Aleksandar Stip�evi�
Tradicijska Kultura ZADARSKIH ARBANASA
Autor je postupno prikupljao spoznaje i gradivo za ovu iznimno vrjednu knjigu skoro tjekom �itavog �ivota, kako kroz mnoge razgovare s pojedinim starijim stanovnicima iz Arbanasa - bilje�e�i ih, tako i zapa�anjima o �ivotu Arbanasa uz Zadar i arbanaškoj prošlosti koju je u sebi nosio od malih nogu. Zapravo, autor je više desetlje�a istra�ivao u tuzemnim knji�nicama, arhivima i muzejima listaju�i i otkrivaju�i iz arhivskog gradiva odgovore - što se u knjizi o�ituje i iznosi. Knjiga obiluje autorovim opa�anjima o obi�ajima uz pouzdane rezultate kojima oznanjuje puno toga nepoznatoga, što zapravo mijenja dosadašnja znanja i spoznaje o dolasku i naseljavanju Arbanasa na podru�je pored grada Zadra.
Knjiga zapo�ima s autorovom logi�kom izjavom kojom ka�e da se Arbanasi nalaze "Jugoisto�no od zadarskog poluotoka prostire se duga�ko naselje koje nastavaju potomci Albanaca doseljenih u prvoj polovici XVIII. st. iz okolice Skadra." O Stip�evi�evoj zaista dokumentirano sadr�ajnoj zanimljivoj knjizi sa spoznajama kojima obiluje ne �u detaljnije govoriti. Zato jer knjiga dokumentirno naširoko objašnjava svako poglavlje po�evši od uvoda - uz primjere donosi mnoštvo legendi i sli�nih zanimljivosti o �ivotu u Arbanasa, i o izvanrednom ugledu pojedinih Arbanasa, bilo u Zadru, Dalmaciji i Mletcima - u onodobnoj Europi, �itavim tjekom arbanaške povijesti i sadanjosti.
Po�etci naseljavanja albanskih katolika doseljenih iz Krajine s podru�ja Skadra na to tadašnje i dan današnje podru�je odvijali su se od 1726. do 1733. godine, kako proizlazi iz knjige. Autor je precizno raspravlja sa svim podatcima i argumentima i odlu�no ka�e da je "u okolicu Zadra stiglo oko 450 duša" smještenih tad na to podru�je bje�e�i od Turaka uz pripomo� mleta�kog providura za Dalmaciju i Albaniju što je zaista hrabro iznjeti u odnosu na druge kroni�are. Iako je poznato kako su arbanaški majstori bili ne samo vrsni klesari ili zidari (umjetnici), i o�ito pozivani da grade crkve i pala�e u Zadru i njegovoj okolici. Od te djelatnosti nije moglo �ivjeti �itavo pridošlo arbanaško stanovništvo uz Zadar uz svoju poljeprivredu i sto�arstvo su prihva�ali i netipi�ne i njima nepoznate poslove u gradu (zanatlija, mesara, prodava�a,...), a i sigurno je da su u�ili i školovali se u glagoljaškom sjemeništu (osnovanom 1748.).
Pridošli i novo naseljeni Arbanasi u okolicu Zadra donijeli su na nova podru�ja i najkonzervativniju albansko katoli�ku kulturnu tradiciju, koja se je sastojala iz starih narodnih obi�aja i mnogih posebnih arbanaških �injenica. Kad su se naselili nisu poznavali doma�e narodne obi�aje i jezik, a morali su uspostavljati komunikaciju s okolnim stanovništvom i gradom Zadrom. Zaista je srednjevijekovna hrvatska graditeljska kultura (u Dalmaciji), kao i �itava kulturna tradicija - ina�e vrlo bogata sadr�ajem, ipak i iznimno slo�ena i isprepletena raznim utjecajima u procesu svog nastanka i razvitka (poglavito pod Mletcima više stolje�a).
Dodatnu teško�u brze prilagodbe i asimilacije pristiglim stanovnicima i graditeljima iz Albanije predstavljalo je postojanje razli�itih jezika (uz vladavaju�i slu�beni latinski) i glavnih hrvatskih narje�ja (�akavskoga, štokavskoga, mogu�e �aki i tre�eg i kajkavskoga), doma�i hrvatski narod ipak je imao svoje izabrane predstavnike i školovane izaslanike koji su poznavali donekle pismo (bar istaknutije osobe) su se slu�ile trima pismima (glagoljicom, �irilicom i latinicom).
