PROTIV �EPURASTOG VRTOPISA
O �ivotu i radu Šime Star�evi�a
Da naša Lika nije samo kraj kamena, vrištine i vukova u kom se stolje�ima siromaštvo sijalo, a junaci nicali, dokazuju Li�ani koji su se isticali na planu uljudbe i ljudskog duha, i koji svojim radom nisu zadu�ili samo Li�ane, nego i hrvatsku kulturnu i znanstvenu povijest. Za dokaz tomu navest �u tek istaknutije Li�ane, kao što su Martin Sekuli�, Lavoslav Vukeli�, Ivan Dev�i�, Milan Ogrizovi�, Fran Bini�ki, a da i ne spominjem one najpoznatije kao što su Nikola Tesla, Fran Kurelac, Mile Budak i Ante Star�evi�. Jedan od zna�ajnih li�kih pregalaca na duhovnom polju bio je i Šime Star�evi�, stric Antin, revan katoli�ki sve�enik i plodan pisac i jezikoslovni znanstvenik.
Šime Star�evi� se rodio u Velikom �itniku godine 1784. od oca seoskog kneza Pilipa Star�evi�a i majke Marte. Dr. Fran Bini�ki je u Matici krštenih našao zapisano: „Ja Andria Bossletich cappelan mista kersti sina Pilipa Str�evi�a i njegove zakonite �ene Marte imenom Šimun.“ ***1) Nadnevak ovoga krštenja je bio 18. travnja godine 1784., i to je jedini siguran i iz pouzdanoga izvora datum iz Šiminoga djetinjstva, zbog �ega kasniji Šimini interpreti ovaj datum uzimaju kao datum njegova ro�enja. Otac Šimina djeda, Šimin pradjed, bio je Jakov Star�evi�, koga je opjevao Andrija Ka�i� Mioši�, a koji je pod Velebit dospio iz Hercegovine u bujici naših što se pred Turcima slijevala prema Zapadu. Tako je, ka�e prof. Grgo Pejnovi�: „Jakov Star�evi� prenio juna�ku krv s hercegova�koga krša na li�ke goleti te simboli�ki povezao dvije kule: grani�arsku Liku i kršnu Hercegovinu, kojih se neprijatelji uvijek plaše, jer su to surova i nedoku�iva bunjeva�ka gnijezda iz kojih narodu hrvatskomu ni�u branitelji i šti�enici njegovih ognjišta, na kojima se ne smije utrnuti vatra naših pradidova i na braniku kojih se podigoše hrabri Mesi�evi ustaše i juna�ka puška od Gabele.“ ***2)
Da! - ni u Lici, ni u Hercegovini ne smije se ugasiti vatra naših pradidova, jer su Hercegovina i Lika duša i srce Hrvatske. Lika je spoj našeg sjevera i našeg dalmatinskog juga, ona je kralje�nica Hrvatske i hrvatska �ila kucavica, te kad bi Like kao naše nestalo, nestalo bi i Hrvatske!
Star�evi�i su s ostalim Bunjevcima otimali Liku Turcima potkraj 17. stolje�a predvo�eni knezovima Dujmom Kova�evi�em i Jerkom Rukavinom, koji su ih pokrenuli iz Podgorja i od Karlobaga. Oni su, ka�e Franjo Julije Fras „bez ikakve pomo�i u novcu i municiji, a na vlastiti trošak i uz �rtve u krvi godine 1683. osvojili mjesta podno gore Velebita i okolicu Karlobaga, sljede�e godine Oštarije, Brušane i Rizvanušu, a tre�e godine Trnovac, Bu�im i Smiljan. To su uglavnom bili posjedi Tur�ina Rizvan-age Senkovi�a i drugih iz Novoga, koje su prema broju duša tako izme�u sebe podijelili da su pri diobi sudjelovali samo oni koji su se za to borili.“ ***3)
S jednim ogrankom od ovih pop je Zdune oteo od Turaka Lovinac, a pleme Star�evi�a je osvojilo Donje i Gornje Pazarište, zapadno od Smiljana. Na tom je podru�ju prije Turaka bilo Za�i�no i stari grad Hoteš. Od petorice bra�e Star�evi�a dvojica su se kasnije odvojila i iz Donjih Pazarišta doselili isto�nije u desetak kilometara udaljeni �itnik, u kom su utemeljili novu zadrugu Star�evi�a, �iji potomci tu �ive i danas. Potomak tih �itni�kih Star�evi�a je i Pilip, otac Šimin i djed Ante Star�evi�a. �itnik je i onda bio, kao što je i danas, slikovito selo na zapadnom rubu Li�kog polja, na domak utoku rijeke Otešice u kameni kanjon rijeke Like, sav išaran i isprepleten pjesni�kim ´brizicima´.
