Crtica iz Gospi�a T O M I � A Pri�aju da je godine 1929. zima bila hirovita. Doduše, snijeg je pao tek u velja�i, ali je pošteno zatrpao i bilo ga je do mora. Mo�ete misliti koliko ga je tek bilo u Gospi�u i u Lici, gdje je ionako svaka zima oštra, i kako Li�ani ka�u, zapadna. Te je, dakle, godine u Gospi�u snijeg bio visok i do tri metra, pa su ljudi ulazna vrata na svojim ku�ama spajali s ulicom tunelima, a neki su se u ku�u uvla�ili kroz tavanske prozore… Gospi� je onda bio mali gradi� s nekoliko tisu�a �itelja. Mnoge su od njegovih današnjih ulica bile tek zacrtane, a na mnogim mjestima gdje su se danas slijepile ku�e jedna do druge bila su krumpirišta. A te nekadašnje gospi�ke ku�e, kojih još u Gospi�u i danas ima, bile su odreda sve one male doma�e li�ke prizemnice s onim tipi�nim škrtim li�kim izgledom, bez nacifranosti, kao što je obi�aj u nekim našim drugim krajevima, i bez ikakvih ukrasnih arhitektonskih dodataka, kao što je, uostalom, i kršna li�ka zemlja ponajviše škrta i kao što je, kona�no, opora bila i �ud Li�ana, naviklih na neimaštinu i na sva zla ovog svijeta. Samo je tu i tamo bila tek po koja viša zgrada kakvoga Mihi�a, Duki�a, ili nekog drugog gospi�koga bogatuna, no sve te katnice mogao si na prste prebrojiti u Gospi�u prije nepunoga jednog stolje�a. Od dviju gospi�kih „placa“ ona u Smiljanskoj ulici bila je za blago (stoku) i zvali su ju „bla�ija“, a ona druga, bli�a gospi�kom središtu, slu�ila je za prodaju svega drugoga. Na jednom dijelu ove druge „place“ nalazili su se opan�ari (kojih, na �alost danas više nema) s onim svojim nekad popularnim pomi�nim ku�icama na kota�ima. Tih je opan�ara u Gospi�u prije Drugog svjetskog rata, dok su opanke još nosili po našim selima, bilo desetak. Svakog  petka kad je u Gospi�u tjedni sajam, na koji bi nagrnulo mnoštvo naroda, oni su na mjestu koje je za njih i njihove ku�ice strogo odredila Op�ina, prodavali opanke seljacima, one fine majstorski napravljene „karlova�ke opanke“, kakve danas ne�eš prona�i, tra�io ih ma i dukatima. S te gospi�ke place ra�valo se nekoliko malih ulica: Banova, koja je išla prema ondašnjoj gospi�koj Op�ini i koja je samo s desne strane, ra�unaju�i od „place“, bila nastanjena i ispunjena prastarim i trošnim brvnarama, pa zatim Jurišina, koja je od Kaniške ulice prolazila pokraj „place“ do Ma�kova selca i do Smiljanske, pa Prnjavor u kom su uglavnom �ivjeli doseljenici iz Primorja i na �ijem je uglu uz „placu“ bila poznata Poli�eva birtija, te kona�no Bedekovi�eva ulica, koja je „placu“ spajala s Kaniškom ulicom kod crkvice sv. Ivana Nepomuka i kod gostionice „Šangaja“. U toj Bedekovi�evoj ulici, s lijeve strane negdje na pola puta idu�i prema Kaniškoj od „place“ u svojoj maloj brvnari, koju bi ondašnji gospi�ki šuster Rampe, kako je bio visok, presko�io od šale, �ivio je poznati i vrlo popularni opan�ar Tomiša. Bio je gobav, imao je dugu i uvijek prema nazad �vrsto zalizanu uzbrdo po�ešljanu crnu kosu, velike o�i i krupan nos, crne kratke cipele, koje su bile