Osijek 1999. Dosier Erwin Heine Fragmenti gra�anskoga duha Glumi�te, legenda i kavane Dakle to doista treba vidjeti, kako jednog mladi�a za drugim izbacuju iz bitke i kako im isukane lepeze pola�u na zadihana prsa. Njih treba vidjeti u borbi, te Amazonke s obale Drave, da bi se shvatilo što su sve u stanju u�initi. Sve dotle dok i posljednja kap krvi kola izmorenom violinom, dok posljednji dah još struji kroz otvore klarineta, ne uzmi�e osje�ka plesa�ica s plesa�kog podija!... Postavljanje nevelike pozornice na Trgu sv. Trojstva u Tvr�i nije bio neki posebno te�ak posao, ali su ga svejedno obavljali najmla�i u kazališnoj trupi, jer su stariji na sebe preuzeli zada�u da po gradu reklamiraju predstavu. Najatraktivniji su bili fakiri i guta�i vatre, koji su se probijali iglama i ma�evima uz pratnju vru�ih plamenih jezika, a radoznala publika disala je pred njima otvorenih ustiju. Dakako, spomenuti majstori raznoraznih trikova bili su zapravo sporedni glumci i svoje su majstorije izvodili na predstavama glume�i uglavnom vragove i ljute zmajeve kao �uvare ili otima�e prelijepih djeva. Oni su više bili dokaz šarolikosti putuju�eg teatra i u širem puku izazivali su radoznalost prema pridošlicama i dokazivali da se isplati odvojiti poneki krajcar za predstavu. Za dignitet same predstave brinuli su se iskusni i rutinirani glumci, koji �e bez zamuckivanja odgovarati na pitanja dobronamjernih znati�eljnika, ali i onih koji sumnji�avo prilaze svakomu, a osobito onima koji se prave va�ni. A glumci su upravo i bili sorta ljudi koja se pravila va�na. Ne bez razloga, jer se do umjetni�kih visina nije moglo sti�i na lak i jeftin na�in. Taj je put uvijek bio posut trnjem i samo su se oni najhrabriji po njemu uputili. „Prva violina“ netom dospjela putuju�eg kazališta u Osijeku, August, upravo je, isje�cima iz bogatoga repertoara, u Zlatnom volu pokazivao svoj dug put odrastanja umjetnika Austo-Ugarske Carevine. To svratište izabrao je namjerno, jer je ve� prije od drugih putuju�ih trupa �uo da se u njemu lomila svaka gluma�ka pustolovina na podobnu i nepodobnu: - Ukoliko tamo „pro�ete“, tada nemate iza sebe samo Festingere, nego i Unterštetere i Gornjogra�ane i tada ne�ete �e�ati ni gladovati u Esseggu. No, visina umjetni�kog kazivanja, odnosno gluma, nije bila dostatna. Shakespeareovo „biti ili ne biti“  nije, otvoreno govore�i, svima u svratištu kazivalo nešto posebno i veliko. Stoga je trebalo i njima uliti povjerenje u teatar pa je August morao pri�ama dokazati svoju visinu i u obi�nim, ljudskim stvarima. Posebice kada su u pitanju �ene. I to one s visokim pedigreom koje su stanovale u dvorcima plave krvi. I tu je zapravo za njega bilo „biti ili ne biti“. Tu, na do�ivljajima u otmjenim lo�nicama trebalo se nametnuti, i to na �argonu dobro razumljivu svima u gostionici. Mi �emo je zato sada napustiti i dobro za sobom zatvoriti vrata da ti do�ivljaji ne unesu nemir u mirnu popodnevnu šetnju osje�kih dama ispred Zlatnog vola. No, salve smijeha koje ipak dopiru na ulicu zorno nam govore da im je August uspio do�arati ono što su i htjeli �uti: da je plava krv zapravo krvavo crvena, kao i njihova. Op�a simpatija koju je zadobio u svom promotorskom nastupu zna�ilo je za Augusta i njegovu trupu najva�niju �injenicu: veliki odziv publike! Prozor u svijet Dobivši zada�u da opišemo gra�anski Osijek, u�inilo nam se da bi bilo najpogodnije po�eti s putuju�im kazalištem. Dakako, bez namjere da gluma�ku umjetnost uzdignemo do biti stvaranja gra�anskoga društva, nego samo kao aspekt u moru društvenih zbivanja i gibanja koja su pridonijela rastanku