U takvim okolnostima naseljavanja (naj)konzervativnijeg stanovništva uglavnom sa sela iz okolice Skadra nije moglo ni biti bilo kakvog govora o kakvoj ozbiljnijoj skrbi za albanski jezik! Jezik i narodnu knji�evnost su odr�avali na iskustvima kroz narodne tradicijske obi�aje - koje su donijeli sa sobom i odr�avali sve do dvadesetoga stolje�a, pritom su na takav na�in pomno �uvali i njegovali (svoj albanski jezik). Osobito su se brinuli za stvaranje jedinstvenog zadarskog arbanaškog identiteta �ak i knji�evnog - uz raspoznajan pjesni�ki jezik, pa sve do njegova nazvati �u ga �ak normiranja (bilo izradbe pravopisa ili rje�nika), što je uspjelo tek krajem 20-oga stolje�a Kruni Krsti�u na kojega se autor ozbiljeno i u više navrata u mnogo �emu poziva. Zapravo ve�ih prava i mogu�osti koje su mogli Arbanasi dobiti tad u Zadru nije bilo, a birati u štogod za Arbanase u procesu prilagodbe zaista nije bilo takvih perspektivnih mogu�osti. Dobro je da su uspostvili odmah korespondiranje i nau�ili i ostala dva od postoje�ih jezika. Usvojili su odmah i nau�ili narodno hrvatsko narje�je pa i za svakodnevni �ak i knji�evni jezik. Nije bilo drugih instrumentarija za korespodenciju s hrvatskim mještanima i mleta�kim vlastima (pristiglih skadarskih katolika), nego nau�iti jezik doma�ih u okolici hrvatskih pu�ana i slu�beni (latinski), tj. i talijanski. Osigurati ono identifikacijsko bitište jezika u tradicijskoj kulturi komuniciranja koje pojedini jezik �ini onim što je - a to je bilo zahtjevno. Zapravo, suprotno svim o�ekivanjima, upravo su tad poduzeti prvi potrebiti a zaista logi�ni i ozbiljni koraci u tom smjeru pa je baš onaj onodobni albanski jezik (idiom) sve do dan danas postojan me�u (starijim) stanovništvom u Arbanasima na širem podru�ju grada Zadra.
Kao po�etak osobitog zanimanja za problematiku obi�aja svoje narodne manjine (kulturne tradicije i jezika) autor navodi opširno u stojištima na više mjesta u knjizi. Stip�evi�eva knjiga izmijenila je u mnogo �emu dotadašnju sliku o spoznajama i �ivotu tjekom obitavaju�e prošlosti zadraskih Arbanasa ne samo u mitološkom i tradicijskom, ve� vjerskom i politi�kom, �ak i kulturnom pogledu. Budu�i da su svoju �ivotnu odr�ivost vezali uz stare obi�aje koje su svugdje u svoj narodni izri�aj uklju�ili i u Zadru na sva podru�ja djelovanja kao katolici, pa su i s Crkvom govorili na sli�an na�in narodnim (glagoljaškim) jezikom kojeg su nau�ili i pronosili, a dobro i poznavali. Europi je vrlo bitna kulturna razli�itost, tj. tradicijska kulturna baština mještana Arbanasa i, zbog narodnih vrjednota koje nisu nikad zanemarivali, a niti se svoga jezika nikad nisu odricali. Jezik mo�da nije jednima (Arbanasima), tj ni drugima (doma�ima) bio prvotni cilj, ve� samo sredstvo širenja povezivanja me�u stanovništvom i narodnog komuniciranja i pronošenja vjerskih poruka.
Odavno su se Hrvati školovali na Sveu�ilištu u Zadru, osnovanom daleke (1396.), koje je djelovalo sve do (1807.), sigurno su na njemu djelovali i pojedni Arbanasi. Ta desetlje�a kad je izveden dolazak naseljavanja Arbanasa uz zidine Zadra bila su s druge strane i Hrvatima vrlo zanimljiva i uspješna europska razdoblja. Stolje�e prije Hrvati su po�imali pridavati sve ve�e bitište svojoj narodnoj kulturi i jeziku, pa su ga i tih godina po�eli ozbiljno prou�avati i razvijati, tako da se on u mnogim prilikama pokazao ne samo dobitnim ve� i presudnim. Jezik se, razumljivo, trebao prilagoditi �itateljima, a ne �itatelji knjigama. Tako je latinski koji je i tad bio slu�beni jezik znanosti i kulture cijele središnje i zapadne Europe sve više ustupao mjesto narodnom hrvatskom govoru.
