�to je "lo�a"? Samo ime "loggia" potje�e od gr�ke rije�i logeion, logion, latinski logaeum, logium. U zemljama pod germanskim utjecajem lo�u se ozna�avalo "laubia". Pod oba pojma "laubia" i "loggia" uvijek se podrazumijevalo javnu gra�evinu, mjesto u funkciji slu�benih radnji, prije svega politi�kih skupova i sudskih postupaka. Za razliku od javnih, postojale su i privatne lo�e kao i one koje su imale posebnu funkciju kao kapetanova, priorova. Na hrvatskom bi se lo�u moglo opisati kao poluotvoreni trijem s lukovima. Na sjevernom Jadranu su je prevodili kao "lo�a", a u ju�noj Dalmaciji kao "lu�a".

Arhitektonski su lo�e jasno definirane kao kombinacija elemenata stupovi-lukovi-krov. To je izum koji je osvojio svijet uzdu� i poprijeko. Jednako ih nalazimo u toplim kao i u hladnim krajevima, u razvijenim i nerazvijenim podru�jima. A i danas su znakovi imu�nijeg ku�evlasnika. Dr�i se da su ih izumili Langobardi u ranom Srednjem vijeku.

Nastajanjem srednjevjekovnih urbanih sredi�ta - komuna, izgra�uju se lo�e, ve�inom u blizini upravnih zgrada, kao pravi biseri arhitektonskoga umije�a u profanom graditeljstvu. One su svjedoci kulturnoga, povijesnoga i politi�koga razvoja na�ega svijeta. Dostizale su veli�inu i do 22 metra duljine i 11 metara �irine. Na istarskom i dalmatinskom podru�ju nastajale su od 13. stolje�a pa sve do 1700. godine, kad je posljednja izgra�ena u Blatu na Kor�uli. Na hrvatskom podru�ju najstarija dokumentirana lo�a nalazila se u Splitu, blizu Peristila, a spomenuta je u dokumentima 1267. godine.

Marija Anderle je u svojoj knjizi "Die Loggia communis an der �stlichen Adria" (Komunalna lo�a na isto�noj obali Jadrana) spominje, a dobar dio lo�a i obra�uje, u slijede�im mjestima: Bale, Barban, Beli, Blato, Bol, Buje, Buzet, Cres, Dubrovnik, Dvigrad, Gro�njan, Hvar, Izola, Karmen, Kastav, Ka�tel Novi, Koper, Kor�ula, Kotor, Krk, Labin, Lastovo, Lopud, Momjan, Mo��enice, Motovun, Nere�i��e, Novigrad, Omi�alj, Oprtalj, Osor, Pag, Pazin, Piran, Pore�, Pula, Rab, Rakalj, Rijeka, Ro�, Rovinj, Senj, Skradin, Smokvica, Split, Ston, Sveti Lovre�, Svetvin�enat, �ibenik, �ipan, Trogir, Umag, Veprinac, Vis, Vi�njan, Vodnjan, Vrana, Zadar.

Obrada samih lo�a nije jedini konstitutivni element znanstvenog istra�ivanja Marije Anderle. Ona je odradila veliki posao u poglavljima u kojima ispituje nastanak, kulturno, povijesno i politi�ko zna�enje lo�e uop�e. Zatim autorica posve�uje dobar dio knjige isklju�ivo lo�ama na podru�ju dana�nje hrvatske dr�ave (pored malog dijela posve�ena slovenskom i crnogorskom priobalju). Premda nije znanstveno utvr�eno odakle dolaze lo�e u Istru i Dalmaciju, predpostavlja se da su gra�ene pod utjecajem koji je dolazio sa sjevera Italije. U svakom slu�aju lo�e su postojale u Istri i Dalmaciji prije nego �to su ove postale dijelovima mleta�ke dr�ave.

Put do samosvijesti i autonomije komuna nije bio lagan. Sukobi s vlasti, koju su predstavljali biskupi, knezovi i grofovi, slabljenje sredi�nje kraljevske mo�i te gospodarski rast omogu�ili su gradovima i gradi�ima tra�enje novih oblika uprave i samouprave. U tome su im pomogle statutarne odredbe koje su se redom oslanjale na starije tekstove i obi�ajno pravo. Pritom valja uva�iti razli�ite povijesne predpostavke za njihovo pisanje kao �to su jezi�ne (latinski, talijanski, hrvatski) te razli�itost pisama (latinski, glagoljica). Mleta�ka vlast je postoje�e statute uglavnom osuvremenila, a Crkvi omogu�ila da samostalno odlu�uje o svojim zgodama. Statuti su to�no odre�ivali �to je u lo�ama dopu�teno, a �to zabranjeno (psovanje, vrije�anje, nedoli�no pona�anje). One su bile slu�beni prostor u kojemu vrijede posebna pravila pona�anja. U vremenima, u kojima nije bilo javnih sredstava priop�avanja, iz lo�a se gra�ane obavije�tavalo, bilo izvikivanjem bilo pismeno, o svim va�nijim temama. Za slu�bene nastupe bila je propisana posebna ceremonija.