s feudalnim ustrojstvom ljudske zajednice, odnosno s feudalnim nazorom na svijet. Koliko god da su trgovci, kao perjanica gra�anskoga društva, izmjenom roba i dobara na neki na�in ukazivali na to da postoje neki drugi ljudi, s drugim navikama, drugim zanimanjima, drugim sklonostima i sl., toliko su i spomenuta kazališta bila va�na, kao �ivi dokazi tih istih nepoznatih svjetova. Inzistiranje na drugim svjetovima nije slu�ajno, jer imamo na umu da su feudalne granice za svakoga njegova stanovnika zapravo granice jednoga cijelog ljudskog svijeta. Zbog toga je dolazak putuju�ih kazališta bio doga�aj od kojega se uvijek nešto o�ekivalo: nešto novo i još nevi�eno. Kazališna trupa bila je kao stvorena za to i u ondašnja je vremena zasigurno bila svojevrstan prozor u svijet. Kada je grad Osijek u pitanju, onda s punim pravom mo�emo krenuti upravo od glumišta, kao bogata izvora iz kojeg se grad napajao duhom gra�anstva. Za tu tvrdnju slu�i nam povijesna bilješka iz 1750. u kojoj se osje�ki �asnici obra�aju tvr�avskoj upravi s molbom da im „vor das Essecker Theatrum“ pozajmi potrebno poku�stvo iz gradske vije�nice. Bila je rije� o njema�kom kazalištu u Generalvojarni na Trgu sv. Trojstva u Tvr�i. Bilo je osnovano za �asnike carske vojske i nema dvojbe da su glumci bivali regrutirani i iz spomenutih putuju�ih kazališta, što samo govori da su i prije dolazili u Osijek, odnosno Tvr�u, i u mnogome pridonijeli stvaranju europske, gra�anske sredine. Ti, vrlo rani, po�eci kazališne kulture u Osijeku temelj su za izgradnju prvoga Talijina hrama umjetnosti u Hrvatskoj 1866. godine. Tim se potezom i samo plemstvo u Slavoniji na neki na�in obra�a gradu, jer je u sklopu kazališne zgrade izgra�en i Kasino za domjenke i zabave na kojima po�inje sudjelovati i gra�anska klasa. Ponajprije bogati trgovci plemenitim slavonskim hrastom lu�njakom. A u velebnoj kazališnoj dvorani s kristalnim lusterima i pozla�enim ornamentima dišu isti zrak i plemstvo i trgovci i puk. Legenda Kameniti kri� Za stvaranje gra�anskog Osijeka veliku je ulogu imala i legenda o Kamenitom kri�u. Zacijelo je jedna od najljepših ljubavnih legendi svijeta. U kratkim crtama ona ka�e: Jedan je mladi�, postolar iz Njema�ke ulice (danas Peja�evi�eva), bio uhi�en na povratku s ljubavnoga sastanka jer je u gradu bio na snazi policijski sat. Da nesre�a bude ve�a, istu je ve�er bio oplja�kan i neki du�an, pa je sumnja za kra�u pala na njega. Mladi�, doduše, ima sna�an alibi, ali šuti kao zaliven, jer je njegova djevojka iz bogatijih osje�kih krugova i njihova je ljubav zabranjena. Prijeki sud nema strpljenja i šalje ga u smrt tu istu no�. Nakon nekoliko dana djevojka daje vlastima posmrtni alibi za voljenog mladi�a. Ako uzmemo da je legenda datirana na po�etak 18. stolje�a, prema našoj slobodnoj procjeni negdje izme�u 1700. i 1715. godine, tada moramo uzeti u obzir da je ondašnji Osijek vrlo patrijarhalan i zatvoren u svoje cehove, kao jedine izvore egzistencije. Pa i zabave su cehovskoga karaktera. Nema „miješanja“ me�u ljudima. Sve je strogo podvrgnuto pravilima, koja osiguravaju kakvo-takvo jamstvo za pre�ivljavanje i opstanak. Brakovi su tako�er tome podvrgnuti. Nema Korza na kojem vam se netko svidi pa mu slobodno mo�ete pristupiti ili gradskih plesnjaka da zamolite za ples djevojku u koju ste se zaljubili. Sve je strogo kontrolirano i unaprijed isplanirano. Osim prekora�enja tih cehovskih ograda, veli�inu osje�koj legendi daje i �injenica da je djevojka nakon nekoliko dana potvrdila posmrtni alibi. To je zapravo najve�i dokaz dubine i visine njezina poteza, jer u afektu