Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (32)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
U ku�i kopamo bend!
�amka br. 15 - ku�a u kojoj su niknuli "Crveni Koralji"
S pohra�kanom gitarom na prvu probu
Nakon sata gitare u “Breš�i”, sjedim s de�kima pred konzumom na �ošku Lopaši�eve i Kraševe. Tu nam je standardni teren za “tko pljune dalje?”.
Usput:
Sada dok ovo pišem, s dosta stida sam po�elio da tog natjecanja u hra�kanju nije niti bilo, jer narušava sje�anja na lijepe igre u kojima smo u�ivali - od igre skriva�a, lovice, kauboja i indijanaca, grani�ara, policajca i lopova, “neka puca kom' se štuca”, penjanja po stablima jorgovana... do pikulanja na �venk, trokut, kubu i jamicu, gumbanja, odbijanca na zid s gumbima i kovancima... bilo je tu i pra�ki u svim varijantama, gumica i cjev�ica, �ak i zra�nica - ali, ovo s hra�kanjem nam zbilja ne slu�i na ponos!
No, i to smo radili - od toga se ne mo�e pobje�i!
Ulaz u konzum je na strani Kraševe, izlog je malo uvu�en u zgradu tako da se u donjem dijelu ispred izloga mo�e sjesti, i ima dosta mjesta, taman za nas pet-šest.
Fino namjestiš guzu, raširiš koljena tako da sjediš stabilno i da pomakom gornjeg dijela tijela i kona�nim trzajem glave mo�eš hra�ku dati potrebni zamah, u ustima napraviš što krupniji hra�ak, dodaš šlajma iz nosa, duboko udahneš, formiraš usnice kao da pucaš kroz cjev�icu, i iz sve snage hra�neš prema cesti.
To su bile prave salve, kao da se ispred izloga smjestio gusarski brod koji ispaljuje hra�ke iz svih topova.
Blizanci Vlado i Savo su u toj "tko �e dalje?" hra�ak-kanonadi bili daleko najbolji, liga za sebe! Imali su prednost doma�eg terena, jer stanuju u Kraševoj, odmah desno preko ceste, uz to dolaze svakodnevni intenzivni treninzi u pauzama izme�u pikulanja i noga�a, tako da nije �udo da hra�kaju skroz preko ceste na drugu stranu Kraševe. Ponekad do trotoara na drugoj strani! Ja sam u tom takmi�enju amater, jedva hra�nem do sredine ceste.
Ima tu i kolateralnih �rtava, to je naj�eš�e kod pogotka u biciklistu koji nam iza le�a nesmotreno dozuji iz Lopaši�eve i nepa�ljivo skrene u Kraševu desno, umjesto da skrene lijevo, te poneka mušterija koja se došulja iz konzuma i nepa�ljivo skrene lijevo gdje naleti na po�etni dio salve.
Danas je stradala i moja �itra koja je na asfaltu pored mene u futroli od zelene cerade. Nije to prvi put, ali kolikogod sam pazio pou�en prijašnjim iskustvima, svaki �as je zacurilo po futroli. Koji peh, i to baš danas - tako da na prvu probu benda u punom sastavu odlazim s pohra�kanom gitarom!
Rudi: "Kopamo bend!"
Sve je po�elo prije nekoliko mjeseci, po�etkom 1962., kad mi je Rudi u haustoru rekao: “Kopamo bend - daj zemi gitaru, idemo gore kod Mireka!”. Ta Rudekova re�enica je zna�ila za�e�e "Crvenih koralja", �ije "ro�enje" preimenovanjem "Crvenih �avola" u "Crvene Koralje" �e uslijediti po�etkom 1963. prilikom snimanja u studiju 'Istra', odnosno kvazi-"slu�beno" u zagreba�kom Varieteu u mjesecu o�ujku 1963.
Usput:
"Kopamo bend!" vremenski koincidira s trenutkom snimanja nezaboravnih svjetskih hitova: "Unchain My Heart" - Ray Charles; "The Twist" - Chubby Checker; "Crying In The Rain" - Everly Brothers; "La Bamba" - Ritchie Valens i filma "The Young Ones" - Cliff Richard i The Shadows.
