Sva je prilika, da �e se danas sutra i u prozi na�i više hrvatskih djela Maruli�evih,
nego li za koja sada znamo. Vatroslav Jagi� (1869)

Narodna poslovica ka�e: ako �eliš do�i do meda, najbolje je slijediti p�ele. Primijenivši tu narodnu mudrost na svoj istra�iva�ki rad, Zvonko Pand�i� je prije više od jednoga desetlje�a uo�io nekoliko p�ela koje su išle, odnosno upu�ivale istra�iva�e na to da otac hrvatske knji�evnosti Marko Maruli� u sa�u svoga bogatog knji�evnog opusa ima djela i spisa koje hrvatska knji�evna historiografija još nije otkrila, a puna su slatkoga knji�evnoga meda. P�ele koje su Pand�i�a upu�ivale na taj med bili su: prvi Maruli�ev biograf Frano Bo�i�evi�, zatim otac hrvatske gramatike Bartol Kaši�, splitski prosvjetitelj Julije Bajamonti, potom Vatroslav Jagi�, Ivan Kukuljevi� i neki drugi. Svi su oni upozoravali da bi moralo biti još Maruli�evih djela koja �ekaju svog Kristofora Kolumba.

I dok su drugi knji�evni povjesni�ari olako prelazili preko tih upozorenja, Zvonko Pand�i� ih je ozbiljno uzeo u obzir. I nije se pokajao. Pred nama je njegova knjiga koja nosi naslov Nepoznata proza Marka Maruli�a. Posljednja je u nizu Pand�i�evih kriti�kih studija i otkri�a o ranonovovjekovnoj hrvatskoj filozofiji, knji�evnosti i pismenosti op�enito, bilo hrvatskoga bilo latinskoga jezika, pa neka mi uvodno bude dopušteno podsjetiti na ta, u me�unarodnoj znanosti dobro poznata, a u široj javnosti tek malobrojnima pristupa�na djela.

Dosadašnja otkri�a

Nedavno je, primjerice, u Filologiji (50/2008) HAZU objavila njegovu raspravu Misal rimski i Sveta pisma u kojoj je razjasnio sudbinu dvaju velikih jezi�nih projekta Bartula Kaši�a. Rije� je o anonimnom rukopisu br. 247 iz arhiva ovoga samostana za koji je utvrdio da je onaj dugo tra�eni Kaši�ev cjeloviti prijevod Misala rimskoga na hrvatski pu�ki jezik štokavskoga izraza. To je otkri�e bilo popra�eno doista primjerenim medijskim zanimanjem, ne manje i veseljem svih onih filologa i teologa koji su istra�ivali djelo Bartula Kaši�a. Va�no djelo iz povijesti hrvatske jezi�ne kulture ipak je sa�uvano od zaborava. U istoj raspravi Pand�i� je objavio i odlu�uju�e pismo papi Urbanu VIII, kojim je za pohoda ad limina apostolorum 1634. Ivan Tomko Mrnavi� (1580–1637), koadjutor zagreba�ki, sprije�io tisak Kaši�eva prijevoda Novoga zavjeta na hrvatski narodni jezik štokavske stilizacije. Time je Pand�i� samo u jednoj studiji izbrisao dvije velike bijele mrlje sa stranica hrvatske knji�evne povjesnice.

