Knji�evnost ljudi hrvatskog podrijetla na jeziku domicilne zemlje danas je mo�da najsustavnije poznata u SAD-u, gdje niz pisaca osvaja sam vrh suvremenog ameri�kog knji�evnog izraza kao primjerice Melissa Milich, Anthony Mlikotin, Josip Novakovich i Mary Helen Stefaniak

A gdje sve hrvatska noga nije stala?, pita se u knjizi Hrvati i Amerika dr. Ljubomir Anti�. "Kora�ala je vrhovima Anda i podzemnim hodnicima rudnika Perua, Bolivije i Sjedinjenih Ameri�kih Dr�ava… Navla�ila je gumenu �izmu louisijanskog oštrigara, ali i finu gradsku cipelu �ileanskog poslovnog �ovjeka. Doticala je pozornicu Metropolitana, ali je gazila i prljave podove saloona i bordinghousea…". S tom hrvatskom nogom išlo je i hrvatsko tijelo, pa tako i duša i nagon za stvaranjem. Bogatstva koja nam je ostavio taj stvarala�ki duh jedva mo�emo i naslutiti. Onima koji su vladali Hrvatskom iseljeništvo je slu�ilo kao krava-muzara, odnosno za zgodne politi�ke igrice, prema potrebi hvale�i prekomorske Hrvate kao stupove društva ili ih kude�i kao izvor svih zala i neuspjeha domovinskih vlasti. A dijaspora zna vrlo malo o sebi samoj. Odnosno, zajednice u zemljama gdje �ive Hrvati nisu me�usobno povezane, ve� ako neke veze i postoje, ostvaruju su radijalno via Zagreb (Zagreb -Pittsburgh, Zagreb - Sidney, Zagreb - Buenos Aires…) a ne izravno, obrubno (Pittsburgh - Toronto - Bern - Johannesburg - Melbourne - Auckland -Antofagasta…). Postoji i jezi�na barijera. Mo�da tek malo više od polovine svih ljudi hrvatskog podrijetla u svijetu govori hrvatski što, dakako, ote�ava komunikaciju izme�u naših velikih anglofonih, hispanofonih i eurofonih (primarno germanofonih) zajednica. U takvoj situaciji, daleko smo od nekog sustavnijeg pogleda na kulturu i stvaralaštvo iseljene Hrvatske.

Ipak se zadnjih godina ponešto doznalo o hrvatskim stvarateljima, posebice u Sjevernoj i Latinskoj Americi, i to ponajviše o piscima koji pišu materinjim jezikom zemlje u kojoj �ive ili u kojoj su se rodili. Pojavili su se osvrti i prijevodi u tjednicima i mjese�nicima, razgovori s ponekim od tih u vlastitim zemljama �esto uva�enim perima, pa kona�no i knjige u prijevodu. Tako je domovina, a donekle i sama dijaspora, privirila kroz pukotinu u velu i naslutila što se iza njega krije.

Iako vjerojatno ne najbogatija, ta knji�evnost ljudi hrvatskog podrijetla na "stranom" jeziku danas je mo�da najsustavnije poznata u SAD-u. To zahvaljujemo �injenici da je ta druga po veli�ini zajednica hrvatskog naroda odigrala va�nu ulogu tijekom Domovinskoga rata, da je u tom procesu stekla novu samosvijest i osje�aj identiteta, i da je novim o�ima pogledala na samu sebe. Kad je Hrvatska bratska zajednica slavila 1994. stogodišnjicu postojanja, organizirala je zajedno s Nacionalnom federacijom ameri�kih Hrvata knji�evni natje�aj rezultati kojeg su objavljeni i tiskani u njenom glasilu Zajedni�aru, te su kasnije poslu�ili kao temelj za domovinsko izdanje u vidu tre�eg broja "Korabljice" ("Iz knji�evnosti ameri�kih Hrvata", 1997).

Natje�aj je otkrio da ameri�ki Hrvati imaju niz pera u samom vrhu suvremene ameri�ke knji�evnosti. Toj jezgri pridru�ila su se kasnije još neka imena, a materijalu dostupnom hrvatskom �itatelju zbirka pri�a Josipa Novakovicha Grimizne usne (Meandar, Zagreb, 2000). Danas mo�emo slobodno ustvrditi da su se �etiri ameri�ka Hrvata probila u sam vrh suvremenog ameri�kog knji�evnog izraza. To su, abecednim redom, Melissa Milich, Anthony Mlikotin, Josip Novakovich i Mary Helen Stefaniak.

