|
Kao
munja sijeva mi iz usta*
Nova knjiga: Ana Pia Maissen
Uz
knjigu Ane Pie Maissen "Wie ein Blitz schl�gt es aus meinem
Munde", Peter Lang AG, Europ�ischer Verlag der Wissenschaft,
Bern 1998.
Još
uvijek ima ljudi po Europi koji pokazuju neobi�nu dozu respekta
prema Hrvatskoj. Unato� svim zbivanjima u njoj i oko nje, pojedinci
se njome bave literarno, gospodarski pa i znanstveno. Dr. Jasna
Adler je doktorirala u �enevi o nasilnom pripojenju Hrvatske u dr�avu
SHS 1918.g., a dr. Anna Pia Maissen u Z�richu o Ilirskom pokretu
ili Hrvatskom narodnom preporodu, kako se taj pokret zbog svog osobitog
zna�enja kasnije nazvao. Ovim kratkim osvrtom �elimo upozoriti �itatelje
Vijenca na neobi�no vrijedno djelo Kao munja sijeva mi
iz usta dr. Anne Pie Maissen, koja je 1957. g. ro�ena u Churu,
studirala op�u povijest, talijansku i englesku knji�evnost, te 1996.g.
promovirala na Sveu�ili�tu u Z�richu.
Virtualno hrvatsko kraljevstvo
egzistiralo je samo na papiru kao jedna jedinstvena
cjelina, dok je administrativno i teritorijalno bilo rascjepkano.
Ipak su nepobitne povijesne �injenice, na koje dr. Maissen upozorava
u kratkom pregledu hrvatske povijesti: da je Hrvatska bila kraljevstvo,
da je ušla u personalnu uniju s Mad�arskom, da je u turskim
najezdama nepovratno izgubila dio teritorija (Tursku Hrvatsku),
da su Dalmacijom zavladali Mle�ani, da je Dubrova�ku Republiku tek
Napoleonova vojska uspjela osvojiti, da su kratko�ivotne napoleonovske
Provinces Illyriens kasnije prepuštene izravnoj upravi Be�a
po uzoru na Vojnu krajinu....
Hrvatska i Slavonija nisu bile Regnum socium,
nego su kao kraljevstvo pripadale posredstvom ugarskog kraljevstva
Austriji kao Partes adnexae. Unato� tome, iura municipalia
su hrvatski polo�aj �inila specifi�nim unutar Austrougarske Monarhije.
Polo�aj Hrvatske naime nije ovisio o jednom ugovoru kao što
je bio Pacta conventa iz 1102. g., nego se utvr�uje u nebrojenim
ispravama i obi�ajnom pravu, a i u parlamentarnim potvrdama kao
onoj pod Karlom VI. 1715. godine. Me�utim, Hrvati sami sebi uskra�uju
prava donošenjem fatalne saborske odluke 1790.g. prema kojoj
se veliki dio administrativnih i financijskih kompetencija prenosi
na Ugarsku.
Pored zajedni�kog jezika s razli�itim idiomima, hrvatsko
je narodno bi�e posjedovalo zajedni�ko sje�anje na srednjovjekovnu,
samostalnu dr�avu, na literarnu tradiciju hrvatskog jezi�nog izraza
od 16. st. (Dubrovnik, Dalmacija), na puno zajedni�kog iz narodnog
�ivota i obi�aja. Nasuprot ovim integracijskim elementima, postojali
su sna�ni protuintegracijski �imbenici kao što su teritorijalna
i gospodarska rascjepkanost zemlje, razli�iti stupanj razvijenosti
društvenih struktura, promjena nacionalne strukture dolaskom
Srba u 16. i 17. st., izostanak razvoja gradova kao gospodarskih
središta, te ono ponajgore veliki postotak nepismenosti i slabo
obrazovanje pu�anstva.
Ilirizam, kao pokret hrvatskog narodnog preporoda,
nastaje tridesetih godina 19. stolje�a, u trenutku kad izbija sukob
izmedju Mad�ara i Hrvata zbog hrvatskih municipalnih prava, posebice
prava na javnu uporabu hrvatskog jezika, koji je za hrvatske stale�e
simbolizirao narodni identitet. Nositelji pokreta su bili uglavnom
inteligencija s trgova�kim slojem i razli�itim interesnim skupinama
koje su mad�arizaciju osjetile kao ugro�avanje vlastite egzistencije.
