Pasionska ba�tina u Zagrebu

U Zagrebu se ovih dana proslavlja deseta obljetnica Pasionske ba�tine koja je pokrenuta 1991. kao vid prosvjeda protiv tada�njih stradanja hrvatskoga naroda koji se o�itovao ukazivanjem na veliko zna�enje Kristove muke za na� narod. To zna�enje o�ituje se u razli�itim priredbama (likovnim, knji�evnim, kazali�nim, glazbenim). Prire�ene su ovih godina neke vrijedne slikarske izlo�be od starim majstora slikarstva i grafike, preko pasionskih djela u hrvatskoj pro�losti do izrazito suvremenih likovnih strjemljenja.

Ovaj put se osvr�emo na izlo�bu "Pasionski ciklus" Vladimira (Vlatka) Bla�anovi�a koja je prire�ena u galeriji "Kritofor Stankovi�" u Gornjogradskoj vije�nici u Zagrebu.

Bla�anovi� je roden 1953. u Donjem Hasi�u kod Bosanskoga �amca. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je slikarstvo 1981. u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana. Cijenjen je kao apstraktno asocijativni slikar, ali i kao slikar religioznih tema. Brojna su mu djela izvedena u crkvama u BiH i Hrvatskoj, a bavi se kao �to izlo�ba pokazuje i �tafelajnim sakralnim slikarstvom. Ovo mu je 13. samostalna izlo�ba.

Mimohod s Leonardom

Pasionski ciklus Vlatka Bla�anovi�a u galeriji Kristofor Stankovi� u Zagrebu 2-17. 4. 2001

Ilustr. V. Bla�anovi�, Posljednja ve�era, V

Bla�anovi�ev Pasionski ciklus od dvadesetak novih slika moglo bi se, aludiraju�i na Leonardov Traktat o slikarstvu, nazvati traktatom o boji, jer je ugo�en kao gradacija, kao put od gotovo akromatskih, crno bijelih slika do koloristi�ki sve�ano zasi�enog kontrapunkta svjetla i boje.

Polazi se na jednoj strani od prizora �to su zgodimice mukla ugo�aja, s mjerom potmule, pa i izdajni�ki prijete�e napetosti sjene (Izdaja,2001), stanovitoga dakle tmurnoga simbolizma, a opet i sa slojem mirne melankoli�ne ujedna�enosti, suzdr�ano stalo�ena proplamsaja boje iz sivila koje se znala�ki odmjerenom napeto��u crte-obrisa, s prizvukom, rekli bismo, mjese�ine s Golgote, potiho otvara pomno izabranim bijelim dionicama plohe. Slikaju se doga�aji, od kojih je trebalo biti tragova krvi, ali bez boje krvi, bez crvenila. Toplina ne dolazi od boje ve� od svjetla. Sna�na, a opet liri�na (Pieta, 2000) usredoto�enost na elementarno u slikarskom izrazu.

Na drugoj su strani pak suptilne koloristi�ke buktinje i tihe sve�anosti jednom odmjerene simetri�no komponiranim nabojem, matisseovski so�nim bojama, a drugi put strukturno dinami�no ogranizirane s mi�lju na, u Bla�anovi�a ve� poznate, oblikovne otklone od pravilnosti, pa i od jedanputnosti pogleda, kojima se onda napetosti uskla�uju ili dinamiziraju bojom.

Tematski se Bla�anovi� na ovoj izlo�bi upadno vi�e zaokuplja doga�ajima Velikoga �etvrtka negoli onima Velikoga petka. Dvorana je Posljednje ve�ere dakle odlu�uju�e referencijalno mjesto izlo�be. No, ostaje li se tek u dvorani posljednje ve�ere? Je li o tome rije�?

Izlo�ba se doga�a unutar programa Pasionske ba�tine te se ne propu�ta naglasiti da je deseta obljetnica te va�ne priredbe. Propu�ta se me�utim spomenuti da tako�er traje deseta godina otkako slikar Bla�anovi� slika svoju sliku Posljednje ve�ere, onu gledanu odozgo.