Dok ih zdru�uje uspješno zaogrtanje njihovog knji�evnog dara engleskim rije�ima, �ivotni im se putevi uvelike razlikuju. Novakovich i Mlikotin su ro�eni u Hrvatskoj i u potpunosti su bilingvalni. Mlikotin ima iza sebe gotovo pola stolje�a ameri�kog sta�a, Novakovich �etvrt. Obojica su došli kao studenti, obojica su nastavili karijere unutar akademskog okvira kao sveu�ilišni nastavnici. Obojicu privla�i filozofija, no dok kod Mlikotina ona ostaje okosnica njegovog znanstvenog rada (zapa�ena studija o Nietzscheu) i duhovnih pustolovina koje su sr� Mlikotinove knji�evnosti, kod Novakovicha �itanje Kanta u sumnjivom engleskom prijevodu vodi do "ljubavi prema dobro napisanom tekstu i ljubavi prema engleskom jeziku" - i do njegove transformacije u vještog pripovjeda�a. Za razliku od Mlikotina, Novakovich ima i ameri�ke korijene. Njegova je majka ro�ena u Clevelandu i tako je odlu�io da "ako trebam usavršiti jezik bolje da to bude engleski". Mlikotinova je karijera izrazito akademska, uva�enog profesora slavistike i filozofije na University of Southern California, stru�njaka za rusku knji�evnost, za Turgenjeva, i Henryja Jamesa. Novakovich podu�ava umije�e pisanja na Universityju of Cincinnati. Na tu je temu objavio i dva popularna priru�nika.

Melissa Milich i Mary Helen Stefaniak ro�ene su Amerikanke. Milich pripada kompaktnoj skupini obalnih Hrvata, ponajviše Konavljana (Melissini preci dolaze iz Mo�i�a danas netom uz dubrova�ku zra�nu luku) u Watsonvilleu u Kaliforniji. Profesionalni je pisac i novinar. Stefaniak je posebno zanimljiv slu�aj. Njeni su podrijetlom iz Novog Sela s onu stranu Drave preko puta Virovitice, dakle pripadnici hrvatske manjine u Ma�arskoj. Poput Novakovicha, Mary Helen podu�ava umije�e pisanja - na Creighton Universityju u Omahi Nebraska, a tijekom �ivota bavila se svima i sva�ime - radila je kao prodava�ica, model, nogometni trener, turisti�ki vodi�, urednik… Rodom je iz etni�kih slumova industrijskog Milwaukeeja gdje je odrasla uz Poljake, Srbe, Kašube, Slovence… što se sve zrcali u slikovitom šarenilu njene proze.

Amerika je s velikim oduševljenjem prihvatila ovaj naš šaroliki kvartet. "Kakvo li je veselje �itati te pri�e!," uskliknula je ameri�ka spisateljica Sharon Oard Warner u vezi zbirke pri�a Mary Helen Stefaniak Self-Storage and Other Stories (1997). "Ispredene iz pre�e svakodnevnog �ivota, pa�ljivo su slo�ene, ispletene s ljubavlju i tu i tamo dodirnute �arobnim štapi�em svijeta �udesa". A pisac Robert Alexander hvali istu zbirku kao "onu rijetku knjigu koja se ponekad pojavi i ne mo�e se ispustiti iz ruku". To se oduševljenje odra�ava i u Hrvatskoj. Borben Vladovi� u uvodu "Korabljici 3" to�no zapa�a da je prilog Mary Helen Stefaniak, "Holivudsko zubalo", "po svojoj knji�evnoj kakvo�i antološka novela". "Moje su pri�e, pri�e o povezivanju?, ka�e Mary Helen, "o ljudima koji uspješno svladavaju prepreke koje gradimo izme�u sebe". One su tako�er "pri�e o susjedstvima… Portreti susjedskih zajednica i pri�e o tome kako te ili slu�e ili ne uspijevaju slu�iti ljude koji u njima �ive". Kao dijete viešeetni�kog Milwaukeeja ("Tata je zvao naše susjedstvo Mali UN") Mary Helen je odrasla gledaju�i, slušaju�i, pamte�i. No nije ostala duhovno u tom etni�kom getu, u koji po naravi i intelektu nikad nije ni spadala. Preko njega ušla je u glavnu struju ameri�kog društva i knji�evnog izraza.

