Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  
    Pjesni�tvo, proza, kazali�te, publicistika uop�e
 
 

 


Kao munja sijeva mi iz usta*

Nova knjiga: Ana Pia Maissen

Uz knjigu Ane Pie Maissen "Wie ein Blitz schl�gt es aus meinem Munde", Peter Lang AG, Europ�ischer Verlag der Wissenschaft, Bern 1998.

Još uvijek ima ljudi po Europi koji pokazuju neobi�nu dozu respekta prema Hrvatskoj. Unato� svim zbivanjima u njoj i oko nje, pojedinci se njome bave literarno, gospodarski pa i znanstveno. Dr. Jasna Adler je doktorirala u �enevi o nasilnom pripojenju Hrvatske u dr�avu SHS 1918.g., a dr. Anna Pia Maissen u Z�richu o Ilirskom pokretu ili Hrvatskom narodnom preporodu, kako se taj pokret zbog svog osobitog zna�enja kasnije nazvao. Ovim kratkim osvrtom �elimo upozoriti �itatelje Vijenca na neobi�no vrijedno djelo Kao munja sijeva mi iz usta dr. Anne Pie Maissen, koja je 1957. g. ro�ena u Churu, studirala op�u povijest, talijansku i englesku knji�evnost, te 1996.g. promovirala na Sveu�ili�tu u Z�richu.

Virtualno hrvatsko kraljevstvo egzistiralo je samo na papiru kao jedna jedinstvena cjelina, dok je administrativno i teritorijalno bilo rascjepkano. Ipak su nepobitne povijesne �injenice, na koje dr. Maissen upozorava u kratkom pregledu hrvatske povijesti: da je Hrvatska bila kraljevstvo, da je ušla u personalnu uniju s Mad�arskom, da je u turskim najezdama nepovratno izgubila dio teritorija (Tursku Hrvatsku), da su Dalmacijom zavladali Mle�ani, da je Dubrova�ku Republiku tek Napoleonova vojska uspjela osvojiti, da su kratko�ivotne napoleonovske Provinces Illyriens kasnije prepuštene izravnoj upravi Be�a po uzoru na Vojnu krajinu....

Hrvatska i Slavonija nisu bile Regnum socium, nego su kao kraljevstvo pripadale posredstvom ugarskog kraljevstva Austriji kao Partes adnexae. Unato� tome, iura municipalia su hrvatski polo�aj �inila specifi�nim unutar Austrougarske Monarhije. Polo�aj Hrvatske naime nije ovisio o jednom ugovoru kao što je bio Pacta conventa iz 1102. g., nego se utvr�uje u nebrojenim ispravama i obi�ajnom pravu, a i u parlamentarnim potvrdama kao onoj pod Karlom VI. 1715. godine. Me�utim, Hrvati sami sebi uskra�uju prava donošenjem fatalne saborske odluke 1790.g. prema kojoj se veliki dio administrativnih i financijskih kompetencija prenosi na Ugarsku.

Pored zajedni�kog jezika s razli�itim idiomima, hrvatsko je narodno bi�e posjedovalo zajedni�ko sje�anje na srednjovjekovnu, samostalnu dr�avu, na literarnu tradiciju hrvatskog jezi�nog izraza od 16. st. (Dubrovnik, Dalmacija), na puno zajedni�kog iz narodnog �ivota i obi�aja. Nasuprot ovim integracijskim elementima, postojali su sna�ni protuintegracijski �imbenici kao što su teritorijalna i gospodarska rascjepkanost zemlje, razli�iti stupanj razvijenosti društvenih struktura, promjena nacionalne strukture dolaskom Srba u 16. i 17. st., izostanak razvoja gradova kao gospodarskih središta, te ono ponajgore veliki postotak nepismenosti i slabo obrazovanje pu�anstva.

Ilirizam, kao pokret hrvatskog narodnog preporoda, nastaje tridesetih godina 19. stolje�a, u trenutku kad izbija sukob izmedju Mad�ara i Hrvata zbog hrvatskih municipalnih prava, posebice prava na javnu uporabu hrvatskog jezika, koji je za hrvatske stale�e simbolizirao narodni identitet. Nositelji pokreta su bili uglavnom inteligencija s trgova�kim slojem i razli�itim interesnim skupinama koje su mad�arizaciju osjetile kao ugro�avanje vlastite egzistencije. Iako je suprotstavljanje mad�arizaciji utjecalo na nastanak i razvoj pokreta, pokret je bio nadahnut i djelovanjem ranijih hrvatskih kulturnih djelatnika poput P. R. Vitezovi�a, Maksimilijana Vrhovca kao i uop�e europskim prostvjetiteljstvom i romantikom. Ilircima je tako�er bilo blisko Herderovo poimanje nacije kao �ivoga organizma koji se najjasnije o�ituje u jeziku i narodnim pjesmama. Osim Herderova kulturnog slavofilstva, na ilirce utje�u suvremeni panslavenski orijentirani jezikoslovci J�n Koll�r i Pavel Šafarik. Politi�ki su ilirci pod utjecajem postupnog nastajanja liberlano-demokratskih dr�ava na europskom kontinentu.

