|
Lavoslav
Ru�i�ka
(1887 -
1976)
�ivot izmedu organske kemije,
alpskog cvije�a i nizozemskog stikarstva
U povodu 100-og rodendana Lavoslava Ru�i�ke
 Godine
1887. 13.09. Stjepanu Ru�i�ki i njegovoj supruzi Amaliji u slavonskom
gradu Vukovaru rodio se sin, kojeg su krstili imenom Lavoslav. Dr�ali
bi to vjerojatno bujnom ma�tom, da je netko kazao da �e Lavoslav
Ru�i�ka jednoga dana na ETH-u (sveu�ili�te) u Z�richu osnovati svjetski
poznatu �kolu za organsku kemiju, osvojiti Nobelovu nagradu, �vicarskoj
kemijskoj industriji dati va�ne impulse i svojoj novoj domovini
pokloniti vrijednu zbirku nizozemskog slikarstva.
�ivotno osiguranje za financiranje studija
Otac Lavoslava Ru�i�ke imao je samo dvije godine �kole i izu�io
je za ba�vara. Ipak je uspio postati uspje�an trgovac drvima. Njegova
dva sina su trebala dobiti najbolje mogu�e �kolovanie; napravio
je �ivotno osiguranje kako bi im jednoga dana mogao omogu�iti fakultetsko
�kolovanje. Bila je to va�na odluka, jer je otac umro kada je Leopold
imao samo �etiri godine, a prije toga je �pekulcijama drvom izgubio
imovinu. Majka se sa svojom djecom vratila u rodni Osijek gdje je
�ivjela sa dvije neudate tete. Ru�i�ka je bio dobar, ali ne odli�an
u�enik; prirodne znanosti zanimali su ga znatno vi�e nego literatura
i filozofija. Prvo je trebao postati �upnik, ali se kona�no ipak
odlu�io za kemiju.
Nakon mature upisao se na visoku tehni�ku �kolu u Karlsruhe. Novac
o�eva �ivotnog osiguranja bio je dovoljan za tro�kove studija i
spartanski �ivot. Iznajmio je sobu kod jednog �eljezni�ara, �ija
je k�i postala njegova prva supruga.
Ve� kao student Ru�i�ka je kombinirao visoki talent s nevjerojatnom
marljivo��u; njegova snaga za rad bila je fenomenalna. Pod vodstvom
Hermanna Staudingera, utemljitelja makromolekularne kemije, po�eo
je ve� u �etvrtom semestru istovremeno s diplomskim radom i doktoratom;
oboje je zavr�io krajem 1910. Staudinger je 1912. pozvan na ETH
i Ru�i�ku je uzeo kao svog asistenta; kada je ovaj 1916. htio zapo�eti
kao privatni docent, izgubio je asistentsko mjesto. Odobren mu je
samo jedan mali laboratorij gdje nije smio imati vi�e od tri stalka.
Od �eneve preko Utrechta nazad za Z�rich
 Ni
kao privatni docent ni kao titularni profesor (�to je postao 1923.)
Ru�i�ka nije dobivao pla�u od ETH. Bio je primoran tra�iti financijsku
pomo� od kemijske industrije. Me�u ostalim ga je pomagalo drustvo
za kemijsku industriju u Baselu (kasnije CIBA) i Chuit de Naef (kasnije
Firmenich) u �enevi. Ovdje je 1925. preuzeo mjesto voditelja znanstvenih
istra�ivanja. Godinu dana kasnije dobio je poziv na Univerzitet
Utrecht. U Nizozemskoj se u njemu probudila ljubav prema cvije�u
i nizozemskom slikarstvu. No 1929. se ostvario njegov stari san:
postao je ordinarij za kemiju na ETH-u.
Tada je kemijska profesura na ETH-u vrijedila kao odsko�na daska
za mlade njema�ke docente, koji su bili u is�ekivanju radnog mjesta
u domovini. Nijedan od profesora nije ostajao dugo i izgradnja infrastrtikture
Laboratorija bila je zapostavljena. Taj zadatak preuzeo je Ru�i�ka
i za tri desetlje�a njegova djelovanja Institut je rastao i blistao.
