Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
(Ne)podnošljiva lako�a putovanja
Indija 8

Tako lako, a tako teško (razumljivo)
O limesima, integralima i drugim nevoljama indijskih religija

U anti�ko vrijeme se mislilo da je u Indiji rajski vrt, a rijeka Ganges kraj svijeta iza koje po�inje taj raj. Danas se misli da je u Indiji Software Eldorado.

Prvi izvještaji prvih putnika po Indiji su bili strašni: Indijci spaljuju svoje mrtve, klanjaju se svojim bogovima �eljnima krvi, ne jedu �ivotinje, a po njihovoj pri�i su svaka koza ili zec mogli biti novoro�ena baka ili pradjed.

Novije pri�e su bile ne manje strašne i svaki putuju�i je završavao svoje putopise s pri�om o proljevu i jadnim Indijcima, koji su pored toliko milijuna krava, gladni i pre�ivljavaju samo zahvaljuju�i šaci ri�e.

Anegdota ka�e da je prije puno godina jedan putnik izgubljen me�u nebrojenim bogovima i idolima, njihovim imenima i formama u kojima se pojavljuju, upitao hinduisti�kog sve�enika, koliko bogova ima u Indiji.

Koliko ljudi toliko i bogova, bio je odgovor.

Radnja anegdote se dešavala u vrijeme kada je u Indiji �ivjelo tri stotine milijuna �itelja. Mo�e si �ovjek predstaviti s kakovim problemima sam se ja sreo par desetlje�a kasnije.

Lijepo sam se kod ku�e pripremao i iz raznih naših pametnih knjiga nau�io da je hinduizam tre�a po veli�ini religija na svijetu, da je stara ohoho godina, da su glavni bogovi i bo�anstva Brahma, Shiva, Vishnu, Krisna... itd,.. itd...

I bilo bi mi to vjerojatno dovoljno, da Indija u me�uvremenu nije prešla milijardu stanovnika, a prema receptu anegdote, treba da je toliko i bogova i prate�eg osoblja. Našao sam se u neobranom gro��u i izgubljen u vremenu i prostoru, pa sam nakon nekoga vremena prestao razumijevati i ono što mi je bilo razumljivo, a kako ne ono nerazumljivo.

Gledaju�i usput i brojne zapadnjake, koji su pristigli u Indiju da na�u sebe, predaju�i se nekome od gurua da ih vodi uskotra�nom prugom u jednom pravcu, sve mi je sve više li�ilo na teatar apsurda.

S jedne strane nismo kod ku�e razumjeli obi�nu jednad�bu s jednom nepoznanicom, ali smo se dovukli u Indiju i upustili u rješavanje infitezimalnog ra�una.

Rijetko što je zapadnjacima ostalo tako tajnovito i neuhvatljivo, kao na zajedni�ki minimalni nazivnik zvan hinduizam, svedeno vjerovanje više od milijardu ljudi. 

Nama zapadnjacima je hinduizam razumljiv toliko, koliko i obi�nom �ovjeku prosje�no školovanom, slijede�a definicija:

 Za danu funkciju f(x) realne varijable x i interval [a,b] na pravcu realnih brojeva, integral

predstavlja površinu podru�ja u xy-ravnini ograni�enu grafom od f, x-osi, i vertikalnim crtama x=a i x=b.

Idemo dalje. Svaki gimnazijalac, visoko obrazovana osoba ili znanstvenik prirodnih znanosti, mo�e razumjeti objašnjenje integrala, ali mu to ipak ne poma�e da razumije i hinduizam.

Ne poma�e ni da se postane dopisni, po�asni ili stalni �lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u svih devet razreda istovremeno. Ništa bolje, veselije i optimisti�nije šanse nema ni onaj, tko posjeduje bilo koju znanstvenu titulu ovoga svijeta. Indija je neuhvatljiva i neshvatljiva, sasvim svejedno koliko je dugo netko tamo �ivio, a posebice ako je to tek nekoliko tjedana brzopotezne škole hinduizma.

Smatra li ipak netko da je sve o hinduizmu svladao, a ima i takvih, ne preostaje mu ništa drugo ve� da krene dalje. Potrebno je nabaviti masku za usta, cjediljku za vodu i metlicu kojom �e ispred sebe �istiti sitne mušice, kako ih ne bi kojim slu�ajem progutao. Uz još par dana kratkoga kursa, sli�noga dobivanju diploma devedesetih godina u našim krajevima, stranac  postane sljedbenik Jainista.