Istovremeno, po�etak 1962. je ozna�io po�etak kraja �aga uz plo�e u zagreba�kim orgošima - trenutak koji i dan-danas, nekako simboli�ki ve�em uz "Unchain My Heart" Ray Charlesa!
Znao sam da Miro i Rudi ve� neko vrijeme vje�baju. Sve se u ku�i �uje, pa ono što je Miro svirao gore, ja sam odmah probao dole, ali svaki je bio u svom filmu. Meni su bile najva�nije pripreme za ljeto, jer sam morao slo�iti novi repertoar za ve�ernje svirke pred crkvom Svete Eufemije ("Fume") u Rovinju, dok je Miro skidao Shadowse. To mu je išlo tako ludo dobro, da bi ga �ak i Hank B. Marvin, legendarni solista Shadowsa s Buddy-Holly nao�alama, iskreno pohvalio!
Kod Mireka se nismo puno dogovarali, predobro se znamo i prijatelji smo od malih nogu, a pored toga, bilo je odmah jasno tko �e što svirati. Naime, Rudi mi je dao note (precizno i to do zadnje note i sinkope, skinuo je Jet Harrisa, odnosno njegove bas dionice u Apache i Quartermaster's Stores), i uz to rekao: "Kre�emo - daj to probaj odsvirati!" - dok sam ja buljio u note s bas-klju�em i �alio što mi je o�igledno pukla �elja kako �u uz Mireka svirati ritam gitaru i biti druga solo gitara.
Tog dana je u našoj ku�i ro�en bend za koji nismo niti pomišljali da �e njegov zvuk jednog dana doprijeti prakti�ki u sve domove.
Po�eli smo vje�bati kao trio: Miro s �etvrtog kata kao solo gitara, Rudi s tre�eg kata kao ritam-gitara i ja s drugog kata na bas gitari. Na mojem katu je bio i Rene Magdaleni�, koji je dobro svirao klavir i pjevao francuske stvari, od Gilbert Bécauda do roki�a “Crnih �arapa” (“Les Chaussettes Noires” s pjeva�em Eddy Mitchellom, kojeg je nakon odlaska u vojsku, zamijenio Karlo Metikoš!) - tako da se naš trio "u roku odmah" pretvorio u kvartet.
S probama je sve štimalo (ipak je prednost biti u istoj ku�i!), dobro i brzo nam je išlo i repertoar je rastao. Vje�bali smo mnogo - svatko za sebe, kod Renea uz kljavu ili kod Mireka u sobi - ali ono što je bilo najbolje i najva�nije, zaslugom Mireka koji je sve svirao kao da je to izmislio, sve je ve� od samog po�etka dobro zvu�alo. Jedina poja�ala su nam bila jedan radio i jedan magnetofon, Grundig TK-48.
Još nam je samo falio bubnjar! "Kapacitet" ku�e smo iscrpili, pa je bubnjara trebalo potra�iti u kvartu.
Od bubnjara, u kvartu su bili Brada i Mazja, te Moka koji je zalazio u Kafu na �ošku Ra�koga, a tu je bio i "Ma�or", �eljko Marinac, Mirekov prijatelj preko tate, jer su se starci poznavali još iz Kutine.
Mazja i Moka su bili dosta stariji od nas, tako da nas nisu interesirali, a u pogledu Brade i Ma�ora nismo ništa konkretno poduzeli, tako da je pitanje bubnjara ostalo otvoreno.
Usput:
Najbli�i u kvartu nam je bio "Brada" u Tomaši�evoj - imao je bubnjeve, puno je vje�bao i pritom je lupao bez kompleksa tako jako, da ga se �ulo do Šalate. U to vrijeme je tvrdio da je ve� odavno najbolji dramer u kvartu - i ja sam uvjeren da je bio u pravu, iako je Mazja tvrdio nešto sasvim drugo.
