Osijek 1999. Dosier Josip Cveni� Zapis o odrastanju Mo�da smo ipak djeca Drave A pili smo Dravu, ne iz slavina, nego iz lopata. Drava je bila toliko �ista, da smo je pili zakora�ivši u nju i zagrabivši je rukama. Pili smo je iz lopate kojom smo prethodno tisu�u puta iz nje zagrabili pijesak i tovarili ga u drveni �amac. Lopata je sjala na suncu, a Drava je bila prozirna, bistra, trebali smo samo otjerati jata kedera, koja su na površini prštala. Rijeka ima istu simboliku kao brojevi, ima svoj izvor i svoju beskona�nost. �ovjek je nesigurno plovilo koje ne razumije ni jedno ni drugo. Divi se rijeci, a strahuje od brojeva. Odrasti uz rijeku Bo�ji je dar, onaj koji je osnovao naselje daleko od rijeke, na�inio je grijeh. Imati rijeku Dravu u djetinjstvu, zna�i imati jednu tetu više. Ona �e te nau�iti svemu. No, to da nas u�i prolaznosti, �uli smo od jednog starog Grka, ali do�ivjeti u dvadeset godina ljudskog vijeka i prolaznost rijeke same, to je tragedija. Taj se doga�aj nama zbio s Dravom. Kada smo mi odrasli, odrasla je i ona. Tu brzinu tijeka rijeka ne smije imati. Sada �eznemo za dvije mladosti. A bila je tako �ista, djevi�anski. Kad je potkraj prošloga stolje�a Jagoda Truhelka pisala o Dravi, rijeka je bila pomalo raspuštena, obale je plavila kako je htjela, ali napajala je dobrohotne „od kad je svijeta i vijeka“. Pri�a Jagoda kako su uz obale plivale patke i guske, u blatu su roktale svinje, a pored njih, na daš�anom molu, �ene su prale posu�e i rublje. Bilo je to u Donjem gradu, gdje su i kloparale vodenice koje su jedine razbijale lijenost rijeke i sporost tijeka �ivota. Od tada, od Jagodinih Zlatnih danaka do danas, došao je još jedan kraj stolje�a. Za tih sto godina, preciznije u posljednja tri decenija ovog stolje�a, obale su potpuno smirene, ili su betonirane ili su korijenjem vrba umre�ene. Kad je Truhelka rekla da je odrasla uz Dravu, nije mogla re�i kako su starjele zajedno, ne, to se dogodilo nama u ovom stolje�u. Naša je spisateljica pisala o zlatnim dancima koji su se odnosili samo na nju i njezinu bra�u, ako bismo mi pisali o našim zlatnim danima, bili bi to i Dravini, jer po�etkom sedamdesetih njezina je plemenitost potamnijela. Tada je Drava izgubila djevi�anstvo, sredinom sedamdesetih, kada su joj nabili stup s natpisom „Zabranjeno kupanje i ribarenje“. Svakom tko nije iz Donjeg grada to bi se �inilo kao kraj tragediji koja se dogodila �ovjeku i Dravi. Ne. Tragedija ima svoj nastavak. Nitko se nije uhvatio u koštac s uzro�nikom trovanja rijeke, nitko se nije ozbiljno zamislio, jednostavno, djeca su s vremenom stup srušila, upozorenje je postalo neva�no, a rijeka kao da je opet postala uporabljiva. Ljudi se i danas kupaju i ribare. Naravno, sve je to surogat. Duga pri�a, a kratka pamet kao u djeteta. Tijek je sporiji, a zaborav br�i, kao u starca. Kad se dijete ope�e na vatri, ono to zapamti za sva vremena, kad odrastao �ovjek u�e u Dravu i tog trena se ne otruje, on je smatra neopasno prljavom, to što bolest mo�e prenijeti na dijete ili unuka, to on s brigom ne mo�e pojmiti. Nebriga i zaborav. A kako nam je bilo? Gradski vodovod je za sve svoje stanovnike crpao vodu iz Drave s nekoliko pumparnica i ta je dravska voda dolazila u sve slavine po ku�anstvima. Drava se pila iz slavine i trošila se nemilice. Nije bilo mjera�a vode i ona se pla�ala paušalno. Natapali su se vrtovi. Stari ljudi koji nisu išli na rijeku kupati se, tuširali bi se u