PATRIARCHA CROATORUM
(O �IVOTU I RADU DR. FRANA BINI�KOG)
Malo se danas, na�alost! – zna o popu dr. Franu Bini�kom, �ije je djelo nepravedno prekriveno velom zaborava, iako je Bini�ki bio genijalni izdanak Like i Katoli�ke Crkve u Hrvata, i u nekoliko desetlje�a 20. stolje�a revan pregalac na literarnom i duhovnom polju. To nam je, valjda, sudbina udijelila, ili naš nesretni mentalitet, da se s omalova�avanjem i gotovo s prezirom odnosimo spram svega našega, ma bilo to i zna�ajno i ne znam kako veliko, dok se drugi narodi pred svijetom isti�u i svim se silama nastoje dokazati svojim vrijednostima.
KRATKI �IVOTOPISNI PODACI O FRANU BINI�KOM
Pop dr. Fran Bini�ki
Fran Bini�ki se rodio 11. srpnja 1875. u mušalu�kom Malom selu, u �upi i op�ini Li�ki Osik, desetak kilometara sjeverno od li�kog središta Gospi�a, u selja�koj obitelji Marka i Marije. Iz korijena te obitelji poteklo je još nekoliko intelektualaca i umjetnika. Franov stric, ro�eni brat njegova oca, Stipe Bini�ki kao in�enjerijski �asnik prešao je iz austrijske vojske u srpsku, posrbio se i pod imenom Stevo postao je a�utant srpskog kralja Milana Obrenovi�a. U povijesti moderne srpske vojske Stevo Bini�ki se upisao kao tvorac pontonerijskog roda srpske in�enjerije. Sinovi tog Franova strica, Franovi brati�i istakli su se kao umjetnici, i to: Stanislav-Staša Bini�ki bio je istaknuti srpski skladatelj i dirigent, koji je godine 1903. na tekst Branislava Nuši�a uglazbio prvu izvedenu srpsku operu "Na uranku" i koji je od 1920. do 1925. bio direktor Opere u Beogradu. Uz to je Staša Bini�ki bio i utemeljitelj glazbene škole u Beogradu, koja se razvila u Akademiju i tvorac srpske vojni�ke glazbe. Mla�i sin Steve Bini�kog, Aleksandar- Aca Bini�ki bio je poznati zagreba�ki tenor, glumac i redatelj, koji je Zagrep�ane zabavljao i u nekadašnjem �uvenom zagreba�kom Pik baru. Spomenemo li i to da je Staša Bini�ki uglazbio i "Marš na Drinu", i pove�emo li to sa stajalištem na kom je cijeloga svog �ivota inzistirao njegov brati� Fran, re�i �ete da su Bini�kijevi u svim svojim uvjerenjima bili radikalni i temeljiti. Prema rije�ima Franovim njegov se stric Stipe istaknuo za slobodu Srbije u borbama protiv Turaka i Bugara, u kojima je bio i ranjavan te je s jednim zrnom u nozi pod starost otišao i u grob, duboko razo�aran u svoje ranije slavenske i srpske ideje...
Rodna ku�a Frana Bini�kog u Mušaluku
Kao dijete Fran je �ivio u Mušaluku s roditeljima koji su, osim njega, imali i tri godine mla�u k�er, koja je, me�utim, rano umrla, pro�ivjevši tek �etrdesetak dana. Još se danas zna, a u vrijeme Franova djetinjstva i mladosti znalo se i više o velikom popu Marku Mesi�u, osloboditelju Like i Krbave od Turaka, koji je na svom posjedu u Mušaluku godine 1700. podigao sebi za grobnicu lijepu kamenu kapelici sv. Duha, prvu katoli�ku crkvu u Lici i Krbavi nakon izgona Turaka. Pop je Marko kao li�ki arhi�akon potkraj 17. stolje�a �ivio u Li�kom Osiku, gdje je i pop Fran Bini�ki kao �upnik sv. Josipa proveo svojih posljednjih 20 godina. Osim toga, još su potkraj 19. stolje�a u tim našim krajevima bile �ive usmenom predajom prenašane tradicije iz vremena slavnih juna�kih borbi Li�ana s Turcima, i maloga Frana su zanosile legende koje je �uo od odraslih, koje su pri�ale o sna�noj kuli Huremage Kozlice u Širokoj Kuli, 8 kilometara udaljenoj sjeveroisto�no od Franova ognjišta, kao što su ga zanosile i pri�e o silnim dvorima i o velikoj d�amiji u susjednom Budaku. A sve je to podru�je oko današnjega Gospi�a, a ondašnjeg Kasega, bilo u tursko vrijeme pod upravom turskih mo�nika, me�u kojima su se isticali kuljski Kozlice, peruši�ki i buda�ki Beši�i i novljanski Senkovi�i. Navodno su temelji kule silnog Rizvanage Senkovi�a pod ku�om nekadašnjega trgovca i zemljoposjednika pok. Stipice Paveli�a u sred Gospi�a, koja je nedavno izgorila i koju su, zajedno s porušenom Turi�a kulom u Kani�i u Gospi�u, u kojoj se polovicom 19. stolje�a rodio otac knji�evnika i hrvatskog socijalnog reformatora dr. Jure Turi�a, dr�ali kao najstarije u Gospi�u.
