Crtica iz Gospi�a

Dabri u srcu Velebita

Dabri u srcu Velebita
Ka�u da su Dabri tamo gdje je Bog rekao laku no�. U tim selima u srcu najdu�e i najljepše hrvatske gore Velebita, koja je po nekim svojim odlikama i u Europi jedinstvena, u Crnom Dabru, Ravnom Dabru, Došen Dabru, Ruji i Došen Dulibi danima mo�ete probdjeti, a da ne sretnete �ovjeka. Osim prekrasnih gorskih krajolika i veli�anstvenih, stravi�nih kamenih litica, koje ovdje zovu kukovima, osim obilja zmija otrovnica: ri�ovki i poskoka, ponekoga zeca, vepra, vuka ... ovdje drugoga danas i nema. Kamen, šuma i zvijeri, pa opet kamen, a zimi brda snijega i po koja zvijer, ali �ovjeka ni za lijek, kud god se makneš, svuda mir, tišina, pustinja...

Usprkos ljepotama zavi�aja i nostalgiji koja ih osobito odlikuje, Dabrani su otišli. Te�ak �ivot, nepravde i politi�ki progoni su ih diljem svijeta rasuli, pa im potomke mo�ete sresti na podru�ju Karlobaga i Gospi�a, u Rijeci, Zagrebu i u dalekim gradovima u Australiji, Kanadi i Americi, dok njihova stara sela na vrh Velebita miruju u veli�ajnosti svojih litica, sa svojim velikim drevnim Raspelom uz napuštenu zaraslu stazu pokraj starog drveta.

Raspelo u Došen Dabru

I kad posljednji stari Dabranin negdje na ovoj, ili onoj strani oceana zaklopi svoje umorne o�i, i kad ku�ice u Crnom Dabru, Došen Dabru, Ravnom Dabru, Došen Dulibi i Ruji popuste zubu vremena, izblijedit �e i posljednji spomen na ova lijepa i nekad �iva, prava naša hrvatska sela u srcu Velebita. Samo �e ih slu�ajno s vremena na vrijeme pohoditi planinari, ili neki drugi znati�eljnici zainteresirani za ono politi�ko i revolucionarno, što se kao k Velebitu ispru�ena ruka Bugojanske grupe tijekom dvadesetog vijeka ovdje zbilo ...
.
Od Raduše do Velebita
20. svibnja 1972. devetnaest hrvatskih politi�kih emigranata Hrvatskog revolucionarnog bratstva pod konspirativnim imenom Skupina Fenix 72 se kod austrijskog sela Soboth na rijeci Dravi ubacilo preko austrijsko-jugoslavenske granice u Jugoslaviju, s ciljem da se prebace u Bosnu radi pokretanja naroda na ustanak protiv jugoslavenskoga komunisti�kog poretka. Nakon ispitivanja okolnosti Feniksovci su u ve�ernjim satima na jugoslavenskoj strani kod Goritine na cesti Dravograd-Maribor oteli teretnjak marke FAP transportnog poduze�a "Autoprijevoz" iz Dravograda i voza�a Franca Nabernika i na za�u�uju�e spektakularan na�in neotkriveni su se od Maribora preko Celja, Zidanog Mosta, Novog Mesta, Karlovca, Biha�a, Bosanskog Petrovca, Klju�a, Mrkonji�a, Jajca i Donjeg Vakufa prebacili do sela Gra�anice, nedaleko od Bugojna i planine Raduše, na kojoj su se dogodili naj�eš�i sukobi Feniksovaca s pripadnicima jugoslavenskih oru�anih snaga, zbog �ega su ovu diverzantsku akciju jugoslavenske tajne slu�be i ozna�ile kodnim imenom Akcija Raduša 72.

O ovoj je akciji podrobnije podatke dao publicist Bo�e Vukuši� u knjizi "Tajne iz Udbinih arhiva-egzekucije bez su�enja-�etrdeseta obljetnica Akcije Fenix 72"

Hrvatski domoljubni gerilski dvojac
�lanovi Hrvatskog revolucionarnog bratstva bili su i hrvatski politi�ki emigranti Li�anin Mate Prpi� iz Ravnog Dabra i Bosanac Ivan Mati�evi� iz Gornje Vijake kod Vareša, koji su udru�eni u hrvatski domoljubni gerilski dvojac kao ispru�ena ruka Bugojanske grupe nekoliko godina zaredom ilegalno upadali iz Njema�ke u Hrvatsku i izvodili razne oru�ane akcije, me�u kojima su posebno zna�ajne bile akcije koje su dvojica hrvatskih emigranata izveli na Velebitu u podru�ju Dabara godine 1972. i 1974.