Pop Marko Mesi�
Na isto�noj obali Like, nekih, mo�da, 4 kilometra zra�ne linije od Velikog �itnika, kao ´vlaška korizma´ protegao se Mušaluk, ponosan na popa Marka Mesi�a i na nepokolebljivo hrvatstvo Marka Došena i Frana Bini�kog. Pop je Marko potkraj 17. stolje�a za zasluge u oslobodila�kom ratu protiv Turaka dobio od cara Leopolda Mušaluk s pravom baštinjenja i u njemu je podigao Mesi�a kulu, �ije je ostatke još Fran Bini�ki vidio, a godine 1700. i kamenu crkvicu sv. Duha, koja je bila prva katoli�ka crkva podignuta u Lici i Krbavi nakon izgona Turaka.
Ni u Mušaluku, ni u Pazarištima, ni u �itniku nikad nije bilo pravoslavnog �ivlja i Šime Star�evi� i njegov sinovac Ante rodili su se u �istoj li�koj bunjeva�koj katoli�koj hrvatskoj sredini, a ove krajeve na zapadnom rubu Li�kog polja i danas znamenuje to katoli�ko i to hrvatsko. Nepoznati su po�eci Šimina školovanja i vjerojatno je da je prve temelje znanja stjecao kod �upnika u obli�njem Klancu, ili u Pazarištima, a potom je, mo�da, poha�ao krajišku vojni�ku školu u kojoj se nastava odvijala na njema�kom i kojoj je cilj bio iškolovati krajiškoga podoficira. Takva je škola, napr., u ono vrijeme postojala u Gospi�u, kao i u pojedinim drugim krajevima Vojne krajine. Budu�i da je slu�bena Austrija Krajinu tretirala isklju�ivo kao ´leglo vojnika´ i kao kasarnu, mladom krajišniku teško se bilo probiti k nekom od civilnih zanimanja i put k slobodi od vojni�kog ropstva provla�io se jedino kroz odoru sve�enika. Vjerojatno je zbog toga i samosvjestan i ambiciozan Šime Star�evi�, kao i drugi iz njegova roda odabrao sve�eni�ki poziv. Prema Branku Drechsleru***4) on je humaniora završio u Vara�dinu, a nakon studija filozofije u Grazu i u Zagrebu, bogoslovne nauke je me�u prvim pitomcima zgotovio u sjemeništu u Senju, koje je biskup Ivan Je�i� utemeljio 1806. godine. Kao i drugi školovani Star�evi�i iz �itnika, sigurno se i Šime kao �ak i kao student odlikovao marljivoš�u i talentom. Ljubav je gajio prema lijepoj knjizi i stranim jezicima, i perfektno je ovladao gr�kim, latinskim, njema�kim, talijanskim i francuskim jezikom, što mu je poslije kao prevoditelju pomoglo. I njega je kao mladi�a zanašala povijest hrvatskoga naroda, i s ponosom se spominjao junaštva Mesi�evih ustaša i svojih pradjedova koji su Liku i Krbavu u ljutim kreševima oteli Turcima...
 
Crkva sv. Ante Padovanskog u Li�kom Novom kraj Gospi�a (lijevo)
i crkva sv. Karla Boromejskog u Karlobagu (desno)
Nakon svršene bogoslovije i posve�enja bio je godine 1808. kra�e vrijeme kateheta u senjskim školama, pa onda kapelan u Gospi�u, i godine 1810. �upnik sv. Ante Padovanskog u Li�kom Novom. Nakon kra�eg boravka u Ljubljani godine 1812. vratio se u Liku i dobio polo�aj upravitelja katoli�ke �upe na Udbini, a od svibnja 1814. do kraja svog �ivota bio je upravitelj �upe sv. Karla Boromejskog u Karlobagu. Za revan rad u sve�eništvu, u kom Šime Star�evi� nije vjernicima bio samo vjerski glavar i bri�an pastir, nego i u svim pitanjima poput oca i majke iskren i najbolji savjetnik, senjski ga je biskup Mirko O�egovi� imenovao za�asnim kanonikom senjsko-modruškim. Šime Star�evi� je umro 14. svibnja 1859. s navršenih 75 godina i vrlo sve�ano je sahranjen u kripti karlobaške �upne crkve kojom je desetlje�ima upravljao. Vjerojatno je u istu kriptu 146 godina prije njega bio sahranjen i �uveni osloboditelj Like i Krbave od Turaka, pop Marko Mesi�, koji je kao karlobaški �upnik umro po�etkom velja�e godine 1713.
