladena�ke pjesme sakupio je ve� kao zreo pjesnik u zbirci
Analecta (1971). Ve� u toj najranijoj fazi vidljivo je nastojanje da svoj izraz
zaodjene u zanimljivu formu.
Kriti�ari osobito nagla�avaju
njegovu proturje�nost pa ga opisuju i kao u�enog pjesnika (poeta doctus), ali
i kao pjesnika koji se igra (poeta ludens). Argumenti se mogu na�i i za jedno
i za drugo: njegova poezija je poezija u�ena �ovjeka, i znanje djetinjastoga intutivca.
Vjeruju�i da je u igri sadr�ana spoznaja te da u spoznavanju ima igre. To zna�i
da u�en pjesnik - i onda kada se igra - zadr�ava smisao za prave probleme, ali
zadr�ava i svijest o tome da ih se ne mo�e rije�iti ozbiljnim i te�kim sredstvima.
On, dakle pribjegava igri da ironizira i predmet i sebe sama, iznose�i na vidjelo
dublju i tragi�niju komponentu ljudske situacije: da se problemi ne mogu rije�iti
i da o njima mo�emo tek kazati ne�to lijepo, zanimljivo i zabavno. Da �emo - ma
�to govorili - uvijek govoriti - relativno naopako.
BOLJA POLOVICA
HRABROSTI
Pripovjeda� Flaks sastaje se sa svojim starim
prijateljima: Zitom, Bertijem, Herclom i drugima. Prisje�aju�i se mladih dana,
odlu�uju organizirati izlet u Brestovje, �to �e Flaks iskoristiti i za prikupljanje
starih natpisa iz 19. stolje�a, budu�i da pi�e doktorsku disertaciju iz filologije.
U posjetu Ziti upoznaje njenu sestri�nu Anitu s kojom ima kratak flert, ali i
njezinu tetu koja pi�e roman koji mu daje na �itanje (pri�a je smje�tena u ju�nu
Hrvatsku, a prati pri�u djevojke Ane koja se uda za mladog lije�nika Vojka. Nakon
�to ovaj umre neposredno nakon izbijanja rata, ona svakodnevno odlazi na njegov
grob i na groblju zamje�uje mladi�a. S vremenom se po�inje pitati dolazi li na
grob svom pokojnom suprugu ili da bi opet vidjela tajnovitog mladi�a). Nakon povratka
iz Brestovja i polemi�kog razgovara s tetom o razvoju pri�e u njenom romanu, Flaks
odlu�uje da prihvati ponu�en posao profesora engleskog jezika u Brestovju. Otputuje
jo� iste ve�eri.
Temeljna pitanja u romanu su odnos umjetnosti
i mo�i te odnos knji�evnosti i zbilje. Prvi odnos prikazan je kao odnos autora
i �itatelja: starija gospo�a daje pripovjeda�u svoj roman na �itanje, a ovaj po�inje
osje�ati kako ga taj odnos pomalo zarobljava. Imamo zapravo dva pararelna romana
koji i zna�enjski korespondiraju - junak po�inje prihva�ati i njezine probleme,
svjetonazor i sve ostalo. Zato ima potrebu da pobjegne. Knji�evni se tekst tako
pokazuje kao neka vrsta stupice, mre�a u koju autor lovi svojega �itatelja i pod�injava
ga svojoj volji. Tako se otvara i pitanje knji�evnosti i zbilje: �to mo�e zbilja
u knji�evnosti i knji�evnost u zbilji. Ono �to pripovijeda kaziva� u prvom licu
prikazuje nam se kao zbilja, a ulomci iz gospo�ina romana postaju knji�evnost.
Knji�evnost se pokazuje ja�om od zbilje, ali se kaziva� ipak odlu�uje za zbilju
- za autenti�nost - i zato mora pobje�i. Osim toga, pripovjeda�ica pi�e starinski,
na na�in proze 19. stolje�a, pa se na taj na�in dijalog knji�evnosti i zbilje
pretvara i u dijalog suvremenosti i tradicije. Tako se Bolja polovica hrabrosti
pokazuje kao na� prvi postmodernisti�ki roman .
Me�u dramama,
pozornost privla�i drama u stihovima Carev urar. I u njoj je, kao i u romanu Bolja
polovica hrabrosti, prisutan odnos umjetnosti i mo�i, tj. umjetnika i vlasti.