Arbanasi nisu uop�e izgubili svoj identitet uz Zadar, ni kulturni ni vjerski, usvojili su i proširili su ga i ponosno pronose svoje ovodbno politi�ko i kulturno hrvatstvo i europejstvo (a svoje albanske narodnu kulturu, obi�aje i jezik još i danas �uvaju i poznaju!). Stolje�e kad je po�elo s napuštanjem latinskoga zapo�elo je i razvijalo se kulturno jedinstvo u Hrvata. Zato je zauzvrat arbanaška zadarska okolica dobila slobodu izra�avanja i sjedinjenja i komuniciranja (zna�i i odr�avanja svih narodnih jezik/a) kao bitnog obilje�ja poslije narodnih dr�ava.
Iako je u Zadru stolje�ima djelovalo najstarije hrvatsko sveu�ilište (zadarsko), njega je Napoleon bezrazlo�no zatvorio 1807. - što se je sigurno odra�avalo i na izobrazbu istaknutijih pojedinaca i na dotadašnji visokoškolski zapravo kulturni identitet Zadra i okolice - zna�i i Arbanasa.
Nisu nimalo slu�ajno talentirani Arbanasi iz Albanije svoju graditeljsku djelatnost i kiparska umije�a proširili i na druga podru�ja diljem Dalmacije, spomenimo (selo Arbanija na �iovu), nedaleko od crkve sv. Kri�a (samostan Dominikanaca). Mogu�e i na druge gradove i zemlje u Dalmaciji i okru�enju, mo�da Bosnu, pa �ak i na unutarnju Hrvatsku, ali i Austriju i Ugarsku, da je tih desetlje�a preseljavano iz Albanije katoli�ko stanovništvo?
Za odr�ivost doseljenici u Arbanasima kako bi opstali morali su proširiti podru�ja djelovanja. Svoju osnovnu djelatnost Arbanasi su razvijali najviše na poljoprivredi, sto�arstvu i ribarenju. �ak su se i osnovale posebne radionice (u kojima se štavila ko�a )! Bilo je protivljenja mo�da i jala takvoj djelatnosti, je li zbog smrada koji bi se širio po �itavomu selu ?!
Stip�evi� je zatvorio pitanje o dolasku - kad i kako su Arbanasi po�etkom 18. stolje�a voljom mleta�kih vlasti pristigli pod zidine Zadra! Zato - jer nisu mogli više �ivjeti u takvim nevoljnim okolnostima zuluma kojeg su turske vlasti nad katolicima provodile i zato se morali preseliti na hrvatsko dr�avno podru�je u sastavu Mleta�ke Republike? Autor taj podatak �vrsto podkrjepljuje i iznosi �injenicu kako je tadanji barski nadbiskup i apostolski vizitator (za Albaniju, Dalmaciju, Bugarsku...) Vicko Zmajevi� zaista pripomagao koliko je mogao. Nakon što je postao nadbiskup u Zadru, nadbiskup Zmajevi� je izgradio i Ilirsko sjemenište (1748.), koje je slu�ilo za izobrazbu mladi�a pa i onih iz Arbanasa - sve�enika glagoljaša!
Ve�ina �upnika u mjesnoj �upi u Arbanasima bili su Hrvati! Postoji dokument koji spominje dokaz da su se u arbanaškoj �upi po�etkom 20.-og stolje�a nalazila "4 glagolska Misala", vjerojatno u svrhu misnih propovjedi.
Za sve Arbanase bilo je bitno da se kao vrlo poduzetni i vrijedni doseljenici što br�e prilagode i što prije onodobnim prilikama u Zadru - jer su svoje stare etnološke obi�aje brzo unijeli i stvorili nov i zanimljiv sadr�aj kulturne tradicije i zanimljivih dobrosti koje se dobronamjerno upotpunjuju u kulturu pozitivnim promjenama u �ivotu �itave okolice Zadra.