Ruševni ostatci crkve sv. Karla Boromejskog u Karlobagu
U zra�nom napadu na Karlobag godine 1943. engleski su zrakoplovi oštetili i crkvu sv. Karla Boromejskog, a prilikom moderniziranja Jadranske ceste godine 1958. komunisti�ka je vlast dovela u Karlobag su�nje s Golog otoka, koji su buldo�erima uklonili u obli�nje more ruševne ostatke crkve sv. Karla i cestu usmjerili kroz sredinu nekadašnjega crkvenog prostora. Tom je prilikom i kripta s kostima hrvatskih velikana u moru završila.
 
Auguste de Marmont, Napoleonov doglavnik za Hrvatsku
i spomen plo�a (R. Frangeš-Mihanovi�) na gospi�koj �upnoj crkvi
Hrvatima koji su pali u ratu s Francuzima kod Bilaja.
Tekst je u gornjem dijelu na hrvatskom, ispod njega na njema�kom, a glasi:
„Na spomen hrabrim pradjedovima koji su kod Gospi�a i Bilaja 21. i 22. svibnja 1809.
kao branitelji domovine krv i �ivot �rtvovali.“
Kao pravi potomak juna�kih predaka Šime Star�evi� se ve� kao mladi� od 25 godina istakao kao radikalni Hrvat i katolik s �vrstim stavom. Kad je, naime, godine 1810. u ratu protiv Austrije francuski maršal Auguste Marmont s vojskom krenuo iz Dalmacije i prodirao kroz Liku, Li�ani u austrijskim odorama su Francuzima priredili vatreni do�ek i na obali rijeke Like u Bilaju kraj Gospi�a nanijeli su im znatne gubitke.
�upna crkva Navještenja Bla�ene Djevice Marije u Gospi�u,
pred kojom crkvom se kapelan Šime Star�evi� suprotstavio franckom vojskovo�i Marmontu
Francuzi su, ipak, kona�no nadvladali Li�ane i kad su došli u Gospi� kao ris gnjevan maršal Marmont je odlu�io kazniti Li�ane tako, da na o�igled svih oskvrne �upnu crkvu Navještenja Bla�ene Djevice Marije u Gospi�u, pa je vojnicima zapovjedio da u nju stacioniraju konje. Ali dok su Gospi�ani pred uzrujanim francuskim vojskovo�om strepjeli, neustrašivi je pop Šime Star�evi� stupio pred njega i na glatkom pariškom dijalektu mu se suprotstavio. „Ekselencijo", rekao je Šime Star�evi� maršalu Marmontu, „grijeh je ve� i sama pomisao da u crkvu spremite konje i Li�ani vam to nikada ne �e zaboraviti, jer kao i svi Hrvati, tako i oni �vrsto vjeruju u Boga!" Zaprepašteni se vojskovo�a pred mladim gospi�kim kapelanom postidio i odmah je povukao svoju naredbu, a gospi�ka je crkva zahvaljuju�i svomu kapelanu bila zašti�ena od vandalizma ratnika. Nije, me�utim, francuskoga maršala iznenadila samo sr�anost mladi�a u sve�eni�koj odori, nego ga je više zadivila ´tvrdoglavost´ njegova vjerovanja, i još više to što je u balkanskoj vjetrometini u kojoj je sve Bogu iza le�a sreo �ovjeka koji sjajno govori francuski, i to pariškim dijalektom bez zapinjanja. To je oduševilo Marmonta, pa je Šimu pozvao na ru�ak zajedno sa svojim �asnicima. Ru�ak je bio u ku�i u kojoj je maršal Marmont odsjeo, u središtu Gospi�a u ku�i br. 5 u današnjoj Kaniškoj ulici, blizu �upnog ureda.