Ilustr. V. Bla�anovi�, Posljednja ve�era, XV

Prva je ina�ica takve Posljednje ve�ere nastala 1991. Tad je slikar, prema vlastitom svjedo�enju, do�ivio te�ko�e oko nasljedovanja Leonardove vizure ove slike pa je poku�ao zanemariti karakterni i svaki drugi realizam protagonista slavne slikarske teme, centralnu perspektivu zamijenio pti�jom, "razastro" platnom gornju plohu stola, okolo poredao znakovne vi�e nego realisti�ne likove Isusa i apostola, a onda su se naravno i prizoru samom otvorile perspektive. Slika je izgubila svoj "interijer" te, religiozno gledano, dobila nagla�eniju molitvenu protegu, otvorenost prema beskona�nom, prema nebu. Uvijek ekspresivne Isusove ruke, ne bez misli na duhovni impuls manirizma, a gdjekad i Judina �to pose�e za zalogajem, izrazitije oznakovljuju kruh, vino, janje, zdjelu s hranom na, svaki put druk�ije, oslikanom stolu.

Slikaru su se ponudile mogu�nosti apstrahiranja, �to je u skladu s njegovim sklonostima. Time se s prizorom Posljednje ve�ere dogodilo ono �to se sa slikama krajolika u hrvatskome pa i inom slikarstvu (Gliha, �imunovi� i dr.) dogodilo tridesetak godina prije toga. No, ta se analogija ne mo�e primijeniti sasvim. Bla�anovi�eva dekonstrukcija Leonardova slikanja jo� je sveobuhvatnija. Stol se gleda odozgo, lica likova su hotimice usmjerena gore i slijede plohu stola logikom pti�je perspektive, no slika posljednje ve�ere ne slijedi tu logiku sasvim, ve� uzima u obzir i ono �to je gore-dolje slike kao predmeta koji visi na zidu. Stvari koje se slikaju postrance na stolu zanemaruju pti�ju perspektivu koju stol i lica apostola respektiraju. Dapa�e se u slikama Posljednje ve�ere zbiva dvojaka gradacija. Ve� je 1991. je na stolu vr� slikan postrance, potom �a�a (kale�) s vinom tako�er slikan postrance, onda do stanovite mjere postrance u prizor ulazi apostol kojemu Isus pere noge(Pranje nogu,2001.) a na kraju �e sam Raspeti u�i u dvoranu posljednje ve�ere te �emo u slici Misterij Kristove �rtve,I (koja je reproducirana u katalogu ali nije izlo�ena) vidjeti raspelo slikano sprijeda ispred stola Posljednje ve�ere slikanog odozgo.

Ilustr. V. Bla�anovi�, Su�enje Isusu

Druga gradacije "doga�aja" na stolu gledanom odozgo ide tako�er od vr�a, i �a�e, preko janjeta do ve�inom �utoga okrugloga kruha. No, kod okrugloga kruha nije vi�e jasno na kojoj se ravni slika. On mo�e slijediti i ravan stola (Posljednja ve�era, XII), ali i ravan slike �to visi (Posljednja ve�era, XV), �to je dosta te�ko odrediti na nekim slikama. Ta mi se pojedinost �ini vrlo va�nom. Ona je mjesto mogu�ega nesigurnoga balansa (kako G. Boehm zove Cezanneov slikarski postupak), mjesto gdje nam slika izmi�e, definitivno nas li�ava odre�enosti - neodre�enost kao predvorje tajne.

I za Isusove ispru�ene ruke ponekad ne znamo jesu li usmjerene ka gornjem rubu slike kao odredi�tu ili na na�in prinosa slijede poglede apostola (Posljednja ve�era V,2001). Rje�enje u tome balansu je ono �to �ini se Bla�anovi� tra�i otkako slika Posljednju ve�eru. S jedne se strane za sliku otvaraju beskona�ne mogu�nosti varijacija, a s druge tra�i mogu�nost slikanja religioznoga sadr�aja.

