Ova se pri�a dogodila davno, davno... Prije vi�e od sto godina, negdje u Hrvatskom Zagorju. Ondje je �ivio jedan vrlo bogati �ovjek, kojeg su doma�i ljudi zvali - gospon Grabec. On nije imao obitelj, ve� samo sluge i slu�kinje. Posjedovao je puno zemlje, stoke i nekoliko ku�a. No, to mu nije bilo dosta. Htio je puno vi�e. Puno, puno vi�e!

Jednog je dana gospon Grabec vidio na sajmu dva lijepa bijela konja. Ne razmi�ljaju�i dugo, oti�ao je trgovcu da ih kupi i upregne. Na povratku ku�i prolazio je pokraj jednog prekrasnog vinograda; gosopon Grabec se ni tu nije dugo dvoumio, nego je kupio i taj vinograd.

Sav sretan promatrao je sa svog novoste�enog grunta obli�nje bre�uljke. U�ivaju�i u divnom pogledu, uo�io je jedno malo jezero, u kojem se zrcalilo sunce u najljep�im bojama. "Kakav prizor", mislio je u sebi, "e to jezero i to sunce u njemu moram kupiti! To jo� nemam!" Odmah se sjeo na kola i odveo do jezera.

Ali pokraj jezera nije bilo nikoga! Pa �ak ni trgovca, od kojeg bi taj prizor mogao kupiti. I sunce se nije vi�e tako okruglo zrcalilo na povr�ini jezera. Nije potrajalo dugo dok je gospon Grabec na sav glas po�eo galamiti: - "Ma nije mogu�e! Ho�u jezero i sunce u njemu! Gdje je vlasnik jezera? Dajem sav novac da se sunce vrati! Koja je cijena?" Me�utim, odgovora nije bilo.

Dok je gospon Grabec jo� vikao, prolazila je pokraj njega jedna djevoj�ica, vode�i kravu sa pa�e. Gospon Grabec ju je upitao: - "Djevoj�ice, zna� li ti tko je vlasnik ovog jezera?" Na to mu je ona odgovorila: - "Pa to jezero nema vlasnika! Ono pripada svima nama!" Sada se on jo� vi�e razljutio: - "To ja ne priznajem! Ja ho�u kupiti to jezero! I sunce u njemu! Bit �u najsretniji �ovjek na svijetu, kad to u�inim!"

Pred ve�er se gospon Grabec vratio razo�aran ku�i. Pred ulazom u dvori�te nai�ao je na jednog klinca: - "Molim jedan gro�, dragi stri�ek! Samo jedan gro�! Mama mi je te�ko bolesna, a moje sestre i ja smo jako gladni! Daj jedan gro�, dragi stri�ek!"

- "Nisam ja stri�ek, ja sam gospon Grab... eh, ho�u re�i gospon Valek! Ajde mali, makni se! Na putu si mi!" Klinac se sav upla�en udaljio. Kad je htio prije�i cestu, upravo su prolazila dvoje ogromna kola pokraj njega, za�pricaju�i ga od glave do pete blatom.

Kad je gospon Grabec to vidio, po�eo se glasno smijati. Mali se okrenuo tu�nim izrazom lica pa ga je upitao: - "Stri�ek, a zakaj se ti meni tako smije�?"

- "Pa izgleda� mi tako smje�no! K'o da te je netko �okoladom prelio!" Klinac je �utio. No, nakon kra�e stanke mu se ipak tihim glasom obratio: - "Stri�ek, a kaj je to - �ok'lada?"

Gospon Grabec mu je duboko pogledao u male, zelene o�i: - "Pa je li ti doista ne zna� kaj je �okolada?" Ali, mali nije izustio ni rije�. Nato su se na licu gospona Grabeca pojavile suze... "Stri�ek", kazao je mali, "ti si jako �udan. Prvo se smije�, a onda pla�e�. A zakaj se sada pla�e�?"

- "Ve� odavno se nisam smijao i plakao... A danas �inim jedno i drugo. Gdje ti �ivi�, malecki?"

- "U jednoj maloj hi�i na kraju sela." Gospon Grabec je dignuo malog na kola te po�ao s njime do ku�e njegove majke. Ku�a je bila stara i niska, sagra�ena od zemlje i slame. Kad je gospon Grabec u�ao s dje�akom u ku�u, majka je le�ala u krevetu.

Sa strahom u o�ima ona je pogledala sina: - "�tefek, kaj je bilo?" "Ni�ta Vi ne brinite," kazao je gospon Grabec, "malecki mi je rekao da ste bolesni. Zvat �u doktora, pa �e Vas on izlije�iti!"

- "Doktor je ve� bio tu, ali mi na�alost ne mo�e pomo�i�" - "Ma ne brinite, ja �u platiti doktora!" Na to se �ena lagano nasmijala: - "Gospon, Vi zdravlje ne mo�ete kupiti!" "Ma kako ne?", rekao je gospon Grabec ozbiljno i nastavio, "osim toga poslat �u Vam jednu slu�kinju da se za Vas brine." Na to je odgovorila jedna sestra: - "Fala Vam, ali to nije dovoljno! Mami treba i puno ljubavi - a to joj samo mi mo�emo dati." Onda se javila i druga sestra: - "Vi ne mo�ete kupiti ni zdravlje, ni ljubav pa �ak ni sunce u jezeru!" Gospon Grabec ju je mrko pogledao: - "Ti si ona djevoj�ica s kravom, je li?" Ona je klimnula glavom i kazala: - "One va�ne stvari u �ivotu nema ni na sajmu, ni u trgovini! One su u nama samima!"

Gospon Grabec se potom sjeo na jednu stolicu i stavio glavu me�u ruke. Mirno je promatrao sva �etiri lica. Onda mu se �tefek pribli�io i povukao ga za rukav: - "Ali reci stri�ek: Kaj je to - �ok'lada?"

Damir Petkov