Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
(Ne)podnošljiva lako�a putovanja
Indija 5

Tako lako, a tako teško (razumljivo)
Vlak zvan �e�nja

�eljezni�ka stanica Mysore u saveznoj dr�avi Karnataka, po svemu podsje�a na druge stanice širom svijeta. Visoki strop, brojne male prodavaonice hrane i pi�a, brojni šalteri za kupovinu karata, velike table s redom vo�nje vlakova, sve �isto i uredno. Jedina razlika je u tome, da je svaki kvadratni centimetar stani�ne zgrade zauzet.

Netko sjedi, netko se opru�io, rijetki �u�e. Na raširenom pokriva�u ili komadu papira se ru�a, raspravlja o �etvi ili pogrešnoj politici, djeca se igraju i preska�u besku�nika koji spava, komada prtljaga više nego putnika.

Indijska �eljeznica poznaje samo superlative. Svakoga dana se njome vozi više od dvanaest miliona ljudi, na šezdeset tisu�a kilometara pruga. �etrnaest tisu�a lokomotiva su u pogonu, a o svemu se brine dva miliona zaposlenih. Indijska �eljeznica je najve�i poslodavac na svijetu.

Ima ona i svoje crne rekorde: pet stotina saobra�ajnih nesre�a u kojima bude i do tisu�u mrtvih godišnje.

�eljeznica u Indiji je najbolje organizirani dio društva. Sve �eljezni�ke stanice su za razliku od ostatka Indije, besprijekorno �iste a �ekanje vlaka se mo�e prikratiti u nekome od brojnih imbisa i restorana.

Redovi vo�nje su odštampani u dvije knjige A3 formata, na preko šest stotina stranica. Redovi za karte su još du�i, ali tu je problem u prevelikom broju ljudi i nema na svijetu onoga tko bi bolje i br�e zadovoljio potrebe i �elje miliona putuju�ih. Nitko se ne odlu�uje voziti na crno, jer su kazne previsoke. Karte se rezerviraju i kupuju potpuno kompjuterizirano. Stranci su povlašteni kao svete krave, imaju svoje šaltere kako se ne bi gurali s domacima. �isti rasizam i protekcionizam.

Postoji u Indiji sedam razreda �eljeznice, od uobi�ajenog i naj�eš�e korištenog drugog razreda za koji nije potrebna rezervacija, do prve klase za dvije osobe s  AC. I ovdje je Indija jedinstvena, jer ima odjeljke „samo za �ene“.

Na svakoj ve�oj stanici, postoji mogu�nost za odmor i smještaj, dnevni ili no�ni. Na�alost kapaciteti su gra�eni u vrijeme kada je Indija imala pet puta manje �itelja.

Cijene prijevoza su niske da ni�e ne mogu biti. Za jednu sedamnaest sati dugu vo�nju, uz povlasticu koju nisam tra�io (šezdeset plus), platio sam cijelih dvadeset kuna.

Vagoni drugoga razreda su popunjeni kao konzerve sardina, pa tako u odjeljcima sjedi jedanaest, dvanaest putnika, a dobar dio se smjesti na prostoru za prtljagu. Me�u putnicima drugog razreda malo ili rijetko tko govori neki strani jezik, ali stranca satima fiksira dvadesetak crnih veselih o�iju. Vlak ugodno ljulja i broj onih koji vas promatraju se polako smanjuje. Ne zato sto su izašli, ve� zato što je vaše rame, desno ili/i lijevo postalo jastuk nekom od suputnika. Širom otvorena usta, hrkanje, kloncanje i klantaranje glava lijevo-desno-lijevo, miješanje znojeva Indije i Zapada.

Indijci su majstori za spavanje u vlaku. Mogu zaspati bilo kada i u bilo kojoj minimalisti�koj pozi.

Cijelo vrijeme dok se �ovjek trudi, da nekoga ne probudi, ili da nekoga tko mu se spustio u krilo probudi, kroz vlak promi�u brojni lete�i trgovci. Nudi se sve i svašta za pojesti i popiti, a naleti i poneki zabavlja�. Svi koferi i torbe su povezani debelim lancima i zaklju�ani. Sva vrata i prozori su otvoreni, svi putuju�i umotani u šalove, pokriva�e, s rukavicama i kapama na glavi.

