Osijek 1999. Dosier Vlado Obad Esekerski knji�evni triptih Izvan provincijalnih okvira O zavi�ajnosti slavonskih pisaca njema�koga jezi�nog izri�aja Godine 1987, na simpoziju Komparativno prou�avanje ju�noslavenskih knji�evnosti u Vara�dinu, prvi put sam upozorio na korpus slavonske knji�evnosti koji je u vrijeme austro-ugarske vladavine ispisan na njema�kom jeziku. Autori su doduše podrijetlom i imenom bili Austrijanci, Nijemci i �idovi, ali su u Slavoniji bili ro�eni, udoma�eni i kao stvaraoci nadahnuti njezinim podnebljem. Sugerirao sam da se i njihov opus razmotri u okviru zavi�ajne knji�evnosti. Reakcije su bile još vrlo suzdr�ane. No, Hrvatska je tada sve odlu�nije tragala za putovima osamostaljenja i novoga kulturnog identiteta. U tom �ustrom nastojanju „da se mravinjak preuredi“ (Ujevi�) zanimljiva su postala i knji�evna ostvarenja hrvatskog iseljeništva, razasuta svuda po svijetu, a pisana na razli�itim jezicima. Odjednom je postalo jasno da jezik nekoga knji�evnog djela ne mora uvijek biti presudan �imbenik pri njegovu svrstavanju u neku od nacionalnih literatura. Od jednake je va�nosti unutrašnji duh djela i autorov subjektivni osje�aj pripadnosti odre�enoj kulturnoj zajednici. Tako se dogodilo da je samo tri godine poslije moju knjigu Slavonska knji�evnost na njema�kom jeziku („Revija“, Osijek) kritika do�ekala s više blagonaklonosti. Sada ve� pokojni pjesnik Antun Šimuni� u svojoj je recenziji, recimo, bio vrlo decidiran: „Ve� odavno nema nikakve dvojbe o tome da je hrvatski jezik osnovni izri�ajni nositelj hrvatske knji�evnosti, ali ne i jedini — u pojedinim razdobljima jezik naše knji�evnosti bio je, a još je jednim dijelom i danas, na primjer: latinski, njema�ki ili talijanski“ („Vjesnik“, 6. o�ujka 1990). Sloboda �epinskih pustara Ništa nije lakše nego na primjeru osje�koga knji�evnog kruga pokazati koliko je ta literatura, uprkos �injenici da je pisana na stranom jeziku, svojim lokalnim obilje�jima slavonska, a op�im duhom hrvatska. Najstariji me�u likovima s toga neobi�nog knji�evnog triptiha je onaj baruna Victora von Reisnera (1860-1919). Kao potomak jedne od najstarijih plemenitaških obitelji u Osijeku odrastao je u slobodi �epinskih pustara i u okrilju obijesne gradske zlatne mlade�i, te otuda jednako dobro poznavao prilike u seoskoj zabiti kao i ozra�je veleposjedni�kih krugova. Potonjima je posvetio više romana, koji na �alost umjetni�ki nisu osobito dojmljivi. �ivotnoj zbilji daleko su bli�e, a estetski dotjeranije, njegove pripovijesti sa slavonskog sela, objedinjene u dvije zbirke (Mein Herrenrecht 1897. i Slavonische Dorfgeschichten 1902). Prema vlastitu priznanju to su „domovinske i patriotske pripovijesti koje nadahnjuju srce i dušu“, pisane u dalekom Berlinu po diktatu nostalgije, ponekad i odve� sentimentalne u izravnu o�itovanju ljubavi za stari kraj. Reisner je jednostavno fasciniran bujnoš�u �ivota i ne mo�e odoljeti obilju folkloristi�kih detalja. Pu�ke svatovske obi�aje, primjerice, opisuje na dvadesetak stranica, obogativši ih poletnim prijevodima raspojasanih be�araca na njema�ki jezik. No, osje�ki je barun odve� dobro poznavao selo da bi ga idealizirao. Jednako kao samo dvije godine stariji Josip Kozarac, on je svjedokom raspadanja starih porodi�nih zadruga i pogubna djelovanja grada na patrijarhalni moral. �alosti ga zaostalost našega sela, selja�ka lijenost i nehaj, op�a pošast