zabranjene ljubavi - gotovo redovito - zajedno odlaze u smrt. Njezina hrabrost da sruši svoju budu�nost, jer je teško povjerovati da bi je nakon toga škandala bilo tko prihvatio iz njezinih visokih krugova (a šutnja je ne bi ništa stajala!), mogla je proiza�i samo iz zahtjeva za slobodom vlastitih postupaka - bez obzira na posljedice! Zato je osje�ka legenda Kamenitog kri�a velika u svom duhu, koji je tada plavio Europu; ona je u duhu gra�anske slobode pojedinca, kojoj pripada i sloboda ljubavi. Ljubav izme�u postolara i bogate gra�anske djevojke pravo je �udo koje se tada dogodilo u Osijeku - a samo �uda zapravo i imaju pravo da u�u u legendu. Amazonke s Drave Na prijelazu iz 19. u 20. stolje�e Osijek postaje industrijsko središte. Cehovi i manufaktura odavno su prošlost grada. Ni�u tvornice, koje mnogima omogu�uju egzistenciju i time im daju mogu�nost za oslobo�enje od uskogrudnosti i duha obi�aja etabliranih u svakoj manjoj ljudskoj zajednici, ma gdje da se ona nalazila i ma kakav izvor egzistencije imala. I svi koji u njih dolaze iz okolice, pa i iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dolaze istodobno u grad nose�i u sebi legendu Kamenitoga kri�a, premda o njoj nisu ni �uli, ali oni dolaze u grad na Dravi da se oslobode pup�ane veze s uskim horizontima svoga opstanka. Dolaze u grad na Dravi da zadovolje svoju �elju za novim, druk�ijim, ljepšim, vedrijim - slobodnijim �ivotom! I osje�ki Kasino postaje sa svojim manirima preuzak za zabavu novoga doba koje nadire, pa se na današnjem Trgu Ante Star�evi�a podi�e hotel Central (1889) i nešto kasnije u Kapucinskoj ulici hotel Royal sa svim atributima gra�anstva. Osijek u tom razdoblju osim uobi�ajenog i standardnog imena Frankfurt na Dravi dobiva još jedno: Bordel Stadt. Odmak od zabave plemi�koga karaktera do�arava nam novinarsko izvješ�e o osje�kom karnevalu. Tekst koji slijedi mnogo govori i o osje�kom novinarstvu, odnosno o njegovim vrhunskim novinarskim perima: „Zanimanje kojima se naše dame danas predaju s najviše �ara nedvojbeno su karnevalska kronika i modni �urnali. Ništa drugo se uop�e ne �ita. Na kazalište se više ne misli. Spavaonice su izgubile privla�nost. Svoj no�ni azil otkrile su dame sada u dvorani hotela ’Royal’, kojom lepršaju u zbilji i u mislima, nošene ritmom valcera. Vrhovi strelica su sve oštriji, �enske se dra�i iskazuju sve više i rafiniranije. Neka sam Bog bude na pomo�i muškome rodu u pedesetak dana koji su pred nama! Naše su dame mobilizirale cijelu armiju izazova i ve� sam pogled na njih prijatelja i neprijatelja baca na koljena. Ta se armija sada predaje gracioznom maršu; uz grmljavinu bubnjeva i ratni pokli� orkestra ona se baca u bojnu vrevu, probija fronte, atakira i otvara vatru! Sru�ila se kiša zapaljivih bombi koja bi zapalila i neosvojivi Port Artur, a kako ne bi muška srca s našeg korza. Cijeli bataljuni d�entlmena bit �e sravnjeni sa zemljom, cijele fronte �e �enskim smijehom biti raznesene u prah i pepeo. Dakle to doista treba vidjeti, kako jednog mladi�a za drugim izbacuju iz bitke i kako im isukane lepeze pola�u na zadihana prsa. Njih treba vidjeti u borbi, te Amazonke s obale Drave, da bi se shvatilo što su sve u stanju u�initi. Sve dotle dok i posljednja kap krvi kola izmorenom violinom, dok posljednji dah još struji kroz otvore klarineta, ne uzmi�e osje�ka plesa�ica s plesa�kog podija!... Tek sada vidimo kakvim sve bogatstvom raspola�emo. Ma što je karneval u Rimu i Veneciji u odnosu na ovaj naš!? Ma što nas se ti�u, uostalom, kada mi imamo svoj karneval. �ovjek bi morao biti pravi pokladni vol kada bi sebi u