Kamena kocka Kubus koju narod zove Ura, ...

... uz cestu Gospi�-Karlobag

Atentat pod urom
Na kraju visoravni u Baškim Oštarijama na prijevoju Stara vrata na cesti Gospi�-Karlobag, 927 metara iznad mora, velika je kamena kocka Kubus, koju narod zove Ura. Taj je spomenik od �ivog velebitskog kamena podignut ovdje u vrijeme austrijskog cara Ferdinanda I. godine 1846. za spomen na gradnju ove ceste, koja je bila tre�a od svih cesta koje vode preko Velebita. Do dvadeset kilometara udaljenog Karlobaga cesta se od Ure spušta zavojima s kojih divotan pogled puca na more i na zadarske i kvarnerske otoke, ali na kojima i velika pogibao prijeti kad bura o�e�e. Na prvom od tih zavoja pod Urom iznad Mamudovca, gdje na cestu izbija jedva primjetljiv i teško uo�ljiv šumski put od Ravnog Dabra, u rujnu 1972. se dogodio atentat u kom je ubijen komandir karlobaške milicije �uro Uzelac, kad se sa sastanka u Gospi�u vra�ao u Karlobag. S njim je u autu bio i milicajac Borislav Boro Josipovi�, koji je tom prilikom bio ranjen. Malo prije ovuda je autom normalno u miru prošao u Karlobag komandir gospi�ke milicije Milan Kravi�, a kad je na�elnik gospi�ke Udbe Ivo Ercegovi� s milicijom došao na o�evid blizu mjesta na kom je nastradao �uro Uzelac, zatekao je direktora karlobaškog hotela Ivu Poli�a, koji je na prostoru uz cestu spavao u svom autu. Ništa nije slutio kad je iz Karlobaga u Gospi� krenuo i putuju�i, da predahne zaustavio se uz cestu, pa zaspao. Budu�i da je i Udbi njegova umiješanost u atentat bila apsurdna, nakon no�i u gospi�kom zatvoru je pušten, a razmišljanja i kontroverzije oko ovog atentata razriješilo je pismo karlobaškoj miliciji iz Švicarske, kojim se Mate Prpi� predstavio kao atentator i priprijetio da �e i ubudu�e nastaviti borbu i diverzije protiv komunizma i Jugoslavije.

Od Dabara do Paklenice
Jednog dana u svibnju 1973. zagreba�ke studentice geografije Biserka Poli� i Carmen Br�i� sa mnom su i mojim sinom Ivicom krenule Velebitom. Autobusom iz Gospi�a do Baških Oštarija i onda pješice šumskim putem kroz zaselak Stupa�inovo i uz divotne Kize do Dabara, pa od njih do Karlobaga, i sutradan autobusom do Starigrada i do veli�anstvenog kanjona Velike Paklenice. Nakon teško pristupa�nog Crnog Dabra utonulog u stoljetni mir šume i litica, pristupa�niji je Ravni Dabar i do njega nanizani zaseoci s nekoliko napuštenih ku�ica. Na Dabarskoj kosi povrh Ravnog Dabra prijestolje je nezaboravnih vidika, na jednoj se strani pogled razlije�e po vilovitim kamenim oblicima Velebita, a na drugoj strani po otocima i plavetnilu karlobaškog mora.

