ZIME NA JUGU SU STRA�NE

Hrvatski obrambeni rat je zavr�io 1995. godine oslobo�enjem okupiranih podru�ja, osim isto�nog dijela zemlje koji je ugovorom kasnije vra�en pod suverenitet hrvatske dr�ave. Da se Hrvatska jo� uvijek nosi s posljedicama toga rata ne le�i samo na Haa�kom tribunalu, nego puno vi�e u naravi stvari (traumatizirani sudionici, minirana polja, poru�ena naselja). S druge su strane tu "psi rata" (Grozdana Cvitan) koji sve podre�uju ovisnosti o jednom jedincatom �imbeniku. Premjestiv�i ga u sferu mita, on je oslobo�en svake racionalne kriti�nosti. Tako je stvoren prostor irelevantnoj relevantnosti koja progla�ava samo ono "na�im" �to u danom trenutku odgovara �imbeniku, bez obzira na vrijednosne kriterije. A da ve� sutra mo�e biti sasvim druk�ije, ponajbolje govori o njegovoj postojanosti i utemeljenosti. Da se Nijemci u Adenauerovo vrijeme nisu poput mravi posvetili duhovnoj (Vergangenheitsbew�ltigung), materijalnoj i biolo�koj obnovi zemlje, nego borbi oko stvaranja idola, recimo Adenauera, i danas bi u zemlji vladala bijeda. Kad �e Hrvatska za Hrvate postati vrijednosnim �imbenikom, zapisano je u zvijezdama!

Da se jedan strani pisac, kojeg za Hrvatsku ni�ta posebno ne ve�e, uvijek iznova vra�a temi rata u Hrvatskoj, u najmanju je ruku neobi�no. Ne znamo koji bi sve razlozi mogli poticati austrijskog knji�evnika da pi�e o ratu u Hrvatskoj, ali se mo�e pretpostaviti da je to rat kao zlo samo po sebi. To je prvi pravi rat na europskom krvlju natopljenom tlu nakon 45 godina relativnog mira, s iznimkama tragi�nih, ali ne i ratnih, doga�aja u onda�njoj Isto�noj Njema�koj, Poljskoj, Mad�arskoj i onda�njoj �ehoslova�koj. Mo�da postoji neka nostalgija za Jugoslavijom, mo�da je tu strast za istra�ivanjem, a ne mo�e se isklju�iti ni to da pojedini Hrvati svojim pona�anjem upravo provociraju i poti�u na ovakvo pisanje.

Austrijski pisac Norbert Gstrein, ro�en 1961., hvaljen i nagra�ivan, spada, prema op�em mi�ljenju knji�evne kritike, me�u ponajbolje pisce njema�kog govornog podru�ja. Nakon romana Zanat ubijanja (Das Handwerk des T�tens, Suhrkamp, Frankfurt am Main 2003.), svojim se novim romanom Zime na jugu (Die Winter im S�den, Carl Hanser Verlag, M�nchen 2008.) vra�a hrvatskoj pri�i koja, u pravom trenutku ma kako doli�no ve� ispri�ana, jo� o�ito nije zaokru�ena. Za razliku od romana Zanat ubijanja u kojemu se pripovijedaju gruba ratna zbivanja, roman Zime na jugu je daleko suptilniji i u njemu ratna zbivanja jedva dolaze do izra�aja. Ovo je hrvatska, a donekle i europska, 45-godi�nja pri�a o zaboravu i pam�enju, o uzvi�enostima i prizemnostima, o ljubavi i mr�nji, o nevjernosti i zavi�aju. To je paralelna pripovijest o dva ljudska bi�a, o dva �ivota na dva kraja svijeta.

Marija �ivi u Be�u, zaposlena na sveu�ili�tu, udana za novinara s kojim ima jednu k�er trenutno na studiju u Americi. Pri samom svr�etku Drugoga svjetskog rata, otac je malu Mariju zajedno s njezinom majkom prebacio u Be�. Ali ni poratni Be� nije bio mjesto sigurnosti. Ruski vojnici su redom silovali �ene, tako da se majka s djetetom Marijom jedva usu�ivala na kratke izlaske u kupovinu. U me�uvremenu je upoznala britanskog �asnika koji je nije samo izvodio na ve�ere i bogato darivao, nego joj je omogu�io i put u Koru�ku da potra�i svoga mu�a me�u bleibur�kim ili preciznije Titovim �rtvama u Bleiburgu. Naravski da se vratila neobavljena posla.

Mu�, ro�eni Dalmatinac, je bio padobranac u vojsci. Nigdje ne pi�e je li bio domobran ili usta�a. Naravno da ta nijansa na Zapadu i dalje nedostaje, premda povijesne knjige i ud�benici o njema�koj vojsci jasno razlikuju Wehrmacht od SS-ovaca. Uglavnom je bio "na krivoj strani", kako �e mu neupoznati zet svakom prilikom k�eri podme�ati, kad bi ona imala potrebu porazgovarati o nepoznatom (pokojnom!) ocu. Dakle, bio je gubitnik i fa�ist, svejedno �to je pored toga jo� bio. On, mu� i otac, se, prema ve� uvrije�enom kli�eju Zapada, "poznatim" putovima skrasio u Argentini. Najprije je radio te�ke fizi�ke poslove, a onda se osamostalio, kupiv�i transportno poduze�e. O�enio je lijepu Argentinku, no kad mu je postala prete�ka, dadne je u vrijeme generalske diktature ubiti kao izdajnika ili otpadnika. Kupio je ku�u u Buenos Airesu. U podrumu ku�e je izgradio streljanu. Nabavio je razli�ite pi�tolje i iz dana u dan vje�bao. Postigav�i starosnu dob, prodao je poduze�e. �eni se ponovno jednom mladom doma�om �enom koja mu rodi dvije k�erkice. Situiran je i �ivi bezbri�no, jedino ga smetaju zime na jugu koje su nepodno�ljive i �to �ena i k�eri nemaju interesa za Hrvatsku. U �ivot mu se umije�a jedan austrijski policajac koji je nakon nekog nesretnog slu�aja suspendiran iz slu�be i napustio Europu. Biv�i policajac preuzimlje dio obiteljskih poslova koje ostarjeli otac vi�e nije u stanju obavljati, od voza�ke slu�be do seksualnih usluga mladoj �eni. Sa "Starim" - to je ime Hrvata u romanu koji je 1945. pobjegao pred partizanima - ve�e ga intenzivno vje�banje u strelja�tvu, a podsvjesno i njegov dolazak iz Be�a gdje �ivi k�i Staroga koju ovaj skoro pola stolje�a nije vidio.

