Ivan Marjanovi� De Tonya: IVO ANDRI� – SKORO ZABORAVLJENI KNJI�EVNI VELIKAN (50. GODIŠNJICA PRIMANJA NOBELOVE NAGRADE) Ivo Andri� “Za epsku snagu kojom je opisivao teme i ljudske sudbine iz povijesti svoje zemlje.” UVOD �ovjek je sklon svojim akcijama uglavnom iz bojazni prema nepoznatom ili iz omalova�avanja dobro poznatog. Zavaravaju�i se svjesno, radi sebe i za sebe, �ovjek za�miri pred ispravnim i prihva�a svoju nepogrešivost kao garanciju za izlaz iz bilo koje i iz svake neprilike. Tako je i s njegovim kulturnim identitetom: �ovjek �e ra�e izgubiti što mu kulturno pripada, ve� prihvatiti odgovornost da se nakloni, iz poštovanja, drugima… Subjekt likovanja ovoga autora je skoro zaboravljeni knji�evni velikan 20. stolje�a, Ivo Andri�, primatelj Nobelove nagrade za knji�evnost 1961. godine. Da, Ivo Andri�, hrvatski, bosanski i srpski (i jugoslavenski) najprepoznatljiviji pisac s plakata svih vremena. Godina 2011. trebala je biti godina Ive Andri�a; poštanske naljepnice u znak sje�anja na Ivu Andri�a trebale su krasiti koverte i razglednice u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, kao i u knji�arama UNESCO-a. Na �alost, ovaj autor nije vidio ništa od spomenutoga, bar ne na nivou kako to Ivo Andri� zaslu�uje. O�igledno je samo jedno: kulturne (�itaj, ispolitizirane) institucije u navedenim novim dr�avama, koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije, sva�aju se oko Ive Andri�a: �iji je pisac i nobelovac Ivo Andri� i tko ima, a tko nema pravo objavljivati njegova djela... Jedno je sigurno: Ivo Andri� je bio, kao što �emo vidjeti, izvrstan promatra�, majstor pripovjeda� s dubokom pronicljivoš�u u �ivot ljudi i �ena u malim i velikim bosanskim, srpskim (usputno i u hrvatskim) i ju�noeuropskim mjestašcima i gradovima, kao i u europskim velegradovima. Da bi osobno odao po�ast jednom od najboljih pisaca 20. stolje�a u svijetu, ovaj autor �e, s punom odgovornoš�u i svojim neovisnim mišljenjem naspram „�istuncima“ na svim stranama, izvu�i, u pogovoru, iz naftalina prljavi veš kulturnog nacionalšovinizma koji, �ak i nakon izbjeljivanja i ispiranja u pepelu povijesti naših ju�noslavenskih i ju�noeuropskih naroda, smrdi dalje od svega na svijetu... U svom govoru u Oslu (autor ima pred sobom samo prijevod na engleskom jeziku), nakon primanja Nobelove nagrade, Ivo Andri� je pojasnio pripovjeda�a kao zastupnika svih onih, koji nisu bili nadareni pripovijedati ili koje je �ivot uništio. Prema Andri�u, pripovjeda� pripovijeda i vlastitu �ivotnu pripovijetku, koja sli�i djetetu što pjeva u tami kako bi se oslobodilo vlastitih bojazni. Pripovjeda� baca svjetlo na putove �ovje�anstva u tami, kako bi rasvijetlio �ivot koji, u našoj nemo�i, zaslijepljeni i nesvjesno, ne razumijemo. Pripovjeda� pripovijeda, kako bismo svi zajedno, kao �ovje�anstvo, osjetili zna�aj povijesti. Prema Andri�u, vrlo malo je va�no da li je pripovjedna radnja smještena u prošlosti ili u sadašnjosti. Ivan Marjanovi� i engleski prijevod romana Na Drini �uprija NA DRINI �UPRIJA Ovo što slijedi, majstorski je isklesan kroni�arski roman o gradnji mosta na Drini u Višegradu. Most na Drini glavni je junak u ovom znala�kom pripovijedanju, u kojem narod (raja), i zbog rijeke Drine i zbog mosta na Drini, uz