Pod kamenom gromadom �elinom školska je zgrada, u kojoj se školsko zvono posljednji put oglasilo 27. srpnja 1970., a danas je u njoj preure�enoj planinarski dom. Blizu je bila i ku�a Nikole i Kate Ba�i� u kojoj su 1973. s roditeljima �ivjeli 23-godišnja k�i Ana i 17-godišnji sin Nikola, dok je stariji sin Mile �ivio u Rijeci, zaposlen kao voza� u tamošnjem Autoprometu. Znati�elja nas je s Dabarske Kose spustila do ove obitelji, za koju nismo imali razloga slutili da �e ih u skoroj budu�nosti politika u zlo uvaliti. Doduše, uporno odbijanje Ane da ja pun znati�elje u�em u njezinu ku�u tek �e me poslije potaknuti na pomisao da je, mo�da, bilo istina ono za što su ovu djevojku kasnije pokušavali optu�iti, da je u ku�i imala ilegalnu radiostanicu.

Nakon rastanka s mladim Ba�i�ima na putu prema Karlobagu, kre�u�i s Dabarske kose prema moru, susreli smo opasnog poskoka i mimoilaze�i ga u miru se s njim rastali, a onda smo se zaustavili u obli�njem zaseoku Dubokom i u razgovoru s Jurom Prpi�em i njegovom �enom Slavkom doznali za najkra�i pješa�ki put do Karlobaga. Godine 1974. i ova je obitelj zajedno s Ba�i�ima iz Ravnog Dabra stradala zbog veze s djelovanjem uba�enih hrvatskih emigranata Matom Prpi�em i Ivanom Mati�evi�em, koji su vjerojatno i godine 1973. bili prikriveni na tom podru�ju. 
 
Izvanredno stanje
U lipnju godine 1974. bilo je u Gospi�u uvedeno izvanredno stanje i svakoga tko bi prijevoznim sredstvom iz bilo kog pravca ulazio u Gospi�, ili izlazio iz njega, zaustavljao je milicajac i provjeravao mu i zapisivao identitet, a da nitko nije znao zbog �ega. Gospi�ani su uzalud razmišljali o razlozima, koji su bili dr�avna tajna. Te sam godine nekoliko dana prije u Gospi�u vrlo popularnog blagdana svetog Ante izišao iz zatvora, u kom sam mjesec dana proveo zbog politi�kih razloga. Da bi me zbunili i iz mene izvukli podatke koji su ih zanimali, a vjerovali su da ih znam, više su me puta dan za danom prisiljavali da pišem vlastiti �ivotopis i da u njemu navedem osobe s kojima sam bio povezan. Osobito su insistirali na mojim vezama s hrvatskim politi�kim emigrantom Ivicom Bara�om, koji je �ivio u New Yorku. Bio im je sumnjiv, jer je bez pasoša pobjegao iz Jugoslavije, a sve što sam ja o njemu znao bilo je, da je i on, poput mnogih drugih mojih znanaca, bio krajnje nezadovoljan s velikosrpski nadahnutim jugoslavenskim komunisti�kim poretkom, zbog �ega je i pobjegao. 

Ilegalci s Laš�ine
Nakon srednje tehni�ke škole Ivica Bara� je u Zagrebu studirao arhitekturu, a ja filozofiju i potkraj moga studija upoznali smo se kao ilegalci u studentskom domu na popularnoj zagreba�koj Laš�ini. Dvanaestorica nas no�ili smo u sobi s pet kreveta u kojoj su, ina�e, legalno stanovali studenti iz Crne Gore. U krevetu njih petorica legalnih i na podu nas sedmorica ilegalnih, krijum�arili smo se no�ima, dok nas jednog hladnog kišnog jutra u jesen godine 1958. nije kontrola uhvatila. Poslije je Ivica Bara� neko vrijeme radio i u Arhitektonskom birou u mom Gospi�u, gdje sam ja ve� radio u gimnaziji kao profesor, a nakon nekoliko mjeseci, bez rastanka i pozdrava sa mnom, iz Gospi�a je otišao, i tek sam kasnije iz pisma koje mi je poslao iz New Yorka doznao da je nakon nekoliko uzaludnih pokušaja, koje je zatvorom platio, ipak, na koncu uspio i preko granice pobjegao. Nisam onda ni slutio o problemima u koje �u upasti zbog poznanstva s Ivicom Bara�om ...