glavu uvrtio nakanu da opiše karneval u Osijeku. Tko da se na to odva�i? Ja ne smijem! Moje prenera�eno perce krivi se poput crva tek što pomislim na to... („Slavonische presse“, br. 12, 1905; preuzeto iz knjige Vlade Obada Slavonska knji�evnost na njema�kom jeziku). Kavanski �ivot Za upoznavanje Osijeka kroz kavanski (a to zna�i i gra�anski) �ivot vodit �e nas tako�er vrsno novinarsko pero iz osje�kog dnevnika „Hrvatski list“, koji je izlazio izme�u dva svjetska rata. „U Osijeku je kavanski �ivot jedan dio našeg javnog �ivota. Sveden u granice triju glavnih kavana gdje se razvija �ivot s posebnim oznakama intimnosti i udobnosti. Takav se �ivot gaji u Osijeku ve� decenijama, od preloma ere ’biedermeier’ u vijek koji je nastupio nakon demokratske revolucije u god. 1848. Najprije se kavanski �ivot u Osijeku pojavio u primitivnim granicama, u onoj patrijarhalnoj sku�enosti u kojoj su �ivjeli stari Osje�ani, u ’Alt-Essegu’. Toga se doba sje�aju još poneki današnji sijedi gra�ani i zato se zna da je kavanski �ivot iza godine 1860. bio dnevna i stalna pojava. Negdje je sa�uvana uspomena na njema�kog pjesnika pu�kih drama Ludwiga Anzengrubera koji je izme�u 1860-1865. bio glumac u jednoj njema�koj trupi u Osijeku. Tada je središte javnog �ivota bilo postavljeno izme�u antiknih i surih tvr�avskih zidina i u tom osje�kom „citiju“ bili su njema�ki glumci kvasac tadašnjeg kavanskog �ivota. Boemi po svom ambulantnom �ivotu donijeli su iz ve�ih gradova duh, kult i smisao kavanskog �ivota, pa u analima Ludwiga Anzengrubera �itamo da je u jednoj kavanici u Tvr�avi u�io uloge, pisao, a mo�da �ak i stvarao nacrte za svoja kasnija popularna djela ’Der Meineidsbauer’ ili ’Der Pfarrer von Kirchfeld’. Tko zna? Ali svakako je vjerojatno da je ve� u ono doba kavanski �ivot u Osijeku imao svoju formu, ton i ritam koji postoji i danas u modernim relacijama. Bio je prete�a današnjem kavanskom �ivotu koji je izvan Osijeka stekao specijalnu popularnost. S velikom tradicijom morao se smisao za kavanski �ivot uvrije�iti u obi�aje osje�kih gra�ana koji ne mogu provesti jedno popodne ili jednu ve�er bez ugodnih kavanskih intimnosti. Ako govorimo o tipi�noj oznaci osje�kih kavana onda mislimo na tipove u kojima se afirmira ’gros’ osje�ke kavanske publike i uz koje je usko vezan pojam kavanskog �ivota u Osijeku. Kartaši Me�u njima su na prvom mjestu kartaši, koji godinama svakog popodneva u isto vrijeme sjedaju za isti stol naru�e crnu kavu i onda se daju na bitku s Fortunom. Ti su kartaši u pravom smislu rije�i igra�i od pasije koji u ma�ioni�arskoj relaciji kartaške neizvjesnosti tra�e narkozu za nemirne �ivce. Kod njih se ni ne radi toliko o dobitku, koliko u fizi�koj �elji da u ruci dr�e glatku koricu igra�ih karata. Ima partija koje su niz godina sastavljene od istih igra�a i mnogi su zajedno i ostarjeli u dnevnom iskušavanju sre�e za malim zelenim stolom. Oni su toliko evolvirali u granicama kavanskih obi�aja da im je potrebna �ak i vika konobara, sva�a me�u gostima, tupi udarci biljarskih kugala, a mo�da i onaj kavanski zrak koji u dugom nizu vremena mora stvarati u �ovjeku i organske promjene. Tipi�na je takva partija u kavani Central za stolom iza garderobe. Predstavnik te partije je stari osje�ki patricij, tvorni�ar gosp. Šeper, koji više od trideset godina dnevno, u najve�oj povu�enosti od ostale kavanske okoline, igra sa svojim stalnim društvom gg. Reymannom, trgovcem oru�ja, Plazzerianom, tvorni�arom i g. Erbenom nadzapovjednikom vatrogasnog društva u Gornjem gradu, lijepu društvenu igru ’preferance’. Prije je bio �lanom te tradicionalne