tako izglancane da se u njima mogao ogledati, ruke su mu bile duge, glas oštar i kreštav, a korak hitar. Tomiša je bio siromašan, jer bi najve�i dio onoga što bi u svojoj ku�ici na „placi“ dobio za opanke potrošio za �okan�i�e kod Poli�a, u �iju je birtiju svaki dan pretr�avao bar desetak puta. Svaki put samo radi jednoga, jedinog �okan�i�a. U ono vrijeme prije Drugog  svjetskog rata bilo je u Gospi�u, kao i drugdje, više politi�kih stranaka, pa su natezanja i borbe, sukobi i skandali me�u tim strankama svakodnevno punili Gospi�  doga�ajima, o kojima su ponekad pisale i novine i koji su na svoj na�in davali temperaturu i �ivost tom gradi�u ispod Velebita. I nije, valjda, ni bilo Gospi�anina koji na ovaj, ili na onaj na�in nije simpatizirao neku od tih stranaka, od kojih je gotovo svaka na svoj na�in bila uperena protiv re�ima, pa su tako �andari, ondašnji kruti i surovi �uvari dr�avnoga reda i poretka i u Gospi�u, svaki dan imali pune ruke posla. No pendreci, i zatvor, i globe, i politi�ke torture, i maltretiranja prelamali su se, kako to obi�no biva, ponajviše preko le�a nevinih, zbog �ega su u svijesti gra�ana izazivali prkos i revolt. Zato je i politi�ki nabijeni Tomiša svaki put iza onoga �okan�i�a kod Poli�a uzviknuo u ono vrijeme zloglasnu politi�ku parolu „Tri put �AP!“ i redovito ju upotpunjavao svojom poštapalicom „Da Bog gleda!“ Pri tom je osobito bio glasan, ako je kakav �andar virio iz prikutka, jer je parola bila politi�ka, pa je iza nje trebala nastati jurnjava. No �im bi se Tomiša oteo i �andaru izmaknuo, istu bi parolu ponovio i još glasnije i otrešitije bi �andaru dobacio: „Da Bog gleda!“   Da  bi bio valjano upu�en u prilike Tomiša je svako jutro jurio za starim Jandrom, onim iz Kani�e što je u Gospi�u prodavao novine, pa bi iza njega s novinama pod pazuhom na �okan�i� k Poli�ima. Išao bi �ustro, znaju�i da �e tek tamo nastati raspredanje. A kad bi došao, onda bi naslonjen na šank listao po novinama i poluglasno komentirao, dok je �okan�i� pun �ekao, poštuju�i Tomišinu devizu da se rakija ne pije, nego muški i odjednom  ispija na eks! I kad bi prošlo tako nekih pola sata, Tomiša bi ponovno turnuo novine pod  pazuho, iskrenuo svoj �okan�i�, i pri tom se, kao da mu je to prvi put, sav nakostriješio i stresao, i na kraju bi kliknuo svoju parolu, završivši ju uvijek s onim istim „Da Bog gleda!“- i onda naglo, kako je i došao, preko balature iz Poli�eve balature šmrcnuo. Nestao bi hitro, jer  je ju�er imao posla s pendrecima, a ipak nije mogao da ne vikne i parolu, koja mu je bila na vrhu  jezika, i samo je onaj pogonski �okan�i� trebao da bi mu se omakla. Za �okan�i�e  je Tomiša trebao novaca, pa je zato svako jutro najprije zorom hitao u crkvu  i  molio se: “Majko Bo�ja, daj mi i danas da zaradim barem za jedan �okan�i�“, a stari me�njar (koga su, Bog zna zašto, zvali Kvante) primijetio je tu Tomišinu svakojutarnju molitvu, i da se s Tomišom našali, prikriven iza oltara na Tomišinu molbu bi odgovarao: „Ne daj, majko, ne!