Zatim bivanja u Habsburškoj Monarhiji po�etkom i sredinom 19. stolje�a bila su izazovna svima u Hrvatskoj, tako i zadarskim Arbanasima. Zato se je u dvojnoj podunavskoj monarhiji odvijao dinami�an politi�ki �ivot 1860-ih godina ali ne predvidivo pa takva narodna i dr�avotvorna htijenja nisu mimoišla ni Hrvatsku. U onodobne politi�ke bitke za narodne ideje u Hrvatskoj uklju�ili su se i pojedni zadarski Arbanasi. Ve�ina ih je pristajala uz politiku Hrvata. Ipak postojala je ona manja skupina pristaša povezanih s autonomašima koji su djelovali na provedbi priklju�enja Dalmacije Italiji.
Stip�evi� ne navodi jer o�ito nije bilo nikakvih protivljenja ili odgovora mleta�kih vlasti (i doma�eg stanovništva) na širenje albanske donešene kulture: toponimije i hidronimije, ali i etnonimije i mitologije u okolici - po�eli su nazivati podru�ja uokolo svojim tradicijskim iz okolice Skadra nazivima (Kolovare, Grapa...), tj. mnogo više pomnosti su pridavali tad svojoj kulturi (nego do tad), ali i podizali razinu zna�idbe svojem narodnom albanskom jeziku na kojemu se je komunikacija me�u njima odvijala - �ak pišu�i i na glagoljici. Autor kroz tri poglavlja govori u knjizi o karakternim vrlinama zadarskih Arbanasa, kulturnim posebnostima - glazba ples, karneval, športu, pu�koj medicini, vilenjacima, znakovima, mrtvacima, obrednim jajima, zavjetnim darovima, vješticama, morinama, vrazima, toteizmu, plodnosti zemlje, ali i o narodnoj knji�evnosti...
Zašto je došlo do preseljenja stanovnika i kako je odlu�eno o bijegu iz turskog robstva knjiga ka�e da je osobito zna�ajnu ulogu odigrao baš Vicko Zmajevi�, barski nadbiskup od 1701. – 1713. (Hrvat iz Perasta), koji je vrlo dobro poznavao onodobne prilike u svim primorskim dalmatinskim i albanskim podru�jima, pa je na sve na�ine nastojao pomo�i stanovništvu, ako je mogao.
Tad je bilo takvo stanje u kojemu nisu ni doma�i stanovnici imali u Zadru svoju vlast i oskudijevali u svemu, kako doma�i hrvatski stanovnici, tako i Arbanasi. Budu�i da je tijekom tih razdoblja postojalo op�e uvjerenje da svi slavenski narodi govore istim jezikom s nebitnim dijalektnim razlikama, papa je zaklju�io da je dovoljno izabrati najrašireniji i najrazumljiviji takav „dijalekt“, normirati ga i na njemu objavljivati sve potrebne knjige.
Vode�i ra�una o tomu da je gotovo cijela Europa u to doba bila isprepletena gustom mre�om odgojnih sjemenišnih zavoda (poglavito Isusova�kog reda), koji su kako na vjerskom, tako i kulturnom podru�ju posvuda unosili nov �ivotni zamah, ipak odlu�nijih jezikoznanstvenika koji bi bili za to da to bude u javnoj komunikaciji zatupljen hrvatski jezik - nije bilo. Tamo gdje su ve� postojala takva (sveu�ilišta), trebalo ih je sa�uvati i proširiti. Kultura se morala najozbiljnije uzeti u obzir, a zapovjedi crkvenih vlasti i izvršiti. Danas EU ne zna - jer zaboravlja, ali Hrvati su u�inili mnogo za obranu katolicizma u Zapadnoj Europi (u 17. i 18. stolje�u). O samom upoznaju takove onodbne Europe o hrvatskim politi�kim, kulturnim i jezi�nim posebnostima, ve� i u pomaganju ostalim slavenskim narodima da se odupru dvama neprijateljima: Turcima i protestantima. Na tomu su jeziku trebale biti objavljivane knjige za sve slavenske narode, uklju�uju�i Ruse i Ukrajince, �ime je hrvatski trebao postati „lingua franca“ ili komunikacijski jezik slavenskih naroda.
U 17. stolje�u (dekretom papa) prakti�no „ilirski“ jezik priznao se je nasljednikom staroslavenskoga kao op�eg crkvenog jezika slavenskih naroda. Iako autor knjige Stip�evi� u knjizi o zadarskim Arbanasima ne govori na ovaj na�in o hrvatskom jeziku, to naglašavam i podsje�am da je to bila prava „apoteoza“ hrvatskog jezika i najsvijetliji njegovi (europski trenuci) koje nikad prije ni poslije nije do�ivio.