Naime, valjda zbog Brade koji je najbolji dramer u kvartu, Mazja Marin mi je pri povremenim susretima, onako usput, svaki put spomenuo kako je on najbolji bubnjar na svijetu - i ja sam mu svaki puta rekao da mu vjerujem, iako ga do tada za bubnjevima nisam niti �uo niti vidio! Kit je hrva� i trostruki prvak Balkana i okolice, pa sad' se ufaj imati neko svoje mišljenje! A ono što sam �uo je to, da mu je nadimak “Glavek mehani�ar”. Jerbo je svoj Renault "prvo stumbal tak' da se, po policijskom zapisniku, okrenul najmanje �etrnaest puta, a onda je dignul krivu haubu i po�el popravljati auto prije policijskog zapisnika".
Zato bi Mazji bilo pametnije da je u kvartu koji nema morsku pla�u, svoj Renault povjerio Moki, a neka bubnja tko ho�e!
Situacija je potpuno druga�ija ako je u blizini morska pla�a, jer Moka (Slobodan Mom�ilovi�, kasnije je bio i jedan od osniva�a i bubnjar "Novih fosila"), uve�er prije cuge uz neku �vrgu na Jadranu, voli na pla�i parkirati auto kojeg ujutro više nema! Onda Moka uzalud tra�i po pla�i plavi auto, koji da peh bude ve�i, nije njegov, ve� Lignjin ("Lignja" je bio nadimak legendarnog zagreba�kog saksofoniste Miroslava Sedaka Ben�i�a), sve dok mu neka nona ne veli što se s autom desilo: “Ajme Gospe, potonija!” - naime, Lignjin auto je otfurala plima!
Moka nije hrva� i ne šljivi tko je najbolji – on samo dobro svira i stalno šljaka tako da stvari idu naprijed!
Na kraju, kao što to obi�no biva, onako "iz vedra neba", dobili smo i bubnjara: nevjerojatno simpati�an, zgodan i uvijek nasmijan de�ko, Viktor Hromin.
Naša prva proba s Viktorom je danas kod mene u forcimeru, gdje �e Viktor morati lupati po stolcima, jer bubnjeve ne mo�eš donijeti samo tako, kao gitaru u futroli.
Sada smo kompletni i polako �emo za bend morati izabrati ime pod kojim �emo ispasti!
Zato sam profi u “Breš�i” rekao da kod njega prepolako ide; da krajem mjeseca prestajem, jer prelazim na bas-gitaru i “Shadowse”; da je ono što svira Jet Harris s trzalicom, puno bolje od pipkanja po gitari; da sam nabavio “pick-up” i da gitaru pretvaram u elektri�nu bas-gitaru; da sam s de�kima u ku�i u nekoliko mjeseci nau�io bolje natezati �ice nego u dvije godine kod njega; da mi je problem stalno preštimavati gitaru, i kona�no, da mu savjetujem da si zbog onih koji do�u iza mene, prvo obriše prst s kojim cijelo vrijeme rošta šmrkle po nosu, a tek onda neka izvoli pipnuti �ice od tu�e gitare.
Cijela ku�a je jedan bend - takvo nešto �amka još nije vidjela!
U me�uvremenu smo pohra�kali cijeli trotoar i cestu negdje skoro do sredine Kraševe, pa sam krenuo doma na probu.
Rene i Viktor su došli prvi, pa pri�amo - dok Viktor usput po stanu isprobava mamine stolce od kuhinje do špajzcimera. Drag mi je Viktor - ima otvoren pogled, širok osmijeh, zgodan je kit, šarmer, zafrkant i što je bitno, pravi showman!
Dok smo pri�ali, došli su Miro i Rudi i sada smo u punom sastavu - strašno, pa sad smo pravi pravcati bend s tri �itre, kljavom i bubnjevima!
Prvo probamo s Reneom “Et maintenant!” i nekoliko francuskih stvari, a poslije ono pravo, Shadowse! Jasno - prvo “Apache”, a onda “Quartermaster’s Stores”.
Viktoru ide izvrsno, narihtao si je dva stolca, lupa i ve� kopa show – svako malo hiti desnu palicu u zrak i onda ju �opi u zraku ili lovi po podu, ako nije ostala gore na ormaru. Virbl mu ide perfektno, ali veli da ga ljuti kaj je ve� dve palice strgal na naslonu stolca i da ne bu imal dosta palica do kraja probe.
