(tn) Marica Gojevic je rodjena 1968. godine u Hrvatskoj. Od 1989. godine zivi u Svicarskoj; danas djelomice u Baselu a djelomice u Berlinu. Od 1983. do 1988. posjecivala je Skolu za primjenjenu umjetnost u Splitu (diplomirala na grafickom-designu). Godine 1995. na 1996. bila je na Visoj strucnoj skoli za primjenjenu umjetnost (vizualna komunikacija) a od 1996.g. do 1999. na skoli za Primjenjenu umjetnost u Baselu. Od 1999. godine je Marica Gojevic gost-student na Visokoj likovnoj skoli u Braunschweigu. Predvidjena je samostalna izlozba u Esslingenu (Villa Merkel). Ove je godine vec imala samostalne izlozbe kod Gisele Linder u Baselu i u Galerie im Tor u Emmendingenu. Godine 1998. Marica Gojevic je dobila nagradu Udruge za umjetnost grada Basela. Dobila je vise potpornih nagrada.

Marica Gojevic je napustila domovinu da bi apsorvirala vizualnu komunikaciju na Visoj skoli za primjenjenu umjetnost u Baselu. U video-umjetnosti otkrila je za se adekvatnu mogucnost izricaja, jer je za nju "video misao".

Mlada umjetnica kreativno cuti svoje misli i pretvara ih u spartanski, gotovo sakralni govor slike. Sa smislom za detalj i izbor odlucuje se umjetnica za motiv slike koji najvise odgovara njezinoj misli. Na monitoru se, primjerice, vidi mrtva zena s dekolteom. Nakon duljeg promatranja spopada nas osjecaj, da slika dise i cijela prostorija se krece poput mora na plimi i oseki.

Redukcijom krese umjetnica jaki osjecaj, kako jedna slika, stvarna slika, moze nastati. Gotovo kongenijalna suradnja misli i trazenja odgovarajuceg motiva osjeca se kako u preformance-ostvarenjima tako i u akcijama na ulici. Sve sto primjenjuje u svojoj umjetnosti, tice se njezine osobe, njezinog stana, njezinog lica i njezinih osobnih predmeta. Ona zeli svoje iskustvo podijeliti s drugim ljudima. Srzno u njezinom radu je pitanje identiteta, ali ne fikcionalno, nego isprobanog u realnosti. "Od same sebe poci i tako reagirati na svijet" - kaze ona.

Performance "Miroir" je bojenje cijeloga tijela, koje se tematski zaposljava s promjenom boje koze. Sjedeci, ona se boji od nogu do lica smedjom bojom. Nakon sto se obojila, ustaje i pocinje pjevati jednu hrvatsku pjesmu.

Time umjetnica poziva na suceljenje sa stranim sto ovdje nastaje. Promjenom iz uobicajene u neuobicajenu sliku, Marica Gojevic konfrontira publiku s drugim. Ona zeli suceljenje s drugim....

(Prema Aargauer Zeitung, 22.9.2001.)