pijan�evanja i fizi�kog nasilja u obiteljima. Njegov nepresušni humor, kao specifi�an oblik slavonske vitalnosti, daje mu ipak snage da prevlada taj u biti turoban dojam. Iako u privatnom �ivotu be�ar i bekrija, Reisner je izkazivao za�u�uju�u politi�ku zrelost. Zanosio se Strossmayerovim idejama, prosvjedovao protiv ma�arske hegemonije u Hrvatskoj i u otvorenom pismu caru Franji Josipu I. tra�io pripajanje Dalmacije matici zemlji, govorio o trojednoj kraljevini te caru nudio potporu Hrvata u borbi protiv Ma�ara. Za uzvrat je tra�io da se Bosna i Hercegovina, „te izvorno hrvatske zemlje, koje su i pored 400-godišnje turske vladavine sa�uvale svoju nacionalnost“, vrate majci zemlji. Roda Roda Slavoniter Spletom razli�itih okolnosti Reisner je ostao nezapa�en u okvirima njema�ke knji�evnosti, dok su na hrvatski do sada prevedene tek dvije kratke pripovijesti! Suprotno tome, „egzoti�na“ slavonska tematika pripomogla je knji�evnoj afirmaciji drugoga slavonskog humorista — Rode Rode (1872-1945). Iza duhovitog pseudonima krije se zapravo Alexander Rosenfeld koji je u silnoj �elji da se oslobodi �idovske stigme prigrlio pu�ki nadimak svoje obitelji. (Odrastao je u seocu Zdenci pored Orahovice, a na krovu ku�e gnijezdile se rode!) Slobodno djetinjstvo na pustari toliko ga se dojmilo da je zauvijek �elio ostati Slavoniter. Krivotvorio je �ak slu�bene podatke i u svim ispravama kao rodno mjesto navodio Zdence, umjesto gradi�a Drnowitz u Moravskoj, gdje je doista prvi put ugledao svjetlost ovoga svijeta. Svoje zavi�ajno pravo ostvarivao je u Osijeku i nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, sve do godine 1929! Slavonski zavi�aj bit �e njegovo prvo i dugotrajno knji�evno nadahnu�e. Rezultirat �e to opse�nim knji�evnim opusom: jedna drama, tri zbirke pripovijesti i �etiri romana, �ime - barem kvantitativno - nadmašuje djela suvremenika koji su pisali hrvatskim jezikom. Njegova brojna publika, razasuta širom Srednje Europe, do�ivjela je Rodu Rodu u prvoj fazi njegovog stvaralaštva (od 1900. do 1910) presudno kao pisca iz Slavonije. „Roda Roda piše novele iz �ivota grani�ara, koji su u njemu našli prvog i najboljeg prikaziva�a svog pu�kog �ivota. Ponajprije njemu mogu oni zahvaliti što u njima više ne gledamo Poluazijate, nego nosioce kulture na europskom istoku“, moglo se ve� 1904. �itati u be�kim novinama. U osje�kom pak tisku objavio je mladi Roda Roda prve humoreske, a u vojarni Tvr�e prikupio presudne dojmove o crno-�utoj austro-ugarskoj soldateski, što �e biti okosnica njegovih novijih anegdota, koje �e mu donijeti europsku slavu. Zato je paradoksalno da je upravo u nas bio posve zaboravljen. Tek prošle godine objavio je Nakladni zavod Matice hrvatske reprezentativni izbor iz njegova zavi�ajnog korpusa, Pripovijesti iz Slavonije. Do kraja godine o�ekuje se i roman Vragolije tatina sina - Marije (Die Streiche der Junker Marius, 1910), �ime �e Roda dostojno biti vra�en u zavi�ajno knji�evno gnijezdo. Njegovo djelo nije tek kuriozitet iz vremena od prije stotinu godina, nije samo zbirka duhovitih pikanterija, nego još �ivo i razigrano uprizorenje pu�ke duše. Ali Roda Roda je bio �asnik austrijske vojske pa otuda imao pristupa na dvorove plemenitaša. Njegovo najzrelije knji�evno ostvarenje, zbirka pripovijesti Carski komornici, u cijelosti je posve�ena slavonskomu plemstvu. To je utoliko va�nije jer su onodobni