Razloge takve skrbi za kulturu zadarskih Arbanasa autor nalazi u jednom mnogo širem izazovu (svojoj �ivotnoj prilici) u okviru ve� spomenute mogu�osti kojom se u sadanjoj katoli�koj Hrvatskoj �ovjek mo�e slobodno izraziti, pa i kad je rije� o idiomu ili govoru arbanaškomu. Na predstavljanju knjige bilo je govora o ozbiljnijoj obnovi, koja bi u sebi uklju�ivala program boljeg odgoja arbanaškog naroda, mo�da �ak i otvaranje nove škole, pa i poja�anu nakladni�ku djelatnost i sl. Budu�i da su se ve�inom u ovim okolnostima Arbanasi (naro�ito) tijekom zadnjeg stolje�a potpuno pomiješali (sjedinili) sa sjedila�kim hrvatskim stanovništvom i njegovim tradicijskim obi�ajima - ubrzano nestaje ve�i dio arbanaških kulturnih i tradicijskih obi�aja. Je li mogu�e potra�ili pomo� od koga, i primjeniti je, ili su okolnosti takve zbog slabe snage i sve manje brojnosti, kao i uloge predvodnika koji bi stali odlu�nije u zaštitu podru�ja i obranili tradiciju Arbanasa.
Zatim bivanja u Habsburškoj Monarhiji tjekom 1860-ih godina nisu mimoišla ni Hrvatsku pa su se u politi�ke bitke u Hrvatskoj uklju�ili i pojedini zadarski Arbanasi. Ve�ina ih je uz Hrvate, manjina uz autonomaše koji djeluju na provedbi priklju�enja Dalmacije Italiji.
U �emu se, zapravo, sastoji novost Stip�evi�eve knjige? Prije svega, u pristupu zadarskim Arbanasima u njegovoj povjesnoj dimenziji. Pozornost dosadašnjih povjesni�ara o Arbanasima bila je poglavito usmjerena na njihov dolazak i njihovu opstojnost i nastanak �ivota a razvitak „na terenu“, kod ku�e. Autor knjige uzeo je u obzir sve prijašnje ozbiljene rezultate pojedinih autora poglavito Krune Krsti�a do kojih je došao, ali ih je proširio brojnim vrelima koje je otkrio. Tako prvi put izlazi na vidjelo percepcija o mitologiji Arbanasa, osobito u tako bitnom razdoblju kao što je bilo doba „prekrajanja“ europske politi�ke, vjerske i kulturne karte nakon izbijanja vjerske revolucije u Njema�koj i katoli�ke obnove nakon Tridentskoga sabora. Stip�evi�evo je istra�ivanje najve�im dijelom bilo usredoto�eno na zadarski i hrvatske arhive u kojemu se �uva obilna izvorna dokumentacija o vjerskim i kulturnom prilikama u zadarskom podru�ju u naro�ito tijekom katoli�ke obnove Europe (razdoblju kad su iz Rima oznanjeni proglasi (odluke dvojice papa koje su bile donošene za normiranje hrvatskog jezika). Dokazao je �injenicama sadr�ajno i detaljno objasnio u knjizi da je naziv imena Arbanasi nastao u skladu s narodnim obi�ajima, iako u onodobnoj zbilji i njihov jezik bio je vrlo postojan i zastupljen i u crkvenoj korespodenciji. Uz to je prikupio mnoštvo starijih objavljenih i neobjavljenih zapa�anja i jezi�nih svjedo�anstava o Arbanasima i iz drugih izvora, o kojima se u Hrvatskoj (i Zadru ) i me�u Arbanasima nije znalo, uspostavivši me�u njima logi�nu uzro�no-posljedi�nu vezu. Sve je to kao krhotine jedne razbijene ali iz 17. stolje�a onodobne zdjele i sastavio u suvislu cjelinu, dobivši cjelovit i objektivan uvid u genezu i proces tradicijske kulture i izra�avanja jezika Arbanasa. Polazio je od �injenica da nijedna stvar, posebice dolaska i formiranje naselja i pjesni�kog jezika, nije i ne mo�e biti stvar slu�aja, nego da ima razlog nastanka u op�im društvenim, kulturnim, politi�kim i vjerskim prilikama koje je nu�no poznavati da bi se razumjela ne samo proces same opsojnosti i narodne tradicije ve� i i narav pojedinog stanovnika i njihovog djelovanja u prostoru. Ono što je do sad bilo zanemarivano kod povijesti zadarskih Arbanasa jesu sve relevantne okolnosti djelatnosti u kulturi, ka�imo nastanka pojedinih umjetni�kih djela - �ak me�u njima vidim dobrih djela iz knji�evnosti (pjesni�kih), koja su bitno utjecala na arbanaški kulturni identitet, ali i zbog njegova kulturnog sjedinjenja s hrvatskim jezikom.
