Jagoda Marini� je na Interliberu predstavila svoj roman "Die Namenlose" (Bezimena) koji je "Spiegel" svrstao me�u najzna�ajnija nova izdanja

Jagoda Marini� je mlada njema�ka knji�evnica hrvatskih korijena koja je na ovogodi�njem Interliberu predstavila svoj roman "Die Namenlose" (Bezimena). Tjednik Spiegel ga je nakon predstavljanja na Frankfurtskom sajmu knjiga svrstao me�u najzna�ajnija nova izdanja na toj najve�oj svjetskoj smotri knjiga. Ta mlada i simpati�na spisateljica studirala je politi�ke znanosti, germanistiku i anglistiku u Heidelbergu, a sad djeluje kao knji�evnica, dramaturginja i novinarka. "Bezimena" je njena tre�a knjiga i do sljede�ega Interlibera bit �e prevedena na hrvatski jezik. U bu�noj interliberskoj atmosferi s Jagodom Marini� smo na hrvatskom jeziku porazgovarali o poziciji pisca izme�u dviju domovina i o njezinu romanu "Bezimena".

-Tri knjige su iza Vas. Kako su se kroz njih razvili Va�i motivi i knji�evni svjetovi?
- Kada sam po�ela pisati, s nekih dvadesetak godina, osje�ala sam dva identiteta u sebi. Moje podrijetlo i moji roditelji pripadali su hrvatskom dijelu mog identiteta, a moje obrazovanje i odrastanje njema�komu. Hrvatski identitet nikad nije bio potpuno moj jer sam bila u Njema�koj, a opet je bio vi�e moj nego Njema�ka u kojoj sam �ivjela. Osje�ala sam dosta izra�en taj konflikt te sam se njime bavila u svojoj prvoj knjizi "U biti bra�na ponuda", a i u mojoj drugoj knjizi "Ruske knjige" ima pri�a u kojoj blizanci, sestra i brat, tragaju za svojim djetinjstvom. To je bila i moja potraga za djetinjstvom u Hrvatskoj koje nisam imala. Nakon tih dviju knjiga za mene to vi�e nije bio bitan konflikt, jer sam ga u sebi razrije�ila i tu tematiku iscrpila. Shvatila sam da u Hrvatskoj ne�u �ivjeti i da je moj jezik njema�ki.

Slijedila je u mom �ivotu faza putovanja. Na neki na�in sam tra�ila gradove koje vole emigranti, �iji su gra�ani ljudi iz razli�itih kultura. Sad me zanimaju neke op�irnije teme, a kada govorimo o emigraciji, zanimaju me ne samo hrvatski emigranti, njema�ki gastarbajteri, nego emigranti uop�e, Indijci, Kinezi i ostali izmje�teni iz svoga prvotnog teritorija.

-A �to je sa stilom? Kako se on gradio i mijenjao?
- U svim knjigama, naravno, postoji element koji je samo moj. �to se stila ti�e, u prvoj knjizi sam se vi�e igrala i eksperimentirala na razini forme. Radi se o jako kratkim pri�ama ili fragmentima. Druga knjiga je malo klasi�nija, a s "Bezimenom" sam se ponovo zaigrala.

- Pozicija �ovjeka koji misli i postoji u dva jezika, pripada dvama narodima i svojata dvije zemlje mo�e se do�ivjeti kao nesigurna, izglobljena, ili kao bogatstvo. Kako je Vi vidite?
- Ne volim kad je �ovjek stavljen u poziciju da mora odlu�iti je li jedno ili drugo, odabrati samo jednu poziciju. Okolina kao da nas uvijek priti��e da izaberemo. Kod mene su se stvari slagale jedne preko drugih, poput slojeva. Za mene je to bogatstvo. Sretna sam da sam imala �ivot koji sam imala iako je bilo i te�kih trenutaka. Naravno da se pitam kako je biti �ovjek urastao u jedan teritorij na kojem od�ivi �itav svoj �ivot.