Mislim da je meni najgore - naštimal sam gitaru dva tona ni�e, tak' da bolje basira, pa kad su de�ki u “A”, ja sam u “G” - bez veze! Morat �u kupiti pravu bas-gitaru, i to onu sa šest, ili barem pet �ica i vibratorom!
Pa kad nategneš vibrator, pa onda kao Duane Eddy, i na kraju �opiš harmu i proše�eš se do dole - to �e biti ono pravo! Rudi �e poluditi do daske - ionako uvijek štiga i veli da se samo pikulam po basu i delam sinkope, umjesto da drmam, onako ritmi�ki �vrsto!
Znam da je u pravu, ali na kraju krajeva, nisam mu ja kriv za malo tumplaste prste, pa sada ja moram biti na basu, umjesto da sam na ritam gitari, i kada zatreba, druga solo-gitara!
No, za sada je najbitnija �injenica da imamo bend, i da sam ja u tom bendu. Ustvari, cijela ku�a je jedan bend - takvo nešto �amka još nije vidjela!
* Jet Harris - crtica iz spomenara
Jet (Terence) Harris - prvi i najbolji bas-gitarista legendarnih The Shadows
Jet Harris je svojim sviranjem dao ogromni prilog kvaliteti, zvuku i popularnosti sastava 'The Shadows'.
Svirao je na brojnim Nr.1 hitovima, uklju�uju�i i 'Apache', te na desetak single-plo�a.
(Njegov bas-solo, kao i cijela bas-dionica u instrumentalki 'Nivram', su za sve naše basiste godinama bili nerješiv problem - nitko ga nije uspio niti skinuti niti odsvirati kako to "bog Jet Harris" zapovijeda.
Na moje veliko iznena�enje, kada sam 1967. zamolio John Rostilla (nakon Jet Harrisa i Brian Lockinga, tada ve� tre�eg basistu 'Shadowsa') da mi odsvira 'Nivram', odsvirao je tehni�ki izvanredno, ali je ipak 'presko�io' neke Jetove 'detalje'. Odsvirao sam mu te 'detalje', i onda mi je jedan od bogova s Olimpa, �lan sastava 'The Shadows', i to još pred Jagodom, rekao: 'Nisam sve skinuo, ali ovo mi se �ini �ak bolje od originala!' Rekoh: 'Sigurno nije!' - a kroz glavu mi proleti grozno pitanje: “Pa ni vrag da nas više niti “Shadowsi” ne mogu nau�iti kako se sviraju originalni “Shadowsi”?!”.)
Jet Harris je muzi�ku karijeru zapo�eo 1958. kao �lan sastava 'The Rockets', jednog od britanskih prvih rock ‘n’ roll instrumentalnih sastava. Iste godine prelazi u sastav "The Drifters", koji s Cliff Richardom snima Cliffov tre�i singl "Livin' Doll'.
Jet Harris je zapo�eo na 'Framus' bas-gitari, da bi ubrzo prešao na 'Fender Precision-Bass'.
Zbog postojanja istoimene ameri�ke vokalne grupe, sastav mijenja ime u 'The Shadows', te 1960. pod novim imenom snima prvu plo�u - 'Apache', koja ostaje kao najve�i hit sastava.
Nakon naglog odlaska iz 'The Shadows" 1962., slijedila je uspješna samostalnu karijera (za "Decca" je snimio oko tridesetak hitova), a nastavio je i suradnju s Cliff Richardom, primjerice, pratio ga je na turneji na kojoj je sudjelovala i tada nepoznata grupa iz Liverpoola - 'The Beatles'!
(Nadimak "Jet" dobio je na višoj školi, jer je bio izvanredni sprinter.)
* Viktor Hromin - crtica iz spomenara
Viktor Hromin - naš prvi bubnjar
Malo je onih koji znaju da je Viktor Hromin bio naš prvi i predisponirani bubnjar. Na �alost, nakon našeg prvog (i na rubu fijaska neuspješnog!) nastupa u lipnju 1962. u omladinskom klubu u Flajpanovoj, Viktor je otišao svojim putem.