Pri odabiranju svojih suradnika imao je sretnu ruku: mnogi zna�ajni
kemi�ari proizi�li su iz njegova instituta.
Prosje�nost Ru�i�ka nije tolerirao: Ljude koji su u njegovim o�ima
bili glupani, nije podna�ao i pona�ao se prema njima poni�avaju�e.
Bio je �ef i glava instituta. Njegov autoritet bio je neophodan,
bio je strah i trepet, mnogi su ga �ak mrzili. Ipak dobre argumente
je respektirao i podvrgnuo im se. Nekada je znao vrlo impulzivno
djelovati, prije nego �to se informirao i razmislio o mogu�im posljedicama.
Vi�elan�ani prsteni, terpeni i hormoni
Srednje tridesete godine bile su Ru�i�kino najkreativnije razdoblje.
Nobelovu nagradu dobio je 1939. godine za svoje radove o "polymethyleni
i visoki terpeni". To su dva najva�nija podru�ja na kojima
je djelovao. Prvi niegov uspjeh (triumph) bilo je obja�njenje o
konstituciji prirodnih mirisa mosusa, rnuscona i zibetona, koji
su tada bili vrlo skupi. Ru�i�ka je dokazao da je rije� o vi�elan�anim
prstenima sa 15 ili 17 atoma ugljika. S tim je otkrio egzistenciju
takvih prstenastih spojeva. Poslije toga je sintetizirao cijeli
niz takvih prstenovih spojeva s 9 do 34 �lanka.
Terpenima je Ru�i�ki bio fasciniran cijeli �ivot. Tu je rije�
o spojevima koji se nalaze svuda u prirodi i koji su va�ni sastav
eteri�nih ulja. Ru�i�ka je spoznao da se uglji�na struktura terpena
izvodi iz jednostavne ugljikovodi�ne strukture isoprena. Monoterpeni
dobivaju dvije isopren-jedinice; tome pripadaju mentol, pinen i
campher. Sesquiterpeni su izgra�eni iz tri isopren ostataka, diterpeni
(na priemjer kiselina abietina iz koliphoniuma) iz �etiri, triterpene
kao lanosterin (koja se nalazi ti �istoj masti) iz �est isopren
ostataka. Tetraterpenu pripadaju �est postoje�ih biljnih boja (takozvane
ca-otinoide) na primjer carotini iz mrkve.
Iz triterpen-squalen koji se nalazi u ulja morskog psa nastaju
u vivo preko lanosterin sterine i sterolde, kojima pripadajti liormoni
nadbubre�ne �lijezde (kao na primjer cortison), i seksualni hormoni,
kao i brojne biolo�ki vrlo va�ne tvari. Jedna od njcgovih najuspjelijih
djela je parcijalna sinteza spolnih hormona androsteron i testosteron
kroz razgradnju prirodnih �iroko razgrani�enih kolesterin derivata.
Te su sinteze bile jako va�ne za razvitak �vicarske kemijske industrije.
Skroman "robovlasnik"
 Ru�i�ka
je svojim studentima naglasio da se akademska sloboda sastoji u
tome da se puno vi�e smije raditi nego �to je propisano. Od svojih
suradnika, a pogotovo od samoga sebe, tra�io je zalaganje koje je
daleko iznad prosjeka. Njegova predavanja po�imala su uvijek u 8.15,
a u 9.00 sati �elio je na svom stolu popis suradnika koji do tada
jo� nisu do�li na posao. Dva puta dnevno obilazio je institut, podijelio
svojim doktorantima i suradnicima rezultate analiza i raspravljao
o tome.
Pored zarade na svojim patentima, �ivio je vrlo �tedljivo i skromno.