Ovdje postoji još jedan mali problem. Tko �eli biti dio ove religije, ne smije obra�ivati zemlju, jer postoji opasnost da upotrebom motike ili traktora mo�e usmrtiti brojne �ivote �itelja oranica.

�ovjek se mo�e odlu�iti za pravac Svetambara ili Digambara. Jedna od prednosti koju pru�a slije�enje sve�enika Digambara je i ta, da se za odje�u i obu�u ne mora potrošiti niti jedan cent, jednako kao ni za transport, jer se mora uvijek i�i pješice.

Cijeli �ivot je postao gola istina.

Gol i bos i još �etiri puta u mjesecu se treba predati postu, a sallekhana, smrt kroz post, predstavlja za jainisti�ke sve�enike najsve�aniji na�in da se napusti ovaj svijet.

Jainista je u Indiji danas preostalo samo jedan posto, ali to po obi�noj matematici predstavlja cijelih dvanaest milijuna vjernika, ili za bolje razumijevanje, koliko tri Hrvatske. A kako bi se kod nas prihvatilo u�enje jainizma, to je problem koji ne bi mogla riješiti ni viša matematika.

Jainisam je elegantan eti�ki sistem, koji naglašava samodisciplinu i samokontrolu, s ciljem vo�enja mirnog �ivota, su�ivota. 

Ahisma ili nenasilje u misli, rije�ima i djelima, je njegov klju�ni dio, a savršena jednakost njegov po�etni stav.

A  baš smo tu negdje blizu.

Nama pristiglima u Indiju sa zapada, naj�eš�a mantra bi ipak trebala glasiti: „Ovo mnoštvo bogova i mišmaš obi�aja i vjerovanja ne razumijem ni uz najve�u pamet, ulo�enu volju i napor u razumijevanju“.

Ponavljati nekoliko tisu�a puta u toku putovanja po Indiji. Prije i poslije jela.

S vremena na vrijeme se sjetiti mantre i po povratku u Europu ili Ameriku.

Grad, rijeka, planina...
Ju�no što volim ju�no

Govori li se u Indiji o Jugu, misli se zasigurno na Tamil Nadu, ali ni u kom slu�aju u formi „što ju�nije, to tu�nije“.

Nezamislivo je da me�u više od milijardu �itelja indijskog potkontinenta, Tamilska zemljasa svojih pedesetak milijuna ljudi, predstavlja indijski Spiritus movens.

Zemlja Tamila je kolijevka dravidske civilizacije i jedne od najstarijih na svijetu. Tamilski jezik i sanskrit su dva klasi�na jezika Indije, ali je samo tamilski ostao u upotrebi do današnjih dana.

Tamili su nasljednici najstarije civilizacije na svijetu, nastale u dolini rijeke Ind, a njihovo prapismo nije ni do dana današnjeg pro�itano.

Dvije tisu�e godina prije Krista, na jug Indije dolaze plemena sa sjevera koja sebe nazivaju Arijevci, govore sanskrit, imaju višebo�a�ku religiju. Na jugu sre�u nedirnute dravidski jezik, kulturu i religiju, i onda se dešava nešto što nema premca na svijetu. Strani osvaja�i zauzimaju prostor i zemlju, a istovremeno zadr�avaju sve duhovne karakteristike osvojenog naroda. Preuzeto i osvojeno se proglašava vlastitim.

Pokušajmo zamisliti apsurdnu situaciju da Napoleon potegne tisu�e kilometara sa svojom vojskom, osvoji cijelu Europu i na kraju proglasi hrvatski jezik ravnopravnim s francuskim, a hrvatsku kulturu i religiju proglasi osnovom francuske dr�ave?

Narednih stolje�a se smjenjuju vojske osvaja�a: muslimanske, mogulske, britanske, ali tamilsku zemlju osvajaju tek na kratko ili nikako. Tamilska kultura, religija i jezik ostaju tijekom brojnih stolje�a neosvojeni.
Na jugu Indije se i danas mo�e sresti prastaru Indiju u svojoj naj�istijoj formi.

Tamili su imali sre�u da sve tri njihove kraljevske loze: Chera, Chola i Pandya, imaju veliko razumijevanje za kulturu, umjetnost i umjetnike. Vladaju�i tisu�u godina, borili su se u prvome redu za tamilski identitet. Svaka sli�nost s našim politi�arima i bogatašima je slu�ajna.

Nigdje u Indiji se ne u�iva u licima obi�nih seljaka, sve�enika, trgovaca ili hodo�asnika, kao na vje�no toplome jugu Indije, koji s obadvije strane zapljuskuju vode Indijskog oceana.