svojim dvorištima, ili kupali u ba�vama napunjenim dravskom vodom. Rakija se br�e pekla jer se u pecarama br�e mijenjala vru�a voda. Ali kad se netko „pametan“ dosjetio kako �e zaraditi novac na obi�noj vodi, Gradski vodovod uveo je mjera�e u svaku ku�u i nestalo je bezbri�nosti u prskanju s vodom. Neki su se toliko uplašili mjera�a za vodu da su otpadnu vodu od pranja rublja koristili za ispiranje zahodske školjke. Vru�a voda koja nastaje pri hla�enju rakije u pecari trošila se za pranje posu�a, a otpadna voda od pranja su�a trošila se opet u zahodima. �uvala se svaka kap. Burad se punila na Dravi i dovozila ku�i u kolicima. Ta panika oko vode trajala je do trenutka zatamnjenja Drave i njezina naglog umiranja. Danas se mjera�i brzo okre�u, ali s bunarskom vodom. Grad ima velike bunare odakle se crpe voda za vodovod i mi sada pijemo podzemnu vodu, pored svoje rijeke. Tu novu vodu pla�amo, ka�u oni koji su se najviše bojali mjera�a, skuplje od mlijeka. No, ni industrijski prera�ena podzemna voda nije dovoljno �ista za djelatnike OSCE-a, oni u svoje sobe vuku setove pakiranih plasti�nih litrenih boca.   A pili smo Dravu, ne iz slavina, nego iz lopata. Drava je bila toliko �ista, da smo je pili zakora�ivši u nju i zagrabivši je rukama. Pili smo je iz lopate kojom smo prethodno tisu�u puta iz nje zagrabili pijesak i tovarili ga u drveni �amac. Lopata je sjala na suncu, a Drava je bila prozirna, bistra, trebali smo samo otjerati jata kedera, koja su na površini prštala. Osim što nas je napajala, Drava nas je i hranila. Uve�er bi se kederi hvatali mre�om sa�maricom, i tko ih nije htio pr�iti za ve�eru, koristio ih je, sutradan ujutro, kao mamac za ve�e ribe. Išlo se na štuku i na smu�a i to na drugu obalu, lijevu, jer je ona bila mirnija i imala je rukavac zvani šporanj. U lov na soma usudili su se samo najodlu�niji, jer on se mamio na sredini Drave, prvo muklim bu�kanjem, a zatim specijalnim mamcem koji se stavljao na pove�u udicu. Knedla koja se koristila kao mamac posebno se mijesila i to je bila tajna svakog ribi�a. Jedan od mogu�ih recepata je smjesa kukuruznoga griza sa sušenim i poslije mljevenim kederima oblikovana u knedlu koja se prokuhala poput knedli sa šljivama. Naravno, onaj koji je uhvatio soma hvalio se ne samo ulovom, nego i specijalnim receptom knedli za soma. Bilo je ribara koji su svjedo�ili da su vidjeli soma koji je iznenada izronio pored rije�noga galeba i progutao ga u hipu. Nešto stariji Podravci pri�ali su �ak da je golemi som le�ima prevrnuo skelu koja je prevozila putnike s jedne na drugu obalu.   Da je Drava bila bogata �ivotom, sje�aju se i oni mla�i, ro�eni šezdesetih godina ovog nam stolje�a. Na tisu�e lastavica letjelo je nad rijekom i oko nje, imale su gnijezda na Tvornici ko�a, koja je bila dvadesetak metara od obale Drave. Gnijezda su bila jedan ispod drugog �etiri — pet katova, i tako poredana u nizu du� cijele tvornice. U ulicama rijetko koja ku�a nije imala lastavi�je gnijezdo, a ona su se svijala u uli�nim vratima u prozorima koja se rijetko otvaraju, u trijemovima dvorišta. Ako koja ku�a nije bila gostoprimljiva lastavi�joj obitelji, djeca su je smatrala ukletom i iz te ku�e nisu krala ni jabuke petrova�e ni ringlove. Ma�ke tih ku�a nisu bile ma�ene, djeca su ih kamenovala, smatrala su da su one krive jer hvataju mlade lastavice. �elavci iz ulice tako�er su bili prokleti, pri�alo se da je �ovjek o�elavio upravo zato što je