obje obale Drine, postaje mnogo više za svijet i za  povijest. Klešu�i svaki kamen za most, Andri� je svojim pripovijedanjem isklesao sudbinu pojedinaca u sudbinu naroda u kojem je �ivio (�itaj, u narodima u kojima je �ivio), dakle i svoju sudbinu (zapamtimo ove dvije rije�i svoju sudbinu – njegova sudbina je, u vrijeme gradnje mosta, bila, a i danas je, i njegova i naša sudbina). Da bi uspio u tome, Andri� je, sukladno kroni�arskom pripovijedanju, zamahom svoga pera ostavio svima nama (svijetu) u „amanet”): - politi�ke odnose Istoka i Zapada u vrijeme osmanlijske vladavine u dijelovima Balkanskog poluotoka; - socijalne i kulturne promjene u tim dijelovima u vrijeme Osmanlijskog Carstva, u prijelazno vrijeme s osmanlijske vladavine u austro-ugarsku aneksiju (i utjecaj oslobodila�kog pokreta u Srbiji u vrijeme Kara�or�a na su�ivot u Bosni), u vrijeme I. i II. Balkanskog rata, te socijalne i kulturne promjene od vremena gradnje mosta, uklju�ivši i vrijeme I. svjetskog rata. Gradnja mosta na Drini opisana je kao dar Bogu (i dar bo�ji) i predstavlja spajanje Istoka i Zapada u vrijeme osmanlijske vladavine u Bosni i u dijelovima Srbije, a, kao simbol arhitektonskog dostignu�a, svjedo�i tragedijama i u krš�ana  i u muslimana. …”I zaista, na drinskoj �upriji su prve de�ije šetnje i prve igre de�aka. Hriš�anska deca ro�ena na levoj obali Drine, pre�u odmah prvih dana svog �ivota most, jer ih ve� prve nedelje nose u crkvu na krštenje. Ali i sva druga deca, i ona koja su ro�ena na desnoj obali i muslimanska, koja nisu uopšte krštavana, provodila su, kao i njihovi o�evi i dedovi nekad, glavni deo detinjstva u blizini mosta.”… Mo�emo si predo�iti tko je sve �ivio u Višegradu prije Mehmed-pašinog mosta i u vrijeme mosta, dakle tko sve tamo �ivi i do dana današnjega: Krš�ani (uglavnom Srbi-pravoslavci, ali i Hrvati-katolici – jer, i Ivo Andri� je jedan od potomaka tih Hrvata), zatim Turci-useljenici i politi�ke, vjerske i ekonomske hrvatske i srpske poturice (današnji Bošnjaci) i, kao što �e se doznati iz romana, Ukrajinci, �idovi, Cigani, Talijani... “…Most je oko dve stotine i pedeset koraka duga�ak, a širok oko deset koraka, osim u sredini, gde je proširen sa dve potpuno jednake terase, sa svake strane kolovoza mosta po jedna, i dosti�e dvostruku širinu. To je onaj deo mosta koji se zove kapija... Desna terasa, idu�i iz varoši, zove se sofa... Leva terasa, prekoputa od sofe, ista je, samo prazna, bez sedišta. Na sredini njene ograde zid se izdi�e iznad visine �oveka; u njemu je, pri vrhu, uzidana plo�a od belog mermera i na njoj urezan bogat turski natpis – tarih – sa hronogramom koji u trinaest stihova kazuje ime onoga koji je podigao most i godinu kad je podignut. Pri dnu zida te�e �esma: tanak mlaz vode iz usta kamenog zmaja. Na toj terasi smešten je kafed�ija sa svojim d�ezvama, fild�anima, uvek raspaljenom mangalom, i de�akom koji prenosi kafe preko puta, gostima na sofi. To je Kapija....