“, na  što bi Tomiša, uvjeren da to govori Isus, pomalo ljutit otrešito odgovarao: „Mu�i sinko, majka se pita“ i svoju molitvu još nekoliko puta ponovio, pa iz crkve otišao… Osobito �esto Tomiša je Poli�ima navra�ao zimi kad bi mu ponestalo ogrjeva, a prava li�ka studen pritisla. Tako se i one goropadne 1929. rano ujutro digao i nervozno se po ku�i šetao, �ude�i se što je s danom i što ne svanjiva. Ku�a mu je bila mala, pa je njenu unutrašnjost dobrano zamra�io snijeg koji je cijelu, cjelcatu no� bez prestanka padao i Tomiši do krova  dosegao. Najzad, nakon što se ve� nekoliko puta dizao, pa lijegao, i opet dizao, pa lijegao, kad  se ve�  i podne bilo primaklo, �vrsto je Tomiša u sebi zaklju�io i samom sebi rekao: „Ma to je dan, da Bog gleda“, pa iz ku�e  krenuo. Krenuo, al´ iz ku�e nije mogao, a kad se, ipak, nekako kroz visoki snijeg na ulicu probio, prije svega sav u �udu krenuo je u Poli�evu birtiju. Dakako, onog dana novine u Gospi� nisu stigle pa za Jandrom nije jurio, a ni do parole mu nije bilo jer ni �andara nije vidio. Ni kod Poli�a nije dangubio, jer mu se ku�i �urilo, da priskrbi ogrjev i da probije tunel k ulazu. Dan, dva krpario je Tomiša, posu�uju�i drva kod susjeda. No prestalo je kijati i velja�ko  sunce po�elo se probijati. Pomalo su mu i komšije sve nekako i bi i ne bi, i sve nekako s manje volje drva posu�ivali, pa se on sjetio velike stare trešnje u svom vrtu iza ku�e. Valjda �e, mislio je njezini debeli ogranci biti dovoljni za ono malo vatrice dok ne okopni. I sve bi bilo dobro i kako Bog zapovijeda, da Tomiša dok se s pilom penjao na trešnju nije mislio na domovinu. No kao i obi�no politika ga ponijela. Kad se prili�no visoko popeo i pogledao vidio je dolje cijeli Gospi�, sve one male ku�ice, i me�u njima i veliku �utu Kaznionicu u gradskom parku Kolakovcu  i na  onoj je visini pomislio kako ga, zapjeva li, ne �e  �uti samo �andari, nego i svi drugi domovini skloni i neskloni, i u duhu mu se kao najpogodnija ukazala ona poznata prkosna ilirska budnica „Još Hrvatska nij´ propala“, i Tomiša ju iz sveg grla razvezao. Zaboravio je da je na grani koju pila. Sre�om, snijeg je bio velik, pa se ni pila nije razbila, ni Tomiša ozlijedio.  Za portal: Nikola Bi�ani� PS: U "potrazi" za Tomišom, htiju�i znati je li to stvarna ili za lijepu pri�u izmišljena osoba, naišao sam u �asopisu "Vila Velebita" iz travnja 2009. godine na intervju s prof. dr. sc. Manjom Kova�evi�, koja u sje�anju na svoje djetinjstvo, izme�u ostalog, usput spominje i Tomišu i tako sam se uvjerio da je rije� o stvarnoj osobi: ... �ivo se sje�am igri na Staroj placi, gdje su bile postavljene barake na kota�i�ima, zapravo male trgovine opancima, koja su u nama djeci budile znati�elju. U dvorištu postolara Tomiše prire�ivali smo predstave. Tomiša je bio vrlo profinjen �ovjek, koji je s dubokim naklonom pozdravljao sugra�ane s "kistihand". Profesorica Manja (Mandica) Kova�evi� je u me�uvremenu, po�etkom o�ujka 2011. godine, preminula u 82. godini �ivota.       (zm)   Po�etak