hrvatski pisci propustili pozabaviti se Eltzovima, Odescalchijevima, Prandauovima, Peja�evi�evima, Adamovi�evima i inima velikašima, koji su na prijelazu stolje�a Slavoniji podarili novo lice. U tome ambijentu posre�ilo se Rodi Rodi nekoliko �ivopisnih likova u dojmljivim, humoristi�ki obojenim situacijama, koje jednostavno mame na filmsku ili televizijsku adaptaciju. Nije li to prava zada�a za slavonskoga filmaša Branka Schmidta? Kronika grada Vilme Vukeli� Najzanimljiviji portret na tom esekersko-njema�kom triptihu pripada ipak jednoj dami. Dok su Reisner i Roda Roda bili be�ari i humoristi, ona je s mnogo ozbiljnosti, svjesna povijesnih dimenzija prijelaznoga vremena u kome je �ivjela, pisala kroniku grada u „stiješnjenim granicama“. Dok su dvojica prijatelja u carskome Berlinu o starome kraju posve spontano pisala njema�ki, ona je, �ive�i uglavnom u Osijeku i Zagrebu, ve� osje�ala kao „tragiku svoga �ivota, što mo�e pisati isklju�ivo na njema�kom“. Bila je intelektualka i prva pobornica za �enska prava na slavenskom jugu. Rije� je naravno o Vilmi Vukeli� (1880-1956), koju - nadam se - u Hrvatskoj ne bi trebalo posebno predstavljati. Godine 1994. pojavilo se luksuzno opremljeno izdanje njezinih memoara Tragovi prošlosti. Usprkos visokoj cijeni, knjige su razgrabljene, a ja sam kao prire�iva� i prevoditelj dobio pregršt ushi�enih pisama. Recepcija je ostavila i dublji i trajniji trag u hrvatskoj knji�evnosti. Stvorila je odre�eni otklon od izmišljene, �isto fikcionalne knji�evnosti, a pobudila zanimanje za do�ivljeni, autobiografski diskurs. Nakon pojave knjige Sje�anja kritika je, primjerice, Višnju Stahuljak pozdravila kao „zagreba�ku Vilmu Vukeli�“. Uskoro je slijedila još jedna ispovjedna knjiga, prepoznatljivo �enskog rukopisa - Zašto sam vam lagala Julijane Matanovi�, koja je i sama kao kriti�arka bitno pridonijela glasu Vilme Vukeli�. U izdanju Osje�kog ogranka Matice hrvatske pojavila se 1996. i Kronika slobodnog kraljevskog grada Osijeka (U stiješnjenim granicama). Taj „roman o esekerskim gospodskim familijama“, kako ga je kvalificirao Krle�a, daleko istinskije i sudbonosnije predo�ava Khuenovu vladavinu u Hrvatskoj i pobunu mlade inteligencije 1895. nego što je to, recimo, slu�aj u visokobud�etnom megaprojektu Hrvatske televizije Olujne tišine. Beskrvnim dijalozima, blijedim likovima i napose prenaglašenom tendencioznoš�u serijal je tu�no i groteskno raskrinkan kao puka politi�ka direktiva. Suprotno tome, u romanu Vilme Vukeli�, napisanu još 1951, djeluju �ivi ljudi u svom prirodnom okru�ju podlo�ni zabludama i iluzijama nemo�ni pred mutnim tokovima vremena. Dio srednjoeuropske knji�evnosti Dva spomenuta, na hrvatski prevedena, djela Vilme Vukeli� jasno pokazuju da su sa�ivjela s našom sredinom, da korespondiraju s našom sadašnjoš�u i prošloš�u. Gotovo da je izlišno podrobnije elaborirati njezinu zavi�ajnsot u Hrvatskoj. Tu je ro�ena i �ivjela, vrlo osviješteno i uz osobnu patnju prolazila njezinim povijesnim razme�ima. Gledala je supruga, hrvatskog pjesnika i austrijskog �asnika Milivoja Vukeli�a, kako zdvaja u balkanskoj kraljevini SHS, sama se pridru�ila borbi za socijalnu pravdu, kao �idovka u Zagrebu pre�ivjela ustašku strahovladu, u aktivnu otporu fašizmu i staljinizmu izgubila dvojicu krasnih sinova... Me�u sedam njezinih romana nema ni jednoga koji bi govorio o njema�kim krajevima i ljudima! Prvenac