 
Telegraphe officiel des provinces Illyriennes (lijevo)
i Nova Ricsoslovica Iliricska (desno)
Nedugo potom na Marmontov poziv Šime Star�evi� je otišao u Ljubljanu i primio se ure�ivanja slu�benog francuskog lista „Telegraphe officiel des provinces Illyriennes". Dok je bio u Ljubljani zgotovio je svoju „Ri�oslovicu hrvatsku i francusku" i izdao ju u Trstu 1812. godine („Nova Ricsoslovica Iliricska vojnicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena trudom i nastojanjem Shime Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici", u Trstu 1812. slovima Gaspara Weis). Nakon toga nije se zaustavljao u Telegraphe officielu, mo�da zbog neslaganja s francuskom slu�benom politikom?- nego se vratio za �upnika u Liku, na Udbinu.
  
Pretisci knjiga Šime Star�evi�a
U Ri�oslovici je Šime Star�evi� prvi to�no odredio �etiri hrvatska štokavska naglaska, za razliku od Vuka Stefanovi�a Karad�i�a, koji je u svom Srpskom rje�niku godine 1818. formulirao tri. Prema Drechsleru Star�evi�eva Ri�oslovica izra�ava „... posve originalan duh, koji je prije Vuka Karad�i�a više cijenio govor s usta naroda od tradicija knji�evnih." ***4) Svoju Ri�oslovicu Šime Star�evi� je popravljao, pa su nastale još njezine dvije verzije: jedna „u dvie knjige rastavljena i za razumne Ilirce s Kritikom napisana..." i druga „...u�injena onako, kako bi se imala u pu�ka u�ilišta uvesti". Obje su, me�utim, verzije ostale u rukopisu zbog nedostatka novaca potrebnih za tiskanje. Star�evi�eva Nova ri�oslovica ilir�ko-franceska proizišla je iz potrebe reformiranja školstva koju je nova, francuska vlast u okupiranim krajevima osjetila radi podizanja materijalne kulture stanovnika diktirane vojni�kim prohtjevima. Zato i jest Ri�oslovica izra�ena po narud�bi francuske vlasti, a model joj je bila jedna francuska gramatika izra�ena za Nijemce, koju je Šime Star�evi� sada preradio za potrebe vojni�ke mlade�i ilirskih dr�ava. Iako je Ri�oslovica tek gramatika, autor je u njoj iznio svoje misli i svoja istan�ana zapa�anja, pretvorivši ju u svoje originalno djelo, i da ponovimo Josipa Horvata: „Po svojim koncepcijama, istan�anom osje�aju vrednota hrvatskog jezika, prakti�nim rješenjima problema pravopisa, naglaska, gramatike, erudicijom, a ništa manje smionoš�u i borbenoš�u kojom zastupa svoja uvjerenja Šime Star�evi� daleko je pred svojim vremenom, otkrivaju�i staze budu�im pokoljenjima, pa i ako je djelo svoje izveo u ´nezrilom viku´ od dvadeset i sedam nesvršenih godina! - Šime Star�evi� je Ri�oslovicom izveo svoj �ivotni poziv prvog modernog preporoditelja Hrvata, prvog prakti�nog stvaraoca njihovoga kulturnog, a po tome i polti�kog jedinstva." ***5)
Ri�oslovicom je Šime Star�evi� htio svome narodu „jezik slavni o�istiti, zakonim ga utemeljiti, naucim od nas pisanim uresiti i nakititi, da ga ostali ve�om �eljom, nego mi njihove silom, u�iti ustrse", htio je, drugim rije�ima, stvoriti jedinstven hrvatski knji�evni jezik temeljen na �istom narodnom li�kom govoru, koji se ve� u predtursko vrijeme ogledao i dokazao i u znanosti i u umjetnosti. Pri tom mu se nametnuo problem stvaranja novog jedinstvenog pravopisa hrvatskog jezika, koji je riješio ujedinjavanjem ranijih pravopisa koji su postojali u pojedinim hrvatskim krajevima, a ne htiju�i „plemenita i milovidna slova latinska pogr�ivati sade�i im po glavi rogove i u mozak zabadaju�i im šiljke". Za pojedine naše glasove za koje ne postoje latinska slova on je stvarao kovanice od latinskih slova, pa je tako glas "�" pisao "cs", glas "�" je pisao "ch", dok je glas "š" bilje�io "sh", glas "�" je pisao "dj", ili "gj", a glas "�" pisao je "x". Narje�je mu je bilo ikavsko, a po Vodniku pravopis Šime Star�evi�a i po slovima i po na�inu pisanja bio je najdosljedniji i najjednostavniji hrvatski pravopis prije Gajeva!