Josip Novakovich

Za razliku od prekrasne topline Mary Helen Stefaniak, glavno lice pri�e "Neprijatelj" Josipa Novakovicha otvoreno ka�e, dok se raspada pod najezdom mikroorganizama: "Znam da moja pri�a nije lijepa". I ameri�ki kriti�ari su zapazili da veli�ina Novakovichevog pisanja ne le�i u "ljepoti". Novakovicheva knjiga Salvation and Other Disasters je najljepša zbirka "teških kratkih pri�a koje �ete ikada pro�itati", piše Bellingham Herald. Aneri�ki se knji�evni establishment slo�io i zasuo Novakovicha izuzetnim mlazom priznanja i nagrada. U jednom od osvrta na Novakovichevu prozu piše: "Novakovich je hrvatski pisac, no sre�om je postao i ameri�ki pisac". Zaista veliki kompliment, koji i nije to�an jer Novakovich se pojavio i stasao kao ameri�ki pisac, koji ovih dana postaje i dio hrvatske knji�evnosti kroz pojavu Grimiznih usana, i ne baš naj�vrš�im obe�anjem da �e usavršiti i hrvatski i pojaviti se s izvornim tekstovima na hrvatskom. Hrvatski se establishment slo�io s ameri�kim. Novakovich je u Hrvatskoj pobudio nemalu senzaciju i nema tih novina koje nisu s njim objavile razgovor.

Fascinacija Novakovichem le�i najvjerojatnije u pojavi njegovih ratnih pri�a, rata do�ivljenog iz udaljenosti od desetak tisu�a kilometara - što je nekad te�e i bolnije nego iz blizine. Iako Novakovich nije jedini ameri�ki Hrvat koji piše na tu temu, on je to napisao na engleskom, u istaknutim �asopisima i u duhu koji Amerika razumije, a koji je i duh njegovog vlastitog svjetonazora: da u ratu nema pobjednika osim smrti i vatre (iako Novakovich ne pada u stupicu formule "isti-isti"), da strašno bo�anstvo, apsurdni slu�aj vlada našim sudbinama, da se ljubav rasta�e pod napadima ljubomore. A apsurd guta i samo zlo po dubokom uvjerenju ovog suvremenog Hyeronimusa Boscha za tastaturom kompjutora.

Melissa Milich je zacijelo "najtvr�a" unutar �etvorice u smislu profesionalnog odnosa prema pisanoj rije�i. Od 1992. ima svoju kolumnu u mjesnim novinama, a dobavlja i tekstove za stripove poput onog o do�ivljajima SFOR-a u Bosni i Hercegovini. Profesionalno poštenje u slaganju rije�i koje resi dobrog novinara jasno je prisutno u prozi, pa i u pjesništvu, ove naše iseljene Konavoke. Poštenje s kojim se priznaje da se zaboravilo vlastiti jezik ("Mare", zna�i li to "more"…", pita se pjesnikinja u "Pismu iz Mo�i�a" - na što joj moramo odgovoriti nije�no), obi�aje pa i sposobnost snala�enja u vilinskom pjesa�u nestvarnosti nedo�ivljenog, ili mo�da ponovo do�ivljavanog djetinjstva pri posjetima Konavlima. Taj suptilni odnos dubokog poštovanja duhova prošlosti, ali bez padanja u proskinezu, prepoznala je ameri�ka kritika. Nagradila je Melissu Milich prvom nagradom magazina Writer's Digest (1993) na kojem je sudjelovalo sedam tisu�a pisaca!