Iako je sve kratko trajalo, Viktor je ostao kao jedna od meni najdra�ih osoba koje sam upoznao u �ivotu.
Ne znam je li poslije, kada smo postali poznati kao 'Crveni �avoli', odnosno poslije 'Crveni Koralji', po�alio svoj odlazak, ali ukupno gledano, nekog posebnog razloga nije niti imao, jer je kao bubnjar imao uspješnu karijeru s najpoznatijim sastavima - svirao je s Robotima, Bijelim Strijelama i The Wheels of Fire, kod kojih je svojim bubnjanjem i uz svoj specifi�ni show, davao pe�at svakom nastupu.
Sje�anja:
“Tell Lora I love her!”
Rovinj: Optanti u egzilu, pa stigli novi vlasnici od Avale.
Rovinj, uostalom kao i svi istarski obalni gradovi, je godinama nakon II. Svjetskog rata, usred sezone bio pust. Uglavnom se moglo vidjeti samo mještane-starosjedioce - a gradovi kao Rovinj i Pore�, koji su ve� u 17. stolje�u imali po 10'000 stanovnika, spali su na po 5'000.
To se naglo promijenilo 1954. godine kada je u Puli odr�an prvi filmski festival, i kada su beogradski glumci i re�iseri, tra�e�i mjesta za jeftino tulumarenje uz ribu i cugu, otkrili predivna mjesta uz obalu s napuštenim ku�ama. Glas o tome se ubrzo raširio u gradu u koji sva lova ide - i u roku od par godina, sve je bilo pokupovano! I to hrpimice! U Rovinju su cijele ulice sa �etverokatnicama u staroj jezgri grada, dobile nove stanare, i budu�e vlasnike iz grada vele pod Avalom, a sve po formuli: prvo deset godina stanarskog prava, a nakon toga licitacija s pravom prvenstva otkupa.
S time da je svima bilo jasno kako se na licitaciji ne�e pojaviti Aldo, Giuseppe i drugi optanti - nekadašnji vlasnici koji su nakon rata potra�ili egzil u Italiji.
Usput:
Optanti pamte što je bilo njihovo, još uvijek su aktivni i �ekaju svoje vrijeme - jer privatno vlasništvo je na Zapadu svetinja, i za to pravo nema zakonske zastare - uostalom, kao niti kod nedavnih protu-zakonitih nacionalizacija bivše društvene imovine od strane hrvatske dr�ave!
Primjerice, kao i mnogi drugi, optant je i Gianfranco Fini, potpredsjednik talijanske vlade! Pa je ove 2004. godine u Anconi, u sklopu svojih ne-vladinih aktivnosti, na Svjetskom skupu dalmatinskih ezula prihvatio Povelju po�asnog gra�anina 'slobodne op�ine Zadar u egzilu' koju mu je uru�io "gradona�elnik" zadarskih Talijana u izbjeglištvu! Dakle, nota bene: neka se zna što sve kod susjeda postoji i opstoji!
�ivi bili pa vidjeli jednog dana kada Europa veli: "De�ki, sada bute fino poništili sve zakone koji su dopelali Dejan�eta u hi�icu 'Giuseppe' i Kutlesana u hi�u 'Mirnu'!".
U tu svrhu su u gradu pod Avalom koji grabi svu lovu, hrpimice davani izdašni krediti, i to ne samo za stan na katu, ve� odmah za �etverokatnicu na istarskoj obali - i sve to u vrijeme kada su Francek, Grga i Pero morali ispuniti hrpe formulara i tra�ili garante kako bi kod "Exportdrva" na kredit kupili namještaj.
I tako se desilo da je ljeti u Rovinju zavladala ekavica ekipe glumaca, re�isera, umjetnika, novinara i dopisnika, brda slu�benika kojekakvih sekretarijata, naro�ito unutrašnjih i vanjskih poslova - poja�anih i ponekim 'vojvodom' ili kako se ve� oni njihovi jako bradati naknadni antifašisti zovu.
Da, u cijeloj toj pri�i, jedino im gradi� Bale nije bio interesantan, jer je do mora i pla�e vodilo par kilometara poljske prašnjave ceste. Pa su Bale-Valle otkrili, zavolili i uredili Osje�ani (i poneki Bro�anin, kao akademski slikar Marko Kern).