“ SUROVE LEGENDE U MAŠTI DJECE KAO PREDIGRA JOŠ SUROVIJOJ STVARNOSTI Ve� iz prvih stranica doznaje se da je most na Drini s kapijom centralni objekt ovoga romana. Jezik, na kojem je Andri� pisao roman, je ekavski govor štokavskog narje�ja, za razliku od ijekavskog govora štokavskog narje�ja, na kojem je pisao najraniju poeziju i pripovijetke. U narodu, koji je �ivio u blizini mosta, znalo se tko je most sagradio, uglavnom iz raznih legendi o gradnji mosta. …”Oni su znali da je most podigao veliki vezir Mehmedpaša, �ije je rodno selo Sokolovi�i tu, iza jedne od ovih planina koje okru�uju most i kasabu. Samo vezir je mogao dati sve što treba da se ovo trajno �udo od kamena sagradi. (Vezir – to je nešto sjajno, krupno, strašno i nejasno u svesti de�aka.) Zidao ga je Rade Neimar, koji je morao �iveti stotinama godina da bi sagradio sve što je lepo i trajno po srpskim zemljama… Znali su da je gradnju ometala vila brodarica, kao što je oduvek i svuda poneko ometao svaku gradnju, i no�u rušila ono što je danju sagra�eno. Dok nije “nešto” progovorilo iz vode i savetovalo Radu Neimaru da na�e dvoje nejake djece, bliznadi, brata i sestru, Stoju i Ostoju po imenu, i da ih uzida u srednje stubove mosta…” Most na Drini, dakle, nešto je „lepo i trajno“ u „srpskim zemljama“ (jeste li primijetili umiješani ijekavski govor “djece”, umjesto sada standardni Andri�ev ekavski govor? - što je potpuno za o�ekivati jer je Andri� ro�en “ijekavac” – ovaj autor, na �alost, nema na raspolaganju neko druk�ije izdanje ovoga romana za usporedbu; prema legendama, rije� je o “srpskim zemljama”, što upu�uje na generalizirano, vremenski još od tko zna kada prete�no srpsko stanovništvo u tim dijelovima BiH – što je za Srbe u BiH i dan-danas od i te kako velike va�nosti). Most je uokviren legendama (a njih �e biti više) i ve� ova prva legenda otvara nam o�i jezom, ve� na po�etku romana. Dvoje blizanaca je, uz zapomaganje majke pred Neimarom, ugra�eno u stubove mosta. Neimar se “sa�alio” i ostavio oslijepljenoj djeci otvor u stupu, kroz koji ih je majka mogla dojiti. ...“Kao spomen na to, ve� stotinama godina te�e iz zida maj�ino mleko... Te mle�ne tragove po stubovima stru�u ljudi i prodaju kao lekovit prah �enama koje posle poro�aja nemaju mleka...“ Slijedi legenda o silnom Radisavu koji se jedini usprotivio gradnji mosta, ali je vezir pridobio i njega, podmitivši njegove sunarodnjake, koji su ga zatim udavili na spavanju (svilenim konopcem, na koji Radisav nije imao legendarnu otpornost). Da još više potkrijepi legendarnost toga Radisava, Andri� unosi i svjetlost, koja pada na humak sa Radisavovim grobom, kako su �ene vjerovale, “samo jedanput u godini i to izme�u Velike i Male Gospojine.“  Legenda o crnom Arapinu, koji �ivi u središnjem stupu mosta, kao da zaokru�uje lanac straha u djeci pa i u odraslima – kome se on javi, taj mora odmah umrijeti. Andri� je, o�igledno, ve� na samom po�etku romana riješio navesti svakoga da se mostu divi, ali da ne ispituje previše o njegovim temeljima, što je, mo�e se pretpostaviti, bila zamisao i samoga Mehmed-paše Sokolovi�a. ...“Na kapiji i oko kapije su prva ljubavna maštanja, prva vi�enja u prolazu, dobacivanja i sašaptavanja..., poslovi i pazari..., sva�e... Ali  tu se sakupljaju i prosjaci i sakati i gubavi..., tu su se, sve do 1878. godine, vešale ili nabijale na kolac glave svih onih koji su ma s koga razloga bivali pogubljeni, a pogubljenja su u ovoj kasabi na granici, naro�ito u nemirnim godinama, bila �esta, a za nekih vremena, kao što �emo videti, i svakodnevna.” Kapija je mjesto na kojem se zaustavljaju i svatovi prije ulaska u �aršiju. “Kapija je najva�nija ta�ka na mostu. Isto kao što je most najva�niji deo varoši, ili kako je jedan turski putnik, koga su Višegra�ani lepo ugostili, napisao u svom putopisu, ‘njihova kapija je srce mosta koji je srce ove kasabe koja svakome mora da ostane u srcu’.”