Ta plodna neodlu�nost izme�u vertikale i horizontale, izme�u plo�nosti i perspektive, a u daljnjim izvedenicama izme�u stvari i znaka, pa i izme�u kolorizma i konstruktivnosti, temelji se izgleda na aksijalnoj perspektivi kruha-hostije, koja se ukazuje kao osobita poliperspektivnost. To je termin koji W. Biemel rabi za filozofski govor o Picassovim kubisti�kim slikama, a dalo bi se u tome smislu govoriti i o slikama-prozorima R. Delaunaya. Ho�e se slijediti pogled(e), koji ne mo�e biti miran i nedvosmislen kao Leonardova camera obscura. Bla�anovi�, kao postmoderni slikar, sa sklono��u maniristi�koga "neprirodnoga" spajanja (kravata oko ribljega vrata na jednoj njegovoj slici) ho�e k tome slijediti i ideju, misao, iskaz kao istinu vjere.

Walter Biemel dr�i osobito Kahnweilerovo tuma�enje kubisti�ke poliperspektivnosti i filozofski plodnim. �ini se da Bla�anovi� poduzima i teolo�ki plodnu poliperspektivnost. Mora se ovdje izostaviti potpunije promi�ljanje toga aspekta iako bi bilo svakako poticajno, jer, ako se kubisti oslanjaju na pozadinu lika, dekonstruiraju�i tako beskona�no sredi�nje perspektive, u Bla�anovi�a je na djelu intencionalnost pogleda oslonjenog na aksijalnost perspektive kruha-hostije. Pri tom si dakako slikar ne umi�lja da posreduje bo�anski �ivot, ve� svoj vjerni�ki stav.

To sve skupa ote�ava imenovanje onoga �to je Bla�anovi� u�inio u deset godina slikanja svoje Posljednje ve�ere. Po�elo se promjenom vizura, ali one su se pokazale plodnijma od same promjene vizure. Dekonstruirana je perspektiva. To vrijedi i za onu slikarsku, koja se o�ituje prema prostoru u kojemu se biva posve zaigranim, ali i onu duhovnu, molitvenu perspektivu (Isus se moli za svoje u�enike) suprostavlja narativnoj, teocentri�nu antropocentri�noj.

Ipak, �to zna�i "suprostavlja"? Bla�anovi�eva Posljednja ve�era dekonstruktivna je slika jer ne nije�e razliku, ali praksom osporava suprotnost izme�u Matisseova fenomenologizma (naslikati miris) i Picassova strukturalizma (slijediti pogled), pa postmoderno legitimno slika slike koje sadr�avaju i jedno i drugo. Njegova je Posljednja ve�era otvorena za beskraj u koloristi�kom smislu (izra�ajnost boje) ali �e poliperspektivno��u ponazo�iti razli�ite aspekte doga�aja posljednje ve�ere (Judina izdaja i istodobno uspostava euharstije). Dekonstruktivna je i prema eva�eoskim izvje��ima, pa se ukida suprotnost iako se ne nije�e razlika izme�u prije i poslije (rane na Isusovim rukama prije raspe�a).

To je deziluzionizirana, dekonstruirana Leonardova Posljednja ve�era. Ona je sad daleko od Leonarda upravo onoliko koliko stolje�a pokazuju, dakle iznimno je suvremena. A koliko je samo ta dekonstrukcija udaljena od one blasfemi�ne Andresa Serrana (Pieta, Popi�ani Krist, Crna Posljednja ve�era) ili one ezoterijske u smislu new-age-posu�enica iz isto�ne misaonosti ili od one zapadno promid�bene Warholove! Ono �to vidimo u Gornjogradskoj vije�nici u galeriji Kristofor Stankovi�, aludiraju�i opet na Leonardov Traktat o slikarstvu, traktat je o posljednjoj ve�eri - deset godina poslije.

Bla�anovi�eva Posljednja ve�era stoga dostojno stoji uz bok izvrsnim slikama posljednje ve�ere u suvremenom hrvatskom slikarstvu �to su ih slikali I. Dul�i�, S. �ohaj, Z. �ulenti�, �. Seder, J. Biffel i dr.

Ilustr. V. Bla�anovi�, Posljednja ve�era, IX, 2001. (katalog, 12. str.)

Slavko HARNI

Po�etak