Knji�evnu kritiku mo�da i nije lako usmjeriti na stranice Anthonyja Mlikotina. �ini mi se da se i on sam malo za�udio kad sam mu rekao, a tako i napisao, da su njegove filozofske ispovijedi, Journey of a Soul, 1996, i Diary of a Troubled Mind (1999), novelisti�ke, odnosno romaneskne konstrukcije, u kojima se misli ukru�uju u likove tvarnih, suprostavljenih protagonista u dramatskom sukobu koji dere psihu njihovog vlasnika ("�ivjeti je opasno. Opasno po egzistenciju, opasno po duševni mir, opasno po mogu�nost izra�avanja vlastita talenta. Ima nas previše, �elje su velike, mogu�nosti su male…"). Tristine Rainer, voditeljica Centra za autobiografske studije, pozdravila je Mlikotina kao "zemlji bliskog mistika, intelektualno i eti�ki beskompromisno �istog, i primamljivo ironi�nog; njegov nezaboravni glas ne�e ugodno zazvu�ati u novom mileniju". A krti�arka Debra Fasciano, slute�i unutarnju dramsku napetost Mlikotinovog svijeta piše: "�ak i u odjeljcima gdje se autor zamrzava u sumnji ili akutnoj samo�i, osje�am da Mlikotin piše kako bi se zdru�io s drugima i s njima podijelio vlastito ja.

Još 1990., u prijateljskom razgovoru s velikim poznavateljem knji�evnosti u hrvatskom iseljeništvu, dr. Šimunom Šitom �ori�em, postavio sam pitanje: ako u svijetu ima ljudi hrvatskog podrijetla koji pišu jezikom zemlje u koju su odselili ili u kojoj su se rodili, pripadaju li oni hrvatskoj knji�enosti? Je li jezik odlu�an, ili tek jedan, makar i vrlo va�an �imbenik? Nisu li Irci izgubili jezik, no ne i nacionalni identitet? Je li "narodnost", "etni�nost" va�nija od jezika? I kako li se pokazuje? Neki vrhunski hrvatski pisci pisali su latinski. Na latinskom su upravo stvorili svoja najpoznatija dijela, svoje "bestsellere". No nitko ne�e pore�i Hrvatima Marka Maruli�a ili Ivana �esmi�kog! Dakle?

Svi �lanovi naše �etvorke imaju ponešto izrazito "etni�ki" hrvatskog. U navedenoj zbirci pri�a Mary Helen Stefaniak, samo jedna pri�a, "America the Beautiful", opisuje hrvatsko "etni�ko" iskustvo. "Rodila sam (se) i odrasla u tom radni�kom susjedstvu… Pripadali smo Slovenskoj lo�i i Ma�arskoj �upi. Bilo je tamo i Meksikanaca, ameri�kih Indijanaca, no ponajviše ljudi porijeklom iz isto�ne Europe". Ukratko - Amerika, "America the Beautiful", Amerika srednjeg stale�a koju s toliko osje�aja i ljubavi spisateljica predstavlja u svojim pri�ama. Hrvatska zajednica nije ništa manje ameri�ka nego zajednice ameri�kih Poljaka, Armenaca ili Kineza. Od kojih se razlikujemo, ako to �elimo, kroz naše posebno etni�ko podrijetlo. Kao i oni svi, mi smo Amerikanci; ali i Hrvati. Zanimljivo je da Mary Helen Stefaniak upravo dovršava ciklus od tri kra�a romana, koji se doga�aju u Milwaukeeju i Novom Selu. Jedan je ve� izašao u prolje�e 2000.

U ve�ini Novakovichevih pri�a ve� u prvim re�enicama prepoznajemo izravno ili neizravno Hrvatsku "Ne tako davno u hrvatskom gradu Ni�egradu…". To osobito vrijedi za one nedavne, nadahnute stvarnoš�u rata. "Zbog rata u posljednje vrijeme ima mnogo ratnih pri�a. Ranije, pri�a iz djetinjstva. Pri�a o našim iseljenicima, o tome kako se snalaze, ili, to�nije re�eno kako se ne snalaze u Americi". Ipak, autor upozorava: "To su pri�e o me�uljudskim odnosima - nadmetanju, izdaji, zavisti, ljubomori… Dakle, širok spektar ljudskog iskustva. Ne znam što �e se doga�ati u budu�nosti. Vra�am se i na ameri�ke teme, a ako ovdje ne bude neke velike krize, ponovo �u se baviti i onim što se doga�a u Americi".