partije i pokojni ugledni osje�ki patricij Piller, te je bio jedna od najmarkantnijih osoba za stalnim zelenim stolom. Njihovi glasovi ne prelaze distancu jednog stola, strasti su se ovdje ve� posve podredile obi�aju igre, i tako karte padaju potpunom automatskom jednoli�noš�u na stolni pokriva�. Ovi igra�i najvjernije ozna�uju raspolo�enje i mentalitet starije osje�ke generacije, one koja pomalo nestaje, a koja je u svoje vrijeme dala ton i boju osje�kom društvu. Poslije rata isplivalo je na površinu drugo društvo, �ije lice ne odaje mir i stalo�enost stare osje�ke generacije. To su igra�i koji igraju na hazardne svote. Okupljaju se u zatvorenim prostorima okru�eni legijom kibica, šapista i „zusetzera“. Pod svjetlom elektri�ne �arulje koja osvjetljava samo igra�i stol bije se bitka, gr�e se igra�i u gustiranju karata, drš�u ruke, oti�u �ile na �elu, �uju se psovke i kletve. Ovi igra�i uglavnom �ive od igre. Mnogi su nekad bili bogati kartaši, a danas još igraju novcem koji posu�uju od natkonobara. Neko� su takve partije hazardnih igara u Osijeku znale potrajati više dana i više no�i bez prekida za zelenim stolom na kojem sre�a kaleidoskopski mijenja lice. U ovu grupu gostiju spada i ’kibic’ koji je jednako starog podrijetla kao i kartaš, jer su se rodili u isto vrijeme. Od njega se ne samo tra�i nad�ovje�anska �rtva da šuti i da se ne miješa u igru nego se i tra�e transcendentalne sposobnosti da donese sre�u. Dok igra�u idu karte nastaje kibicovo carstvo, koji �ak smije pušiti i igra�eve cigarete, smije piti i od njegovog vina, a smije i koju da rekne. Ali kad po�nu stizati nepovoljne karte sve lagodnosti nestaju i kibic se uvla�i u sebe i postaje manji od makovog zrna, ali ni to ne poma�e jer mrki pogled se okre�e svom kibicu: - Slušaj, ti si ro�eni peh! Kako bi bilo da se proše�eš malo oko biljara. Kibic se ne�ujno digne sa stolice i nestaje kao dah. Pokunjen i slomljen, shrvan od svoje imaginarne krivnje sjeda za drugi stol i �eka strpljivo igra�ev poziv ’da ga zadnji put isproba’. O jadnim kibicima mogla bi se pisati cijela literatura! Tipi�an je tako�er gost koji dolazi zbog novina. To su novinske hijene. Taj ne mo�e do�ekati zagreba�ku poštu, a pogotovo lokalne novine. Najradije bi htio da konobari uop�e ne metnu novine u rame, nego da cijelu poštu predaju njemu. Ovoga gosta mo�ete vidjeti kako stavlja pod pazuh rame od novina i tra�i skrovito mjestance gdje ga nitko drugi ne�e smetati. Ima i takvih koji sjedaju na novine koje još nisu pro�itali. Za takve su goste njihove novine uvijek ’besetzovane’ i ne daju ih dok ih nisu pro�itali do kraja i na �elju drugog gosta, koji tra�i jednu od rekviriranih novina �uje se kratko i resko: nije još slobodno. Ali kad se na�u da sami tra�e novine bacaju se na njih kao na kakav dragocjen plijen: Je li slobodno, �uje se tek nejasno grgljanje i prije nego se gost prenuo hijena je ve� nestala me�u stolovima. Svaka kavana ima barem jednog sekantnog gosta kome nikada ništa nije po volji. �im je sjeo i naru�io kavu ve� je to u�inio s nepovjerenjem i jedva što je gucnuo pola �lice mo�ete �uti koliko ni�e psovke na psovku na kavanara i konobara: Zar je to kava? To je ’Abwaschwasser’. To se ne daje ni svinjama! Konobar vra�a kavu natrag u kuhinju i donosi istu natrag. Ona je dobra. Nije više kisela, niti ima tek po su�u. Najte�e je kad gost pije bijelu kavu. Ta mu redovno nije dosta svijetla ili tamna: - Tko �e piti ovakvu ’licht’ kavu kao mjese�inu? Konobar u istu dosipa malo crne kave, a ovom nabreknu �ile na vratu: - Jeste li poludjeli, pa ta je kava crna kao tinta! Konobar, strpljiv