Tako se mali Fran, selja�i� i pu�koškolac zadojio juna�kim borbama i slavom djedova,�ijoj �e popularnosti i sam kad odraste puno pridonijeti. Pu�ku školu je završio u �etiri kilometra udaljenom Li�kom Osiku, u kojoj ga je neko vrijeme u�io i Ivan Dev�i�, tako�er danas malo poznat, a u svoje vrijeme plodan hrvatski knji�evnik, kome je i Hrvatsko knji�evno društvo sv. Jeronima u Zagrebu godine 1906. objavilo zbirku crtica "S li�kih vrleti" u nakladi od 23 tisu�e primjeraka i komu je, ina�e, izdava� bio Hrvatski pedagoško-knji�evni zbor. Gimnaziju je Fran u�io u Gospi�u, i tu je dobio temelje svoga opredjeljenja. U gospi�koj gimnaziji, koja je do godine 1929. bila klasi�na i koja je u ondašnjoj Hrvatskoj bila poznata po strogim kriterijima, u vrijeme Franova gimnazijskoga školovanja bilo je sijelo knji�evnika, me�u kojima su se isticali: Milan Marek, Robert Pintar, Koloman Rac, Stjepan �urašin, Artur Gavazzi, Ivan Šari�, i kasniji senjski biskup Josip Maruši�, te pjesnici Janko Kamenar i Krsto Pavleti�. "Slatki je Bude Budisavljevi�, pri�ao je Fran Bini�ki u svojim uspomenama iz zatvora, osnovao neke ruke akademiju besmrtnika, onaj Bude koji je bio zanijet Kurel�evim spisima i komu je svetinja bila hrvatska pravaška misao dr. Ante Star�evi�a, no koji se kasnije skliznuo o svoju nevjeru i priklonio se velikosrpskim idejama". Na gimnazijalce je, doznajemo tako�er iz Franovih uspomena, najviše djelovao Krsto Pavleti�, svojim zna�ajem i divnim predavanjima. Pavleti� je brzo uo�io u maloga Frana literarni talent, pa ga je vezao uza se i davao mu pjesme da ih prepisuje i šalje u mostarski "Osvit". Tako je Fran Bini�ki pekao svoj pjesni�ki i literarni zanat kod pravog majstora, dobivaju�i spoznaje iz prve ruke i vrše�i, kao uostalom i svi "šegrti", i razne sporedne poslove. To prijateljevanje Frana Bini�kog i Krste Pavleti�a produ�ilo se i nakon Franovih gimnazijskih dana i potrajalo je kroz cio njihov �ivot, a 22. srpnja 1899. na blagdan sv. Marije Magdalene pred votivnom kapelicom, koja je toj svetici posve�ena u gospi�kom katoli�kom groblju pjesnik Krsto Pavleti� je zajedno s istaknutim gospi�kim pravašem i borcem za hrvatska prava, urednikom pravaškog glasila "Hrvat" u Gospi�u, Markom Došenom kumovao mladom sve�eniku Franu Bini�kom na njegovoj prvoj svetoj misi. Ovaj je Krsto Pavleti�, alias Pavle Krstini�, autor onoga famoznog spisa "Petar Sva�i�" koji se u razdoblju izme�u 1892. i 1898. godine izgubio u Matici hrvatskoj i oko koga je, a u svezi s "Kraljicom Lepom" Eugena Kumi�i�a, buknula poznata polemika, koja je hrvatski kulturni i knji�evni �ivot potresala sve do godine 1905. i u kojoj je Fran Bini�ki bio središnja osoba.
U gimnaziji je Fran pokazivao osobitu ljubav prema poeziji i prema u�enju povijesti i stranih jezika. Kao obvezatne školske predmete u�io je i nau�io gr�ki i latinski, pof. Gavazzi ga je podu�avao španjolski, prof. Mika� ga je u�io talijanski, s Markom Došenom je u�io ruski, i uz sve to na svoju ruku u�io je francuski. Puno je �itao stare hrvatske pjesnike i nove doma�e i strane pisce, spise svog zemljaka i imenjaka Frana Kurelca je gutao, a zbog Shakespearea, koga je �itao po mjese�ini oslabio mu je vid, pa je po�eo nositi nao�ale još u gimnaziji. Kao gimnazijalac više puta je prostudirao sve spise Ante Star�evi�a i rakovi�kog mu�enika i junaka Eugena Kvaternika, i to ga je, kao i u�estali neposredni kontakti s gospi�kim steklišima intenzivno pribli�ilo pravaškoj ideji i gospi�kom Klubu Hrvatske stranke prava, u kom je postao najrevniji suradnik. Kao gimnazijalac po�eo je i pisati, i to najprije u gospi�kom "Hrvatu", u kom je u prvom broju godine 1894. objavio svoju prvu pjesmu "Ban Domagoj", a potom i u �a�koj "Nadi", u kojoj je objavio svoje prve crtice. Od kako su godine 1894. gospi�ki stekliši predvo�eni s Markom Došenom pokrenuli list "Hrvat" Fran je postao njegov najrevniji suradnik, a kad je godinu dana kasnije za Došenova egzila u Sarajevu rukovo�enje "Hrvatom" prihvatio gospi�ki trgovac Joso Nikši�, Fran je u "Hrvatu" bio duša lista i stvarni urednik. Zbog anga�iranja u "Hrvatu" i zbog njegovih pravaških veza i isticanja ve� je kao gimnazijalac imao u školi i pred gospi�kim vlastima okapanja. Jednom ga je, napr., grkoisto�ni kateheta prijavio školskom nadzorniku kao "zadrtog Hrvata", i Fran bi bio loše prošao, da ga nije zaštitio ondašnji upravitelj gospi�ke gimnazije, prof. �uro Zagoda...