Upu�eniji u djelo Bartula Kaši�a znaju svakako za Pand�i�evo kapitalno kriti�ko izdanje prve hrvatske gramatike (Bartholomaeus Cassius • Bartul Kaši�, Institutiones linguae illyricae • Osnove hrvatskoga jezika. Zagreb: Tusculanae editiones, 2005), ali i za njegovu raspravu Tense, Mood and Aspect in the First Grammar of Croatian (Kaši� 1604), iz �asopisa Historiographia Linguistica (31/2004), koji izlazi u Philadelphiji i Amsterdamu. U podebljoj knjizi (562 str.), osim Kaši�eva latinskoga teksta gramatike u novome izdanju i Pand�i�eva prijevoda na hrvatski, nalazimo i opširan komentar na hrvatskome i engleskome jeziku. Zahvaljuju�i �injenici da je komentar pristupa�an i na engleskome jeziku i da je rije� o jednoj od prvih misionarskih gramatika uop�e, knjiga je recenzirana u brojnim znanstvenim �asopisima u Sjedinjenim Dr�avama, Nizozemskoj, Njema�koj, Austriji, Bugarskoj, �eškoj, Rusiji, Japanu, Kini i Brazilu, pa se prva hrvatska gramatika, zahvaljuju�i Pand�i�evoj studiji, danas posvuda spominje i kao prva inovativna gramatika slavenskih jezika uop�e. Tako sada znamo, izme�u ostaloga, da je i zbog �ega je Kaši� prvi od svih slavenskih gramati�ara, uz ablativ, u deklinaciju uveo pade�e instrumental i lokativ (sedmi i osmi pade�).

Pand�i�eva solidna filološka izobrazba u klasi�nim jezicima nije ipak sama po sebi mogla pomo�i da se rasvijetle neke teorijske pretpostavke prve hrvatske gramatike, jer se tradicionalna gramatika ustrojem (metajezikom) u kasnoj antici, srednjem vijeku i renesansi oslanjala na logiku, odnosno filozofiju, do�im današnje gramatike, bilo kojega jezika, imaju u osnovi strukturalni metajezik, to �e re�i da one analiziraju tek izvanjsku pojavnost jezi�nih znakova u jednoj re�enici, a ne, kao prije, misao govornika koji je re�enicu izgovorio. Tko, dakle, današnjom metodom strukturalisti�ke lingvistike analizira prvu hrvatsku gramatiku ne�e je uop�e razumjeti ili �e je razumjeti samo djelomice. Najkasnije pri analizi sama metajezika tradicionalne gramatike vidi se da je Pand�i� prije svega u Njema�koj školovani filozof, gdje i danas �ivi i predaje, potom dakako i filolog i teolog, koji u svakoj svojoj studiji njeguje interdisciplinarni pristup materiji, usto hermeneuti�ki uvijek svjestan povijesne uvjetovanosti nastanka odre�enih djela hrvatske pismenosti. Upravo takav pristup, odnosno interdisciplinarna metoda znanstvenoga rada, ne manje i hermeneuti�ki doku�en naboj povijesnih okolnosti u vremenu i prostoru, vodi nas novim spoznajama.

Sli�an pristup nalazimo ve� u Pand�i�evu njema�kome komentaru objavljenu uz pretisak va�noga djela Frane Petri�a Peripateti�ke rasprave, koje je Petri� objavio u Baselu 1581. u �etiri sveska. Pand�i� ih je pretiskao i komentirao (umanjeno i u jednom svesku) u Kölnu 1999. (Franciscus Patricius, Discussiones Peripateticae. Nachdruck der vierbändigen Ausgabe Basel 1581. Herausgegeben von Zvonko Pand�i�. Köln: Böhlau 1999). Tako je postalo razvidno na koji je na�in Petri� posumnjao u Aristotelovo autorstvo brojnih djela koja su u srednjem vijeku bila njemu pripisivana. Pand�i� tu prikazuje Petri�ev metodi�ki zaokret u nakani da sigurnom i slo�enom metodom uspije razlu�iti Aristotelova opera genuina od opera spuria. Sli�nu �e metodu kona�no prihvatiti i znameniti izdava� Aristotelovih djela Werner Jaeger, i to tek u 20. stolje�u. O Petri�u je Pand�i� ina�e pisao više puta, ponajprije o nepoznatim njegovim rukopisima i prijevodima, uklju�uju�i tu i izdanje njegova prijevoda Proklove Elementatio physica, to �e re�i Proklova komentara na Aristotelovu Fiziku, s gr�koga na latinski jezik (1583/1988).

