Dr. sc. Mateo �agar
Glagoljica i �irilica - povijesna hrvatska pisma
Uz latinicu, koja je ve� vi�e od pola tisu�lje�a glavno hrvatsko pismo, a posljednjih dvjestotinjak godina jedino slu�beno i uobi�ajeno, u srednjem vijeku supostojala su uz nju i dva slavenska pisma: glagoljica i �irilica. Prvo je svoju dominaciju izgubilo tek na po�etku XVI. stolje�a, a drugim se na ograni�enom prostoru (npr. u Bosni, Hercegovini, Poljicama) prete�ito pisalo sve do XVIII. stolje�a.
Hrvatski se jezik, kao narodni (vernacula) i u prepletanju s crkvenoslavenskim, isprva bilje�io upravo tim pismima - glagoljicom zacijelo jo� od IX. st, a �irilicom tek od ne�to kasnije. Do tih odre�enja do�li smo rekonstrukcijom, na temelju pouzdanih povijesnih vrela koji navode da je u to doba na hrvatskom prostoru bio pro�iren "Metodijev nauk", iako najstariji spomenici obaju pisama potje�u tek iz XI. stolje�a. S druge pak strane, premda su Hrvati primili kr��anstvo zapadnim posredovanjem, i premda su prvi tekstovi njihove kulture bili - latinski, najstariji tekstovi hrvatskog jezika na latinici potje�u tek iz sredine XIV. st.
Srednjovjekovna hrvatska kultura izrazito je policentri�na, prostor politi�ki i crkveno-politi�ki razjedinjen. Zastupljenost pisma i jezika, njihov odnos, funkcionalna razdioba (s obzirom na tekstne tipove), ovisi o naslije�enoj tradiciji, izlo�enosti utjecaju susjednih kultura, financijskoj i moralnoj potpori feudalnih i crkvenih vlasti, o vlastitoj ekonomskoj snazi, geografskom polo�aju (mogu�nosti komuniciranja) i sl. Sjeverno od rijeke Krke i njezina utoka u more, kod Skradina, prevladala je glagolji�ka pismenost, ju�no pak �irili�ka. U panonskoj Hrvatskoj, sjeverno od rijeka Kupe i Save tek su rijetki zasvjedo�eni primjeri obaju slavenskih pisama; tradicionalna je literatura isticala kako je to prostor gdje je najranije potisnuta hrvatska slavenska pismenost, a u posljednje vrijeme sve se �e��e isti�u indikacije da se i ondje pisalo glagoljicom ne�to du�e.
Obla glagoljica
Uglata glagoljica
Karakteristi�noj tropismenosti treba pridru�iti i - trojezi�nost. U srednjem su vijeku Hrvati pisali, osim svojim jezikom ("oknji�evljenim" u razli�itim smjerovima), dvama jezicima koji su obilje�ili evropsko srednjovjekovlje, njegova oba pola - zapadni i isto�ni: latinskim i staroslavenskim jezikom (hrvatskoga tipa). S prvim su se ve� susreli naseljuju�i ove prostore, dok su se s drugim upoznali tek ne�to kasnije - u IX. st. Prvi nisu mogli razumjeti, dok im je drugi (u to vrijeme zapravo praslavenski s dijalektalnim bugarsko-makedonskim osobinama) bio gotovo posve razumljiv. I staroslavenski (crkvenoslavenski) jezik i glagoljica i �irilica naslije�a su bizantske kulture. Latinski jezik i pismo, nesumnjivo, zapadne. Bipolarnost, karakteristi�na za prva stolje�a s vremenoj je nestajala, pogotovu na liturgijskom planu (prilago�ivanje zapadnoj liturgiji osobito se sna�no provodilo u XII. i XIII. st); knji�evnost koju je isprva vi�e obilje�avalo naslanjanje na isto�ne izvore sve se vi�e oboga�uje prevo�enjem zapadnih tekstova; u glagolji�kim se tekstovima zamje�uju utjecaji latinske ortografije; sve se �e��e isti�e kako su i staroslavenski jezik i glagoljica pismo Svetog Jeronima, da bi se iskazala lojalnost Zapadnoj crkvi itd. S vremenom je svijest o toj kulturnoj dvojnosti u samoj hrvatskoj kulturi, na periferiji "obiju Europa", opadala, ali je Rimskoj kuriji postajala zanimljivom ba� u tom smislu, kao sredstvo pribli�avanja nesjedinjenom Istoku. Odatle i neke papinske povlastice hrvatskim glagolja�ima, kao i nastojanje da se od XVII. do XIX. st. glagolji�kim knjigama i rusificiranim jezikom poka�u "otvorena vrata" pravoslavnim Slavenima.