Ljudi bez domovine tematizira razli�ita idejna strujanja u brojnoj �idovskoj populaciji u Ma�arskoj, Dvanaestorica za stolom svjedo�e o dilemama lijeve inteligencije u pariškom egzilu, a svi ostali romani najizravnije su vezani uz Hrvatsku. Nakon ovoga pregleda ne bi se smjelo zapasti u drugu krajnost i slavonske pisce na njema�kom jeziku svrstati u provincijalne okvire. Victor von Reisner je Osijek napustio prije navršene tridesete godine, više godina skitao Italijom i Francuskom, da bi se napokon skrasio u Berlinu. I Roda Roda s nepunih trideset odlazi u svijet: kao novinski izvjestitelj proputovao je cijelu Austro-Ugarsku, govorio jezicima svih njezinih naroda. Dulje vremena je kao knji�evnik djelovao u Be�u i Berlinu, bio jedan od najpoznatijih srednjoeuropskih kozmopolita, a �ivot završio u emigraciji u New Yorku. Nakon djetinjstva i mladosti u gradu na Dravi Vilma Vukeli� je dvije godine provela u be�kom internatu, slijedilo je deset ma�arskih godina u Pešti i Pe�uhu, studij u Jeni i Münchenu, dok je izme�u dva rata dulje boravila u Parizu. Svi su oni dakle podrijetlom, najintenzivnijim do�ivljajima mladosti te trajnim sentimentom bili vezani uz Slavoniju, ali su imali i ljudsku i stvarala�ku veli�inu koja ih je izdizala iznad razine pukih zavi�ajnih autora i u�inila ih Miteleuropejcima. Reisner je stvarao na prijelazu stolje�a, Roda Roda i Vilma Vukeli� cjelovitim opusom pripadaju u 20. stolje�e, pa ipak nitko od njih ne pripada me�u apologete umiru�e monarhije, ni me�u sentimentalne nostalgi�are koji snatre o „dobrim starim vremenima“. Prva su dvojica prema diktatu svoje naravi i talenta bili humoristi, a humor je oduvijek bio oru�e kritike i skepse. Reisnera zabrinjava osipanje tradicionalnoga seoskog morala, dok Roda Roda satiri�ki bilje�i isprazan �ivot mjesnoga plemstva. Vukeli�eva je pak pronicavo i otvoreno dijagnosticirala boljke gra�anskoga društva: duhovnu u�malost, okoštalost u predrasudama, klasne i nacionalne privilegije, ropski polo�aj �ene... Nakon tih spoznaja stvari treba nazvati pravim imenom: njema�ka knji�evnost u Slavoniji nosi regionalna obilje�ja, ali je svojim kriti�kim duhom i širinom vidokruga istodobno prirodni i integralni dio op�e srednjoeuropske knji�evnosti. Regionalizam ovdje treba shvatiti u pozitivnom i afirmativnom smislu, kao novu i samoizrazitu boju u bogatoj paleti srednjoeuropskog pluralizma. Regionalizam ne zna�i obvezno i lokalpatriotizam, samodopadljivo ograni�avanje na vlastito dvorište. Znati i osje�ati svoje okru�je zna�i biti ukorijenjen, biti pojedinac s poviješ�u i predvidivom budu�noš�u, kvalitativno sposoban za sadr�ajan su�ivot s drugim entitetima, što bi trebala biti jedna od presudnih svrha svake knji�evne komunikacije. Izvor: www.matica.hr, autor Vlado Obad Victor von Reisner Alexander Roda Roda Vilma Vukeli� Za portal odabrao: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch   ***** Vezani �lanak: Knjiga koju bi svi Esekeri i prijatelji Osijeka trebali imati Od u kazalu te knjige navedenih priloga na portalu smo objavili: Osje�ki govor Sanda Ham Gale zipa �ale! Najve�i graditeljski pothvat u Europi Ive Ma�uran Most preko mo�vare Zapis o odrastanju Josip Cveni� Mo�da smo ipak djeca Drave ***** Sljede�ih dana objavit �emo još neke priloge navedene u kazalu knjige: Sutra na portalu: Fragmenti gra�anskoga duha Erwin Heine Glumište, legenda i kavane Po�etak