Dakle, prije svega hrvatska rasuta baš�ina, bila ona latinskoga, bilo hrvatskoga izraza, moglo bi se re�i, stoji u središtu zanimanja istra�iva�koga rada Zvonka Pand�i�a. Njegovo kriti�ko izdanje donedavno nepoznatoga, u rukopisu sa�uvana, prijevoda Tina Ujevi�a znamenitoga filozofijskoga romana njema�koga teoreti�ara romantizma Friedricha Schlegela, Lucinda (Zagreb: Konzor, 2002), kao i tu objavljen vlastiti uvod u estetiku njema�koga romantizma, svjedo�e, kao i druga navedena djela, ne samo o istan�anu sluhu za tu baš�inu, nego i o nastojanju da se hrvatska filozofijska, knji�evna i jezi�na tradicija uvijek usporede s razvojem znanosti i pismenosti u Europi svoga vremena. U tom smislu, odnosno u smislu sveeuropske perspektivizacije razvoja hrvatske pismenosti i kulture, s nestrpljenjem o�ekujemo Pand�i�evo ponovljeno izdanje štokavskih Besjeda (1616) fra Matije Divkovi�a, koje �e ovoga ljeta (više od 1000 str.) iza�i iz tiska. Jedno va�no rukopisno latinsko djelo još iz 15. stolje�a, autora Jurja Dragiši�a (1445–1520), Pand�i� je pripremio za prvotisak, a kada zgotovi komentar, knjiga �e biti objavljena u Njema�koj kod poznatoga nakladnika filozofijske literature.

Istra�iva�ka metoda

Ovih tek nekoliko rije�i o autoru i njegovu djelu ovdje navodim stoga da bismo bolje razumjeli inovativni potencijal knjige Nepoznata proza Marka Maruli�a, odnosno primijenjenu istra�iva�ku metodu koju tu nalazimo. Osim toga, nitko od �itatelja knjige ne bi trebao pomisliti da se znanstvena otkri�a sama po sebi o�ituju, bez ikakve znanstvene metode i ste�enoga iskustva. Pand�i� je stekao iskustvo u�e�i od profesora u Njema�koj, objavljuju�i na razli�itim jezicima i u razli�itim zemljama, pa danas mo�e, svojim pristupom, pokrenuti i neka davno zanemarena pitanja hrvatske knji�evne i intelektualne povijesti. Drugim rije�ima, rezultati istra�ivanja dobrim dijelom ovise i o postavljenom pitanju na koje se tra�i odgovor, tj. o metodi koju autor primjenjuje. Njegova metoda, naglašava autor, propituje i komentira

„... po povijesnoj dubini nastanka tekstova, što je to sve Maruli� na hrvatskome jeziku uop�e napisao, preveo ili redigirao, a ne po širini individualno ve� unaprijed izgra�enoga retori�kog ili lingvisti�kog metajezika, kako (na koji na�in) je on to isto u�inio. Te dvije razine filološkoga rada �itatelj ove rasprave uvijek mora imati pred o�ima, iako je, barem ovdje, prva u središtu zanimanja”.

Smionost, odnosno prodornost, da ne ka�em radikalnost, te ina�e dobro poznate istra�iva�ke metode o�ituje se, kada je rije� o Maruli�evu hrvatskom djelu, i u �injenici da je hrvatski dio Sabranih djela Marka Maruli�a u tri sveska ve� objavljen (neobjavljena su ostala tek dva pisma na hrvatskom), ili u �injenici da je, kako se to obi�no ka�e, ve� odavno bila zaokru�ena tekstološka cjelina Maruli�evih hrvatskih djela. Dakle, ova knjiga, samim svojim konceptom, pokušava odgovoriti na pitanja koja posljednjih desetlje�a u marulologiji, kada je rije� o hrvatskih djelima Marulovim, nitko nije ni postavljao. Stoga �e ona, kako veli autor, nakon po�etnih o�ekivanih ignoriranja, svakako izazvati i dobrodošla sporenja, jasno u interesu boljega upoznavanja hrvatskih djela oca hrvatske knji�evnosti. Kako je Pand�i� došao do svoga otkri�a?