Me�u esejima treba spomenuti tekst Mediteranski polo�aj i Sjevernja�ke vizije
Hrvata.
(Pavao Pavli�i�: predgovor u knjizi Ivan Slamnig:
RELATIVNO NAOPAKO, MK, Zagreb, 1998.)
Pored svih ludisti�kih
obilje�ja koje Slamnig kao pisac ima, Bolja polovica hrabrosti name�e se i kao
roman koji je ozbiljno postavio pitanje dvaju jezika u suvremenoj hrvatskoj knji�evnosti.
Radi se o romanu gra�enom na kompoziciji "romana u romanu", u kojemu
se jezik mladoga pripovjeda�a sukobljava s jezikom proze koju pi�e starija Matilda,
pa djelo zapravo po�iva na opreci na� jezik - njhov jezik, od kojih je jedan utemeljen
u govornom standardu (uz uva�avanje dijalekta kao medija i realiteta, ali i s
ogra�ivanjem od seoskog govora), a drugi je mjestimice arhaizirana "jednoli�na
hrva�tina" s kojom se suodnosi nimalo slu�ajan dulji citat iz djela K. �.
Gjalskoga. Tako je opozicija dvaju svjetova ostvarena dosljedno kao opozicija
dvaju jezika.
Po prvi puta Slamnig je napisao roman �vrste
strukture koji je na nekoliko mjesta sjajno potvr�ivao model proze koji je Flaker
zamislio u svojoj Prozi u trapericama . Na jednom mjestu izra�ava i svijest o
literarnosti, pa �ak i o internacionalnom zna�enju knji�evnih struktura, pa prema
tome i "mlade proze". Zapravo svijest o pripadnosti knji�evnog djela
jednoj nadre�enoj, europskoj stilskoj formaciji. U romanu je jasno izra�ena svijest
o tome da je europska knji�evnost "cjelina s mnogobrojnim organskim vezama"
pa se "novo djelo mo�e uklopiti me�u postoje�a".
Bolju
polovicu hrabrosti (kao i prozu u trapericama u cjelini) karakterizira i mno�tvo
anglizama, koji se neprestano sudaraju sa "starim" germanizmima, koji
pak redovno isti�u vezu sa starom malogra�ansko-obrtni�kom civilizacijom i kulturom.
Njegove pripovijesti odreda su pisane u prvome licu, a dob kaziva�a uglavnom
prati pi��evu vlastitu dob. Mo�e se primijetiti napetost izme�u svijeta djece
i svijeta odraslih te izme�u pojedinca i okoline. Zanimanje za dje�je vi�enje
stvari sla�e se ludi�kom komponentom u pripovijedanju. Svim njegovim novelama
(Pri�a o Zvjezdani, Zafrkavanje Frane, No� na brodu, Neustanovljeno umorstvo)
svojstvena je izuzetna gibljivost stila, bogatstvo asocijacija i vje�tina oblikovanja
fabule.
PRI�A O ZVJEZDANI
Spu�ta se ve�er
nad zbog rata zamra�eni grad. Pripovijeda� besciljno hoda ulicama i susre�e prijateljicu
Zvjezdanu koja je poti�tena. Susre�u jo� �eljka i Makija te idu na kuhanu rakiju.
Zvjezdana im pri�a razlog svoje poti�tenosti: trebala bi dobiti od�tetu jer je
jo� prije rata izgubila oca. Me�utim, to je zbog ratnih neprilika do sada bilo
nemogu�e. Ona je prikupljala svu potrebnu dokumentaciju, ali od�tete nije bilo,
iako su je drugi dobili. Onda joj je portir u Ministarstvu rekao da �e od�tetu
sigurno dobiti ako se poda �efu komisije. Zvjezdana je zgro�ena tom nemoralnom
ponudom. Prijatelji je savjetuju �to da radi. Ona je ipak odlu�ila da se ne poda
tom �ovjeku kako bi dobila od�tetu. Jedan od prijatelja nudi joj posao ilustratorice
u projektu njegova oca s HIBZ-om koji izra�uje dje�je slikovnice. Drugi (pripovijeda�)
odlu�uje kako �e o ovome napisati pripovijest, da bi svi mogli doznati za to �to
joj se dogodilo i barem u mislima pljunuti na gada koji joj je ponudio tako ne�to.