...     Upravo ovdje, u ovim rije�ima, Ivo Andri� kao da nam ka�e, stigli smo, tako stoje stvari – kome se dalje �ita, neka se pripremi (jer, u ovom romanu, uz gradnju mosta i ratovanja, ima više straha nego u nekom zamku krvo�ednih vampira)... Dolazi, dakle, prvi, stvarni �in uvodne tragedije jednoga naroda, koji �e zauvijek ostati urezan i u kameni most i u dje�je pam�enje (u pam�enje naroda)... DANAK U KRVI - SUROVA STVARNOST KAO POTVRDA DJE�JOJ MAŠTI ...“Toga novembarskog dana stigla je na levu obalu reke duga�ka povorka natovarenih konja i zaustavila se da tu kona�i. Janji�arski aga, sa oru�anom pratnjom, vra�ao se za Carigrad, pošto je po selima isto�ne Bosne pokupio odre�en broj hriš�anske dece za ad�ami-oglan.”…  Danak u krvi ovdje po�inje i postaje sinonim gradnje mosta na Drini. Andri� ovdje ne spominje srpsku i hrvatsku djecu (pravoslavnu i katoli�ku), ve�, kao da podvla�i, “krš�ansku” djecu. (Tek kasnije �e specificirati i identificirati danak u krvi sa srpskom djecom.) ...“Ve� je šesta godina prošlo od poslednjeg kupljenja ovog danka u krvi, zato je ovog puta izbor bio lak i bogat; bez teško�a je na�en potreban broj zdrave, bistre i nao�ite muške dece izme�u desete i petnaeste godine, iako su mnogi roditelji sakrivali decu u šumi,...“ ”Neki su i stvarno sakatili ro�enu decu, seku�i im po jedan prst na ruci... …Izabrani de�aci otpremani su na malim bosanskim konjima,…  Na konju su bila dva pletena sepeta, kao za vo�e, sa svake strane po jedan, i u svaki sepet stavljen je po jedan de�ak i sa njim mali zave�ljaj i kolut pite, poslednje što nosi iz o�inske ku�e.”… U jednom, kako Andri� ka�e, “od mnogih sepeta”, toga mjeseca studenog, otputovao je i jedan crnomanjast dje�ak od desetak godina, iz visokog sela Sokolovi�a. Taj dje�ak... ...“zapamtio je kamenitu obalu, obraslu retkim, golim i ubogo sivim rakitama, nakaznog skeled�iju i trošnu vodenicu, punu pau�ine i promaje, u kojoj su morali da preno�e pre nego što su uspeli da se svi prebace preko mutne Drine nad kojom su graktale vrane. Kao fizi�ku nelagodnost negde u sebi – crnu prugu koja s vremena na vreme, za sekundu-dve prese�e grudi nadvoje i zaboli silno – de�ak je poneo se�anje na to mesto… Što je bilo dalje od toga de�aka u sepetu to kazuju sve istorije na svim jezicima, i to se bolje zna u širokom svetu nego ovde kod nas. S vremenom on je postao mlad i hrabar silahdar na sultanovom dvoru, pa kapudan-paša, pa carski zet, vojskovo�a i dr�avnik svetskoga glasa, Mehmedpaša Sokoli, koji je na tri kontinenta vodio ve�inom pobedonosne ratove, proširio granice Turske Carevine, osigurao je spolja, i dobrom upravom u�vrstio iznutra. Za tih šezdeset i nekoliko godina slu�io je tri sultana,…” Taj dje�ak, budu�i Mehmed-paša Sokolovi�, dobro je zapamtio gdje je ro�en. U punom zamahu svoje vojne snage, naredio je gradnju mosta na Drini. (Gradnja mosta zapo�ela je 1571., a most je dovršen 