Kao uva�eni sveu�ilišni nastavnik, teoreti�ar knji�evnosti i filozof, Anthony Mlikotin je "najkozmopolitanskiji" �lan �etvorke. No glas Hrvatske ne šuti i svojim javljanjem za�inje specifi�ni osje�aj krivnje: "Je li moja hrvatska pozadina (jezik, kultura, narod) destruktivna nostalgija? Jesam li bio 'nacionalno neodgovoran' kad se nisam specijalizirao u hrvatskim studijima? Ili sam bio isuviše slab da izlo�im izgubljenu prošlost s toliko slatkih uspomena? Da li da se okrivljujem zbog toga? Kako bilo da bilo, sada je prekasno". A u agonu koji je sr� Mlikotinovih duhovnih pustolovina glas Amerike odgovara: "Amerika postaje sve ve�om u mojim vizijama. I to je dobro, jer ja �ivim u toj zemlji".

Za Mlikotina Hrvatska je �esto pitanje potiskivanja. Za Melissu Milich, otkri�a. I to specifi�nog, u kojem se tradicija kompaktne konavljanske zajednice u Watsonvilleu osna�uje do�ivljajem na izvoru: "Bila sam na nebu. Bila sam u Hrvatskoj. Bila sam izgubljena… Pronašla sam svoje korijene. A tada sam shvatila da sam se izgubila". Metafizi�ki pronalazak, diktiran ciljem puta, i stvarno gubljenje u masliniku nad obalnim stijenama u koje biju valovi. I komentar brati�a Joze, koji dolazi iz tame kao spasitelj: "Ho, ho, ho, smiješna Amerikanka" ("Ljekovitost maslinova ulja"). Raj koji ne smije postati stvarnost, jer ga (više) ne razumijemo.

U njezinoj kuhinji ukus limuna,
miris vina iz ba�ve. �emu to pismo?
Da je netko, zaboravljen, umro?
Da su se tenkovi sru�ili kroz selo?
Napisala je Mare pismo
a mi ga ne znamo �itati.

("Pismo iz Mo�i�a")

U domovini se uvrije�ilo mišljenje da je dijaspora (ili "emigracija", rije� od koje nam se di�e kosa na glavi) jedan jedinstveni solidni blok. No dijaspora je slojevita i slo�ena pojava. U SAD-u postoje barem tri jasno odre�ene skupine: stara dijaspora (90%), potomci onih koji su stizali dok je Louisijana još bila francuska; politi�ka dijaspora (9%), bjegunci pred komunizmom od 1945. nadalje; te profesionalna dijaspora (1%), visokoobrazovani i vrhunski stru�njaci i intelektualci koji ponajviše sti�u zadnjih tridesetak godina. Po svjetonazoru, prvi su Amerikanci, drugi su izrazito dr�avotvorni Hrvati, a tre�i su globalisti. Granice su porozne i pojedinci pripadaju udrugama raznih skupina. Svi su s jednakim �arom sudjelovali u borbi za suvremenu, neovisnu Hrvatsku.

Primijenimo li ovu shemu na hrvatsko-ameri�ke pisce koji pišu na engleskom, Mary Helen Stefaniak i Melissa Milich svakako pripadaju prvoj skupini. Hrvatsko je podrijetlo za njih poseban dar koji oboga�uje njihovo �ivotno iskustvo i njihovu umjetnost, �ak ako se tu "Hrvatsku" i ne razumije. Osobe su koje cijene svoje "korijenje", ali mu ne pristupaju s poniznom nostalgijom. Da su ameri�ke Kineskinje ili Talijanke, isto tako bi u englesku rije� pretakale svoj do�ivljaj Šangaja ili Palerma. Klju� njihovog uspjeha je u tome da su Amerikanke, ameri�ke spisateljice, dio knji�evnog mainstremea.

Mlikotin i Novakovich pripadaju globalistima. Pri tome Mlikotin, nakon pola stolje�a intelektualnog stasanja u SAD-u shva�a da je izgubio Hrvatsku svog djetinjstva, da novu Hrvatsku doduše voli (i posje�uje) ali u potpunosti ne shva�a, što više i nije va�no za Mlikotina kao li�nost, i kao mislioca i umjetnika. Jer Mlikotin je kod ku�e u Los Angelesu i Zagrebu, u Londonu i Sao Paolu - dok god je u društvu svoje kaste vrhunskih globalisti�kih stru�njaka.