Tragom Frane Bo�i�evi�a, Bartula Kaši�a i Julija Bajamontija

Onaj koji se bavi znanstvenim radom dobro zna da nerijetko ne na�e ono što tra�i, a na�e nešto što nije tra�io, a to mo�e biti �ak va�nije od onoga što je tra�io. To se dogodilo upravo u ovom slu�aju. Pand�i� izvorno nije tra�io izgubljena djela Marka Maruli�a nego ona Bartula Kaši�a. Tako je – kako smo vidjeli – pronašao, bolje re�i Kaši�u atribuirao, štokavski Misal rimski iz Arhiva Male bra�e (rukopis 247). Jedan drugi rukopis (I a 44 iz Arhiva HAZU), utvrdio je Pand�i�, bio je barem u posjedu Bartula Kaši�a, a u njemu se nalazi i Muka svete Margarite, prikazanje koje je bilo pripisivano Marku Maruli�u, a nalazi se i u tzv. Firentinskom zborniku. Stoga je autor po�eo sustavno po europskim knji�nicama i arhivima tragati za izgubljenim rukopisima Marka Maruli�a, metodom koju bismo danas mogli nazvati staromodnom. Najprije je provjerio najstarije vijesti o Maruli�evim hrvatskim tekstovima. U njegovoj oporuci, naime, stoji da je ostavio mnogo toga netiskanoga, kao i jedno vlastoru�no oslikano rukopisno djelce svojoj sestri Biri (Veri) koja nije znala latinski.

Osim toga, u �ivotu Marka Marula (Vita Marci Maruli), koji je bio sastavio njegov �ivotopisac i prijatelj Frane Bo�i�evi� (Natalis), stoji da je Marko svojoj ljubljenoj sestri iz samostana Sv. Benedikta u Splitu ostavio „mnogobrojna knji�evna djela i poslanice s poticajima na �estit i bla�en �ivot, što ih je na doma�em jeziku i vlastitom rukom napisao sam Marko”. Maruli�eve, danas nepoznate rukopise, spominju kasnije Bartul Kaši� u sedamnaestom, Julije Bajamonti u osamnaestom i Ivan Kukuljevi� Sakcinski u 19. stolje�u. Osim toga – budu�i da se �ivot Marka Maruli�a iz Bo�i�evi�eva pera pokazao pouzdanim kada je rije� o Maruli�evim latinskim rukopisima (tako su, izme�u ostaloga, u 20. stolje�u prona�eni ep Davidias i Vita divi Hieronymi) – Pand�i� je zaklju�io da nije trebalo sumnjati da negdje postoje i njegova izgubljena hrvatska djela pobo�na sadr�aja koja je pisao za sestru Biru. Trebalo ih je samo prona�i. Od velike pomo�i u potrazi bila su mu dva svjedo�anstva o Maruli�evim rukopisima, koje donose Bajamonti i Kukuljevi�, a od male gotovo sva suvremena literatura o hrvatskim djelima Marka Maruli�a. Pozitivne iznimke su ipak, po Pand�i�u, ponajprije Carlo Verdiani, Josip Badali�, Josip Hamm i Zvonimir Kulund�i�, koji su još tragali za Maruli�evim izgubljenim rukopisima.

Maruli�ev sugra�anin Bajamonti u drugoj je polovici 18. stolje�a bio zabilje�io da je vidio Maruli�evu poeziju u rukopisu pod brojem 21. Taj je podatak poznat ve� više od sto godina. No kako prona�i rukopis br. 21? Jedino ako se pregledaju (seciraju) mnogobrojni rukopisi po raznim bibliotekama. Taj je Maruli�ev rukopis Pand�i� identificirao u Nacionalnoj i sveu�ilišnoj knji�nici u Zagrebu pod novom signaturom R 6634. Godine 1976. bio je kupljen na dra�bi u Londonu kod aukcijske ku�e Sotheby’s, i to iz ostavštine znamenite zbirke Bibliotheca Phillippica, tj. iz zbirke poznatoga kolekcionara Sir Thomasa Phillippsa.