O prvome sumraku, kondukter prikuplja prijave za ve�eru, a za sat vremena, na slijede�oj stanici, unosi se tisu�e i tisu�e mirisnih porcija. Nakon ve�ere se vagon druge klase s le�ajevima polako prazni i u svakom odjeljku ostaje šest putnika. Gdje su se smjestili oni prekobrojni nisam saznao. Prije spavanja još neizostavna narud�ba za doru�ak i obavezno pranje zuba.

Toaleti u vlaku su �u�avci, koji se na svakoj velikoj stanici generalno �iste i peru. Kod ovoliko puno putnika, toaleti su više nego uredni. Nesre�u da se zakora�i u prljav toalet, mo�e �ovjek imati i u vlaku izme�u Zagreba i Villacha.

Zanimljivost indijske �eljeznice je i lista rezervacija koja se lijepi u polaznoj stanici na vanjsku stranu vagona. Ovo je najoriginalnije sredstvo za sklapanje poznanstava i iskazivanja ponuda za brak na svijetu.

Prilikom kupovine karte za vlak, popunjava se formular s kojekakvim va�nim i neva�nim podatcima, a neki od njih, kao što su broj sjedala, ime i prezime, starost i broj mobilnog telefona, završe na listi putnika, izvješenoj na vagonu.

Ništa jednostavnije nego, nakon šetnje kroz vlak, oti�i do liste i vidjeti da na sjedalu broj 47 u vagonu 15, sjedi gospo�a Marija, stara 42 godine. Sve ostalo se rješava u sedamnaest sati vo�nje vlaka, kao i u pet, šest sati obaveznog zakašnjenja.

Foto galerija 1 - Vlak zvan �e�nja

Grad, rijeka, planina...
Na zapadu (i istoku) nešto novo   

Indija ima brojene pla�e: pretrpane, mirne, romanti�ne, nepristupa�ne. Ukupno je na potkontinentu oko pet i pol tisu�a kilometara obale, koju zapljuskuju dva mora. Usprkos ovoj brojci, koja otprilike odgovara du�ini europske sredozemne obale, Indija je još uvijek svjetlosnu godinu daleko od toga da se smatra va�nim ciljem, kao morsko kupalište. Razlog za ovo stanje se mo�e na�i u prvome redu u neotvorenosti i nepristupa�nosti. Na nekim mjestima se brda spuštaju direktno do obale, na drugima je problem pustinja, a problem su i brojne široke delte rijeka i mo�varno podru�je oko njih. �ak kada bi se do mora i moglo, postoji velika opasnost od sna�nih morskih struja, kojima se ne mogu suprotstaviti ni najbolji pliva�i.

E, tamo gdje ovo sve nije problem, pa se još doda pla�a od najfinijeg pijeska, a u pozadini palme, nastaje pravi tropski raj. Ovih mjesta je na�alost veoma malo, bolje re�eno mogu se nabrojati na prste. Od osam poznatih indijskih pla�a, posjetio sam pet.

Na istoku Indije je Mahabalipuram zasigurno najljepša i najinteresantnija pla�a na obali Bengalskog zalijeva, što i nije teško jer ima konkurenciju još samo u Puri. Pedesetak kilometara je Mahabalipuram udaljen od višemilijunskoga Chenai (Madras), a kod nas je ovaj prostor poznat po tsunami nesre�i 2004. godine. Turizam je ovdje u povojima, ali ima šarma.

Puno bogatija je ponuda na zapadu Indije, tamo gdje Arapsko more zapljuskuje obalu.

U najju�nijoj dr�avi Kerala su �ak dva poznata ljetovališta: Kovalam i Varkala. Za njih je karakteristi�no da imaju strmu obalu, prepunu restorana i prodavaonica suvenira, koja se naglo ruši do pješ�ane pla�e. Turizam je ovdje uzeo maha, što se da vidjeti po bogatoj ponudi sadr�aja i doga�anja, ali su polugoli turisti ne baš rado vi�eni od strane brojnih vjernika, s kojima moraju dijeliti obalu. Naime u Varkali se nedaleko od mora nalazi dvije tisu�e godina star hinduisti�ki hram, jedan od najposje�enijih na jugu Indije.

