Poznati hrvatski glumac Zdenko Jel�i� me ovih dana svojom uspjelom pri�om o ma�kama, koja se netom pojavila na hrvatskom i njema�kom, potaknuo na promi�ljanje o mjestu hrvatskog migranta u svijetu. Hrvatski iseljenik nije vi�e prognani, sjetni, neuki poratni "Iseljenik" Nade Kaster�anek Vujica, nego, u ve�ini slu�ajeva, suvremeni kozmopolit koji, kad ustreba, trguje s vlastitim identitetom da bi se domagao poga�e, nakon �to se zasitio kruhom.

Iz djetinjstva sam ponio neugodna sje�anja na ma�ke. U selu ih je bilo previ�e za moje poimanje, uvijek su tra�ile jesti, a znale su prouzro�iti i nemile ogrebotine na mladoj dje�joj ko�i. Najdra�e mi je bilo kad bi ih vidio kako �deru opake zmije. To su bili rijetki trenutci prijateljstva s njima. Pamtim i pri�u o nastanku ma�aka koju je zabilje�io Ivan Zovko, hercegova�ki u�itelj, u 19. stolje�u. "Arslanova (lavova) bala (pljuva�ka) je uzrok, da je postala ma�ka. Negdje se arslan u pran�ijoku (na udarcu sunca) sun�o, te zaspa, a kako ga je sunce svojom toplinom razdregene�ilo (umrtvilo), sve mu se bala iz usta sukala, te je od nje postala ma�ka". U svojoj knjizi "Uvjerice" Zovko nabraja tridesetak razli�itih imena kojima narod imenuje svoje ma�ke. Ta imena odaju uglavnom biolo�ka ili karakterna svojstva doti�ne ma�ke. "Ma�ku" Zdenka Jel�i�a, kako ga je opjevao u svojoj baladi, najvi�e bi odgovaralo ime nabiku�a tj. onaj koji se najvi�e voli skitati, zaboravljaju�i pritom obvezu lovljenja. Skitnice su oduvijek u meni izazivale simpatije. Prestra�en sam ustanovio da �u mo�da ipak zavoljeti ma�ke nakon Zdenkove balade o "Ma�ku".

Ova pri�a o "Ma�ku", koji je morao emigrirati, zapo�inje jednom jako sentimentalnom zgodom. Ulaze�i u radnu sobu, pisac za�uje pla�no mijaukanje mladog ma�ka. Kad mu se pribli�i, vidi da je veoma sli�an "Ma�ku" �ija je fotografija bila obje�ena na zaslonu ra�unala. Odmah ga nahrani, napoji i, da bi ga udomio, po�ne mu pri�ati pri�u o njegovom djedu.

Djed malog ma�ka je u zrelim godinama zalutao u vrt jedne plavu�e. Znala je da ga ne mo�e pripitomiti samo hranom, ve� puno vi�e ljubazno��u. S vremenom se djedu dopalo kod zgodne plavu�e koja ga je hranila najboljim jelima. Ali djed je �elio sa�uvati svoju neovisnost i nije se dao "posvojiti". Dolazio je ku�i kad mu je odgovaralo, spavao gdje mu se prohtjelo, ali no�i su bile njegove. Tek �to mu je doma�ica osigurala posebni stan u vrtnoj ku�ici, u nju se useljava je�ica i ostaje sve do poroda. Djed je bio toliko plemenit da nije tra�io da mu se ku�ica oslobodi, nego je, �tovi�e, �uvao ulaz da je�icu ne bi netko smetao. Onda se djed zaljubi u sivo bijelu ma�kicu Juliju koja je �ivjela u drugom dijelu sela. To je bio tu�i teren. Djed je smogao hrabrosti i posje�ivao svoju Juliju bez obzira na sve opasnosti koju su mu na tu�em terenu prijetile. Drugi su se ma�ci bezuspje�no opirali djedovim posjetima Juliji. "Ma�ak", naime, nije htio biti samo hrabar nego i vjeran, upravo onako kako legende opisuju srednjovjekovne vitezove. Vo�ene su bitke, prolijevala se ma�ja krv, veterinari su imali pune ruke posla, ali ljubav je bila neodoljiva. A onda se umije�aju ljudi u tu ljubavnu igru i zatvore Juliju u ku�ni pritvor. Kad ni to nije pomoglo, ljudska �e ruka, katkad toliko gruba, gotovo dokraj�iti "Ma�ka". Onako izranjen i iznemogao, ali i dalje no�en ljubavnom stra��u, izaziva sa�aljenje kod svoje doma�ice koja ga, da bi ga spasila, stavlja u kavez i autom odvozi iz embra�ke doline na Rorschacherberg. To je za djeda zna�ilo isto �to je i za Europljanina prije pojave zrakoplova zna�io odlazak u Australiju. Skapavao je od muke i jada, patio za Julijom, za svojom djecom i unu�adi, tra�io da ga se vrati u njegovu dolinu, ni�ta nije pomoglo. Nastupila je smrt. Pokopan je u tu�ini.