Ako povjerujemo Bajamontiju, samim je time dokazano da su neka Maruli�eva donedavno sporna djela, poput Istorije sfetoga Panucija i pjesme Anjelske kriposti, koja se nahode u tom rukopisu, kona�no sigurno atribuirana. I ne samo to. Pand�i� je zbog izvornih signatura po�eo pregledavati mnogobrojne rukopise koji su u Englesku dospjeli zajedno s opatom Luigijem Celottijem. Opat Celotti od francuske je vojske za sitan novac bio otkupio brojna oplja�kana rukopisna i tiskana djela te ih preprodao na velikoj dra�bi u Londonu 1825. Kupovali su ih trgovci i ljubitelji starina, me�u kojima se nalazio i Phillipps, ali i javne biblioteke. Neki su rukopisi iz Phillippsove privatne zbirke preprodavani od kraja 19. stolje�a sve do 60-ih i 70-ih godina 20. stolje�a. Po povijesnim katalozima ku�e Sotheby’s Pand�i� je i nekim drugim rukopisima uspio u�i u trag, i to zbog toga što im je na prvom sa�uvanom listu bila zapisana izvorna signatura biblioteke iz Dalmacije, po svoj prilici samostana Sv. Marije u Zadru, ili im je pak bio dodan sa�etak na talijanskom jeziku. Po tome se vidi da su svi predmetni rukopisi stajali neko� u jednoj te istoj biblioteci. U Zadar su rukopisi bili dospjeli nakon što su ukinuti samostani benediktinki u Splitu za francuske uprave 1807.

Opat Celotti ih je, kako rekosmo, najvjerojatnije otkupio od Francuza, budu�i da se njegova vrijedna zbirka uglavnom sastojala od oplja�kanih rukopisa i inkunabula. U ovom slu�aju to je ipak manje va�no. Va�no je da je rije� o jedinstvenoj zbirci, što otkrivaju stare, izvorne signature. Po njima se vidi da nije Maruli�ev samo rukopis 21, koji je poznavao Bajamonti, nego da su njegovi i neki drugi rukopisi. To je na kraju navelo Pand�i�a da zaklju�i da su ti rukopisi iz spominjane zbirke Maruli�eve sestre Bire. Iz te je zbirke, primjerice, rukopis br. 1 zacijelo Maruli�ev, tj. tzv. Firentinski zbornik, koji je bio otkrio talijanski slavist Carlo Verdiani (1957). Do toga je zaklju�ka došao autor zbog sadr�ajne kompatibilnosti sa sada sigurnim Maruli�evim rukopisom br. 21, ali i zbog iste ruke koja je dijelom pisala oba ta rukopisa. Rukopis br. 12 iz Nacionalne i sveu�ilišne knji�nice (R 4903) dokazano je Maruli�ev, tj. skra�eni prijevod Kempen�eva djela Od naslidovanja Isukarstova. Rukopis br. 14 iste knji�nice tako�er je sigurno Maruli�ev zbog pjesme u slavu sv. Jeronima (Anjelske kriposti), koju nalazimo i u rukopisu br. 21. i br. 1. Sljede�i rukopisi iz iste stare hrvatske zbirke su oni iz Be�a (br. 3 i 9), koje je na istoj aukciji u Londonu bio otkupio Josip Hamm za slavisti�ku biblioteku. Oba rukopisa (nanovo uvezana u tri), barem prema sadr�aju, navodi Marko Maruli� u svojoj oporuci, tj. Dijaloge Grgura Velikoga i spis Od rasutja Jerosolimskoga, prijevod ulomka iz apokrifnoga Nikodemova evan�elja (Acta Pilati), navodnoga autora Hegesippusa.

Novootkriveni rukopisi iz British Library (br. 6, 11, 16) daju vrlo dobre indicije da je autor Maruli�, posebice zbog jezika i potpisa u kolofonu s jednim goti�kim M ispod kri�a i datacijom iz god. 1514, upravo u stilu �estih Maruli�evih kri�eva koje je na rubu ucrtavao po brojnim tiskanim djelima iz vlastite biblioteke. O Maruli�evu autorstvu govore i leksik i sintaksa, posebice pak tzv. hapax legomena, dakle rije�i koje se, dokazano, prvi put pojavljuju kod Maruli�a.