Glagoljica
Ovo autorsko slavensko pismo, koje je Konstantin Filozof sastavio uo�i Moravske misije, polaska me�u Slavene 863. g, i koje se do kraja IX. st. i kasnije pro�irilo me�u ve�inom slavenskih naroda, upravo je najvi�e obilje�ilo hrvatsku kulturu. Nakon kraja XII. st. jedino se na dijelu hrvatskoga prostora - Istri, Kvarneru, zadarskom kraju i Lici ovo pismo zadr�alo, - �tovi�e - vrlo bogato koristilo, sve do kraja XIX. st. Isprva se njome pisao, upravo kao i latinicom latinski, samo staroslavenski (u hrvatskoj redakcijskoj ina�ici) - kao ugledni jezik knjige, i to za sve kulturne potrebe, no od XIII-XIV. stolje�a pi�u se njome i tekstovi �istog narodnog jezika (ponajvi�e �akavskoga).
Glagoljicom su pisani i liturgijski tekstovi i srednjovjekovna knji�evnost i tekstovi pravnoga (administrativnoga) karaktera te osobna korespondencija. Tek po�etkom XVI. stolje�a latini�ko �e pismo zadominirati u svim navedenim funkcijama, i otada pa sve do kraja XIX. st. krug �e se njezine uporabe postupno su�avati. U XIV. st. nakratko �e je �esi "posuditi" od Hrvata i formirati u Pragu tzv. emauski krug. Kasnijih �e se stolje�a glagoljica �e se u Evropi poznavati ponajvi�e upravo preko hrvatskih tekstova. Odatle i poku�aji nekih istra�iva�a da i njezin nastanak vezuje za Hrvate i hrvatski prostor. Tek od po�etka XIX. st. postaje jasno da se hrvatska glagoljica razvila iz starije, "oble" ina�ice koja je ponajvi�e sa�uvana u tekstovima bugarsko-makedonske provenijencije. I najstariji hrvatski glagolji�ki tekstovi, pa i najpoznatija Ba��anska plo�a, pisani su takvom oblom glagoljicom, dodu�e ve� sa zamjetljivim posebnostima.
Hrvojev misal (1404)
Prvotisak misala (1483)
U paleografiji susretan oblik "hrvatska glagoljica" odnosi se uglavnom na poseban tip glagolji�kog pisma koji se na hrvatskom sjeverozapadu (Kvarneru i zadarskom kraju) oblikovao sredinom XIII. st. uslijed nagle i velike produkcije, u posebno pogodnim uvjetima za razvoj glagoljske pismenosti. Izdu�ivanje slova, pravokutni oblici slovnih , koordiniranje unutar retka, brojna uporaba ligatura itd. izdvojili su ovaj pismovni tip kao poseban, a prema sli�nostima s nekim �irili�kim paleografskim osobinama, �esto se naziva i "ustavnom glagoljicom". Naime, posrijedi je sve�ano pismo, uspravnih, odvojenih slova, gdje su dodu�e o�igledne brojne minuskulne osobine, najpogodnije upravo za liturgijske kodekse. Prva hrvatska tiskana knjiga, Misal iz 1483, kao i jo� nekoliko inkunabula, otisnuta je upravo tim glagolji�kim tipom, U XIV. stolje�u formira se i brzopisna, kurzivna glagoljica, kojom se pi�u brojne listine, mati�ne knjige, zakonici i korespondencija. Najstariji hrvatski pravni tekst, i jedan od najstarijih slavenskih uop�e, Vinodolski zakonik iz 1288. sa�uvan je u mla�em prijepisu kurzivnom glagoljicom.