Ova je kratka pri�a ili balada, kako je sam autor naziva, nastala u jednom dahu. Puna je poeti�nosti i glazbenosti, odu�evljava nje�no��u. Suptilno je slo�ena i u njezinim naslagama se krije kriti�ka poruka. Naoko, tu je iskrena ljubav, ali joj nedostaje razumska potka. Od ovosvjetskih mo�nika se o�ekuje da je uva�e, dok sam zaljubljenik ignorira stvarnost. Migracija je bez dvojbe po sebi tegobna, katkad �ak i tragi�na, ali se pri tom zaboravlja da ona nije samo gubitak, ve� i prilika. Oni koji pla�u nad gubitkom svojih korijena, a nji�u se po svijetu od nemila do nedraga, zaboravljaju pritom propitivanje tih istih korijena? Emocije su subjektivna �injenica i ne pokrivaju cjelinu zahtjevnosti identiteta. Postoje i drugi, daleko stabilniji elementi ljudskog identiteta, kao �to su, primjerice, razum, sje�anje, iskustvo. Ali, o tom potom, jer hrvatski trenutak je obuzet diviniziranjem la�nih veli�ina i stvaranjem idola. Bog i njegova vrjednonsna ljestvica su Hrvatima u posljednje vrijeme, o�ito, nedostatni. Ipak valja kona�no shvatiti stvarnost da u me�uvremenu nisu vi�e djedovi i bake aktualni, nego unuci...

Za nas Hrvate je laskavo �to se knjiga pojavila na njema�kom i na hrvatskom. "U ovoj se pri�i grle Hrvatska i �vicarska", stoji na omotu. Dodao bih da se grle u jeziku, jer je to prakti�no jo� jedan korak k razlo�nom i utemeljenom prihva�anju hrvatskoga jezika kao zasebne �injenice u �vicarskoj javnosti.

Knjigu je majstorski ilustrirao Karl Sauter. Svje�ina boja i neodoljivost figura daju cijelom pothvatu posebnu dra�, s kojom i djeca i odrasli mogu provesti ugodne trenutke. Za prijevod se pobrinuo Bernhard Lang, zapravo se vi�e radi o uspjelom prepri�avanju ili prepjevu. Bilo bi lijepo kad bi se Hrvati, koji �ive u �vicarskoj, odu�evili za ovu pri�u. Mo�da ona bude povodom da pokoji unuk sazna ne�to o svom djedu!

Knjiga se zove: Ma�ak. Eine wahre Katzen-Ballade. Baden-Verlag 2008.

Tihomir Nui�

PS:

Knjiga se mo�e naru�iti na adresi:
Medico-Druck AG, Dorfstrasse 5, CH-8424 Embrach
Flyer.pdf