Niti nakon 1991. se to nije promijenilo: snašli se Lazo, Dejan i Vaso, pa su se pojavili sa slovenskim pasošima i vidi - vidi, nema više "bre ovo, bre ono" pa po Vuku, jer kada se mora, mogu oni i hrvatski!
Rovinj: Jasnino “Dino, daj sad malo Dejanu!” je postalo pitanje �asti!
U Rovinju sam bio prvi koji je ribe lovio na kedericu i na štap, da bih tek mnogo kasnije shvatio kako se i s gitarom mo�e ponešto lijepoga uloviti - iako je to uglavnom rezervirano za starije de�ke koji su imali svoja mjesta za svirku na mjese�ini. Jasno, okru�eni curama. Mjesec i more! "Guarda che luna, guarda che mare - e questa notte con te!"
Pa sam ove godine "za svaki slu�aj" i ja donio gitaru! Gitara mi nije zna�ila baš nešto posebno i kada u igri ne bi bile cure, radije bih odzujao u ribi�iju. Ali, ovo što mi se zbilo u Rovinju s gitarom, je sada za mene postalo pitanje �asti!
Prvo ti vade mast s “Partizanom” i “Zvezdom”, a sad i gitara – pa ne bu cure cendrale uz ona njesra od Mikija pa Jevremovi�a! Slu�aj s noga�em sam odavno riješio - kad idem za Rovinj, onda u geltašnu uvijek imam izrezak iz “Sportskih”, gdje s tri metra fino vidiš ono “Dinamo - Partizan 7 : 2”! Meni više ne dolaze, jer �im netko opet po�ne sa "Zvezda" i "Partizan", fino mu pod nos metneš “7 : 2” i gotovo - nema više pri�e!
Slu�aj s gitarom �u morati druga�ije riješiti! Pa gdje to ima – ja njima “Tell Lora I love her, tell Lora I need her...”, pa s njom na “Blueberry Hill”, a onda ti se pojavi neki stariji tip iz Beograda, i cure prosto polude!
A repertoar mu je da ti pamet stane - starogradske, novogradske, polugradske, pa onda nešto od rasplakanog �or�e pa Marjanovi�a koji glumi pjevanje, i Miki pa Jevremovi� za finale - grozno!
Ti curama fino “Tell Lora not to cry, my love for her will never die!”, a kit ti grabi i na kraju zeme gitaru, jerbo �ak i Jasni s Trešnjevke zablistaju o�i kad �uje njegovo “Devoj�ice mala, sve bi mi dala...”!
Zato mi je i rekla: “Dino, daj sad malo Dejanu!”. Ne, ne - sljede�eg ljeta se to ne smije ponoviti - taj film više ne bumo gledali!
Za gitaru me je zagrijao Les Paul. Mama je imala jednu plo�u na kojoj je njegova �enska pjevala hrapavim glasom, Les Paul je svirao i nasnimao sve instrumente, a zvuk gitare je bio nešto posebno. Prije toga, prvi gitarista kojeg sam slušao “in live”, je bio striko Miroslav Goli�, mu� od tete Lele. Bio je arhitekt i stalno je radio nekakve velike nacrte, dok je teta Lela putovala po Africi i pisala knjige koje se ne objavljuju - izuzev jedne o Sueskom kanalu.
Striko Miroslav je gitaru svirao još kao de�ko, pa kada je vidio da se i meni gitara svi�a, jer stalno visim pored njega kada svira, htio me je i nešto nau�iti - ali meni je sve to bilo prekomplicirano, uglavnom sam mu samo prtljao po gitari, a najlakše mi je bilo povla�iti po praznim �icama.
Onda sam otkrio mund-harmoniku - na usnjaku se moglo ve� iz prve bar nešto odsvirati. Nakon nekog vremena, dogurao sam do desetak Hohnerica, od ve�e Rheingold, srednjih Orchester i dvostrukih Echo, pa do Blues Harp i malih Piccolo. Mislio sam da ve� nešto znam, jer sam dosta toga mogao odsvirati bolje od kauboja u filmovima - kad natuknu šešir do nosa, izvuku usnjak i tu�no sviraju - ali onda sam �uo Branka Kralja.