Tako bi ostatke svoga sapuna slijepio, u laboratoriju je �uvao upotrebljene
�ibice da bi plmenom sa jednog bunzenovog plamenika prenio na drugi.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Americi su se skupile zarade
od patentiranih licenci od oko tri i pol milijuna franaka. Oko dvije
godine Ru�i�ka je skupljao slike i u tome postao stru�njak za nizozemske
slikare. Slike je poklonio "Kunsthatus Z�rich". U glazbi
cijenio je naro�ito J.S. Bacha, slu�aju�i ga mogao je razmi�ljati
o triterpenima. On se udaljio od takozvanog intelektualizma i nije
razumio za�to se u knjigama ruje po bolesnim du�ama. K tome je mislio
da je njegov vlastiti unutra�nji �ivot rnnogo zanimljiviji nego
sve �to se mo�e pro�itati.
S godinama Ru�i�ki je dosadio rutinski posao, koncentrira se samo
na op�enite aspekte kemije. U laboratorijima koje je prepustio svojim
suradnicima, rijetko je bio vi�en. Htio je sprije�iti da ga netko
od po�etnika zapita o prakti�nom izvo�enju novih reakcija kojima
vi�e nije vladao. U svim drugim pitanjima njegovi prija�nji uspjesi
davali su mu upori�te.
Cvije�e je Ru�i�ka obo�avao. U svom vrtu imao je vi�e od 2000
vrsta biljaka.
Materijalist - Redukcionist
U mladim godinama Ru�i�ka je sa odu�evljenjem �itao Haeckelovu
"Svjetsku zagonetku": ta knjiga je imala veliki utjecaj
na njegov stav kao ateista i materijalista.
U svojim kasnijiin godinama bavio se intenzivno biokemijom; zahvaljuju�i
njegovoj inicijatvi na ETH-u Z�rich otvorena je katedra za tu disciplinu.
S velikom o�arano��u Ru�i�ka je �itao sve o prebiotskom �udu (ph�nomen).
Naro�ito je cijenio radove ruskog biokemi�ara Aleksandra Oparina,
kojega je osobno poznavao. Bio je odu�evljen kada su 1953. Watson
i Crick publicirali model DNA-strukture i -replikacije: to je za
njega bio veliki trijumf znanosti.
Poslije rata Ru�i�ka otkriva svoju slavensku du�u: zauizima se
za ponovnu izgradnju Jugoslavije, gdje ga se i danas slavi kao nekog
sveca. Vi�e puta ga je primio mar�al Tito i smatrao se njegovim
prijateljem. Njegova poljska i ruska uljudnost bila je panslavenski
obojena. Lijeve ideologe uvijek je ismijavao; politi�ke knjige nije
nikada �itao, znao je re�i: "moj komunizam pravim ja sam".
Njegovi prijatelji to pripisuju njegovoj sljepo�i za boje, da Ru�i�ka
(kao istovremeni �lan sovjetske i papinske akademije) kardinalcrvenu
boju nije mogao razlikovati od crvene boje soci- alisti�kih zastava!
Bio je �lan mnogih isto�nopacifisti�kih organizacija i prisustvovao
na sktupoviina protiv atomskog oru�ja. Poslije ugu�enja ma�arskog
ustanka 1956. njegov interes za politiku naglo je opao.
Zidna plo�a puna formula
Za studente koji su u kasnim �etrdesetim i pedesetim godinama na
odjelima IV, V i X ETH-A prisustvovali predavanju organske kemije
II, bio je Ru�i�ka jedan "Grand Old Man par excellence".
On je postigao sve �emu mnogi studenti nisu niti sanjati smjeli:
bio je bogat, slavan, mogao si je dopustiti kojekakve �udnovate
postupke i imao je fenomenalno samopouzdanje. Za sve nas bio je
"der Rutsch" kojega se respektiralo i pred kojim se je
strepilo, pogotovo zbog njegovih strogih ispita. Njegova predavanja
sastojala su se u tome, da plo�u za plo�om napuni sa kemijskim reakcijskim
formulama, �to se pratilo napetom pa�njom i p�elinjom marljivo��u
kopiralo.
Ru�i�ka je bio mi�ljenja da u�enje i prmjenjivanje formula jednog
velikog spektra kemijskih reakcija neophodno pripada u znanstvenu
"opremu" jednog organskog kemi�ara. Kvantna kemija nije
ga brinula, iako je bio svjestan koliko su fizikalni aspekti va�ni
u organskoj kemiji. Iz generacije u generaciju kru�io je njegov
"Bonmot": "od fizike trebamo samo stative".