Iako je suprotstavljanje mad�arizaciji utjecalo na nastanak i razvoj
pokreta, pokret je bio nadahnut i djelovanjem ranijih hrvatskih
kulturnih djelatnika poput P. R. Vitezovi�a, Maksimilijana Vrhovca
kao i uop�e europskim prostvjetiteljstvom i romantikom. Ilircima
je tako�er bilo blisko Herderovo poimanje nacije kao �ivoga organizma
koji se najjasnije o�ituje u jeziku i narodnim pjesmama. Osim Herderova
kulturnog slavofilstva, na ilirce utje�u suvremeni panslavenski
orijentirani jezikoslovci J�n Koll�r i Pavel Šafarik. Politi�ki
su ilirci pod utjecajem postupnog nastajanja liberlano-demokratskih
dr�ava na europskom kontinentu.
Ilirski pokret nije do 1848. g. formulirao neki zajedni�ki
program. Pokret nije poznavao "strana�ku stegu", pa su
se sve aktivnosti odvijale inicijativom pojedinaca. Pa ipak se,
po mišljenju autorice, aktivnosti pokreta mogu grubo podijeliti
u dva razdoblja: prvo od 1835-1841.g., u kojemu se odvijaju prvenstveno
jezi�ne i kulturne reforme, i drugo od 1842-1848/9.g., koje je primarno
obilovalo politi�kim aktivnostima.
Gaj, Kukuljevi�, Draškovi�, Derkos i drugi ilirci
su te�ili kulturnom jedinstvu Ju�nih Slavena pod ilirskim imenom.
Zajedni�ki knji�evni jezik bi mogao rascjepkani ju�noslavenski prostor
zbli�iti i oja�ati. U tom su smislu poduzeti reformski koraci unutar
hrvatskog jezi�no-kulturnog prostora, u kojem se uvodi novoštokavski,
kojega ve�ina Hrvata koristi, kao knji�evni jezik, poduzimaju se
pravopisne reforme, pokre�u se novine, tiskaju knjige, otvaraju
�itaonice, osniva Matica ilirska, prethodno Gospodarsko društvo
itd.
Da kulturni �ivot ne mo�e napredovati bez politi�kih
sloboda, uvidjeli su ubrzo i djelatnici Ilirskog pokreta, koji su
ve� 1841. g. osnovali Ilirsku stranku kako bi se posvetili
obrani osjetno ugro�enih temeljnih hrvatskih prava kako ih je 1830.
g. formulirao protonotar Josip Kuš�evi�. Medjutim, nesporazumi
s Mad�arima, koje je Metternich u po�etku pratio sa simpatijama
kao protute�u mad�arskom nacionalizmu, stvoriše pojmovnu zbrku
kod samog austrijskog dvora. Tu je ilirizam postao sinonimom za
panslavizam pod ruskim utjecajem, tako da se 1843.g. uporaba ilirskog
imena zabranjuje. Ipak, time ne umiru ideje pokreta. 1847. g. hrvatski
Sabor proglašava hrvatski jezik slu�benim jezikom, a tra�i
se ujedinjenje hrvatskih zemalja Dalmacije i Vojne krajine s Hrvatskom.
U revulucionarnoj 1848.g. obra�a se hrvatski Sabor Manifestom
naroda hrvatskoga-slavonskog europskoj javnosti u kojem se ot�itava
program hrvatske politike, koju je za�eo Ilirski pokret.
Iako je Ilirski pokret u Sloveniji i Bosni-Hercegovini
naišao na dobar odjek i potakao tamošnje kulturne djelatnike
na bu�enje nacionalne svijesti, u srpskom ga se pašaluku koristilo
u propagandisti�ke svrhe za srpsku stvar. Srbi su odbacili i ime
i reforme i krenuli putem Vukova �lanka Srbi svi i svuda
i Garašaninovih Na�ertanija.
U drugom dijelu knjige autorica donosi "ilirske"
tekstove prevedene na njema�ki jezik: Josip Kuš�evi� Municipalna
prava i statuti kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
Ivan Derkos Genius patriae....; Janko Draškovic Disertatia
i Rije� Ilirskoj k�eri o starijoj povijesti i literarnoj regenraciji
njezine domovine. Dragutin Rakovac Mali katekizam za velike
ljude. Bogoslav Šulek Što kane Ilirci.
U završnom poglavlju naglašava autorica,
da Ilirski pokret, iako zakasnio, po svom na�inu i po svojoj kulturnoj
zasluzi spada u tradiciju europskih nacionalnih pokreta. "Ilirizam
je bio jedna u tadašnjim prilikama u Hrvatskoj nastala posebna
varijanta nacionalnog bu�enja, �iji su ciljevi s jedne strane vizionarski,
a s druge strane potpuno realpoliti�ki."