Tragom Ivana Kukuljevi�a i Vatroslava Jagi�a

Mo�da nije naodmet napomenuti da je Ivan Kukuljevi� sredinom 19. stolje�a skupljao i otkupljivao djela Marka Maruli�a po Dalmaciji, do�im je pod okriljem JAZU u prvom svesku niza Stari pisci hrvatski Vatroslav Jagi� priredio Pjesme Marka Maruli�a (1869). Od proznih djela Kukuljevi� je poznavao tek tri, ali ih u to doba nije izdao, jer je prvi svezak bio posve�en samo poeziji Marka Maruli�a. Tako je hrvatska proza Marka Maruli�a nakon smrti Ivana Kukuljevi�a ostala zaboravljena. Za �ivot sv. Jeronima, koji je Jagi� objavio kao anoniman, Pand�i� dokazuje da je rije� o Maruli�evu djelu, nastalu paralelno s njegovom latinskom Vita divi Hieronymi. Druga dva Maruli�eva prozna djela, koja je Kukuljevi� bio vidio u Zadru kod nekog prijatelja akademika Ber�i�a, nitko više nije spominjao gotovo stotinu godina. No kada je u Londonu (1966) otkupljen krnji prijevod djela Tome Kempenca Od naslidovanja Isukarstova (br. 12 po staroj signaturi), postalo je jasno da su Kukuljevi�i podaci pouzdani, odnosno da je to prijevod Marka Maruli�a, iako je rije� o drugom prijepisu. Kona�no je jedan manje poznati pisac, navodni Außenseiter, Zvonimir Kulund�i�, u Gradskoj knji�nici u Zagrebu 1975. otkrio cjeloviti prijevod istoga djela, s podatkom u kolofonu, kako ga je ve� bio citirao Kukuljevi�, da je to Maruli�ev prijevod. Danas je taj rukopis, na op�u sramotu, iz te knji�nice nestao, bolje re�eno ukraden, iako napoleonske vojske odavno više nema. Prema jednoj kopiji na�injena su dva izdanja, oba objavljena 1989.

Kako je i tre�i prozni Maruli�ev rukopis po Kukuljevi�u bio tako�er prijevod, na�injen zajedno s prijevodom Od naslidovanja Isukarstova, (Liber de modo bene vivendi, ad sororem (Nauci svetoga Bernarda k sestri svojoj), to je naravno valjalo, cjelovitosti argumentacije radi, provjeriti i taj podatak, pogotovo nakon otkri�a prijevoda Od naslidovanja Isukarstova. I gle �uda! Taj je prijevod sa�uvan u dva gotovo cjelovita prijepisa i jednomu krnjemu tamo gdje ih je ostavio i uredno zaveo sam Ivan Kukuljevi�, naime u Arhivu HAZUna Zrinjevcu. Da je doista rije� o Maruli�evu prijevodu, kao što je to prije 150 godina tvrdio Kukuljevi�, dokazuje Pand�i� mnogobrojnim usporedbama, tako i sinopti�kim pregledom zajedni�kih biblijskih mjesta iz sigurno Maruli�eva prijevoda Od naslidovanja Isukarstova i iz prijevoda Nauci svetoga Bernarda k sestri svojoj, dakle u vrijeme kada nije bilo jedinstvene Biblije na hrvatskome jeziku.

U neku slu�ajnost prigodom posve sli�nih i podudarnih prijevoda biblijskih mjesta Pand�i� stoga ne �eli povjerovati, dapa�e, tu sli�nost po njemu objašnjava jedan i isti prevoditelj, upravo Marko Maruli�. Brojni su detalji i aspekti Pand�i�eve argumentacije u dokaznom postupku, uklju�uju�i i usporedbu rje�nika u novootkrivenim i ve� poznatim djelima Marka Maruli�a, odnos latinske i hrvatske sintakse, opis kodeksâ i Maruli�evih crte�a i marginalija op�enito, što ovdje tek spominjem. Poneki �e �itatelj zacijelo zapaziti da se ta knjiga u nekim poglavljima doima poput kakve suptilne kriminalisti�ke analize, samo što je predmet ovaj put davno izgubljena i nanovo prona�ena proza oca hrvatske knji�evnosti Marka Maruli�a.