Gimnazijski dani u Gospi�u bili su najpresudniji u formiranju Frana Bini�kog, jer je s jedne strane dobio u gimnaziji zaista zavidno obrazovanje, a s druge strane on se u svojim mladim gospi�kim godinama tvrdokornoš�u i nepopustljivoš�u svoga li�kog Iskona opredijelio za pravašku ideju, kojoj je stupke ostao privr�en i vjeran do kraja �ivota. Godine 1896. u grupi od 14 kandidata Fran Bini�ki je u gimnaziji u Gospi�u s odlikom polo�io veliku maturu i za svoj �ivotni poziv je odabrao bogosloviju. Na taj izbor utjecala je, dabome, prisutnost katoli�ke vjere u njegovoj obitelji, ali sigurno i �injenica da se u njemu kao gimnazijalcu formiralo uvjerenje da se budu�nost hrvatskom narodu nudi jedino u ostvarenju pravaške ideje utemeljene na nepokolebljivoj katoli�koj vjeri. Taj svoj kredo isticat �e Fran Bini�ki u svim svojim djelima koja je polo�io na oltar vjeri i domovini, i tom �e kredu ostati vjeran kroz cijeli svoj �ivot.
Pišu�i o zadatku hrvatstva u djelu "Predzi�e krš�anstva" on napominje sljede�e: "Ali je taj ugovor sa sv. Stolicom još i više. To je pravi uzvišeni zavjet hrvatskoga naroda: narod se hrvatski zavjetuje Bogu, da �e se dr�ati njegova svetog Evan�elja i zapovijedi, a Kristov namjesnik jam�i, da �e Bog pomagati narodu hrvatskome u svakoj pravednoj borbi, pa je Isusov apostol sv. Petar postao hrvatskome narodu zaštitnik i osvetnik. Tim je me�unarodnim ugovorom i sve�anim zavjetom zajam�io hrvatski narod da �e vazda biti vjeran Bogu i njegovoj vjeri, da �e biti predzi�e krš�anstva. Tim je izvojštio i najsjajniju pobjedu: pobjedu nad svojim neznabo�a�kim praznovjerjem, nad raspojasanim strastima. Tim je stupio u kolo krš�anskih naroda i udario neslomljenu podlogu svojoj kasnijoj slavi i veli�ini svojoj. Hrvatski su se susjedi gramzili za bogatstvom, za osvajanjem, za svjetskom vlaš�u i sjajem, a Hrvat je branio kri� Isusov, izvor svjetlosti, napretka i sre�e." ***1)
A sad evo malo šale zasnovane na istini:
Kad je Fran završio gimnaziju i kad je od gimnazijskih vlasti dobio na papiru da je zreo našao se u Zadru, i kad je pješice (!) krenuo iz Zadra ku�i u Mušaluk, pa ve� kod Zemunika ogladnio i o�ednio navratio je radi okrepe u tamošnji trapisti�ki samostan. Na ulazu ga, me�utim, popraši oštar pas, koji mu na više mjesta podera balonac. Nakon nekoliko dana doglavinjao je Fran pješice do svog Mušaluka, a za to svoje prvo krštenje sa svijetom platio je svojim prvim baloncem, koji mu je nakon polo�ene mature kao kumulativni honorar za sve što je radio u "Hrvatu" poklonio urednik "Hrvata" trgovac Joso Nikši�. Tako�er se istog ljeta godine 1896. zatekao Fran i u Zagrebu, pa kao pravi Li�anin preno�io je na pragu iznad stepeništa zgrade Hrvatskog sveu�ilišta, jer za bolji konak nije imao ni kura�e, ni novaca. Poslije je - kad se uzaludnim bude pokazalo nastojanje biskupa Mahni�a da Frana Bini�kog nakon polo�enog doktorata prote�ira na izboru za sveu�ilišnog profesora u Zagrebu, Fran u šali rekao Mahni�u da je ve� kao abiturijent vidio da mu Fortuna nije sklona u pokušaju da prije�e prag Sveu�ilišta.