Ilirski pokret je probu�en zahtjevom Mad�ara za uvo�enjem
mad�arskog jezika kao slu�benog jezika u Hrvatskoj. Dok je hrvatsko
plemstvo inzistiralo na stoljetnim municipalnim pravima, ilirci
su pristupili problemu s drugog stajališta. Njima je, naime,
bilo jasno da se "mrtvi latinski jezik" ne mo�e dugo opirati
"�ivom mad�arskom jeziku". Opasnost po Hrvate bijaše
to što ne imadoše nikakvu alternativu za latinski. Samo
brzo podizanje vrijednosti hrvatskom jeziku moglo je postati protute�om
mad�arskom naumu. Promicanje nacionalne kulture postade tako i politi�kim
pitanjem; kulturni i politi�ki ciljevi kod Ilirskog pokreta jedva
se mogu razlikovati. "Pokušaj nacionaliziranja kulture
u Hrvatskoj dovede u tadašnjim prilikama i do politiziranja
kulture".
U predve�erje revolucionarne 1848. g. ilirci su svoje
kulturne ciljeve velikim dijelom ostvarili. U ovo se vrijeme ve�
etablirao hrvatski knji�evni jezik, kojega Sabor 1847.g. proglašava
slu�benim jezikom. Katedra za hrvatski jezik i knji�evnost utemeljena
je ve� od 1845.g., a nacionalna je kultura oboga�ena u to vrijeme
uobi�ajenim ustanovama kao što su Narodno kazalište, Matica
ilirska, Gospodrsko društvo, Društvo domoljubnih �ena.
Ilirci su takodjer uspjeli na publicisti�kom polju ponudom pu�anstvu
hrvatskih knjiga, a osobito tiskovina Novine i Danica.
U politi�kom pogledu su ilirci upali u stupicu. Premda
su prihvatili u duhu vremena gra�anski liberalizam i toleranciju,
ipak su u sukobu s mad�arskim nacionalizmom morali zastupati konzervativna
stajališta, što je doseglo vrhunac u Jela�i�evu vojnom
pohodu na Peštu. Sve ja�e politiziranje Ilirskog pokreta gurnu
u pozadinu njihovu viziju o ujedinjenom ju�noslavenskom prostoru.
Njihove, ponajprije kao kulturni i gospodarski centri zamišljene
institucije kao Matica, Gospodarsko društvo ili �itaonice razvijaju
se u parapoliti�ke organizacije. Elan i oduševljenje za ju�noslavensku
ideju moradoše oslabiti u stalnom hrvatsko-mad�arskom trvenju
oko dr�avnopravnog polo�aja Hrvatske, a i straha Habsburgovaca pred
nekom Velikom Ilirijom. Unato� tome ostade ju�noslavensko jedinstvo
i dalje idealom Ilirskog pokreta i dobi u ustani�kom ugodjaju 1848.g.
ponovno na zna�enju kako to jasno pokazuje Manifest nadroda hrvatsko-slavnoskoga.
Nakon revolucije, ušutka Bachov apsolutizma
sve, pa i ilirce. Povratkom ustavnog stanja godine 1860. Mad�arskoj
i Hrvatskoj, preuzeše mladi ilirci vodstvo kao Vukotinovic,
Kurelac, Ma�urani�, Kukuljevi�. Oni se više ne zadovoljiše
autonomijom vec te�e k hrvatskoj dr�avnosti. Ilirski
se pokret kasnije pak podijeli na narodnjaštvo (Strossmayer,
Ra�ki) i pravaštvo (Star�evi�).
"Bilo je to vrijeme �udesa...." kako zapisa
A. Šenoa, s kojim autorica završava svoju istan�ano prononsiranu
studiju, �ija se vrijednost osobito krije u promatranju Ilirskog
pokreta u europskom kontekstu, te u prijevodu va�nijih tekstova
na njema�ki - što ih ve� �ini dostupnima široj javnosti.
U to je autorica ulo�ila golem trud, o �emu dovoljno svjedo�e brojne
bilješke pokupljene po Zagrebu, Be�u i Budimpešti. Da
se djelo pojavilo u seriji Duh i djelo vremena, radovi na
Povijesnom seminaru Sveu�ilišta u Z�richu, s imenima 16 profesora,
kao broj 89, valja zapamtiti. Ništa manje nije znakovita posveta
"Mojoj majci ed a miu bab"! Od majke Hrvatice i oca Retoromana.
Narodi i jezici koji vje�ito vode borbu za opstankom i samodokazivanjem.
Iskustvo te borbe je pretpostavka za ovu tanko�utnost koju autorica
nudi škiljavom svijetu kakav nas okru�uje, pa i u znanosti.
T.
Nui�
Preuzeto
iz Vijenac, 3. prosinca 1998. Broj 127/VI
Po�etak
|