1577. godine.) GRADNJA MOSTA NA DRINI Na stranicama romana koje slijede, Andri� je opisao gradnju mosta i siromašenje toga kraja – što je most sve više poprimao obrise arhitektonskog �uda, narod, koji je most gradio (doma�i kulu�ari) postajao je sve siromašniji… Ponovo sre�emo Radisava, stvarnog rušitelja dijelova mosta – on stoji na �elu bojkota gradnje mosta. Kao apoteoza djeci koja su u legendama ugra�ena u most, Andri� uvodi u roman nijemu i suludu, trudnu Ilonku, koja ra�a mrtve blizance. Mještani sahrane blizance, Ilonka ih tra�i… Ne mogu joj objasniti da su joj djeca mrtva… Netko joj znakovima pokazuje da su njezina djeca odnesena na most na Drini. Ona otvara njedra, pokazuje sise nabrekle od nadolaze�eg mlijeka, misli da su joj djeca ugra�ena u stupove mosta… Nitko joj ne mo�e objasniti da njezina djeca nisu ugra�ena u most. ... “Sa njom je ostala i pri�a da su Turci uzidali decu u most. Jedni su verovali u nju, a drugi nisu, ali su je svi ponavljali i prenosili.“... Simboli�no se javlja Crnogorac koji pjeva uz gusle (Turci su ga uhvatili i prisilili na gradnju mosta). Radisav je uhva�en i okovan vru�im gvo��em… Što slijedi, u izvjesnom smislu nadmašuje �ak i ono što je Ivan Ma�urani� opisao u svom epskom spjevu “Smrt Smail-age �engu�a”, tj. nabijanje krš�anina na kolac. Iz obzira prema �itateljima, ovaj autor ne�e navoditi detalje tog mu�enja. Dovoljno je podvu�i ono što Andri�ev opis ove tragedije nadmašuje �ak i Ma�urani�ev završni �in nabijanja na kolac: Radisav je, dugotrajnim postupkom, nabijen na kolac, a da mu nije povrije�en nijedan unutrašnji organ. Za razliku od Ma�urani�evog opisa, vrh kolca ne izlazi kroz usta, nego pri vrhu desne ple�ke. Kolac s �ovjekom zabijen je u zemlju. I sada dolazi ona tragedija nad tragedijama, groznija od tragedija u dvorcima krvopija vampira: izvršitelji kazne (Cigani, izvjesni Plevljak i Merd�an) izvještavaju naredbodavca (Abidagu) još puna �etiri sata da osu�enik još uvijek diše i da je još uvijek �iv … Radisav kona�no umire i �uju se samo “pojedine” rije�i: “Turci, Turci… �uprija!”  Nare�eno je da Radisav bude ba�en na obalu Drine, ali najstariji seljak uspije nagovoriti da se mrtvac, makar i kriomice, sahrani kako to dolikuje prema krš�anskoj vjeri, da ga ne razjedu psi… U me�uvremenu, iz Dalmacije sti�e majstor klesar Antonije s novim radnicima. Most malo-po malo postaje pravo arhitektonsko remek djelo. U most je ugra�ena kamena plo�a s trinaest stihova: „Gle Mehmedpaša, najve�i me�u mudrima i velikima svoga vremena, Ostvari zavet svoga srca i svojom brigom i trudom Sagradi most na Drini, Na ovoj vodi dubokoj i brza toka, Prethodnici mu ne mogoše ništa podi�i. Nadam se od milosti bo�je da �e mu gradnja biti �vrsta. Da �e mu vek prolaziti u sre�i I da nikad za tugu ne�e znati. Jer za svoga �ivota on je zlato i srebro ulo�io u zadu�bine; I niko ne mo�e kazati da je ba�en imetak Koji se troši u takve svrhe. Badi, koji je video ovo, kad je dovršena gradnja izre�e tarih: Neka Bog blagoslovi tu gra�evinu, taj �udesni i lepi most!“ (Podsjetimo se, da je taj isti Mehmed-paša Sokolovi� obnovio Pe�ku Patrijaršiju 1557. godine i za patrijarha postavio ro�aka Makarija Sokolovi�a...) Gornjem natpisu ne mo�e se ništa ni dodati ni oduzeti... Problem je u tome, što je, prema Andri�u, u romanu, tijekom gradnje mosta nestalo... ...