Iako "na papiru" blizak Mlikotinu, Novakovich je slu�aj za sebe. Mo�da zahvaljuju�i svojoj mladosti (44 godine), Novakovich je uspio do�ivjeti "Novu Hrvatsku", bolove njenog ra�anja i postnatalne traume, iako ih prisvaja unutar svjetonazora globalisti�ke liberalne elite. On je dovoljno mlad da se mo�e upustiti u fizi�ko (dakle i duhovno) istra�ivanje te "nove domovine", što i �ini svojim najavljenim (ako mo�emo tako re�i, pozitivno djelomi�nim) dolaskom u Hrvatsku. U predvi�enom egzistencijalnom fifti - fifti, Novakovich i fizi�ki svjesno obe�ava pola ovdje, pola ondje, dakle jedini od �etvorke naslu�uje mogu�nost djelimi�ne deamerikanizacije. Koliko �e to utjecati na njegov knji�evni izraz, pokazati �e budu�nost.

Po mojem dubokom uvjerenju, jezik se mijenja a krv nikada. Ovi hrvatsko-ameri�ki pisci zaodjenuli su hrvatski duh engleskom rije�ju, te kako duhu valja dati prednost, pripadaju (i) hrvatskom narodnom bi�u i knji�evnosti. Danas, kad nam više nego igda treba zajedništvo svih Hrvata bez obzira kojim jezikom govorili, slušanje njihovih glasova mo�e nam pomo�i da se me�usobno do�ivimo. Da se zaista sljubimo, da uklonimo umjetnu razdjelnicu izme�u domovine i dijaspore trebamo si me�usobno ispri�ati naše snove, vizije i utvare. To me�udo�ivljavanje je va�an korak prema stvaranju jedne, globalne Hrvatske bez granica, i u tome mo�da le�i za nas sve najve�a prakti�na korist onih koji svoj hrvatski duh iznose u engleskom ruhu.

*****

Bilješke:

Melissa Milich je pripadnica brojne hrvatsko-ameri�ke kolonije u Watsonvilleu (Kalifornija). Profesionalni je pisac i novinar. Piše kolumnu u mjesnim novinama od 1992. Pobjednica je u natje�aju za kratku pri�u �asopisa Writer's Digest (1993), u kojem je sudjelovalo 7000 pisaca. Njen roman za djecu Ne mo�eš me prestrašiti objavio je Doubleday (1995). Objavila je pri�e u Alfred Hitchcock's Magazineu, Crocketu, Girlfriendsu i drugdje.

Anthony Mlikotin, ro�eni Zagrep�anin, u SAD-u je od 1952. Profesor je Komparativne i slavenske knji�evnosti na Universityju of Southern California u Los Angelesu. Autor je niza knjiga o ruskoj knji�evnosti, zapa�ene studije o Nietzschzeu (Nietzsche - The Mind's Greatest Storyteller, 1991), te studija o odnosima knji�evnosti i filozofije. Njegovi "romani duše", Journey of a Soul i Diary of a Troubled Mind izašli su 1996. i 1999.

Josip Novakovich je rodom iz Daruvara, a u SAD je stigao 1976. Predaje Creative Writing (umije�e pisanja) na Universityju of Cincinnati. Objavio je zbirke kratkih pri�a Yolk i Salvation and Other Disasters, te zbirku autobiografskih crtica Apricots from Chernobyl (sve: Graywolf Press, St. Paul, MN), te dva zapa�ena priru�nika za umije�e pisanja. Grimizne usne (Zagreb, Meandar, 2000), je izbor pripovijedaka u hrvatskom prijevodu. Novakovich je objavio u gotovo svim vrhunskim knji�evnim �asopisima Amerike (Double Take, The Threepenny Review, Ploughshares, New York Times Magazine…), a primio je i niz vrhunskih nagrada i priznanja (Whiting Award, American Book Award, Nagrada O'Henry, Guggenheim Fellowship …). Fellow je i Panelist Nacionalne zaklade za umjetnost. Kirkus Review naziva Novakovicha "najboljim ameri�kim piscem kratkih pri�a desetlje�a".