Ilirski pokret nije do 1848. g. formulirao neki zajedni�ki program. Pokret nije poznavao "strana�ku stegu", pa su se sve aktivnosti odvijale inicijativom pojedinaca. Pa ipak se, po mišljenju autorice, aktivnosti pokreta mogu grubo podijeliti u dva razdoblja: prvo od 1835-1841.g., u kojemu se odvijaju prvenstveno jezi�ne i kulturne reforme, i drugo od 1842-1848/9.g., koje je primarno obilovalo politi�kim aktivnostima.

Gaj, Kukuljevi�, Draškovi�, Derkos i drugi ilirci su te�ili kulturnom jedinstvu Ju�nih Slavena pod ilirskim imenom. Zajedni�ki knji�evni jezik bi mogao rascjepkani ju�noslavenski prostor zbli�iti i oja�ati. U tom su smislu poduzeti reformski koraci unutar hrvatskog jezi�no-kulturnog prostora, u kojem se uvodi novoštokavski, kojega ve�ina Hrvata koristi, kao knji�evni jezik, poduzimaju se pravopisne reforme, pokre�u se novine, tiskaju knjige, otvaraju �itaonice, osniva Matica ilirska, prethodno Gospodarsko društvo itd.

Da kulturni �ivot ne mo�e napredovati bez politi�kih sloboda, uvidjeli su ubrzo i djelatnici Ilirskog pokreta, koji su ve� 1841. g. osnovali Ilirsku stranku kako bi se posvetili obrani osjetno ugro�enih temeljnih hrvatskih prava kako ih je 1830. g. formulirao protonotar Josip Kuš�evi�. Medjutim, nesporazumi s Mad�arima, koje je Metternich u po�etku pratio sa simpatijama kao protute�u mad�arskom nacionalizmu, stvoriše pojmovnu zbrku kod samog austrijskog dvora. Tu je ilirizam postao sinonimom za panslavizam pod ruskim utjecajem, tako da se 1843.g. uporaba ilirskog imena zabranjuje. Ipak, time ne umiru ideje pokreta. 1847. g. hrvatski Sabor proglašava hrvatski jezik slu�benim jezikom, a tra�i se ujedinjenje hrvatskih zemalja Dalmacije i Vojne krajine s Hrvatskom. U revulucionarnoj 1848.g. obra�a se hrvatski Sabor Manifestom naroda hrvatskoga-slavonskog europskoj javnosti u kojem se ot�itava program hrvatske politike, koju je za�eo Ilirski pokret.

Iako je Ilirski pokret u Sloveniji i Bosni-Hercegovini naišao na dobar odjek i potakao tamošnje kulturne djelatnike na bu�enje nacionalne svijesti, u srpskom ga se pašaluku koristilo u propagandisti�ke svrhe za srpsku stvar. Srbi su odbacili i ime i reforme i krenuli putem Vukova �lanka Srbi svi i svuda i Garašaninovih Na�ertanija.

U drugom dijelu knjige autorica donosi "ilirske" tekstove prevedene na njema�ki jezik: Josip Kuš�evi� Municipalna prava i statuti kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Ivan Derkos Genius patriae....; Janko Draškovic Disertatia i Rije� Ilirskoj k�eri o starijoj povijesti i literarnoj regenraciji njezine domovine. Dragutin Rakovac Mali katekizam za velike ljude. Bogoslav Šulek Što kane Ilirci.

U završnom poglavlju naglašava autorica, da Ilirski pokret, iako zakasnio, po svom na�inu i po svojoj kulturnoj zasluzi spada u tradiciju europskih nacionalnih pokreta. "Ilirizam je bio jedna u tadašnjim prilikama u Hrvatskoj nastala posebna varijanta nacionalnog bu�enja, �iji su ciljevi s jedne strane vizionarski, a s druge strane potpuno realpoliti�ki."