Nekoliko dana nakon što sam godine 1974. izišao iz zatvora s ro�acima sam u njihovom autu išao razgledati veliko akumulacijsko jezero u Kruš�ici kod Kosinja, dvadesetak kilometara udaljenom od Gospi�a. Na izlazu iz maloga ondašnjeg bezimenog sokaka, koji odnedavno nosi ime dr. Jure Turi�a u Buda�ku, koja se onda zvala ulica Marka Oreškovi�a, zaustavio nas je i pregledao nam osobne iskaznice  milicionar, koji je �ivio u susjedstvu s tim mojim ro�acima s kojima sam bio u autu, pa ih je i pozdravio, nazvavši ih njihovim imenom. Slu�benom revnoš�u optere�en, isti nas je milicionar zaustavio i nakon što smo se nakon nekoliko sati vratili, i opet nam iskaznice pregledao i naš identitet utvrdio. Poslušno je slijedio zapovijed da svakoga tko u Gospi� ulazi i tko iz njega izlazi legitimira i da mu identitet provjeri. I tako se to što je nama izgledalo smiješno i nenormalno, a što su Gospi�ani u �etiri oka tuma�ili raznoliko, najzad pretvorilo u svakidašnje i postalo normalno, i na to su ljudi bili naviknuli, pa se nitko tomu nije �udio, i to nenormalno što se preobrazilo u normalno trajalo je mjesec dana i onda je najednom prestalo, a da nitko od nas politi�kih civila nije znao ni zašto je bilo, ni zašto je prestalo. Ta se tajna tek nekoliko mjeseci kasnije krvavo rasplela u oru�anom sukobu u Dabrima na Velebitu.

S udbašem na sastanak s ilegalcem
U kolovozu 1974. Ivica Bara� mi je brzojavom javio da je došao u posjet Hrvatskoj i da je u Karlobagu, te da �emo se za koji dan vidjeti u Gospi�u. Zbog pritisaka koje je Udba i zbog Bara�a vršila na mene kad sam bio u zatvoru, bilo mi je nezgodno da se ozloglašeni Bara� sada zatekne kod mene u Gospi�u, pa sam odlu�io predusresti ga i nagovoriti da odustane od posjete Gospi�u. Zbog toga sam krenuo u Karlobag, a da bih to izveo prikriveno sa mnom je išla i moja sestra. Slu�ajne podudarnosti i sve što se poslije uistinu doga�alo podsje�a na izmišljeno, a evo kako je to stvarno bilo. Zahvaljuju�i nepoznatom i nedoku�ivom autoru scenarija, autobus koji je svakodnevno iz Gospi�a u Karlobag polazio u 11 sati tom se prilikom na svom uobi�ajenom stajalištu nedaleko od moje ku�e u Kaniškoj ulici u Gospi�u, preko puta bolnice gdje smo ga �ekali, nije zaustavio i jedino nam je preostalo u Karlobag krenuti autostopom. Moje sujevjerje da �e auto prije stati �eni koja stopira, nego muškarcu u prvi je plan gurnulo palac moje sestre, no auti su bez reagiranja na nas cestom prolazili, dok se, kona�no, u namjeri da nas primi, jedan auto nije zaustavio. Neizvedivo bi bilo odustati u �asu kad smo k autu krenuli i kad sam opazio da u njemu za volanom sjedi Milan Raki�, zaposlenik u gospi�koj Udbi, koji mi je i dobacio: "Zdravo profesore, a kud vi?" Prilaze�i k autu šapnuo sam sestri da je u autu udbaš i da ona ništa ne govori, a ja sam mu rekao da smo krenuli u Karlobag k ro�acima koji su u svoju staru ku�u u Karlobagu na Laktincu došli iz Zagreba, ali da nam je autobus pobjegao. On nas je primio i putom smo o koje�em �avrljali, a kad smo se pribli�ili Karlobagu upozorio sam ga da nam stane pred ku�om ro�aka na Laktincu, i on me je poslušao, i tako smo u Karlobag stigli, zahvaljuju�i udbašu Milanu Raki�u. Poslije smo našli i Ivicu Bara�a, koji se, me�utim, momu uvjeravanju da ne ide u Gospi� usprotivio, napominju�i da ima ameri�ko dr�avljanstvo i da se ne boji, pa je s nama došao u Gospi� i usprkos momu strahu, nitko ga od vlasti nije pozivao...