U SENJU I U INNSBRUCKU NA BOGOSLOVIJI
Nakon gimnazije Fran je otišao u Senj na studij bogoslovije i zatekao tamo mladost kao i on ponijetu pravaškim idejama, ali i takve, ka�e Fran u svojim uspomenama, "...koji su pjevali himne Peri �ivkovi�u i drugim krvnicima Hrvata!" Mladi su bogoslovi bili vatreni i zagri�eni "svi su, ka�e Fran, bili uvjereni da su na pravom putu i svi su ljubili dragu Hrvatsku." Fran je i u Senju zadr�ao svoju li�ku "zasukanost", osobito kad je znao da je u pravu, pa su ga kolege na bogosloviji zvali "li�ki kozar". Jednom mu je i prepošt sjemeništa i njegov kasniji manuduktor na mladoj svetoj misi, pop Josip Šnidarši� rekao u �etiri oka: "Bolan, znam ja da ste zasukani kao grabi� !" Tvrdoglavost, ili po li�ki "zasukanost", odlika je ljudi ispod Velebita, pa su "zasukani" bili i Fran Kurelac i Ante Star�evi�, koji su se poradi te svoje li�ke "zasukanosti" najve�i dio �ivota mrcvarili i potucali izvan redovnoga radnog odnosa. Star�evi� je iz tvrdoglavosti stvorio i svoje poznato �ivotno na�elo po kom je mjeru �isto�e vlastite osobe i društvene mo�i našao u stupnju neovisnosti, zanemarivši pri tom �ak i pitanja egzistencije! A Fran Bini�ki, naš doma�i pop iz Mušaluka, ostao je "zasukan" tijekom cijelog svog �ivota, pa je i �rtve prihva�ao radije, nego li da i za dlaku odstupi od svog uvjerenja. "Zasukan kao grabi�!" - da, ali sigurno je onom prilikom pred svojim prepoštom Bini�ki pomislio u sebi iskreno, da grabi� i nije najlošije drvo!
Osim "zasukanosti", Fran je imao i još jednu tipi�nu li�ku znamenku, koja je bila o�ita i u njegovim djelima i u njegovom svakidašnjem �ivotu, i najviše u njegovim oštrim, ponekad i preoštrim, ali pravi�nim i na �vrstim argumentima utemeljenim polemikama. On nije imao petlje na jeziku, i kao što je sam napominjao, "...od mladosti se nau�io krstiti dijete pravim imenom, pa popu pop, a bobu bob" - i �esto je navla�io "je�eve rukavice". Ipak, ni u svojim naj�eš�im okršajima s ljudima nije pucao u �ovjeka, nego u ideju, u dr�anje, u stav i nikad nije htio povrijediti krš�ansku ljubav. Borio se protiv na�ela za koja je dr�ao da su kriva i oporost svoga kriti�kog li�kog duha nije usmjeravao spram ljudima, jedino kad se "radi o zatornicima hrvatskog naroda i njegovih svetinja prestaje svako cmi�drenje!" - napominjao je Fran u svojim razmišljanjima. Bio je sjajan u�itelj istine da su naprednjaštvo i liberalizam najdominantniji uzro�nici svih modernih hrvatskih poraza do dana današnjeg!
Za studija u Senju zadr�ao je vezu s rodnom Likom i s "Hrvatom" u Gospi�u, u kom je i dalje objavljivao svoje pjesme i crtice, najviše nepotpisane, ili pod pseudonimom. A za pseudonime je koristio razna imena: Nenad, Dragimir, pop Slobodin, pop Hrvat Likota, i dr. U Gospi�u je, kao što ve� rekoh, na blagdan sv. Marije Magdalene godine 1899. odr�ao svoju mladu misu uz presretne roditelje i uz razdragane prijatelje, a onda ga je biskup imenovao za nadstojnika u senjskom O�egovi�ianumu i uskoro ga poslao na nastavak studija u isusova�ki Canisianum u tirolskom Innsbrucku, gdje je kao mrav uporni Fran Bini�ki godine 1902. doktorirao. U Canisianumu se Fran sprijateljio s mnogima iz raznih dr�ava, me�u kojima je bilo i kasnijih istaknutih znanstvenika, pisaca i teologa (Nilles, Noldin, pa �uveni kardinal Gallen...). Od studenata iz Hrvatske u Innsbrucku su s Franom studirali Kasandri�, Ivan Dujmuši�, Juraj Lahner, Janko Majerovi� i budu�i utemeljitelj i urednik Jugoštampe i �rtva atentata Toni Schlegel. Frana su kolege u Canisianumu zvali Patriarcha Croatorum.
Kao doktor teologije Fran se godine 1902. vratio u Senj i tamo ga je biskup imenovao za sjemenišnog duhovnika i za profesora crkvenog prava i povijesti, a potom i za profesora starog hrvatskog jezika. Nakon toga zaredale su, šalio se Bini�ki, �asti, za koje re�e "da su ih on i njegov kolega dr. Star�evi� mogli mjeriti centimetrima!"
HRVATSKI KATOLI�KI POKRET
Nekako u to vrijeme bio je i po�etak Franova intenzivnijeg povezivanja s velikim kr�kim prorokom, biskupom dr. Antunom Mahni�em, koji je svoje istomišljenike i prijatelje okupljao u svom biskupskom dvoru na Krku, ili još više u kapucinskom samostanu O. Bernardina u Rijeci. Fran je u šali ovaj samostan zvao Svratište k Bernardinu, a u tom je "svratištu" po�etkom 20. stolje�a "kr�ki prorok" Mahni� utemeljio �arište hrvatskog katoli�kog pokreta. Taj je pokret imao izrazitu hrvatsku nacionalno-oslobodila�ku dimenziju, pa je zbog zauzimanja u njemu Fran Bini�ki �esto dolazio u sukobe sa svojim vrhovnim pastirom u Senju, s dr. Antunom Maurovi�em, za koga je Fran rekao da je bio sklon mad�aronima. Te je sukobe, me�utim, u diplomaciji vješt biskup Mahni� elasti�no smirivao.
