Kako je glava sv. Stjepana dospjela u Dubrovnik

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na molbu Republike Ma�arske te uz pristanak dominikanaca omogu�ilo je u povodu proslave tisu�ite obljetnice ma�arskog kraljevstva da od 17. kolovoza na godinu dana Ma�arima bude posu�ena relikvija glave sv. Stjepana.

U svjetlu tradicionalno dobrih odnosa dubrova�kih dominikanaca i Ma�ara, osobito su bili povezani s kraljevskim dvorom te s generalnim u�ili�tem u Budimu, treba promatrati �injenicu da su poslije moha�ke bitke g. 1526, upravo u dubrova�ki samostan bile prenesene dragocjene mo�i glave i neraspadnute ruke prvog mad�arskog kralja sv. Stjepana. Te se mo�i prvi put spominju u jednom popisu iz g. 1590., �to pretpostavlja da su se one ondje otprije nalazile. Mo�e se razlo�no pretpostaviti da je to odmah nakon tragi�ne moha�ke bitke i rasula ugarskog kraljevstva. Postoji mogu�nost da ih je donio u Dubrovnik i darovao dominikancima Marino Santo, lije�nik kojega je sultan Sulejman II. neposredno prije moha�ke bitke bio zatrazio od vlade Dubrovacke Republike. No za to ne postoje nikakvi konkretni dokazi. Serafin M. Crijevi� misli da su mo�i svetoga ugarskoga kralja mogle do�i i prije moha�ke bitke, s �ime on dovodi u vezu g. 1505. podizanje u dvorani kapitula dominikanskog samostana u Dubrovniku oltara triju ma�arskih svetaca: Stjepana, Emerika i Ladislava, s njegovim mo�ima da se ondje �uvaju i �tuju.

Mo�nik glave je dao izraditi generalni vikar Dubrova�ke kongregacije Timotej Paskvali� (1530-1604), koje su se dotle kao najve�e svetinje ma�arskog naroda �uvale u Budimu. Sada�nji srebrni mo�nik u obliku ljudske glave g. 1706. dao je izraditi prior samostana Gabriel D�ijatovi�. Budu�i da ne postoje nikakvi dokazi o tomu da su vode�i politi�ari ili crkveni velikodostojanstvenici poslije te tragi�ne bitke tra�ili uto�i�te u dalekom Dubrovniku, sam se od sebe name�e zaklju�ak da ih je tamo donio neki dubrova�ki dominikanac koji je dotle imao neku va�nu slu�bu na kraljevskom dvoru u Budimu i koji ih je, u trenutku rasula kraljevstva, na taj na�in htio spasiti. Nije, naravno, isklju�ena ni mogu�nost da se neki ma�arski dominikanac spasio bijegom u Hrvatsku nose�i sa sobom ono �to je smatrao najdragocjenijom nacionalnom i vjerskom ba�tinom svoga naroda koju treba spasiti u trenutku op�eg politi�kog "potopa". Bilo je i slu�ajeva da su dubrova�ki diplomati i trgovci koji su kao turski hara�ari mogli slobodno putovati po Turskoj Carevini nerijetko nailazili na razne predmete koje su Turci oplja�kali nakon zauze�a kr��anskih krajeva, kupovali ih i donosili sa sobom u Dubrovnik. Me�u njima se od vremena do vremena nalazilo i sveta�kih mo�i. Povjesni�ar Serafin M. Crijevi� pi�e da je dubrova�ki trgovac Dominik Kladurobovic Nikolin (+ 1559) bio donio u Dubrovnik i darovao dominikancima mo�i ruke sv. Tome apostola u kutiji ukra�enoj kristalima i pozla�enim drvom za koju se pretpostavlja da ju je ugarski kralj Andrija II. godine 1221. bio donio sa sobom s kri�arske vojne. Dominikanci su je kao najve�u dragocjenost pohranili u riznicu u posebnoj kapeli.

To se doga�alo i s mnogim drugim sveta�kim mo�ima, kao �to je relikvija sv. Kri�a, nekada�nje vlasni�tvo srpskog kralja Uro�a Milutina II. Ona je bila donesena u Dubrovnik poslije pada Srbije pod Turke. Godine 1521. ona je bila darovana dominikanskom samostanu sv. Kri�a u Gru�u, ali je - iz sigurnosnih razloga - oko g. 1618. bila prenesena u grad, gdje se i danas �uva. Mo�nik je - kako se mo�e zaklju�iti po dvjema puncama - bio izra�en u Dubrovniku. Tako se po svoj prilici dogodilo i s mo�ima neraspadnute ruke i glave sv. Stjepana. Svjesni va�nosti tih relikvija, dubrova�ki dominikanci su ih ne samo bri�no �uvali, i sa�uvali do danas, nego i �tovali. �to se pak ti�e mo�i sv. Stjepana, oni su �ak bili sastavili i molili poseban oficij tog sveca. Sa�uvani dokumenti svjedo�e da je g. 1670. uprava toga samostana tra�ila i od vrhovne skup�tine dominikanskog reda postigla da mo�e moliti oficij svetoga ma�arskog kralja kao "totum duplex", �to se obi�avalo samo u slu�aju zna�ajnijih crkvenih blagdana i sve�anosti. Njegov se blagdan slavio u dominikanskoj crkvi 2. rujna kao "totum duplex". Proslava tisu�ite obljetnice ugarskog kraljevstva, koje je ustanovio upravo sv. Stjepan, iznimna je prigoda da se - nakon �to je u�injeno s mo�ima neraspadnute ruke - vrate ku�i, makar i privremeno, tako�er mo�i glave velikog ugarskog kralja kao simbol dr�avnosti ma�arskog naroda i njegove pripadnosti Katoli�koj Crkvi. Hrvatski dominikanci iz Dubrovnika, koji su spasili i stolje�ima bri�no �uvali te ma�arske vjerske i nacionalne dragocjenosti, sretni su �to se i na taj na�in mogu pridru�iti veselju prijateljskog ma�arskog naroda kao dokaz vi�e nego dobrih odnosa u pro�losti i kao jamstvo isto tako dobrih odnosa u budu�nosti. Dominikanski samostan u Dubrovniku - imaju�i u vidu da su upravo te mo�i stjecajem povijesnih okolnosti odigrale zna�ajnu ulogu u tim odnosima - uvijek �e biti otvoren njima i svim �tovateljima sv. Stjepana da je vide i nakon toga velikog jubileja ma�arskog naroda.

Prof. dr. Stjepan Krasi� u "Glasu koncila", 3.9.2000.

Po�etak