Ilirski pokret je probu�en zahtjevom Mad�ara za uvo�enjem mad�arskog jezika kao slu�benog jezika u Hrvatskoj. Dok je hrvatsko plemstvo inzistiralo na stoljetnim municipalnim pravima, ilirci su pristupili problemu s drugog stajališta. Njima je, naime, bilo jasno da se "mrtvi latinski jezik" ne mo�e dugo opirati "�ivom mad�arskom jeziku". Opasnost po Hrvate bijaše to što ne imadoše nikakvu alternativu za latinski. Samo brzo podizanje vrijednosti hrvatskom jeziku moglo je postati protute�om mad�arskom naumu. Promicanje nacionalne kulture postade tako i politi�kim pitanjem; kulturni i politi�ki ciljevi kod Ilirskog pokreta jedva se mogu razlikovati. "Pokušaj nacionaliziranja kulture u Hrvatskoj dovede u tadašnjim prilikama i do politiziranja kulture".

U predve�erje revolucionarne 1848. g. ilirci su svoje kulturne ciljeve velikim dijelom ostvarili. U ovo se vrijeme ve� etablirao hrvatski knji�evni jezik, kojega Sabor 1847.g. proglašava slu�benim jezikom. Katedra za hrvatski jezik i knji�evnost utemeljena je ve� od 1845.g., a nacionalna je kultura oboga�ena u to vrijeme uobi�ajenim ustanovama kao što su Narodno kazalište, Matica ilirska, Gospodrsko društvo, Društvo domoljubnih �ena. Ilirci su takodjer uspjeli na publicisti�kom polju ponudom pu�anstvu hrvatskih knjiga, a osobito tiskovina Novine i Danica.

U politi�kom pogledu su ilirci upali u stupicu. Premda su prihvatili u duhu vremena gra�anski liberalizam i toleranciju, ipak su u sukobu s mad�arskim nacionalizmom morali zastupati konzervativna stajališta, što je doseglo vrhunac u Jela�i�evu vojnom pohodu na Peštu. Sve ja�e politiziranje Ilirskog pokreta gurnu u pozadinu njihovu viziju o ujedinjenom ju�noslavenskom prostoru. Njihove, ponajprije kao kulturni i gospodarski centri zamišljene institucije kao Matica, Gospodarsko društvo ili �itaonice razvijaju se u parapoliti�ke organizacije. Elan i oduševljenje za ju�noslavensku ideju moradoše oslabiti u stalnom hrvatsko-mad�arskom trvenju oko dr�avnopravnog polo�aja Hrvatske, a i straha Habsburgovaca pred nekom Velikom Ilirijom. Unato� tome ostade ju�noslavensko jedinstvo i dalje idealom Ilirskog pokreta i dobi u ustani�kom ugodjaju 1848.g. ponovno na zna�enju kako to jasno pokazuje Manifest nadroda hrvatsko-slavnoskoga.

Nakon revolucije, ušutka Bachov apsolutizma sve, pa i ilirce. Povratkom ustavnog stanja godine 1860. Mad�arskoj i Hrvatskoj, preuzeše mladi ilirci vodstvo kao Vukotinovic, Kurelac, Ma�urani�, Kukuljevi�. Oni se više ne zadovoljiše autonomijom vec te�e k hrvatskoj dr�avnosti. Ilirski se pokret kasnije pak podijeli na narodnjaštvo (Strossmayer, Ra�ki) i pravaštvo (Star�evi�).

"Bilo je to vrijeme �udesa...." kako zapisa A. Šenoa, s kojim autorica završava svoju istan�ano prononsiranu studiju, �ija se vrijednost osobito krije u promatranju Ilirskog pokreta u europskom kontekstu, te u prijevodu va�nijih tekstova na njema�ki - što ih ve� �ini dostupnima široj javnosti. U to je autorica ulo�ila golem trud, o �emu dovoljno svjedo�e brojne bilješke pokupljene po Zagrebu, Be�u i Budimpešti. Da se djelo pojavilo u seriji Duh i djelo vremena, radovi na Povijesnom seminaru Sveu�ilišta u Z�richu, s imenima 16 profesora, kao broj 89, valja zapamtiti. Ništa manje nije znakovita posveta "Mojoj majci ed a miu bab"! Od majke Hrvatice i oca Retoromana. Narodi i jezici koji vje�ito vode borbu za opstankom i samodokazivanjem. Iskustvo te borbe je pretpostavka za ovu tanko�utnost koju autorica nudi škiljavom svijetu kakav nas okru�uje, pa i u znanosti.

T. Nui�

Preuzeto iz Vijenac, 3. prosinca 1998. Broj 127/VI

Po�etak

 



Vizualna umjetnost
Knji�evnost
Znanost
Glazba
Film
Leksikon
Kontaktirajte nas
 
Predstavljamo:



 

Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.