K�i je pedeset i �eli s mu�em proslaviti 50. ro�endan u Zagrebu. U Hrvatskoj su izbili nemiri i mu� ne �eli slaviti s nacionalistima koji ru�e socijalizam. Marija odlazi sama, susre�e mladi�a koji se netom vratio s fronte, u njemu prepoznaje neke osobine svoga oca, premda je mladi� to�no 25 godina mla�i od nje, a ona svoga oca nije vidjela od ranog djetinjstva, i s njim ide u krevet. U me�uvremenu sti�e i otac iz Argentine i nastanjuje se u hotelu Esplanade u Zagrebu. Uspostavlja kontakt s novim vlastima i obe�aje im potporu. Novac kojega je skupljao zajedno s don Filipom, nakon Drugog svjetskog rata izbjeglim "franjevcom sa �irkoga Brijega" (samo autorovo oslovljavanje govori dovoljno o nepoznavanju �injenica i gotovo neumjesnom, predimenzioniranom potenciranju �irokog Brijega pri osloba�anju Hrvatske), ne pristi�e, unato� opetovanim telefonskim razgovorima s don Filipom. Jedino �to je Starom uspjelo jest izlazak u hrvatsku javnost u jednim dnevnim novinama. K�i saznaje iz novina da joj se otac nalazi u hotelu Esplanade, dok ona boravi u Palaceu. Stari izbjegava susret i upu�uje recepciju hotela da od doti�ne gospo�e niti �eli posjet niti telefonske razgovore s njom.

Stari se neobavljena posla i razo�aran vra�a u Argentinu, a k�i u Be� k svome mu�u. Pedesetak godina vje�banja u strijeljanju, zajedno s don Filipom i, kasnije, s austrijskim policajcom pokaza�e se uzaludnim, jer se Hrvatska oslobodi bez njegova hitca. Autor je preko Staroga uspio u svome naumu: zaustaviti vrijeme! Vrijeme je ipak teklo svih tih godina i drugi su ljudi bili na djelu pri osloba�anju Hrvatske. I Stari je to morao spoznati, makar nevoljko.

Roman Zime na jugu je izvanredno knji�evno djelo sa svim odlikama velikog romana. Odli�na konstrukcija, stilski dotjeran, napet, sadr�ajem nabijen, �ivotu blizak, uvjerljiv i jo� koje�ta pozitivnoga bi se moglo dodati. Pored razvratnoga �ivota njegovih likova, postoje jo� neke zamjerke, primjerice, nasjedanje kli�ejima kao �to je usta�tvo. To je samo jedna tragi�na epizoda u vi�estoljetnoj hrvatskoj povijesti punoj mirotvornih akcija, zapisa i �ovjekoljubivih pokreta, koja se ne mo�e uzimati pars pro toto. Nije to bila hrvatska emigracija, ve� narod u domovini koji se na referendumu gotovo stopostotno izjasnio za svoju dr�avu - i uspio je ostvariti. Vrijeme je uistinu da se kli�eji o usta�tvu, kao jedinom pokretu za hrvatsku dr�avu, revidiraju na temelju neosporne �injenice da su usta�e broj�ano �inile mali dio hrvatske emigracije kako u predratnoj tako i poratnoj emigraciji, te da je �elja za vlastitom dr�avom puno starija od usta�kog pokreta. Kako bi nama Hrvatima bilo milo pri srcu da je Stari u romanu bio domobran! Ovako �e �itatelji diljem svijeta �itati jo� jednu dobru knjigu s iskrivljenom slikom koju, na �alost, i sami Hrvati, neupu�eno��u ili zlobom, svejedeno, o sebi �ire.

***

(Dodatak tekstu: Za razliku od Staroga koji je poku�ao na licu mjesta boriti se za samostalnu Hrvatsku, na raznim internetskim forumima upoznali smo jednoga staroga usta�u koji �ivi u Australiji, poznat nam je po imenu i prezimenu, koji bezdu�no kleve�e sve Hrvate koji se usude imenovati biv�e Titove pionire, samo zbog toga �to su se ti pioniri pro forma upisali u njegov "usta�ki pokret", a u du�i su ostali Jugoslaveni. Pod imenima kao �to su "Dragec" ili "Iztina" objavljuje bljuvotine, a kad se od njega zatra�i da ih potpi�e svojim imenom i prezimenom da se zna tko stoji iza tih objeda, onda je neuhvatljiv. "Za dom spremni" .... ne, ne�u ga ovdje imenovati. U svom sam se �ivotu naslu�ao dosta kontroverznih pri�a o usta�ama, ali nikad nisam �uo da su kukavice. Eto, "Dragec" ili "Iztina" me �eli uvjeriti u suprotno.)

Tihomir Nui