Senjski biskup Rok Vu�i�, komu je Bini�ki za biskupsko re�enje podario lijep spjev "Krštenje Hrvata", ponudio je Franu �upu u Gospi�u, a biskup Josip Maruši�, koga je Fran zvao Jo�, ponudio mu je �upu na Trsatu, ali je Fran sve te ponude odbio, jer je Senj, izgleda, najviše odgovarao njegovom silnom zauzimanju u Katoli�koj akciji i u Katoli�kom pokretu.
A koliko je i što je u tom pokretu dr. Fran Bini�ki zna�io potvr�uje i podatak da je biskup Mahni� dušu toga pokreta koga je on utemeljio, filozofsko-teologijski �asopis "Hrvatsku stra�u" prepustio pouzdaniku Franu Bini�kom, zbog �ega se i uredništvo "Hrvatske stra�e" iz kr�ke Curycte preselilo u Senj. Uz iscrpljuju�u politi�ku i publicisti�ku aktivnost Fran je, uz redovitu profesuru u sjemeništu, bio i duhovnik, pa nadstojnik i napokon podravnatelj sjemeništa. Iz Senja je godine 1906. kumovao i Prvom društvu katoli�ke sveu�ilišne mlade�i osnovanom u Zagrebu, kome je dao ime Domagoj, pa je tako u�inio da se ovoga starog hrvatskog vladara kao simbola katoli�ke hrvatske pripadnosti proširi i afirmira me�u hrvatskom mlade�i. U Senju je pokrenuo i Pu�ku knji�nicu te - iako je bio sjajan pisac, a kao i biskup Mahni� loš govornik, odva�io se i za nekoliko javih predavanja u Senju i u Zagrebu.
LUDE NADE NEISKUSNOGA SANJARA
U Senju je dr. Fran Bini�ki do�ekao i kraj Prvog svjetskog rata i po�etak ostvarenja svojih mladena�kih ideala, bar je onda tako vjerovao. "Na Trsatu pred Majkom Bo�jom zavjerih se da �u vazda raditi protiv krivorotnom Be�u i proti Franje Josipa koji se prikazivao katoli�kim kraljem, a poput svojih pre�a gazio je prava hrvatskoga naroda!" ***2)
Na koncu toga rata on je, kako re�e, "lude nade neiskusnoga sanjara preto�io u stihove: Hrvat, Srbin sa Slovencem...neka vijenac saviju. Nek vjen�aju vijencem slave Jugoslaviju!" Neposredno nakon rata postao je i tajnik Senjskog odbora Narodnog vije�a, i to ga je još više anga�iralo u politici, a kad je kolo katoli�kih pregalaca pokrenulo Hrvatsku pu�ku stranku postao je i on njezinim aktivnim �lanom. Nije, ka�e on u svojim uzni�kim sje�anjima, ni slutio da �e iz te stranke ravno u haps! Nakon 1918. po�ele su za "ludog sanjara" iz Mušaluka najte�e i najlu�e godine...
Crkva sv. Mate u Širokoj Kuli
Kad se u godinama nakon rata smanjio broj sluša�a u senjskom sjemeništu, pa mu je i dr�ava uskratila potporu te je Zavod morao prestati s radom biskup Josip Maruši� je, ili zbog više sile, ili nemaju�i razumijevanja za sve što je Fran Bini�ki godinama �inio, godine 1919. uputio svoga nekadašnjeg najtalentiranijeg i najboljeg gospi�koga u�enika - nikud drugud, nego ravno u dvore Huremage Kozlice u najzabitniju i najsiromašniju od svih svojih �upa, Bogu iza le�a, u Široku Kulu. Jesu li u pitanju bili neki osobni nesporazumi i mo�da neki prešu�eni sukobi, koji su zbog poznate Franove ortodoksne discipline ostali zauvijek zatvoreni unutar crkvenih zidova, ili je, mo�da, po srijedi bio radikalan i nepopustljiv Franov star�evi�anski ideologijski i politi�ki stav od koga on nije nikada odstupio, a koji bi u ono mutno i kontroverzno (pu�isti�ko!) vrijeme tzv. ujedinjenja mogao i crkvene interese dovesti u znak pitanja, ili je nešto drugo potaknulo senjskog crkvenog glavara na tu suludu odluku, teško je i nemogu�e danas doprijeti do odgovora na ta pitanja. No bilo kako bilo, �injenica je da to micanje uva�enog hrvatskog pisca dr. Frana Bini�kog nije bilo samo njegova osobna degradacija, nego i njegova definitivna likvidacija iz hrvatskog intelektualnog i javnog �ivota!