Gokarna je ugodan mali gradi� u dr�avi Karnatak, smještenoj izme�u Goa i Kerala. Duga pješ�ana pla�a na kojoj je izuzetno mirno.

Shree Mahabala Deva Temple, Gokarna

Najbrojniji su Indijci, koji su ovdje u prvome redu radi vjerskoga turizma, a onda i da malo skvase noge i sari, u mlakoj vodi Indijskog oceana. Ovdje je mogu�e veoma ugodno, nepretrpano i financijski veoma povoljno, ljetovanje. Moderni sljedbenici djece cvije�a, predvo�eni nekim od zaostalih starih romanti�ara, su se sklonili par kilometara dalje od glavne pla�e. Zasigurno je Gokarna, najsimpati�nije i najugodnije mjesto na cijeloj indijskoj obali, koje sam posjetio.

Raj za kupanje na zapadnoj obali je Goa. Na ovu skoro u potpunosti pješ�anu obalu duga�ku to�no stotinu i pet kilometara, najprije su došli hipiji, a onda su po�eli dolaziti indijski turisti da vide gole strance kako se br�kaju u moru. Na prvi pogled idealno ljetovalište ali...

Pijesak je ovdje kao najfiniji še�er u prahu. Posvuda pored fantasti�ne pla�e i palmi, brojni restorani iz kojih kao iz Aladinove lampe izlaze i miješaju se mirisi za�ina i mirisnih štapi�a.

Beatlesi su bili turisti�ki pioniri na Goa. Po�etkom 1968. su oni u lotos pozi sjedili na pijesku Goa, skupa sa svojim u�iteljem transcedentalne meditacije Maharishi Mahesh Yogi, dok je sve skupa pratio zvuk sitara.

Sljede�ih postrevolucionarnih godina, sti�u mladi iz cijeloga svijeta u potrazi za novim smislom �ivota.

Me�u njima i moj prijatelj �eljko, koji na Goa ostaje pet godina, odlaze�i u vrijeme monsuna, kada je nesnosno u Novom raju, do Nepala, a onda kad tamo do�e zima i zahladi, put pod noge do  Goa.

S kartonskom kutijom u jednoj ruci i njegovim neizostavnim zaštitnim znakom, plasti�nim cekerom, u drugoj, je prelazio tisu�e kilometara izme�u oceana i himalajskih brda. U kutiji je bila njegova k�erka Rada, rado do�ekana u indijskom porodilištu. �eljko je zasigurno prvi Hrvat, osim lije�nika, koji je prisustvovao poro�aju jedne �ene, a Eva, njegova supruga, je bila jedna izme�u stotinjak �ena, koje su jedna do druge le�ale na podu ogromnog kolektivnog porodilišta.

Naravno da ovaj raj na Goa nije mogao dugo i vje�no tako potrajati. Najprije su po�eli stizati iz znati�elje indijski turisti, pa onda turisti iz Europe, koji dolaze da vide kako se Indijci �ude goloj djeci cvije�a. Po�etkom devedesetih godina prošlog stolje�a dolaze prve britanske obitelji, njih slijede psihodeli�ari iz Münchena, Tel Aviva ili Londona. Charter letovi narednih godina dovoze na zimovanje „pet zvjezdica“ turiste, me�u njima su brojni Rusi. Svi se na Goa osje�aju super, ali polako ovdje po�inje bivati preusko. Više od milijun turista iz cijeloga svijeta dolaze u Izgubljeni Raj, koji se u me�uvremenu pretvorio u Novu Apokalipsu. Dosadni prodava�i suvenira, sme�e posvuda (kao posvuda u Indiji...), policajci u civilu i odorama, preglasne sirene napasnih taksista, pijani navija�i Bayerna, za uši razaraju�i Techno ritmovi, ruski jezik posvuda, ultra visoke cijene (kao nigdje u Indiji...).