Iz autorovih istra�ivanja izranja neslu�ena slika o Arbanasima koji pišu i govore i djeluju u profesiji (kulture najviše razine), jezikom velikih izra�ajnih mogu�nosti njegovih mještana raspršenih i opravdano pozicioniranim na vode�im društvenim ulogama u Hrvatskoj, me�u akademicima: Pavle Dešpalj..., bilo me�u ministrima Bo�idar Kalmeta, ili športašima ka�imo Pina Giergije, ne �u zaboraviti iznimnog i nendamašnog hrvatskog znalca (kako filozofskih, tako leksikografskih ili knji�evnih i svih humanisti�kih pa i filoloških znanja Krunu Krsti�a).
Uspješno su se Arbanasi integrirali u hrvatsko društvo i govore ponosno svojim narodnim najraširenijim, najrazumljivijim, najstarijim i najljepšim slavenskim jezikom, pa �ak i „korijenom i majkom svih slavenskih jezika“ hrvatskim jezikom. To su razlozi zbog kojih Arbanasi ako �ele u ovoj Hrvatskoj imaju i mogu�osti �uvati svoju tradiciju i kulturu i kao najstarija narodna zajednica (Albanaca) izjedna�iti se u svim univerzalnim pravima gra�ana koje u�ivaju (narodne manjine u Hrvatskoj), i svi hrvatski gra�ani, ponosni su opstali i najbolje što su mogli pridonjeli prosperitetu svojim obitavanjem i njegovanjem tradicije i komuniciraju�i i svojim jezikom izvan prostranog Turskog Carstva, iz kojega su pobjegli - jer su mo�da bili protjerani?!.
Autor je na kraju knjige (strana 447.) donio sva najbitnija vrela i �lanke na koje se poziva na više mjesta u knjizi na izvornom jeziku, ali pojedine i u hrvatskom prijevodu na temelju kojih ju je napisao. Brojne ilustracije poznatih i manje poznatih osoba daju slikovita objašnjenja o kojima je rije� u knjizi, samo je �ine još zanimljivijom i privla�nijom.
Koliki zna�ajan skok naprijed predstavlja Stip�evi�eva knjiga u povezivanju spoznaja o tradicijskoj kulturi i poznavanju povijesti o hrvatskim Arbanasima dojmljivo je objasnio akademik Radoslav Kati�i� u predgovoru i na predstavljanju knjige u knji�nici Bogdan Ogrizovi� u krajem 2011. u Zagrebu.
Zapravo mo�emo zaklju�iti iz brojinih autorovih �injenica da se do sad nije ozbiljnije raspravljalo ni o materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj baštini zadarskih Arbanasa u Hrvatskoj. Knjiga kao monografija op�enito bi morala biti dostupna i prihvatljiva svim stanovnicima u Arbanasima. Osobno smatram da je po�eo pravi trenutak za pokazivanje arbanaških tradicijskih kulturnih posebnosti EU i Svijetu ! A kulturne dobrosti (knji�evnost), morale bi se predavati uz odvijanje i njegovanje obi�aja i u�enjem u pojedinim zadarskim školama - kao što je bilo krajem XIX. i po�etkom XX. stolje�a. Zbog svega navedenoga smatram da je knjiga Aleksandra Stip�evi�a iznimno bitan prinos ne samo boljem poznavanju kulture i povijesti zadarskih Arbanasa i upotpunjenje spoznaje o sveukupnoj baštini i kulturnoj povijesti i identitetu u Hrvata.