I da ponovimo rije�i dr. Josipa Andri�a iz pogovora Bini�kijevom povijesnom romanu "Ivan Hrva�anin" : "...iako je dr. Bini�ki po svome radu, po svojoj u�enosti i po svojim sposobnostima zaslu�io odli�nije mjesto, ne dadoše mu ni zaslu�ene profesorske mirovine, a on se kao pravi Kristov sve�enik zadovoljio s najmanjim: sa najsiromašnijom �upom u kraju gdje �esto nestane kruha i vode...!" U naponu �ivotne dobi, u zenitu duhovne i stvarala�ke zrelosti, nepromišljenim administrativnim potezom istrgnut je iz katoli�kog javnog �ivota i otpremljen u nepovrat pravi biser, i to u vrijeme kad je bio najviše potreban! Pošao je iz Senja o�aloš�en, s dugom i praznih d�epova, tih u svojoj discipliniranosti u bespu�e u koje se povratila prošlost i zametnuo rat na istrebljenje. Taj je rat bio kri�arski i pošteni karakter Li�anina popa Slobodina i Hrvata Likote, dr. Frana Bini�kog nije ga mogao mimoi�i. I neka sam Bini�ki potvrdi kakve su bile prilike u �upi u koju je stigao godine 1919. i u kojoj bi obilje kamenja satima moglo pri�ati kako su nekad uz njega hrlile glave junaka, a sad hrle glave ukradenih ovaca i goveda. Evo tih Franovih rije�i: �upljani su dr�ali 30 Selja�kih novina, pa me zamoliše, da ih organiziram u Hrvatsku pu�ku stranku. Naru�im program, razlo�im, svi potpišu pristupnice i sve bijaše u redu. No jednom dobrovoljci (to su bili solunski dobrovoljci, a sad organizirani �etnici - N.B.) uhvatiše pro�elnika i tajnika i povedu ih u svoju sjednicu na batine. Ja odlu�no pograbim �andarskog narednika, koji je sa svojima pomagao dobrovoljcima i moji ljudi biše pušteni. Narednik optu�i mene, da sijem razdor, a ja zaištem od �upanije strojnu pušku za obranu od dobrovoljaca. A duša valja, nisam prije ni vidio strojne puške." ***3)
U �IRILSKOJ ŠKOLI
Vu�ju �ud �andara i �etnika spram Hrvata osjetio je Fran Bini�ki ve� u samom po�etku nove dr�ave, za koju je i sam brzo doznao da je nastala pu�om i izdajom, a ne voljom hrvatskog naroda. Od po�etka �upnikovanja u Širokoj Kuli, pa do kraja dr�ave Kara�or�evi�a i do kraja svog �ivota bio je na meti �andara i srpskih šovinista. O svom �ivotu u Širokoj Kuli Bini�ki je na više mjesta govorio, a na jednom mjestu kazao je i ovo: " Nastojao sam raditi pomirbeno me�u katolicima i vlasima, koji su nekad slo�no išli u tu�i tor, ali su vlasi imali druge savjetnike." ***4) U Širokoj Kuli i potom u Li�om Osiku, u koji je premješten o Svisvetima godine 1924., kuburio je dr. Fran Bini�ki u preograni�enim okolnostima za svoj talent i za stvaranje. Kuburio je do kraja �ivota gonjen, mu�en i kona�no izmrcvaren i utu�en u zatvoru od zlo�ina�ke �etni�ke i srbokomunisti�ke ruke. Pomagala mu je ne�aka Anica, koja je sa sestrom odnjegovala i Franove stare roditelje. Fran je sve svoje nade vezao uz Ani�inog jedinca Marka, komu je otac umro na radu u Americi i koga je Fran odgojio u �vrstoj katoli�koj vjeri i u ljubavi spram hrvatskoj domovini. Me�utim, kao student agronomije u Zagrebu i kao anga�irani �lan hrvatske sveu�ilišne mlade�i Ani�in jedinac i sva Franova nada - Marko preminuo je u jednoj zagreba�koj bolnici. Umro je od posljedica udaraca koje je dobio na policiji.
Godinu dana kasnije bio je pretu�en i Fran, i izmu�en na stravi�noj spravi "ra�anj" u gospi�koj kaznionici. Fran je bio uhapšen i nakon mrcvarenja i optu�en zbog jednog HSS-ovskog letka koji se na Bo�i� godine 1933. pojavio u klupama u crkvi sv. Josipa u Li�kom Osiku. U kaznionici su �etni�ki nastrojeni �andari razapeli Frana na stup, pa su ga okretali i tukli, a za predaha su mu silom punili usta mokra�om, koju su zvali "srpski �aj". To je u ono vrijeme bila uobi�ajena �andarska i policijska istra�na tehnologija u gospi�koj kaznionici, i nju su primijenili i na katoli�kom sve�eniku dr. Franu Bini�kom, koji je imao 60 godina. Nakon "ra�nja" i ispijanja "srpskog �aja" u kaznionici, Frana je zajedno s još 17 hrvatskih rodoljuba Okru�ni sud u Gospi�u osudio na deset mjeseci zatvora. Bilo je to na Veliki �etvrtak 29. o�ujka 1934., a Fran je svoju "�irilsku školu" odgulio u Mitrovici, i o njoj je ostavio svjedo�anstvo u uzni�kim uspomenama, koje je Hrvatsko knji�evno društvo sv. Jeronima u Zagrebu objavilo godine 1941. pod naslovom Moje tamnovanje. Dr. Fran Bini�ki se istaknuo kao pisac, pjesnik, esejist, kao filozof i kao znanstvenik, kao novinar, publicist, polemi�ar, politi�ar i kao crkveni djelatnik. Po u�oj znanstvenoj specijalnosti bio je teolog, filozof i povjesnik. Bio je i poliglot koji je znao �itavu hrpu stranih jezika: gr�ki, latinski, njema�ki, engleski, francuski, talijanski, španjolski, ruski, poljski, �eški i bugarski, i to mu je pomoglo da se istakne kao sjajan prevoditelj. Ure�uju�i "Hrvatsku stra�u" morao je pratiti inozemne novine i �asopise na stranim jezicima i replicirati i polemizirati, da bi ispravio zablude njihovih autora o Hrvatskoj, pa se i na taj na�in potvrdio kao zna�ajan hrvatski rodoljub, jer je time pridonio internacionaliziranju hrvatskog nacionalnog pitanja u vrijeme mutnih doga�aja oko tzv. ujedinjenja i po�etka okupacije Hrvatske od strane srpske soldateske i kar�or�evi�evskih �andara.