Ljepota, elegancija i dostojanstvo tamilskog naroda, najbolje se mogu opisati rije�ima Mahatma Gandhija: „Duhovnu baštinu Indije predstavljaju, jednostavan �ivot i uzvišene misli“

Alisa u labirintu ukusa
Masala, curry, chili, chatney

U Indiji je sve masala. Pomiješani su narodi, nacije, jezici, religije, kuhinje, �ajevi i iznad svega za�ini.
Svakodnevna indijska za�inska masala se sastoji od papra, kardamona, klin�ica, cimta, ljutih papri�ica, kurkume, �ešnjaka, �umbira, koriandera, sjemena senfa, muskatovog oraš�i�a, kormora�a, lovorovog lista, kima, šafrana... Vjerojatno ima još nešto što mi nije poznato ili što sam propustio nabrojati.

Mješavina se pravi za svako jelo posebno i to neposredno prije kuhanja, a udio pojedinih za�ina u masala se mijenja ovisno o ukusu kuhinje i kuhara. Ve�ina za�ina se najprije popr�i pa onda melje, a ljute paprike se peku na malo ulja toliko dugo dok ne pocrne, a zrak u kuhinji ne postane nepodnošljiv za grlo nos i o�i.
U Indiji ne postoji jedan recept za mješavinu za�ina, kao što smo mi na zapadu navikli da nam se prodaje pod imenom curry. Svaka ku�a ima svoju mješavinu, jednako kao i svoje bo�anstvo.

Pod curry se podrazumijevaju  brojna jela na bazi kremastog umaka napravljenog od brojnih za�ina, ali ni u kom slu�aju praškasta mješavina za�ina.

Ime curry je došlo od tamilske rije�i kar i zna�i doslovno crn, a vezano uz crnu boju posude za kuhanje sosova, nastalu na otvorenoj vatri ognjišta.

Curry jela su sli�na našim ragout, varivima ili jednolon�nicama, uz koje se jede kruh na sjeveru, a ri�a na jugu Indije.

Predrasude s chili nisu ništa manje, jer širom svijeta postoji rašireno mišljenje da su jela u Indiji preljuta.
U Indiji postoje stotine i tisu�e razli�itih, veli�ina, boja, ukusa i ljutina paprike, koja i potje�e iz azijskih prostora.

U Indiji se jedu jela manje za�injena nego u našim krajevima, ali i ona uz koja �ovjeka oblije znoj, najprije po �elu pa onda po cijelome tijelu. Suze navale da cure iz o�iju, nepodnošljiv bol ovlada jezikom i cijelim ustima, a zamu�en pogled je uperen prema vratima, o�ekuju�i pojavu vatrogasnih brigada.

Ljutinu paprici (lat. Capsicum L.) daje tvar capsaicin i ovisno o tome koliko ona nadra�uje jezik i �ivce u ustima, mo�e se govoriti o slatkome ili ljutome. Ljutina ide do stupnja bola i nepodnošljive vru�ine.
Paprika koja se uzgaja u našim prostorima sadr�i oko 0,01 postotaka, dok najlju�a paprika svijeta ima više od deset posto capsaicin.

Bhut Jolokia ili Naga Jolokia, se uzgaja na sjeveru Indije i predstavlja najlju�u papriku na svijetu. Porijeklo joj je Ju�na Amerika, ali joj posebno prija podneblje Indije. Ova paprika sadr�i jedan milijun scoville,  jedinica za mjerenje ljutine, dok naša feferonka ima desetak tisu�a puta manju ljutinu. (vidi: Scoville-Skala)

Kao ruka i rukavica su povezane ljute papri�ice i jogurt. Niti jedno drugo sredstvo na svijetu ne gasi tako dobro ljutinu, kao kiseli ili još bolje zasla�eni jogurt.

Tijekom putovanja po Indiji sam jeo prosje�no petnaestak ljutih paprika dnevno i za cijelog puta nisam imao niti jedan jedini zdravstveni problem organa za probavu, niti ijedan proljev.

Ni chatney nije ono što mi poznajemo i svake jeseni pripremamo u našim kuhinjama. Chatney se u Indiji priprema za svaki objed i koristi se svje�, a ne konzerviran kao kod nas. Chutney se pravi od raznog vo�a i povr�a uz dodatak razli�itih za�ina. Konzistencija mu je neusporedivo guš�a nego u našim krajevima i li�i na gustu marmeladu. U Indiji se u pravilu chatney slu�i uz svako jelo i predstavlja zamjenu za sol.

Foto galerija

Tekst i fotografije: Milan Rajši�
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

Od istog autora:

Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
(Ne)podnošljiva lako�a putovanja
Indija 7