na biblijski na�in, donosi nešto ’lichtiju’ pripravan na još jedan napad. Ako ne, uslijedit �e na �ašu svje�e vode koja ili �aša ne�e biti dovoljno �ista ili �e voda biti mlaka kao kišnica ili prehladna kao ’eiszapfna’. Sekantni gost nije uljudniji ni s pecivarima. Njemu ni jedna kifla ili �emlji�ka nije dosta ’reš’ i opipava jedno desetak komada dok ne na�e pravu. Me�utim, konobari poznaju svoje goste i barataju s njima kao dobro�udni lije�nici. Znadu da ovi nisu loši i da vi�u od navike. I za kraj spomenimo posljednje kavanske goste koji u kavane unosi miris olovnog isparivanja iz slagarskih prostorija. To su novinari, tipi�ni no�ni radnici koji ne mogu prije i�i na spavanje, dok ne dišu kroz plu�a kavane. Kad više nikoga nema, oni još uvijek sjede zavaljeni u lo�e, psuju sumporisano vino ili sastavljaju svote za nekoliko whiskya.“ („Hrvatski list“, 1928) Srednjoeuropski grad Navedeni citati iz bivših osje�kih dnevnih listova jasno i nedvosmisleno svjedo�e o gra�anskom �ivotu Osijeka u njegovoj ne tako davnoj prošlosti, ali i o tome da jedan grad svoj duh mo�e i mora nositi kroz pisanu rije�. I ma koliko da su novinarski tekstovi optere�eni groznicom svakodnevnog izla�enja, oni nam ipak nude bogatu sliku �ivota u gradu. Skidaju�i s njih prašinu, koja se na njima talo�ila pola stolje�a, mi zapravo otkrivamo duh koji je u cijelom razdoblju izgradnje „novog, socijalisti�kog �ovjeka“, zapravo �ivio u našem gradu, na ulicama, trgovima i perivojima. Trajao je u kazalištu, na plesnjacima, u kavanama, na korzu... a da mi ni sami toga nismo bili svjesni. Jer, istini za volju, uzaludno je �ivjeti u nekom gradu s namjerom da se sa sebe otresa njegova višestoljetna prošlost jer ona neprimjetno vreba na svakom koraku. Pritajen, ali prisutan gra�anski duh Osijeka, sabran u svom pam�enju glumišta, kavanske boheme i legende, ne odstupa pred svojom najva�nijom bitkom �ivota. U istoj onoj odlu�nosti mladi�a da radije ode u smrt nego da mu zabrane pravo na ljubav, duh grada Osijeka brani svoje pravo na slobodu, brane�i ujedno i pravo na slobodu Domovine. Polo�ivši najte�i ispit u povijesti, gra�anski duh Osijeka izvojevao je mogu�nost za oboga�ivanje onog tla na kojem je niklo sjeme glumišta, legende i kavane. I ono više nikada ne smije pripadati samo jednom mišljenju ukoliko �elimo i dalje biti okrenuti i otvoreni za Srednju Europu, �ije smo korijene sa�uvali unato� naletima silnih vremenskih nepogoda. Izvor: www.matica.hr, autor Erwin Heine Za portal odabrao: Zvonimir Mitar PS: I ovaj me opis u srce pogodio i pobudio sje�anja na ostatke ostataka kavanskog �ivota koji sam u mladosti imao sre�e u kavanama hotela Central, Royal i Psunj i osobno upoznati! A i ples u legendarnim ljetnim baš�ama tih hotela ostao je u nezaboravnom sje�anju, kao i maturalne zabave u Royalu i Centralu – tempi passati !!! Zato me svojevremeno zaprepastila i jako razo�arala vijest o zatvaranju kavane Central: Nakon 111 godina zatvara se kavana u hotelu Central Hotel Central Hotel Royal Kavana Central ***** Vezani �lanak: Knjiga koju bi svi Esekeri i prijatelji Osijeka trebali imati Od u kazalu te knjige navedenih priloga na portalu smo objavili: Osje�ki govor Sanda Ham Gale zipa �ale! Najve�i graditeljski pothvat u Europi Ive Ma�uran Most preko mo�vare Zapis o odrastanju Josip Cveni� Mo�da smo ipak djeca Drave Esekerski knji�evni triptih Vlado Obad Izvan provincijainih okvira ***** Sljede�ih dana objavit �emo još neke priloge navedene u kazalu knjige: Sutra na portalu: Na bastionima i trgovima Tvr�e Vilim Mati� Sklad baroknoga grada i utvrde   Po�etak