NAJPRODUKTIVNIJE LI�KO PERO
U prva �etiri desetlje�a 20. stolje�a Fran Bini�ki je toliko napisa objavio, da mu, kao i dr. Juri Turi�u, s pravom mo�emo pridodati kvalifikativ najproduktivnijega li�kog pera. Od gospi�kog "Hrvata" i zagreba�ke "Nade", pa preko skoro pedeset raznih �asopisa, almanaha, kalendara, listova i publikacija svojim je pjesmama, crticama, novelama, putopisima, folklornim zapisima, biografijama knji�evnih i kulturnih djelatnika, kao i vjerskim, povijesnim, politi�kim, znanstveno-filozofskim raspravama i �lancima, svojim romanima i osobito u hrvatskoj knji�evnosti velikim slovima zabilje�enim kritikama i polemikama sijao je domoljubne i katoli�ke ideje. Sve mu je to donijelo još jedan sjajni kvalifikativ: da je u prvim desetlje�ima 20. stolje�a bio najbudniji i najsr�aniji katoli�ki stra�ar s Nehaja.
U odmjeravanju svojstava za skicu dr. Frana Bini�kog kao najbivstvenije se isti�e ukorijenjenost vjerskoga i domoljubnog osje�aja koji je Fran Bini�ki po�eo razvijati još u djetinjstvu i u svojim mladim gospi�kim danima i koji je tijekom cijeloga kasnijeg �ivota ja�ao kroz intenzivan znanstveni i javni knji�evni rad. Njegov odgoj i još više prilike u kojima je rastao i �ivio stvorili su u njegovom li�kom duhu sklonom racionalnom prosu�ivanju �vrsto uvjerenje i kroatisti�ki �ivotni kredo od kog nikada nije odstupio. Taj se kredo sastojao u uvjerenju da je njegovoj domovini jedini izlaz i jedina sigurna perspektiva u slijedu djedovske tradicije i u ostvarenju pravaških ideja dr. Ante Star�evi�a, utemeljenih na �vrstoj i nepokolebljivoj katoli�koj vjeri. Na oltar toga uvjerenja dr. Fran Bini�ki je polo�io cijeli svoj plodonosni, stvarala�ki i patni�ki �ivot.
U crtanju profila literarnog djela Frana Bini�kog najzna�ajnije su njegove kritike i polemike, u kojima je bitna odrednica i jedinstveno zajedni�ko svojstvo �vrst stav na braniku �istog star�evi�anski shva�enog hrvatstva. Sve što se tom hrvatstvu suprotstavljalo Bini�ki u svojim polemi�kim okršajima nije štedio, ma dolazilo od ne znam koga, �ak i od crkvenih vrhova i od ljudi koji su ina�e bili zagovornici hrvatskoga. Osobito je u tim kritikama i u polemikama Fran Bini�ki perio oštricu svoga pera na tzv. naprednjaštvo i na liberalizam te na framasonsko obzoraštvo, u �ijem je djelovanju oštro Franovo oko vidjelo klicu propasti hrvatske samostalnosti i trasu odvajanja od tradicionalnog hrvatstva. Nije ovdje mjesto za šire i potpunije raspredanje o Franovim polemikama i tek bih samo istaknuo da je polemi�ki korpus Frana Bini�kog me�u najzna�ajnijim polemi�kim sastojcima u cjelokupnoj hrvatskoj knji�evnosti.