Vinodolski zakonik (1288, kurzivni prijepis iz XVI. st.)
Posljednji kodeks pisan ustavnom glagoljicom, kao izrazom kontinuirane tradicije, otisnut je 1893. u Rimu (Misal, u pripravi D. A. Par�i�a). Kurzivnom se glagoljicom katkad pisalo i na otoku Krku sve do potkraj XX. st.
Hrvatska �irilica (bosan�ica, polji�ica)
�irilicom su Hrvati pisali najkasnije od XI. st. i to na razmjerno �irokom prostoru. Najstarija zasvjedo�ena �irili�ka slova nalaze se na glagolji�kom tzv. Supetarskom ulomku (iz sredi�ta Istre) iz XII. st, a ima ih nekoliko i na Ba��anskoj plo�i koja je na prijelazu XI. u XII. st. napisana, a sredinom XIX. st. i prona�ena na otoku Krku. Na isto�nom polu hrvatskoga glagolja�tva, ju�no od rijeke Krke, ovo je pismo nakon XII. stole�a posve potisnulo glagoljicu i nastavilo se razvijati - kao glavno pismo - uz jaku konkurenciju s latini�kim pismom u priobalju, i to od sredine XIV. st. Do XIX. st. latinica �e potisnuti i hrvatsku �irilicu na svim podru�jima gdje se njome mnogo pisalo: u Bosni, Hercegovini, Poljicama i zale�u Splita (povremeno jo� i �ire u Dalmaciji), dalmatinskim otocima (ponajvi�e Bra�u), u Dubrovniku i njegovoj okolici.
Hrvatska �irilica (zapadna �irilica, bosan/�/ica)
Na Huma�koj plo�i, kamenom spomeniku iz Hercegovine napisanom vjerojatno u XII. st., me�u �irili�kim slovima lako se da prepoznati i nekoliko glagolji�kih slova. Na otoku Bra�u napisana je znamenita Povaljska listina (1250), a u Poljicama veliki Polji�ki statut (1444). U Dubrovniku je sve do u XVI. st. djelovala slavenska kancelarija, gdje su se dokumenti pisani hrvatskim jezikom pisali - �irilicom. Hrvatski �e latini�ki tekstovi ondje prevladati tek s renesansom i humanizmom. U Bosni i Hercegovini pak franjevci pi�u �irilicom gotovo do XIX. st. (npr. Matija Divkovi� u XVI/XVII. st, Stipan Margiti� - XVIII. st). Prva je hrvatska �irili�ka knjiga dubrova�ke provenijencije (Oficij s molitvama Bogorodici), a otisnuta je u Veneciji 1512.
Polji�ki statut (1444)
Nauk krstjanski fra Matije Divkovi�a (1611)
Svi ti regionalni tipovi �irilice imaju poprili�no zajedni�kih paleografskih osobina koje ih dijele od �irilica isto�nog dijela balkanskoga polutoka. Isprva se te osobine ti�u samo kurzivnog pisma, ali vrlo brzo kurzivne osobine prodiru i u ustavno, sve�ano pismo. Stoga, izme�u ostaloga, u terminolo�kom neredu, pronalazimo i op�e nazive za taj tip �irili�kog pisma: zapadna �irilica, hrvatska �irilica, bosan�ica (bosanica).
�ibenska molitva (sredina XIV. st.)
Izvor: Zagreba�ka slavisti�ka �kola, Filozofski fakultet