Mary Helen Stefaniak, rodom je iz Milwaukeeja, iz hrvatske obitelji iz Novog Sela u Ma�arskoj. Zbirka kratkih pri�a Self-Storage and Other Stories izlazi 1997. i 1998. te dobiva Banta Award for Literary Achievement. Upravo se pojavljuju tri kratka romana na teme Milwaukeeja i Novog Sela (prvi, The Turk and My Mother, izašao je u proljetnom broju �asopisa Epoch, Cornell University, 2000). Objavila je pri�e u nizu istaknutih �asopisa (The Crescent Review, The North American, Short Story, The Yale Review, Epoch…).Uvrštena je u antologiju New Stories from the South: The Year's Best, 2000. Predaje umije�e pisanja na Creighton Universityju u Omahi (Nebraska), a odr�ala je desetke seminara na istu temu širom SAD-a.

*****

Summary

CROATIAN SPIRIT IN ENGLISH ATTIRE

Literature of Croatian immigrants in the language of the country of their residence is probably most systematically known in the U.S. Croatian Americans have a series of writers, four of which have found their way to the very top of the contemporary American writing. They are, in alphabetic order, Melissa Milich, Anthony Mlikotin, Josip Novakovich, and Mary Helen Stefaniak.

While they share successful expression of their literary talent through English words, their life histories are varied. Novakovich and Mlikotin were born in Croatia and they are fully bilingual. Mlikotin has been active in the U.S. for half a century, Novakovich for a quarter. They both came to the U.S. as students, and they continued their careers within the academic framework. Melissa Milich and Mary Helen Stefaniak are born Americans. Milich, whose family came from the Dubrovnik region, belongs to the large Croatian-American community in Watsonville (California). She is a professional writer and journalist. Stefaniak is interesting in that her family originates from Novo Selo in Hungary, being thus a part of the indigenous Croatian minority in that country. Like Novakovich, Mary Helen Stefaniak teaches creative writing (Creighton University at Omaha), and in the course of her life she was a salesperson, model, soccer coach, tourist guide, editor... She was born in the multiethnic, industrial Milwaukee, and this is reflected in the picturesque nature of her prose.

America has enthusiastically received our colorful quartet, and their works have entered leading anthologies and magazines. For example, Mary Helen Stefaniak has been featured in the New Stories from the South: The Year's Best, 2000; and Novakovich was declared by the Kirkus Review to be "the best American short-story writer of the decade."

*****

Resúmen

EL ESPIRITU CROATA EN LA LENGUA INGLESA

La obra literaria de personas de orígen croata en la lengua del país de residencia es hoy tal vez más sistemáticamente conocida en los E.E.U.U. Los americanos croatas cuentan con una serie de escritores entre los cuales se destacan cuatro que llegaron a la cima de la expresión literaria americana contemporánea. Ellos son, por orden alfabético: Melissa Milich, Anthony Milkotin, Josip Navkovich y Mary Helen Stefaniak.

Los une el exitoso don literario en la lengua inglesa, pero sus vidas son muy diferentes. Novakovich y Milkotin nacieron en Croacia y son totalmente bilingües. Milkotin ya casi medio siglo vive en E.E.U.U., y Novakovich un cuarto de siglo. Ambos llegaron como estudiantes, y ambos siguieron sus carreras académicas como profesores. Melisssa Milich y Mary Helen Stefaniak nacieron en los E.E.U.U. Milich, cuyos orígenes se encuentran en el litoral de Dubrovnik, pertence a la numerosa colonia croata-americana en Watsonville (California), es escritor profesional y periodista. Stefaniak es especialmente interesante. Sus antecesores pertenecían a la minoría autóctona croata de Novo Selo, en Hungría. Al igual que Novakovich, Stefaniak ense�a el arte de la expresión escrita en la Universidad de Creighton, en Omaha, y durante su vida realizó diversos trabajos: como vendedora, modelo, entrenadora de fútbol, guía turística, editora … Nació en el multiétnico Milwaukee industrial que se manifiesta en su pintoresca y colorida prosa.

América aceptó con gran entusiasmo este colorido cuarteto croata y lo incluyó en la antología de la literatura americana. Así, por ejemplo, encontramos a Mary Helen Stefaniak en la antología "New Stories from the South: The Year's Best, 2000", mientras que, por otro lado, en el "Kirkus Review" se menciona a Novakovich como el "mejor escritor americano de cuentos cortos de este decenio".