Scenarij su upotpunili i prijatelji iz Njema�ke
Još je Ivica Bara� bio kod nas u Gospi�u, kad su nas potkraj kolovoza iznenadili i prijatelji iz Njema�ke: Uwe, Ginter, Volker sa �enom Ursel i sa sinom, koji su na povratku s ljetovanja u Rabu, ku�i u Njema�ku krenuli preko Like u namjeri da nas posjete, pa se tako slu�ajno i bez nekog utana�enog plana i dogovora u mojoj ku�i u Gospi�u sastalo društvo inozemaca, koje je u onim danima po uvjerenju vladaju�ih bilo vrlo sumnjivo i za jugoslavensku dr�avnu sigurnost vrlo opasno, da ne ka�em i pogibeljno, a da o tom nitko od nas ni pojma nije imao. Budu�i da sam s ovim Nijemcima ve� prošlih godina pohodio okolicu Gospi�a, i bio i na Plitvi�kim jezerima, sad sam dan, dva nakon njihova dolaska krenuo s njima u prekrasne vrleti Nacionalnog parka Velike Paklenice u ju�nom Velebitu, oko 100 kilometara udaljenom od Gospi�a. Volker, Ginter, Uwe, moj sin Ivica i ja krenuli smo oko 15 sati iz Gospi�a, a da nikom nismo rekli kuda. Volkerovi �ena i sin i Ivica Bara� ostali su s mojom sestrom u Gospi�u, a mi smo na kratki izlet krenuli Volkerovim autom. Put nas je trebao voditi preko Baških Oštarija i Karlobaga, pa jadranskom cestom prema Zadru do vrleti Velike Paklenice kod Starigrada. Negdje kod Baških Oštarija, me�utim, pomislio sam da smo kasno od ku�e krenuli i da �e nas, po svoj prilici, sumrak zate�i i ote�ati nam razgledanje velebitskih vrleti u Paklenici koje smo naumili vidjeti, pa sam naglo u sebi izmijenio itinerar izleta i odlu�io da s karlobaške ceste u Šušnju skrenemo prema Dabrima na Velebitu, koji su bli�i, a tako�er su slikoviti i vrlo lijepi. Nakon obnovljene stare cestarske ku�e u Mamudovcu, u kojoj je moj pradjed Ivan Brklja�i� Linjak za cara Franje Josipa bio dr�avni cestar, vijugavom cestom stigli smo do lugarnice na kraju Šušnja, u kojoj se godine 1930. moja sestra rodila, i pred prijevojem Banderom skrenuli smo desno prema Dabrima. Divotan pogled odavde puca prema Karlobagu i preko Paga na otoke rasute po Jadranu. Dotrajalost stare šumske ceste, me�utim, prisilila nas je da auto ostavimo i da prema Dabrima krenemo pješice.