- Emigranti �esto u svojim glavama i srcima �uvaju sliku zemlje koja odudara od stvarnosti. Stvarna zemlja u tom slu�aju iznevjerava imaginarnu. Jeste li to do�ivjeli na svojoj ko�i?
- Nije to slu�aj samo s emigrantima. Mo�e se ista stvar dogoditi i s djetinjstvom. Ljudska je �e�nja tra�iti neko mjesto na svijetu gdje se mo�e biti siguran. Za emigrante neka daleka domovina funkcionira kao raj. Kada sam nakon fakulteta do�la �ivjeti u Hrvatsku, bila sam jednim dijelom sretna, jer sam se osje�ala da tu pripadam. Ljudi su kona�no moje ime izgovarali pravilno �to je sitnica, ali �ovjeku mo�e biti jako va�no. Sad bih, vjerujem, lak�e mogla �ivjeti u nekoj tre�oj zemlji nego se odlu�iti izme�u Njema�ke i Hrvatske. Mogla bi to biti �panjolska jer tamo vidim neke stvari koje volim, obo�avam Barcelonu i poznajem jezik.

- Va�a tre�a knjige, roman "Bezimena" bit �e prevedena na hrvatski jezik. �to �itatelji mogu o�ekivati od nje?
- Nadam se da �e u njoj na�i ne�to �to do sada nisu �itali. U Njema�koj imam svoju poziciju i mogu�nost da kao pisac dosta riskiram. Boris Peri�, koji �e mi prevesti roman na hrvatski jezik, bio je sposobniji razumjeti i artikulirati moj roman od Nijemaca. Dio romana "Bezimene" za Nijemce je bio previ�e poeti�an i figurativan. Trenutno je kod njih popularan realizam. Neke emocije i stil pisanja koji sam donijela oni cijene, ali te�ko razumiju. Mislim da �u ovdje biti razumljivija �itateljima nego u Njema�koj.

- Kakav je lik Bezimena i �to sugerira gubitak ili neimanje imena?
- Bezimena ima dva lica. Jedan je no�no, njeno poeti�no lice, a drugo je dnevno, puno sarkazma, crnog humora i podcjenjiva�ki nastrojeno prema svijetu oko sebe. Meni je draga jer ima �udan pogled na svijet i odnos s ljudima. Ona iznevjerava sve ono �to bi danas trebalo biti. Trebala bi paziti na svoj izgled, biti obrazovana, simpati�na drugim ljudima i i�i na kulturna doga�anja. Sve to ona odbija, iako je privla�i. Taj konflikt mi je bio zanimljiv. Ima gotovo autisti�an pogled na svijet jer se gubi u detaljima koje drugi ljudi uop�e ne primje�uju. To �to se zove Bezimena je moja poeti�ka postavka. Osoba koja ne zna tko je u biti nema svoje ime. Toliko ljudi danas ne zna ni tko su ni �to stvarno �ele i osje�aju.

- Pi�ete i za kazali�te. Mo�ete li nam ne�to re�i o tome?
- Objavila sam jedan komad i to je djelo svrstano me�u �est najboljih komada mladih ljudi, ali u zadnje vrijeme ne radim toliko za kazali�te jer je kazali�te jako zahtjevno i smeta mi u radu na prozi. To je ipak svijet koji volim i umjetnost koju jako cijenim.

Hrvatski pisci - �itala sam ih na njema�kome

- Kako vidite svoj daljnji anga�man vezan uz Hrvatsku?
- Na kazali�nom festivalu u Heidelbergu u svibnju zemlja partner je bila Hrvatska, a ja sam bila zadu�ena da odaberem predstave i tekstove hrvatskih kazali�taraca. Htjela se pokazati panorama hrvatskog kazali�ta, a publika je bila impresionirana. Gostovali su Rene Medve�ek, Nata�a Rajkov�i�, Bobo Jel�i�, Tena �tivi�i�, Elvis Bo�njak, Mate Mati�i�, Mala scena s "Padobrancima". Mislim da �e se na tom tragu nastaviti suradnja s Goetheovim institutom, ali ne volim planirati ve� uskakati kad su stvari isplanirane.

- �itate li hrvatske pisce i na kojem jeziku?
- Moram priznati da sam malo �itala hrvatsku prozu. Pro�itala sam Julijanu Matanovi� "Za�to sam vam lagala", Slavenku Drakuli� "Cafe Europa" i "Mramorna ko�a", Dubravku Ugre�i� "Muzej bezuvjetne predaje" i Krle�u. I �itala sam ih na njema�kom jeziku.

Izvor: HMI Hrvatska matica iseljenika,Ines Kotarac

Jagoda Marini�, njema�ka knji�evnica hrvatskih korjena,
snimljena na 31. Interliberu u Zagrebu