Za portal: Ivan Raos
Aleksandar Stip�evi�
Aleksandar Stip�evi� je ro�en u Arbanasima (1930.), pored Zadra. U Zadru je polazio osnovnu i srednju školu, a 1954. diplomirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveu�ilišta u Zagrebu. Kratko je bio zaposlen u Arheološkom muzeju u Zadru i u Institutu za povijesnu znanost, u Zadru. A od 1957. djelatnik je u Nacionalnoj i sveu�ilišnoj knji�nici u Zagrebu na mjestu na�elnika za tiskane knjige. Od 1974. do 1983. ravnatelj je Knji�nice JAZU (koja od 1992. mijenja kao i akademija naziv u HAZU)! Iako potkraj 1983. odlazi u Jugoslavenski leksikografski zavod, u kojemu je imenovan za glavnog urednika Hrvatskoga biografskog leksikona. Godine 1987. odlazi na Filozofski fakultet Sveu�ilišta u Zagrebu i obnaša du�nost šefa Katedre za bibliotekarstvo, a potom (1992. - 1995.) i pro�elnika Odsjeka za informacijske znanosti. Umirovljen je sa zvanjem redovitog profesora 1997. Obnašao je niz odgovornih du�nosti u Hrvatskom knji�ni�arskom društvu.
Kao izniman poznavatelj pismenosti, tj. knjige napisao je mnoštvo �lanaka (više od 230) u tuzemnim i inozemnim �asopisima i zbornicima i više knjiga. Ova najnovija na gotovo 450 stranica, kroz tri velika poglavlja, donosi iscrpan opis �ivota i obi�aja Arbanasa.
*Prvo poglavlje govori o �ivotu i obi�ajima zadarskih Arbanasa. Tu nam autor iscrpno objašnjava sudbinu i �ivot s tradicijskim obi�ajima: u obitelji, glazbi i plesu, športu, karnevalu i jeziku zadarskih Arbanasa.
*Drugo poglavlje objašnjava pu�ke mitologije i vjerovanja - govori o pokojnicima, groblju, raznim �ivotinjama i svijetu mrtvih, kao i o egzorcizmu, zavjetnim darovima i simbolizmima, vilama i vilenjacima.
*Tre�e poglavlje je najkra�e i svjedo�i kroz pjesme i autohtoni govor o narodnoj knji�evnosti (uz ove�i izbor zanimljivih pjesama), bile vjerskog sadr�aja ili svatovskih do ratni�kih. Predstavljene su i pri�ice, pri�eti, anegdote i zgode iz �ivota i mudre izreke.
Predstavljanje knjige u Zagrebu
Radoslav je Kati�i� na predstavljanju naglasio da "�itatelj mora biti svjestan da je uzeo u ruke i rasklopio sasvim osobitu knjigu". Uz sve pohvale knjizi jezikoznanstvenik Kati�i� napominje kako autor knjige zauzima u Hrvatskoj bibliografiji sasvim iznimno posebno mjesto.
Autor, arheolog po studiju i izobrazbi, mnogostruko je potvr�en svojom fundamentalnom višesveš�anom 'Ilirskom bibliografijom' i sinteti�kim djelima o starim Ilirima te pojedinim va�nim temama vezanim uz njih. Kao prokušani bibliotekar objavio je i temeljna djela o povijesti knjige. Jako nas je svime time ve� obogatio. Hrvatska bibliografija bila bi bez njega osjetljivo siromašnija. A sada se, pod starost, vrlo ozbiljno okrenuo svojim najvlastitijim, obiteljskim i rodovskim, korijenima.
Aleksandar Stip�evi� rodom je iz Arbanasa nekad prigradskog sela, a danas ve� predgra�a grada Zadra. Rodio se je i odrastao kao Arbanas, i sam je autenti�an predstavnik tradicije o kojoj u knjizi piše. Godinama se u tišini bio posvetio njezinu istra�ivanju, skupljanju obavijesti od vjerodostojnih kaziva�a, kojima je on imao bolji i pouzdaniji pristup nego mnogi drugi. Bili su mještani, susjedi, obiteljski prijatelji, ro�aci. Imali su u njega potpuno povjerenje. Kao prokušan znanstvenik napisao je na podru�ju humanisti�kih struka puno toga iznimnoga za hrvatsku kulturu i pismenost - sad nam podastire rezultate toga svojeg temeljitog istra�ivanja.
Pisao je Radoslav Kati�i� u predgovoru.
Nakladnik: Ibis grafika d.o.o. Zagreb, 2011.
Tvrdi uvez str. 452., 47 fotografija i ilustracija, od kojih su 2 zemljovida „Grimanijeva mapa" iz 1726.g. i sl. 24. Arbanasko naselje 1764. godine (detalj topografske karte)
|