rušio lastavi�je gnijezdo. Bezbrojne lastavice ljeti su se spuštale do vode i uzimale blato za gradnju gnijezda, a ako bi pile vodu u letu, negdje na sredini Drave, �esto ih je odozdo vrebala štuka. Znalo se doga�ati da za istim kukcem leti lastavica, a iska�e ke�iga. Borba je bila nemilosrdna, iako je kukaca ostalo i za no�ne lovce šišmiše. Kad su djeca otkrila princip navigacije šišmiša, oni su �esto letjeli uzalud. Naime, dje�aci su bacali kamenje ispred šišmiša koji ga je pratio misle�i kako mu je to dobar plijen. U jesen potkraj stolje�a, više nema velikih jata lastavica. Nekad su pucale telefonske �ice pod teretom zbora ptica selica. Danas su lastavice rijetkost i ne moraju se u prolje�e tu�i s vrapcima, koji prezimljavaju u njihovim napuštenim domovima. No, lastavice vra�aju svoja gnijezda i vrabac je uvijek gubio. On je ljeti skitnica, a zimi domar. Zimi, zimi Drava nije bila ništa manje bogata �ivotom, naravno onoliko koliko to dopušta snijeg i hladno�a. Svake zime Drava se zaledila i bila je prava radost za djecu tr�ati po njezinoj površini i igrati hokej na njezinu ledu, a odrasli bi ostali bez skele, koju su nasukali na obalu, a i što �e im, prehodali bi s jedne obale na drugu. Postoji legenda o svatovima koji su sanjkama i konjskim zapregama jurili preko rijeke iz crkve na slavlje, i led je pukao, a svatovi su se potopili. Legenda se javlja u Zlatnim dancima Jagode Truhelke, ali i kod Pavla Pavli�i�a u Dunavu. Istu legendu slušali smo i od roditelja, oni su nas naime tako plašili tankim ledom, no mi smo ponovno svakog dana tr�ali po sredini Drave, a hrabriji, kada bi se led topio, skakali su od sante do sante. Nestašluci su bili obostrani, mi smo izazivali Dravu, a ona nas je �esto iznena�ivala i uzela ponekog lošeg pliva�a. I da se nije dogodio tzv. ljudski faktor te Dravu one�istio i zatrovao, ona bi dalje uveseljavala djecu, no odrasli imaju uvijek svoje putove, koji presijecaju tokove rijeka, te kad pro�u godine pri�aju o kataklizmi i kraju svijeta. Svejedno je koja je godina i koja je brojka (po mogu�nosti okrugla), �ovjeka je uvijek strah zbog ne�iste savjesti. Tragedije se ponavljaju. Indijanski poglavica Seattl pisao je 1854. godine predsjedniku SAD pismo pod naslovom Mo�da smo ipak bra�a: Ova blistava voda što te�e brzacima i rijekama nije samo voda, nego krv naših predaka. Ako vam predamo zemlju, morate se sjetiti da je ova voda sveta, morate re�i svojoj djeci da je sveta, da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje doga�aje i uspomene iz �ivota moga naroda. �ubor vode glas je oca moga oca. Ali tko danas gleda odraz neba u vodi? Odraz svega sada je televizija. Pisati o prirodi i godišnjim dobima smatra se bljutavom nostalgijom ili trulom romantikom. Koja god moda odlazila ili dolazila, stojim i stajat �u uspravno uz Dravu. Izvor: www.matica.hr, autor Josip Cveni� Za portal odabrao i fotografije dodao: Zvonimir Mitar (e, Josipe, Josipe, ovom si me prekrasnom nostalgijom u srce pogodio!) ***** Da Drava još uvijek svojom ljepotom privla�i i staro i mlado uvjerit �ete se kad prošetate osje�kom promenadom – kliknite na poveznicu i šetnja po�inje: Osje�ka promenada uz Dravu ***** Vezani �lanak: Knjiga koju bi svi Esekeri i prijatelji Osijeka trebali imati ***** Sljede�ih dana objavit �emo još neke priloge navedene u kazalu knjige: Sutra na portalu: Esekerski knji�evni triptih Vlado Obad Izvan provincijainih okvira       Po�etak