Prirodni tunel u Velebitu nad Dabrima

Na Udbinom nišanu
Pola sata smo pješa�ili do Dabarske Kose i tek što smo na uzvisini povrh Ravnog Dabra sjeli i po�eli u�ivati u slikovitim dabarskim krajolicima iznad nas je cestom prošao landrover, u kom je s voza�em sjedio i kroz prozor mi mahnuo Mate Franceti�, djelatnik gospi�ke Udbe, koji mi je prije desetak godina bio �ak. S pravom sam pretpostavio da udbaški auto nije za nama ovuda naišao slu�ajno, i ne spominju�i drugima, u sebi sam se pitao tko je Udbi za moj izlet s Nijemcima javio, kad nitko nije znao kuda smo taj dan krenuli, i još manje je mogao znati da sam se ja kao vodi� putem predomislio i cilj našeg izleta promijenio. Pritisnut sumnjom rekao sam Volkeru da nas prati gospi�ka milicija i da mi je nešto sumnjivo, pa da dr�im da je najbolje da se vratimo, i on je na to pristao. Vratili smo se k autu istim šumskim putom kojim smo i došli, i ne slute�i ništa krenuli. Na kraju šumskog puta blizu ceste Gospi�-Karlobag kod Bandere, gdje je nekad ranije radila pilana, pred nama su iskrsla i zaustavila nas dva milicajca iz Karlobaga, jedan stariji koji me je kao nekadašnji milicajac u Gospi�u znao i drugi mla�i milicajac meni nepoznat. Stariji milicajac se meni obratio i upitao me: "Otkud vi profesore?"- a njemu se naivnom pri�om za djecu u�inilo kad sam mu iskreno i bez prikrivanja odgovorio, da sam s prijateljima iz Njema�ke krenuo k Paklenici, pa se putom predomislio i odlu�io se pokazati im lijepe Dabarske kukove. Koliko god to bilo istina, ni ja u to ne bih povjerovao, da sam onda na njegovom mjestu bio. Milicajac me je ponovo upitao: "A zašto baš Dabarske kukove?"- i ja sam mu opet jednako odgovorio, i tako nekoliko puta zaredom, dok njegov mla�i kolega nije eksplodirao i po�eo se na nas derati, obasipaju�i nas kojekakvim imenima, da smo zlo�inci i neprijatelji dr�ave i naroda, zahtijevaju�i da predamo oru�je, koje skrivamo u autu. Kao revan �uvar dr�avnog poretka taj je milicajac na odre�en na�in imao i pravo, jer je �vrsto vjerovao u našu vezu s uba�enim emigrantima, o �emu nitko od nas pojma nije imao. Udba i Slu�ba dr�avne sigurnosti je znala ono što obi�ni gra�ani nisu znali, da su se hrvatski politi�ki emigranti iz Njema�ke ubacili u Jugoslaviju i da, prikriveni u Velebitu na podru�ju Dabara,  �ekaju �as pogodan za akciju, pa su pozornost i skoncentrirali na Velebit oko Dabara. I sad je mladi milicajac bio pobjedni�kim elanom ponesen, uvjeren da mu se kao na tacni ponudio dobar ulov: ja od gušenja Hrvatskog prolje�a godine 1971. slu�beno proglašen ekstremnim hrvatskim nacionalistom doveo grupu Nijemaca u Velebit k Dabrima. Znali su da nisam bio do te mjere lud, da bih sve to što su vjerovali da �inim �inio bez dobrih razloga i bez veze s dobro naoru�anim hrvatskim gerilcima, koji se odnedavna skrivaju u Velebitu, a ja o tom u što je Udba vjerovala pojma nisam imao. Ni ja, ni itko od onih koji su tog �asa bili sa mnom u autu. Borbena �ar mla�eg milicajca je, me�utim, splasnula kad su premeta�inom ustanovili da oru�ja u autu nije bilo, zbog �ega mi se onaj stariji i ispri�ao, govore�i mi da su oni dobili nalog da nas zaustave, i tako smo se s milicajcima rastali i napokon ku�i krenuli.

Milicija i u Gospi�u kod moje ku�e
Rastali smo se s milicijom, ali ne zadugo, jer brzo nakon što smo došli ku�i opet su nas milicajci posjetili. Druga dvojica gospi�kih milicajaca došli radi stranaca u mojoj ku�i. Nisu me htjeli preslušavati u ku�i, nego sam morao izi�i van i uz kameni stup dvorišne ograde ispitivali su me i sve moje odgovore na njihova pitanja su bilje�ili, a svjetlo im je dolazilo s obli�njega uli�nog kandelabra. I onda, brzo nakon po�etka toga ispitivanja, najednom kao da se umiješala viša sila i uli�no se svjetlo ugasilo. Moj prijedlog da razgovor nastavimo uz svije�u u ku�i su odbili i tra�ili su da im donesem pasoše od stranaca koji su kod mene u ku�i i da sutra do�em na razgovor u gospi�ku stanicu unutarnjih poslova. Sutra su me u toj stanici uputili nadle�nom drugu Dani Lastavici, koji mi je u gušenju Hrvatskog prolje�a po�etkom godine 1972. oduzeo  pasoš s obrazlo�enjem "zbog sumnji da bih putuju�i preko dr�avne granice ugro�avao dr�avnu sigurnost." Drug me je Lastavica sada posebno upozorio da �inim prekršaj zbog toga što ne prijavljujem strance kad me posjete, opomenuvši me da to moram �initi i kad strancima ne napla�ujem boravak kod mene. I opet se, valjda, viša sila umiješala kad sam drugu Lastavici rekao da se moji prijatelji iz Njema�ke kane �aliti njema�koj ambasadi u Beogradu, na što je energi�ni drug Lastavica nevjerojatno ubla�io svoju strogo�u i naprosto me po�eo moliti da strancima vratim pasoše i da uznastojim da svoju prijetnju ne ostvare. Isti dan su Nijemci otišli, a dan-dva iza njih otišao je i Ivica Bara� i tako je završila još jedna epizoda ove slo�ene pripovijesti, bez odgovora na sva bitna pitanja.