Tako�er je, navodno, jednom rekao: "fizi�ar ne razumije ni�ta
od kemije, kemi�ar ne razumije ni�ta od fizike. Onda si mo�ete zamisliti
koliko uop�e razumije jedan fiziko-kemi�ar".
Ipak jer Ru�i�ka potpomagao molekularnu spektroskopiju, sve moderne
metode fizikalno-organske kemije i strukturu rendgenske analize
pri �emu je briljantnim zainteresiranim mladiin osobama dao priliku
da se iska�u. Tako nije slu�ajno da je pet Ordinariusa za fizikalnu
kemiju na �vicarskim visokim �kolama iza�lo iz njegovog instituta.
Kada je kod �kolskog odbora zatra�io kupnju infracrvenog spektografa
jedan je �lan primijetio:"Koliko vas poznajem Ru�i�ka, vi ste
ve� taj ure�aj naru�ili", "Varate se gosp. kolega, on
u mom laboratoriju radi ve� pola godine".
Klasi�ne "Rutsch" anegdote
Ru�i�ka je bio majstor u pronala�enju novca za njegov institut.
Kad je trebao jednu rnodernu novogradnju a savezna vlada za to nije
imala novca, "organizirao" je od kemijske industrije subvenciju
od dva milijuna franaka. Nakon nekog vremena iskrsnuo je u Baselu
i jadikovao zbog poskupljenja. �est mjeseci kasnije iskrsava opet:
gra�evinski radovi su poskupjeli kao nikad, za prija�nju cijenu
dobit �e samo grubu gradnju - bez jednog dodatnog milijuna ne ide
vi�e ni�ta. lpak jedan od Ciba-direktora pogledao je Ru�i�ku i upitao
ga koliko puta �e jo� do�i sa svojim molbama. Ru�i�ka, otvoren i
prodoran kao uvjek, odgovori: "Kad ve� pitate: jo� tri puta".
Odobrilo mu se na kraju �etiri milijuna i nije se vi�e u vezi toga
pojavljivao. S povjerenim novcem postupao je vrlo �tedljivo, iako
se njegovo knjigovodstvo sastojalo od papiri�a koje je nosio u d�epu
svoje jakne, i davao prili�no kaoti�ni dojam.
Ru�i�ka je mrzio naci-re�im, i prezirao na�in na koji su se ve�ina
njema�kih docenata suglasilo sa re�mom. Kada se u Rimu 1939. odr�avao
internacionalni kongres kemije, jedan kemi�ar iz na�e susjedne sjeverne
zemlje odr�avao je referat o slobodnim masnim kiselinama, zapitao
je Ru�i�ka sarkasti�no: "Ima li u Njema�koj uop�e jo� slobodnih
masnih kiselina?"
Jedan Ruzickin suradnik se zaljubi u glumicu. Stvar se zavrsi nesretno
i doticnik se morao lijeciti na psihijatriji. Potrazi sefa da mu
priopci da ce jedno vrijeme samo izjutra dolaziti u Laboratorij,
jer popodno mora na psihoanalizu. Ruzicka ga pogleda kroz naocale
i rece: Tako! I Vi imate dusu!
U starosti od osamdesetdevet godina Ru�i�ka je morao operirati
prostatu. Operacija je uspjela ali je slabo podnio narkozu. Otpremljen
je na rehabilitaciju u kliniku "Mammern am Bodensee".
Neprestano je govorio o svojoj mladosti i to na hrvatskom jeziku,
tako da ga osoblje klinike nije razumjelo. Nekoliko dana prije njegove
smrti oprostio se od svog nasljednika Preloga rije�ima: "Ja
sarn vrlo umoran. Pustite me da sa svojom pro�lo��u idem u krevet."