Kao što je kasnije i njegov sinovac, naš Otac domovine dr. Ante Star�evi� �vrsto stajao u uvjerenju da se na dr�avno-politi�kom planu ne smijemo oslanjati na nikoga drugoga, nego da sve naše ufanje trebamo polagati u vlastite snage, tako je i stric Antin, Šime Star�evi�, u stvaranju hrvatskoga knji�evnog jezika i svoga jedinstvenog hrvatskog pravopisa slijedio na�elo... „ne sliditi jezike inostranske, doklen bude mogu�e!" A kako je duboko zaronio i udubio se u duh i u jezik svoga li�kog naroda Šime Star�evi� je stvorio gramatiku koja je po znalcu Vodniku knji�evno remek djelo. Upravo zbog toga „nenaslidovanja stranskoga", u tom svom polemi�kom gramati�kom spisu sna�nog politi�kog karaktera Šime Star�evi� se i suprotstavio nastojanju da se jezik dubrova�ke knji�evnosti u�ini za op�u hrvatsku jezi�nu i pravopisnu potku, što je bila �elja Appendinija***6), �iju Ri�oslovicu Šimun Star�evi� dr�i gorom od Vukove, za koju re�e da je slaba i da bi ju valjalo dobrano istesati. O�ivljavaju�i staru borbu naših glagoljaša protiv latinske dominacije, Šime Star�evi� u svojoj polemici s Appendinijem prezentira nastojanja za osamostaljenjem probu�ene hrvatske narodne svijesti i nacionalni hrvatski ponos. Osim u u�em smislu filoloških argumenata, dubrova�kom jeziku i pravopisu Star�evi� suprotstavlja i argumente hrvatske narodne sinteze, tj. politi�ki �imbenik po kom dubrova�ki govor pokriva tek manji dio hrvatske govorne površine - i što je najva�nije - odbacuje taj jezik kao hrvatsku jezi�nu osnovu zbog sna�no prisutnoga talijanskog utjecaja u njemu.
U jezi�nim primjerima u svojoj Ri�oslovici Šime Star�evi� je prikazao pravu malu zbirku narodnih poslovica i mudrosti koje je upoznao kroz svoje bogato iskustvo Li�anina. Prva me�u tim poslovicama u Ri�oslovici Šime Star�evi�a je: „Boj se Boga, �ini pravo, nikoga se ne plaši!" Te se poslovice kao �ivotne maksime �vrsto pridr�avao i Šime, i njegov sinovac Ante Star�evi�...
Napoleon je pao, francuska je uprava u našim krajevima kratko trajala i reforma školstva koju je ona potaknula nije došla do izra�aja, niti je bila u uporabi Ri�oslovica Šime Star�evi�a. Usprkos tomu, zbog svega re�enoga njezina vrijednost u izgradnji hrvatskoga knji�evnog jezika ne smije se podcijeniti. Poslije Napoleona Sveta Alijansa je potamnila duhovno podneblje u Europi i u Hrvatskoj, pa je zamrla i knji�evna produkcija Šime Star�evi�a. Ona �e ponovno �ivnuti tek godine 1844., probu�ena preporodnim i pravopisnim idejama Ljudevita Gaja. Ponešen tim idejama Šime Star�evi� u predgovoru svojim Homilijima godine 1844. piše: „Kroz te�aj od više godina gledaju� velike smutnje i rate europejske, napokon s nikom osobitom radoš�u moga srca do�ivio sam dvi stvari, koje moja duša nije mogla nikad ne �eliti. Ovo jesu mir med narodim krstjanskim i probu�enje desno-dunavskih Slavjana na izobra�enje narodne knji�evnosti."
Me�utim, Šime Star�evi� je bio na strani onih koji su ustali protiv Gajevih nastojanja oko novog pravopisa i kao najobrazovaniji uglednik me�u zadarskim i ju�nohrvatskim knji�evnim djelatnicima koje je predvodio Ante Kuzmani�, oštro se suprotstavljao novotarijama koje su pristizale iz sjeverne Hrvatske i od Ljudevita Gaja. I sad ga je u oporbu nagonio prete�ito strah od „stranjskog" utjecaja te je, kako u spomenutom djelu re�e Josip Horvat i u polemike sa zagreba�kim jezi�nim reformatorima unosio borbu „za starinu nenatrunjenoga �ivog narodnog jezika jedne relativne ve�ine hrvatskoga pu�anstva." Bio je tako�er nezadovoljan i plitko�om tema preporodne knji�evnosti i nedostatkom pouke koja je narodu neophodna, a umjetnom stvaranju novoga knji�evnog jezika „oboga�ivanog" obiljem tu�ih, prete�ito njema�kih, kovanica on je energi�no suprotstavljao svakodnevni narodni govor.