Pogled unaprijed

Ovdje sam tek ukratko spomenuo samo neke od argumentacijskih smjerova i metodi�kih pristupa autora ove pronicave, ne manje i intrigantne knjige. Kao promatra� sa strane mogao bih navesti da je Pand�i�u na putu ovih pronalazaka pomoglo to da je najprije pokušao provjeriti ona najstarija izvješ�a o izgubljenoj prozi Marka Maruli�a, odlo�ivši na trenutak nao�ale koje je bila izgradila marulologija posljednjih desetlje�a, odnosno mišljenje kako je, navodno, ve� odavno „zaokru�ena tekstološka cjelina” Maruli�evih hrvatskih djela. Stoga mu je uspjelo verificirati vijesti sama Maruli�a iz vlastite oporuke, Frane Bo�i�evi�a iz Vita Marci Maruli, podatke Julija Bajamontija i Ivana Kukuljevi�a te ispraviti neke suvremenije autore koji su postojanje Maruli�evih izgubljenih djela a limine odbacivali. Pand�i�eva je prednost bila i u tome da je pristupio tom pitanju bez predrasuda nekih suvremenih istra�iva�a Maruli�eva knji�evnog opusa, upustivši se u potragu za njegovim rukopisima, poput Ivana Kukuljevi�a, doslovce od biblioteke do biblioteke, i – našao ih. Fortes fortuna iuvat!

Ova knjiga je – ne treba to prešutjeti – ve� u rukopisu izazvala otpore nekih ljudi koji se ex professo bave Maruli�evim djelom. I ubudu�e �e ona – barem kako se sada �ini – na neki na�in biti kamen spoticanja, što mo�e biti samo na dobrobit hrvatske knji�evne povjestnice. No njezin se autor, kao ozbiljan znanstvenik, ne boji su�eljavanja, ne ma�eva nego argumenata. On �ak na vrlo uljudan na�in svojim trenutnim i budu�im kriti�arima unaprijed zahvaljuje na svakoj ispravci ili pak na svakoj subjektivnoj interpretaciji svojih pojedina�nih teza i argumenata. No isto je tako ve� sada o�evidno da �e bilo tko od onih koji �ele osporiti njegove teze iz ove jedinstvene knjige morati ponoviti onaj isti proces koji je on u�inio i prevaliti isti put kojim je on godinama išao na vlastiti trošak, odnosno od rukopisa do rukopisa i od biblioteke do biblioteke. Samo �e na taj na�in biti kadar prona�i mo�ebitne protuargumente, koje je i autor tra�io (tzv. methodische Kontrollinstanzen po njema�ki), a i danas tra�i pripremaju�i za tisak ovaj ili onaj novoprona�eni rukopis.

Sve u svemu, otvorena je posve nova perspektiva u prou�avanju opusa Marka Maruli�a, odnosno posve nova tekstualna osnova hrvatskih djela oca hrvatske knji�evnosti. Najavljena izrada Leksikona Marka Maruli�a morat �e stoga uzeti u obzir velik broj novoprona�enih ili novoatribuiranih rukopisa, isto tako i prijeko potrebno drugo izdanje Sabranih djela Marka Maruli�a. To vrijedi i za slu�aj da netko ne prihvati ili mo�da krivo interpretira ove ili one teze iz Pand�i�eve istra�iva�ke studije Nepoznata proza Marka Maruli�a. Usu�ujem se re�i da �e se, zahvaljuju�i upravo ovoj knjizi, o Maruli�evim hrvatskim djelima ubudu�e pisati zacijelo na druk�iji na�in.

Izvor: Vijenac Matice hrvatske, napisao: Stjepan Krasi