Kroz obilje divnih slika u romanu "Ivan Hrva�anin" i kroz druga svoja literarna djela vodi Bini�ki �itatelja starom Likom u kojoj je u Kosinju radila i prva hrvatska tiskara, koju Bini�ki spominje, Likom koju su u davnini resili vinogradi iz kojih je teklo rujno vino, za koje hrvatski ban trogirski biskup Petar Berislavi� u Bini�kijevom "Ivanu Hrva�ainu" tvrdi da je "kvalitetno kao i vino iz vinograda njegovih trogirskih" U svojim pjesmama Bini�ki je sokolio hrvatski duh i budio potisnutu i dremovnu svijet Hrvata, ne bi li im potresao i ganuo srca da se zauzmu za Majku Hrvatsku. Njegovi su stihovi pjevani i �esto su bili pokli� za borbu. A u jeziku Fran je stajao na strani onih koji su štitili �istunstvo hrvatsko, što nije proizlazilo iz njegove šovinisti�ke uskogrudnosti, nego iz njegove �ive hrvatske svijesti da su srbizmi i razne tu�ice sredstvo komu je cilj da se degradiranjem uništi i zaboravi jezik i hrvatsko ime, i u tom smislu za Frana Bini�kog vrijedi i pridjevak da je bio hrvatski Katon. Uz to, u Bini�kijevim crticama sa�uvana je izvorna ikavica iz hrvatske Like iz prohujaloga vremena. U ocjeni pisca Bini�kog s jezi�no-stilisti�kog stajališta treba spomenuti njegov lijep, lagan, �itak i slikovit stil kao bitnu sastavnicu njegova pisanja. Bini�ki lijepo i slikovito opisuje doga�aje, unosi se u njih i zorno prikazuje osobe, zasijecaju�i u njihovu psihologiju, onomatopei�no do�arava bitke i prisiljava �itatelja da neposredno pro�ivljava njihove sudbine. A to, zapravo, i jest na�in i sredstvo literarne umjetnosti i ona bitna specifi�na razlika izme�u umjetnosti i znanosti, i po mom sudu u toj sastavnici je ono što pravu umjetnost u dohva�anju zbiljskoga distvingira i daleko unapre�uje spram znanosti i pojmova. Fran Bini�ki je sve to uspijevao �istim, lijepim našim hrvatskim jezikom bez natruha, stvorenim na temeljima bogate hrvatske narodne poezije i na bogatstvu hrvatskog pu�kog govora.
SMRT U ZATVORU
Kaznionica u Gospi�u u kojoj je Fran Bini�ki zara�en tifusom
Dr. Fran Bini�ki, zara�en tifusom u gospi�koj kaznionici, umro je 1. svibnja 1945. kao zatvorenik u gospi�koj bolnici. Tifus u jezivim zatvorskim prilikama bio je br�i nego smrtna presuda. Njegova ne�akinja Anica uspjela je u onim jezivim gospi�kim poratnim prilikama u prolje�e 1945. organizirati njegove prijatelje i nagovoriti ih, pa su mrtvog 70-godišnjega Frana kidnapirali i pod sijenom u teretnim kolima kriomice prevezli i potajno uz grob njegovih roditelja pokopali u katoli�kom groblju u Li�kom Osiku, gdje je do kraja svog �ivota �upnikovao. Iako je tifus bio br�i od osude, ipak je Fran Bini�ki, sve�enik i rodoljub hrvatski, koga su Li�ani upamtili kao uzornoga i dobrog �ovjeka i intelektualca bio osu�en, ne javno izre�enom osudom, nego desetlje�ima dugom prisilnom šutnjom o njemu i njegovim djelima.
Bilješke:
***1) Fran Bini�ki, "Moje tamnovanje", str. 9., HKD sv. Jeronima, Zagreb, 1941.
***2) Fran Bini�ki, nav. dj., str. 15.
***3) Fran Bini�ki, nav. dj. str. 20.
***4) Fran Bini�ki: nav. dj., str. 20.
UTJEHA
Neka grag�u crne vrane,
Neka sik�u ljute guje,
Ustaviti ne �e mo�i
Kiše, sniega, ni oluje.
Nabujale na dnu rieke
Mulj i piesak nek se bere,
Zar �e mo�i zaprie�iti
Voda dalje da ne dere?!
Rieke svieta najedanput
Neka sve se skupa slo�e,
Da ne daju moru vode,
Zar presahnut isto mo�e?!
Pa zar mo�e presahnuti
I Hrvatstva velje more,
Da nastane vrieme stoput
Nego što je danas gore?!
Hrvatska, ta mu�enica,
Ta kraljica poništena,
Mora jednom biti slavno
I sve�ano uzvišena!
Pa sa sviju nek se strana
Na nju di�u vrazi kleti,
Povrh gora, vrh planina
Vijat �e se stieg njen sveti!
Nek i sinci izdajni se
Prot Hrvatskoj majci stave,
O njezinu krv si svetu
Klete ruke okrvave!
Nek kopaju, neka ruju
Sa svih strana klete �ete,
Neka ruše, neka gaze
Uspomene njene svete.
Pa Hrvatsku oni misle
Da �e mo�i uništiti,
Da se ne �e Njezin stieg
Ko i dosad slavno viti.
Zaludu im radost, �elje,
Jer do�ekat nikad ne �e
Da Hrvatskoj, majci svetoj,
Svene sre�e neven cvije�e.
Hrvatska �e ustrajati,
Hrabro podniet boli, muke,
Što zadadu dušmanske joj
Te izdajne klete ruke!
Poslie boli, poslie muka
Svanuti �e vedra zora.
Kad �e bit to, sam Bog znade,
Ali jednom biti mora!
(Fran Bini�ki, "Hrvat" br. 2, Gospi�, 20. sije�nja 1897.)
Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof.
Od istog autora - Crtice iz Gospi�a:
U povodu 530. obljetnice hrvatskoga tiskarstva
Prva hrvatska tiskana knjiga prije 530 godina
|