Prijatelj joj izjavljuje ljubav. Bli�i se redarstveni sat i svi se razilaze ku�ama.
Jedan od njih odlazi sa Zvjezdanom: "I tako je Pri�a o Zvjezdani sretno svr�ila.
Kako sam mo�an ja, koji mogu davati sretne svr�etke."
I
u ovoj noveli bitna je tematsko-sadr�ajna osnova - sukob s birokracijom, koji
je sadr�an ne samo u tematskom, nego i u stlisti�kom sloju novele. Ne pristaju�i
na (nemoralnu) ponudu koitusa s birokratom kako bi ostvarila svoja prava, Zvjezdana
se odlu�uje za protest osamljenog autsajdera (karakteristi�no za protagoniste
proze u trapericama): "pljunuti i okrenuti se", kao protest i njen "obra�un
s njima" . Imaju�i na umu stilisti�ke vrijednosti pripovjeda�a, mo�emo ga
ozna�iti kao inteligentnog. On u pravilu nije predstavnik intelektualnih i jasno
odre�enih svjetonazorskih kategorija - �ak je u najvi�e slu�ajeva i dezideologiziran,
premda se s ideologijama ne sukobljava. Takav pripovjeda� mo�e biti svjestan svoga
socijalnog polo�aja, ali se redovno opire bilo kakvom prihva�anju dogmi ili ideologija
kao cjelovitih sustava, pa to isti�e i pripovjeda� Pri�e o Zvjezdani. U svojim
iskazima on nije filozofi�an, iako je �esto sklon rezoniranju koje je naoko jednostavno
i naivno. Zbog toga je njegova sintaksa jednostavna, a jezik kli�ejiziran i orijentiran
na isticanje predmetnog svijeta masovne kulture i gradske civilizacije. Otuda
proizlazi i pogre�an dojam da je takav inteligentni pripovjeda� fasciniran zapadnom
civilizacijom, iako je on zapravo ironi�no nadre�en predo�ivanom svijetu visoke
tehnike i materijalnog blagostanja, kako zapadnom, tako i isto�noeuropskom. Za
pripovjeda�a u trapericama u biti je karakteristi�an postupak vi�enja svijeta
kroz obratnu stranu dvogleda.
Svjestan svoga pripovijedanja
kao modeliranja zbilje, naoko se poigravaju�i doga�ajima i likovima, zapravo je
duboko svjestan svoje pozicije demijurga stvorenog svijeta, kao �to to �ini zavr�nom
re�enicom Pri�e o Zvjezdani: "Kako sam sretan ja, koji mogu davati sretne
zavr�etke."
* * *
Isticanje naivnosti kao na�ela na
kojemu se temelji struktura pripovijedanja jedna je od konstituivnih oznaka mlade
proze koja se prifilira u tipu koji nazivamo infantilnim pripovjeda�em. Mo�emo
ga na�i ve� kod �oljana, a prisutan je i kod Slamniga, kada njegov infantilni
pripovjeda� svoju dje�ju naivnost suprotstavlja "bedastom svijetu odraslih"
, npr. u proznom ciklusu Ilirska prolje�a, �to je srodno Salingerovu Lovcu u �itu
(opozicija inafantilni pripovjeda� - svijet odraslih) .
Pripovjeda�
proze u trapericama, ironi�an prema suvremenosti, birokratiziranu jeziku i na�inu
mi�ljenja, a strepe�i pred nadiranjem suvremene civilizacije i njezinom standardizacijom
ljudske jedinke, ne samo �to postaje sklon simbolici nego po�inje tra�iti i nove
mitove. On je ve� sam po sebi tvorac mita o mladi�u ili djevojci u trapericama,
suprostavljaju�i ga suvremenom svijetu i njegovim sturkturama, ali se time ne
zadovoljava: u odre�enom trenutku po�inje tragati i za izgubljenim mitovima.
(Aleksandar
Flaker: PROZA U TRAPERICAMA, SNL, Zagreb, 1976.)
Dopu�tenjem
autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar
*****
Sutra
na portalu:
Ivan Aralica (1930)