Tajna se rasplela na Velebitu
Tek krajem listopada 1974. te �e odgovore donijeti i na bitno �e u ovoj pripovijesti odgovoriti oru�ani sukob u Dabrima na Velebitu. U predve�erje 29. listopada 1974. sam krenuo ro�acima Prpi�ima u Kaniškoj ulici malo dalje od bolnice i vojarne, kad su me iznenadili doga�aji na koje sam naišao. Stra�a pred vojarnom je bila udvostru�ena, stra�ari su bili s kacigama na glavi i s bajunetom na puškama, a iz dvorišta vojarne je izišao i prema Karlobagu krenuo teretnjak pun naoru�anih vojnika, koga je slijedio i teretnjak s milicijom. Doga�alo se nešto neuobi�ajeno, što se na gospi�kom prostoru nakon Drugog svjetskog rata desetlje�ima nije doga�alo, samo nitko od nas neslu�benih Gospi�ana nije znao što, ni zašto. Oko deset sati uve�er �ula se pucnjava i sutra smo doznali da su u okršaju u Dabrima na Velebitu ubijeni hrvatski emigranti Mate Prpi� i Ivan Mati�evi�, koji su ve� du�e bili prikriveni u neprohodnom Vu�jem Dolcu izme�u Ravnog i Crnog Dabra.

Brvnara u Dabrima

Kasnije se doznalo da je skrivene hrvatske emigrante izdao dim kad su si u skloništu u kamenom bespu�u grijali hranu i pekli pala�inke, koji su vidjeli i miliciji prijavili lovci koji su slu�ajno naišli. U sukobu s milicijom poginuo je Ivan Mati�evi�, dok je okru�eni ranjeni Mate Prpi�, da ne bude zarobljen aktivirao bombu i sam se ubio. U okršaju je poginuo i milicajac Milan Vu�ini� iz Oku�ana, koga su nakon dva dana sve�ano ispratili iz Gospi�a. 

Drasti�na odmazda
Nakon likvidacije uba�enih gerilaca slijedila je odmazda, koja je mre�u razapela od Rijeke do Gospi�a, i  u kojoj su mnogi osumnji�eni stradali. Ante Prpi�, brat Matin u Rijeci je osu�en na 14 godina strogog zatvora, Katu Došen Matinu ro�akinju u zatvoru u Rijeci su ubili, a javnost su obavijestili da se sama objesila, Mile Ba�i�, sin Nikolin, u Rijeci je osu�en na 12 godina strogog zatvora, Ivan Došen Br�o, osu�en je na 10 godina strogog zatvora, Nikola Ba�i� je u Gospi�u osu�en na 4 godine strogog zatvora, dok je njegova k�i Ana nakon pet mjeseci istra�nog zatvora u Gospi�u puštena uz uvjet, a njezin mla�i brat Nikola je nakon mjesec dana istra�nog zatvora u Gospi�u oslobo�en. Juru Prpi�a iz Dubokog su nakon višemjese�nog mu�enja u zatvoru u Gospi�u ubili i javnost obavijestili da se sam objesio, a uz spomenute, zatvoreni su bili i bra�a Baburi�i i još neki osumnji�eni iz Dabrima obli�njih Baških Oštarija, Brušana i Karlobaga, i tako je akcijom Dabri 1974. zgotovljen proces gašenja �ivota u ovim lijepim hrvatskim selima u srednjem Velebitu i iza svega ostala je uspomena...

Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof.

Od istog autora - Crtice iz Gospi�a:

Crtica iz Gospi�a: Nevolje obitelji Dev�i�

Protiv �epurastog vrtopisa
O �ivotu i radu Šime Star�evi�a

Karlobaška povijesna znamenja
i na kraju toga �lanka linkovi
na daljnjih 8 Crtica iz Gospi�a