Istinito iz nedavne Like Dvoje s Petrašice Udbina U malom li�kom selu Klapavici trinaest kilometara isto�no od Udbine smjestilo se brdo Petrašica. Na tom brdu nema nikakvih prirodnih, ni drugih znamenitosti kojima bi se to brdo razlikovalo od drugih, i jedino što ga je na neki na�in �inilo osebujnim bilo je dvoje ljudi koji su cijeli svoj vijek proveli na Petrašici pustinja�ki.To su bili brat i sestra Jovo i Zora, kojima valjda nitko nije ni znao prezime, i svi su ih znali samo po nadimku Dvoje s Petrašice. Jovo i Zora Ovo dvoje nesvakidašnjih Li�ana �ivjeli su sami i u slijedu tradicije svojih predaka uzgajali su stoku, u �emu nije bilo ni�ega neobi�nog. Stvar se, me�utim, pokazuje sasvim druk�ijom, spomenemo li da sve što bi preko godine zaradili, to bi i potrošili na municiju i na konzerve. I ako je nekoga prije šezdesetak i više godina slu�ajno, ili tko zna kako, ovim dijelom Like put nanio, taj je sigurno pomislio da je upao u ratno podru�je, u neposrednu blizinu prve borbene linije. Plotuni iz pušaka popra�eni pasjim lave�om ponekad su satima odzvanjali šumskim klancima u slikovitom dijelu Like isto�no od Krbavskog polja. Uski krug potreba omogu�io je Jovi i Zori da su zavi�aj rijetko ostavljali, i tek jednom, ili dva puta godišnje, ponajviše ujesen i podzimu, silazio je Jovo s Petrašice i s pedesetak i više grla sitnije i krupnije stoke odlazio u razna mjesta Like, Dalmacije i Bosne prodavati stoku, da bi s dobivenim novcem sebi i sestri Zori kupio municiju i konzerve. �eravica na �elu divljeg �opora Osim pucanjem, Jovo i Zora bavili su se i uzgojem vrsnih pasa, i to sve zbog „vlastitih potreba“, a u provedbi stroge selekcije mlade psi�e nisu nikom davali, nego su one najbolje i po strogo�i najperspektivnije sebi ostavljali, i to uvijek do broja devet, a one slabije su uništavali. Najlju�i i najoštriji od tih devet ratobornih i neustrašivih pasa imao je ime �eravica, i on je psima bio predvodnik, a kad bi on uginuo Jovo i Zora bi na sve�anoj inauguraciji, popra�enoj obiljem plotuna iz pušaka, novim pasjim carem imenovali najlju�ega iz �ivoga �opora. I tako su Jovi i Zori tekli dani u potrošnji konzerva i u pucnjavi, na što su u danima Drugog svjetskog rata tako �vrsto bili navikli, da se ni u desetlje�ima nakon rata, kad je prestalo odzvanjati oru�je, te navike nisu oslobodili. Kad bi nepoznat �ovjek naišao na ovu jedinu ku�u na Petrašici morao je biti vraški spretan da se izvu�e �itav pred navalom opasnoga devetero�lanog �opora predvo�enog ljutim �eravicom. Poštar je na drvetu našao spas u zadnji �as To bi mogao potvrditi i poštar s Udbine, koji je prije pedesetak i nekoliko godina nosio Jovi invalidninu, a da nije znao za Jovine navike. Taj je poštar mogao zahvaliti slu�aju i Bogu, da se u blizini našlo visoko drvo kad se opasni �eravica prema njemu sjurio. Poslije toga poštar više nije išao na Petrašicu i invalidnina se svakog mjeseca Jovi dijelila na unaprijed dogovorenom neutralnom podru�ju. Pri�alo se, ina�e, da su osebujni usamljenici na Petrašici prema svakom tko im se znao pribli�iti bili dobro�udni, gostoljubivi i u pravom smislu dobri  ljudi. Bog zna jesu li do�ivjeli i što je s njima bilo kad je prije dvadesetak godina i njihov zavi�aj zahvatio vihor našeg Domovinskog rata? Ali vjerojatno je vrijeme u�inilo svoje, pa je još prije zauvijek utihnulo Jovino i Zorino oru�je. Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof. Od istog autora: Prva hrvatska tiskana knjiga prije 530 godina (i na kraju toga i sljede�ih �lanaka linkovi na daljnje Crtica iz Gospi�a) Ku�ice na rubu place   Po�etak