PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com

Knji�evnost 1952 - danas

PJESNI�TVO

Josip Pupa�i� (1928 - 1971)

antologijske pjesme: Nas sedam bra�e, Zaljubljen u ljubav, More, Tri moja brata, Nesagra�ena ku�a, Moj kri� svjedno gori + Otkad je zima pala u horizont, Jedno drugo more

Ro�en je 1928. na Slimenu pokraj Omi�a. Nakon gimnazije u Splitu upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu a poslije radi u uredni�tvu Lykosa. Kasnije postaje i urednikom �asopisa i glasila prve poslijeratne knji�evne generacije Krugovi. 1959. po�inje ure�ivati Knji�evnik, zatim neko vrijeme radi kao asistent na Filozofskom fakultetu, a kasnije i kao lektor za hrvatski jezik na fakultetu u Lyonu. 1969/1970. radi kao profesor Jugoslavenske dopunske �kole pri Ambasadi SFRJ u Londonu. Zajedno sa suprugom i k�erkom poginuo je 1971. u zrakoplovnoj nesre�i na otoku Krku.

Pupa�i� se javlja u poslijeratnoj krugova�koj generaciji koja knji�evno stvaranja ne shva�a kao ideolo�ku ilustraciju stvarnosti, ve� kao sredstvo individualne intuicije i posebnog stvarala�kog kriti�kog odnosa prema dru�tvenoj zbilji u kojoj se on opredjeljuje za esteti�ku funkciju knji�evnosti, zala�u�i se za djelatvornu potrebu slobode umjetni�kog stvaranja. Suprostavljanje dogmatizmu socrealisti�ke metode nije bilo samo izraz njegovog esteti�kog svjedo�enja ve� i imperativ stvarala�ke svijesti.

Afirmacijom krugova�ke generacije, knji�evnost revolucije i poslijeratnih socrealisti�kih previranja zavr�avaju svoj ciklus, a po�inje nova neomodernisti�ka literatura.

Prihva�aju�i jezi�ni medij kao izra�ajno sredstvo ostvarivanja umjetni�kog djela, Pupa�i� je rano spoznao da je ljepota rije�i najuzornija meta kojoj pjesnik mora te�iti. Unutar svoje generacije, on se opredijeljuje za trajne vrijednosti doma�e ba�tine, za duhovni dijalog sa �ivotom, ne zalaze�i u apstrakcije i grade�i svoj stil gr�evitim, nemirnim, �esto drasti�nim i silovitim, �ime su se o�itovali njegovi unutra�nji nemiri, pobune, misli i �ive erupcije duha (Zvijezda, Nokturno, Moj kri� svejedno gori).

U svojoj poeziji iskonski je povezan sa zavi�ajem, privla�e ga prisni vidici koji su ga okru�ivali u djetinjstvu pa je rodni biokovski kamenjar obogatio njegovu lirsku percepciju izvornim poetskim slikama. On se identificirao sa tim pejza�em i ta povezanost sa zavi�ajem omogu�ila mu je da osjeti one najneposrednije glasove koji izviru iz nostalgi�nog svijeta njegove najranije poezije (lirske slike o jablanima, o klisurama i oblacima, o krilatom moru punom gordog bijesa itd.) Ali taj svijet nije idili�an jer je njegova elegi�nost puna reminiscentnih tamnih slutnja, a njegova lirika izrazito povezana i sa zbivanjima koja su determinirala do�ivljaje i spoznaje iz mladosti (npr. Tri moja brata). Uskoro nestaje i bezbri�nog harmoni�nog svijeta iz ranih pjesama iz zbirke Ki�e pjevaju na jablanima (1955) jer prvobitni impresionisti�ki dojmovi bivaju potisnuti subjektivnim uranjanjem u objektivnu bit pro�ivljenih trenutaka iz kojih zra�i tjeskoba pa se javljaju skoro opsesivni egzistencijalni upiti o smislu �ivota u beskrajnost prostora i vremena, �to je vidljivo ve� u drugoj njegovoj zbirci Mladi�i (1955), punoj bolnog sje�anja kroz koje se provla�i opsesija smrti. Iz mutnih nesvjesnih slutnja ne�eg kobnog i zlosretno neizbje�nog udesa, poteklo je i njegovo tra�enje smisla ljudskog postojanja, a ti nemiri najja�e �e odjeknuti u posljednjim zbirkama: Ustoli�enje (1965) i Moj kri� svejedno gori (1971) gdje �e se o�itovati i novi strukturalni eksperimenti, kao i te�nja za hermeti�nijim izra�ajem. Kroz unutra�nje nemire i borbu sa vlastitim sumnjama on nazire smisao svoga opstanka, a njegovi ovozemaljski vidici sve izravnije bivaju usmjereni prema za�aranom krugu beskraja pa se zato u posljednjim pjesmama sukobljavaju realnost i ma�ta, materijalizam i metafizika.

Ta te�nja da spozna ontolo�ki red stvari, usmjerila je Pupa�i�evu filozofsku percepciju dubljoj misaonoj strukturi izraza. Izme�u prve i posljednje zbirke on se nalazi u svojevrsnoj stvarala�koj krizi, �to su zamijetili mnogi kriti�ari, a ona je prevladana tek u posljednjoj zbirci Moj kri� svejedno gori u kojoj se na podlogu modernisti�ke pjesni�ke strukture uspje�no uklju�uju prastari oblici. Pupa�i� provodi revalorizaciju jezi�nog izraza, �to je nekim njegovim tekstovima udahnulo posebnu intonaciju i stilsku dra� (Zemlja i ja, Pogled s mog prozora, Tu je blizu i ljeto). Istovremeno stvara liriku pro�etu tjeskobnim do�ivljajem smrti i �uvstvom u kojem se �ovjek poistovje�uje s kozmi�kom biti stvari i osje�a sastavnim dijelom svemira. Zato u njegovom stilskom postupku dolazi do hermetizacije izraza.

Kao knji�evni povjesni�ar, kriti�ar i urednik knji�evnih revija, Pupa�i� je otvoreno istupao protiv degradacije stvarala�kog �ina, protiv masovne umjerenosti i diletantizma. Promicao je nova avangardna strujanja i nove oblike knji�evnog izraza u azdoblju hrvatskog neomodernizma. Lozinka njegova krugova�kog nara�taja bila je izraz iznad svega, a nje se dr�ao i sam Pupa�i� kada je preuzimanjem nekih elemenata iz stare hrvatske tradicije usmjerio knji�evnost da se obnavlja iz sebe same.

(Nedjeljko Mihanovi�, PSHK 156, Zagreb, 1982.)

Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar

*****

Sutra na portalu:

Danijel Dragojevi� (1934)