Ve�a mjesta kao Split, Trogir, Kor�ula su imala vi�e lo�a. U knjizi je obra�eno 36 lo�a na 32 mjesta koje su gra�ene u razli�itim epohama od romantike preko gotike do baroka. Ve�ina ih je sa�uvana u svom izvornom obliku, premda su neke ugra�ene u novonastale objekte. Op�enito se u dokumentima spominje oko 60 lo�a od kojih je dobar dio s vremenom nestao.

Koliko je lo�a pridonosila ugledu grada pokazuje i jedan propis iz godine 1492. kojim se ko�arima zabranjuje su�enje ko�e po zidovima lo�e. Stranac je pri dolasku u komunu, morskim ili kopnenim putom svejedeno, morao osjetiti da se radi o dostojanstvenoj, lijepoj, �istoj i dobrim obi�ajima prilago�enoj komuni. U ovom se slu�aju radilo o umjetni�koj formi u slu�bi politike. Sve deformacije koje su umanjivale ukras i udobnost gra�aninu ili strancu bile su zabranjene.

U na�inu kolonizacije Mle�ani su bili posebno rafinirani. Naoko su davali punu slobodu koloniziranim komunama i pokrajinama, ali su tra�ili da na svim javnim mjestima bude postavljen njihov grb. Slika prijete�eg lava na knjizi Evan�elja dovoljno je jako djelovala na gra�anina da je znao s kakvim se autoritetom suo�ava. Naravno da su se simboli od mjesta do mjesta mogli razlikovati. Primjerice kad je Hrvar zahvatila pobuna Matije Ivani�a u 16. stolje�u, na hvarsku su lo�u stavljeni simboli s porukama koje su simbolizirale neprolazno i op�eljudsko.

Knjiga "Komunalna lo�a na isto�noj obali Jadrana" je doktorska dizertacija Marije Anderle. Ovom je doktorskom radnjom postala dr. filozofije, na podru�ju filologije III, Sveu�ili�ta u Mainzu 1999. godine - dakle kunsthistori�arka. Tko je Marija Anderle - ne znamo. Pretpostavljamo da je Hrvatica, �ije nam je djevoja�ko prezime nepoznato, koja se slu�i pored strane i doma�om literaturom. Iz knjige saznajemo da je rat, zapravo srpska agresija na Hrvatsku, prekinuo njezina istra�ivanja. Knjigu je posvetila Hrvatskoj "Kroatien gewidmet"! �ast nam je da je Hrvatica!

Ova znanstvena knjiga je svjedo�anstvo vi�e o iseljenim Hrvatima me�u kojima se nalaze znanstvenici visoke razine i domoljubi izvan svake strana�ke pripadnosti. Njezina povijesna, kulturolo�ka i povijesnoumjetni�ka analiza, njezina temeljita znanstvenost i njezino domoljublje su jedva nadma�ivi. Upravo ova knjiga nudi ono �to rijetke knjige nude: hrvatsku samosvojnost na kulturnom, donekle i politi�kom planu, koju nam "na�i" komunisti ve� desetlje�ima oduzimlju. Sramota je da o tome hrvatska znanstvena javnost kao i hrvatske ustanove - barem koliko je poznato autoru ovih redaka - jo� uvijek �ute, pet godina nakon izlaska iz tiska. Upravo bi ovo djelo, svojom vrhunskom opremom i svojim �isto hrvatskim sadr�ajem na 325 stranica, s fotografijama lo�a na 74 stranice i jednom kartom, bilo prikladno za darivanje svima onima koji se slu�e njema�kim jezikom. Preporu�io bih hrvatskim ustanovama da otkupe jedan dio ove (skupe) knjige i dijele je tamo gdje ima smisla da na�u kulturu ba�tinu barem donekle upoznaju - recimo u sredi�tu EU.

Za portal: Tihomir Nui�

Anderle, Marija: Die Loggia communis an der �stlichen Adria. Weimar 2002