Na svu sre�u, ovaj turisti�ki kaos je zaobišao neke rijetke pla�e, posebice na jugu, gdje �ovjek mo�e na�i mirno mjesto za odmor, ali ne i jeftino. Posljednji rijetki hipiji koji nostalgi�no dolaze na kra�i godišnji odmor i njihovi moderni sljedbenici, su se odlu�ili za Arambol, mjesto na sjeveru, gdje je sve i po�elo prije pola stolje�a. Za one izgubljene hipije, koji jedva skrpaju kraj s krajem, troše�i posljednje cente ušte�evine, brine se gradska vlast, besplatno im dijele�i tanjur ri�e, a oni brinu, da se goli valjaju u blatu zabavljaju�i na taj na�in doma�e i strane turiste. Najve�i dio hipija je napustio Goa u potrazi za novim rajem.

U šalici je preostalo još par gutljaja preslatkog �aja. Sunce polako uranja u veliki ocean.  Najfiniji sitni pijesak curi kroz prste. U zraku mirišu ostatci vje�no tra�enog smisla �ivota, koji je pet desetlje�a fascinirao cijelu jednu generaciju. 

Foto galerija 2 - Na zapadu (i istoku) nešto novo

Alisa u labirintu ukusa
Paan, beedi i druge strasti

Stranac se osje�a veoma nemirno i nesigurno, kada posvuda oko sebe idu�i po ulici, vidi crvene ispljuvke. Od kojih su to sve bolesti pogo�eni �itelji Indije, i kakvo je to zdravstvo koje nije danas, u dvadeset i prvom stolje�u, u stanju obra�unati se s tuberkulozom i sli�nim bolestima, kod kojih bolesnik tako pljuje?

Nema nikakve osnove za strah, rije� je ovdje o tome, da ljudi svuda oko sebe pljuju crveni sok, koji se proizvodi prilikom �vakanja paan.

Paan potpoma�e probavu, pa se naj�eš�e i u�iva poslije jela, ali i lagano stimulira mozak razvijaju�i ugodne osje�aje kao i kod pušenja duhana.

Paan se pravi tako da se na svje�i list biljke betel-papra stavlja sloj vapna chuna, a na njega komadi� sjemenke areka palme, malo crvene paste katha, mješavina za�ina mitha masala i duhan za �vakanje, zarda. Sve se to zamota u trokutasti paketi�, a ovaj zalogaj završava u ustima. �vakanjem paan razvija se u ustima vrlo intenzivna crvena slina, od koje postaju zubi crveni i koja se ni u kojem slu�aju ne smije progutati.

Preostaje samo da se posvuda pljuje, a u autobusima i vlakovima se za to koriste plasti�ne vre�ice.

Cigarete se u Indiji puše dosta rijetko, a za to je jedan od razloga, za indijske pojmove visoka cijena duhana.

I ovdje su Indijci originalni i imaju beedi, jeftinu indijsku cigaretu, napravljenu iz laganog duhana umotanog u tendu list (drvo iz roda ebanovine), uz dodatak raznih za�ina i jako parfimiran. Sve skupa zavezano tankim crvenim koncem.

Zanimljivo je da se beedi mo�e u Europi, kupiti samo u Švicarskoj i Austriji.

Indija je najve�i uzgajiva� kanabisa na svijetu u svojem nizinskom dijelu, a charas (hašiš) se uzgaja u višim himalajskim prostorima.

Svetim ljudima sadhus je zakonom dozvoljeno da u�ivaju ganja (marihuana), kako bi što bolje slu�ili boga Shiva, ali se obi�an �ovjek koji puši chillum, smatra lošim �ovjekom.

Neki narkotici kao bhang, na�injen od listova marihuane, se legalno prodaju i završavaju u slatkišima i osvje�avaju�im napitcima.

O u�ivanju droga, još i slogan s jednoga indijskoga plakata za borbu protiv narkomanije:
Future is black if sugar is brown!

Foto galerija 3 - Paan, beedi i druge strasti

Tekst i fotografije: Milan Rajši�
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

Od istog autora:

Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
(Ne)podnošljiva lako�a putovanja
Indija 4