Pogovor
O nastanku gornjeg �lanka bi se moglo opet napisati jedan cijeli
�lanak, ali ja bih ove dogo�aje htio ukratko sa�eti. Za studente
kemije na ETH Z�rich (kojima sam i ja pripadao) bili su organska
kemija za napredne kao i biokemija va�ni obligatorni predmeti. Predavanja
u tim kolegijima je tada dr�ao Leopold Ru�i�ka koji je stajao kratko
pred umirovljenjem. Moji kolege i ja smo nalazili da su ova predavanja
prili�no dosadna i staromodna, ali mi smo bili razma�ena djeca.
Naime, ve� dvije godine prije toga smo s velikim odu�evljenjem slu�ali
osnovna predavanjima koja je dr�ao Vladimir Prelog, kasniji nasljednik
Ru�i�ka. Prelog je predavao modernu kvantnu kemiju na �udesno �ivi
i zorni na�in. Skoro svaki od nas je sanjao kako �e kod njega jednom
promovirati, �to su mnogi i u�inili - samo sam ja pripadao iznimkama.
Kao znanstveni novinar sam mnogo godina kasnije opet sreo Preloga
na jednom skupu nosilaca Nobelove nagrade u Lindau. On je tamo na
svoj uobi�ajeni briljantni na�in dr�ao predavanje pod naslovom "Pogled
unatrag na 118 semestara studija kemije". Prelog se je naime
smatrao do�ivotnim u�enikom i k tome je pribrajao jo� i semestre
u kojime je bio profesor. Nakon umirovljenja djelovao je i dalje
kao profesor, upisao se je kao stru�ni slu�a� na ETH i sa vidnim
zadovoljstvom je dalje "studirao". Tek 146. semestar nije
vi�e zavr�io. Ja sam njegovo predavanje iz Lindaua objavio na temelju
mojih pribilje�aka, i to je Preloga dovelo na pomisao, da bih ja
trebao tako�er pisati i �lanak za 100. ro�endan Ru�i�ke, koji je
padao u rujnu 1987.
Rado sam pristao, ne sanjaju�i u �to sam se time upustio. Prvi
dogovor sa Prelogom je pro�ao jo� vrlo bezazleno: on mi je dao hrpu
znanstvenih i �ivotopisnih �lanaka o Ru�i�ki, mi smo razgovarali
o konceptu �lanka, izmijenjivali smo sje�anja i anegdote o biv�em
"diktatoru" Organsko-kemijskog instituta. Tjedan dana
kasnije bio je po mom mi�ljenju �lanak gotov, ali sam tada morao
zaklju�iti, da je to bio tek prvi za�etak.
Od tada sam provodio tjedan za tjednom uvijek po jedno �itavo popodne
u Prelogovom uredu. Pri tome je svaka rije� mojeg sastavka bila,
doslovce re�eno, stavljena na preciznu vagu, svaka re�enica je bivala
ispitivana u svim mogu�im variantama, svaka znanstvena izjava je
bila pode�avana na �to je mogu�e vi�i stupanj preciznosti. A usporedno
s tim dolazile su Prelogu uvijek iznova u sje�anje nove zgode i
�ale, kojih je znao stotine. On sam jedva da je ne�to izmijenio
u mom rukopisu. Ali spretnim pitanjima i podpitanjima bi me uvijek
dovodio na formulaciju koju je on sam �elio. Ve�inom je trajalo
ne�to du�e, ali ja nisam nikada dobio utisak da bih bio njegov pisar.
�lanak je bio moj rad i bio je kao takav i objavljen; bio je to
tako�er i najte�i ispit, kojega mi je ikada trebalo polo�iti. Svaki
puta nakon tri do �etiri sata takvog te�kog rada bio sam potpuno
izcrpljen i morao sam se oprostiti. Prelog me je svaki puta otpratio
koracima plesa�a po hodniku i otvarao mi vrata od lifta. Tada mu
je bila 81 godina.
__________
* Dr. Lucien F. Trueb, Ebmatingen-Z�rich-, �lanak
iz "Neue Z�rcher Zeitung" 11.09.1987
Dopustenjem Veleposlanstva Republike Hrvatske preuzeto iz �asopisa
"Prilozi", Bern, o�ujak 2000.
Po�etak
|