Ostao sam uko�en kao blok leda iz ledane u Kraševoj i sav zapanjen sam gledao što on to sve izvla�i iz obi�nog usnjaka. A kad sam vidio što radi na usnjaku istom kao i moj “Piccolo”, više mi uop�e ništa nije bilo jasno! Shvatio sam samo to, da je svaki instrument te�ak kao crni klavir s tri noge, i da tu ne pali "jednostavno i na brzinu”! Zato sam se upisao na gitaru u “Breš�i” u Lopaši�evoj i po�eo se gombati s prstima, �icama i notama.
Stepenice idealne za "Tell Lora I love her!” uz gitaru - Rovinj, crkva Svete Eufemije
I tako, kada sam ovog ljeta krenuo za Rovinj, uz mene je bila i moja gitara! Nave�er bih svirao gore pred Fumom, za poznato društvo koje se svakog ljeta okupljalo u Rovinju, i vidi vraga – ispalo je da je curama moja gitara puno va�nija od moje sandoline, �ak su me i neke starije po�ele navla�iti!
Sve se okrenulo, gitara je sve okrenula! Prije smo mi tr�ali za curama i tra�ili ih po gradu, a sada odemo gore kod crkve, ja zatulim “Tell Lora I love her, tell Lora I need her...” i ve� su tu – sjede mirno kao bubice i sanjare na mjese�ini. A tek kad nje�no-sugestivno velim: “Corrina Corrina, I love you so!” i gledam u neke lijepe o�i - vidim kako nisam samo faca, sada sam postao glavni!
To s curama treba zapamtiti - do�u na gitaru kaj smu� na grundla, za njima do�u frajeri - i odjednom imaš velki publikum! A frajeri samo gutaju kak' kopaš, pa posle tr�e u neki podrum i treniraju – svi bi najemput hteli svirati!
I baš sada se je morao pojaviti ovaj glupi Dejan! I kaj je najgore, ulovio me je na lijevoj nozi! Zbiljam imam premali repertoar – pa nemreš dva tjedna, deset puta na dan tuliti “Crazy Love” od Paul Anke, ili one stvari od Buddy Hollya koje sve skup zajedno imaju sedam rije�i i tri harme, a onu vra�ju tarantelu od “Peggy Sue” još nemrem dobro odsvirati! Da sam bar skinuo par tekstova od Everly Brothersa, to bi sada bio flit, ali pola toga ne razmem – pa nemrem se tu pred strancima derati “Aj vona rikida, aj vona lapida...”, a nemam pojma kaj to zna�i!
Da, da - mali repertoar i krivulja ti polako ide dole! Onda do�e Dejan kaj friški vetar s onog istoka – i sad' sve cure tuguju, boluju, pla�u i jašu kroz no� na ekavskom! Od muke sam skor' dobil' picajzle, al' do kona�ne tragedije u vidu "Devojko mala, pesmo moga grada" s "Beograde, Beograde sa nama i u nama �iviš ti!" ipak nije došlo - hvala Svetoj Eufemiji!
Sve to moram dobro zapamtiti: ako stalno nemaš nekaj novo – onda gubiš!
A tak' je dobro krenulo: dofuraš �itru manje-više bez veze, a ispadne da delaš koncerte za barem njih deset - ali onda se pojavi nekakvo Dejan�e, i na kraju mu još moraš dati gitaru, jer kit s istoka veli da mu tvoja bolje paše, a naša Jasna s Trešnjevke mi veli nek' mu dam, i zamisli svinjariju, još mi veli neka mu dr�im drugi glas!?
Drugi glas mu bome ne bumo dr�ali, jedino kaj mo�em je zet usnjak, malo pratit' - malo solo, pa bumo se valjda nekak' oporavili!
Sljede�eg ljeta se to ni slu�ajno ne smije ponoviti! Do�i �u sa zadnjim stvarima, furam meg i skidam s Luxa �ak i ovdje usred ljeta – jerbo za naše cure se mora boriti!
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (31)
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