Svoje polemike protiv sjevernohrvatske jezi�ne reforme Šime Star�evi� je objavljivao u Zori Dalmatinskoj, u kojoj je više godina bio revan suradnik. Istovremeno je napisao i novu Ri�oslovicu, koja je, me�utim, zagubljena u rukopisu.
Homilija Šime Star�evi�a
Osim spomenutih djela (Ri�oslovice i Homilija u dvije knjige) Šime Star�evi� je objavio: Pitalo katoli�ansko i Molitvenu knji�icu, a više rukopisa mu je ostalo neobjavljeno. „Zasukan" kao i svi Li�ani, kao što je jednako tako „zasukan" bio i njegov sinovac Ante, Šime Star�evi� je do kraja svog �ivota bio protivnik Gajeva pravopisa, koji je nazivao „�epurasti vrtopis" u kom su slovima „rogovi zabijeni u glavu, a šiljci u mozak".
Zahvaljuju�i poznavanju stranih jezika, bavio se i prevoditeljskim radom i zna�ajni su njegovi prijevodi s njema�kog: „Dogodovštine Starog i Novog Zakona", Nauk Kerstjanskoga Bogoštovja iliti Katekizam, te �udorednost krstjanska i velika knjiga štivenja od Pratvornosti i Ljubavi Domovine.
Godine 1836. Šime Star�evi� je pohodio ro�eno ognjište u Velikom �itniku, pomogao je ro�acima da podignu novu ku�u i 13-godišnjega sinovca Antu odveo je sobom u Karlobag. Sna�an stri�ev utjecaj osje�at �e se na Anti kroz cijeli njegov �ivot i doista bi ono što u spomenutom djelu Josip Horvat napominje, da �e u Antinim govorima u Hrvatskom saboru „brujit mrzovoljasta Šimunova rije� nad propuštenim prilikama i nad slabo�om njegovih suvremenika!"
 
Gospi�ko-senjski biskup mons. Mile Bogovi� otkriva spomenik Šimi Star�evi�u
pred crkvom sv. Karla Boromejskog u Karlobagu
U obilje�avanju 150 godina od smrti Šime Star�evi�a na sve�anosti 18. svibnja 2008. u Karlobagu pred ure�enim ostacima crkve sv. Karla Boromejskog gospi�ko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogovi� otkrio je Šimi Star�evi�u spomenik.
Memorijalna plo�a Marka Mesi�a u Karlobagu
Trebalo bi pred istom crkvom i Marku Mesi�u otkriti spomenik! Trebalo bi, jer je Marko kao �upnik u toj crkvi proveo svoje posljednje godine i vrlo je vjerojatno da je u njezinoj kripti u velja�i 1713. godine i pokopan.
Bilješke:
***1) Fran Bini�ki, Autobiografija popa Šime Star�evi�a, Hrvatska prosvjeta, Zagreb, 1918.
***2) Grgo Pejnovi�, Šime Star�evi� u slu�bi Bogu i hrvatskom narodu, Li�ki grudobran, Zagreb, 1940.
***3) Franjo Julije Fras, Topografija Karlova�ke vojne krajine, mjestopis iz godine 1835., prijevod Zlata Derossi, Li�ke �upe, Gospi� 1988.
***4) Branko Drechsler, Pop Šime Star�evi�, Veda, Nova Gorica 1912.
***5) Josip Horvat, Ante Star�evi�, kulturno-povjesna slika, Zagreb, 1940.
***6) Francesco Maria Appendini (Poirino u Piemontu, 1768.- Zadar, 1837.) sve�enik iz reda pijarista iz Italije došao u Dubrovnik, gdje je kao profesor proveo preko 40 godine i od 1835. djelovao u Zadru gdje je i umro. Nau�io hrvatski jezik i me�u ostalim bavio se i jezikoslovljem.
Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof.
Od istog autora - Crtice iz Gospi�a:
Patriarcha Croatorum
O �ivotu i radu dr. Frana Bini�kog
|