“I onih drvenih vodenica i ku�eraka u kojima su putnici za nu�du no�ivali. Umesto njih stoji tvrdi i raskošni karavan-seraj i prima putnike kojih je sa svakim danom sve više.., a svuda naokolo ni�u se vrata od trideset i šest soba.... Sve je to, kao i most sam, zadu�bina velikog vezira Mehmedpaše, koji se pre više od šezdeset godina rodio tu iza ovih planina, u visokom selu Sokolovi�ima, i koji je u detinjstvu, sa gomilom srpskih selja�i�a, odveden kao ad�ami-oglan u Stambol. Troškovi za izdr�avanje karavan-seraja dolaze iz vakufa koji je Mehmedpaša osnovao od velikih imanja, zaplenjenih u novoosvojenim krajevima, u Ugarskoj.” Andri� kona�no potvr�uje da su danak u krvi sa�injavali “srpski selja�i�i“, dakle i Mehmed-paša Sokolovi� je bio srpskog porijekla... (Imajmo na umu, da je most dovršen 1577. godine.) Kada Andri� spominje izdr�avanje karavanskog preno�išta, name�e nam se i pitanje kako je financirana i sama gradnja mosta? Spomenuta zaplijenjena imanja u novoosvojenim krajevima, u Ugarskoj, upu�uju na jednu drugu povijesnu �injenicu: u vrijeme otomanskog nadiranja pod Sulejmanom Veli�anstvenim na Siget 1566., na grad koji su branili uglavnom hrvatski ban Nikola Zrinski i hrvatski vojnici. Sultan Sulejman I. krenuo je, u svom šestom pohodu, s više od 100.000 vojnika i 3000 topova (i 10.000 velikih topovskih taneta) na Siget, koji je branio Nikola Šubi� Zrinski sa 2,500 uglavnom hrvatskih ratnika. Zrinski je ubijen. Me�utim, tijekom opsade Sigeta umro je (prirodnom smr�u) Sulejman Veli�anstveni. Mehmed-paša Sokolovi� (ovaj isti Sokolovi� koji je samo pet godina kasnije zapo�eo graditi most na Drini) dao je pobiti sve pre�ivjele u taboru Sulejmana Veli�anstvenog, da nitko ne dozna za Sulejmanovu smrt! Tek mjesec-dva kasnije, nakon bitke za Siget, koju su Osmanlije dobili, a odustali od napada na Be�, svijet je doznao za Sulejmanovu smrt... Što se ti�e smrti samoga Mehmed-paše Sokolovi�a, Andri� koristi efektnu usporedbu: “I sad je onako razdrljen i gologlav, krvav, savijen i utonuo u se, li�io više na ostarelog i premla�enog seljaka iz Sokolovi�a nego na oborenog dostojanstvenika koji je do malo�as upravljao Turskom Carevinom.“ U stvari, velikog vezira ubio je, na prijevaru, jedan derviš 11. listopada 1579., samo dvije godine nakon dovršenja mosta na Drini. PO�ETAK KRAJA OTOMANSKOG CARSTVA – AUSTRO-UGARSKA OKUPACIJA BiH 1878. Smrt Mehmed-paše Sokolovi�a navješ�uje postepeno slabljenje Otomanskog Carstva na Balkanskom poluotoku... Krajem 17. stolje�a, zapadna kultura, u svom velikom pomaku, bli�i se i Višegradu. Nailazi velika poplava Drine... Drina nadolazi, velika nesre�a dolazi... Evo nam ovdje Andri�a koji potvr�uje vrlo uvjerljivo kada su ljudi, pored svih mogu�ih i nemogu�ih razlika, ljudi: ...“Tu su muktari i kmetovi svih mahala, premoreni i pokisli dok si izbudili i posklanjali sve svoje sugra�ane. Izmešani Turci, hriš�ani i Jevreji. Snaga stihije i teret zajedni�ke nesre�e pribli�ili su ove ljude i premostili bar za ve�eras onaj jaz koji deli i jednu veru od druge i, naro�ito, raju od Turaka... Tu je još desetina gazda; ima ih od sve tri vere, pomešanih.“… Kao kontrast ovoj nesre�i koja ujedinjuje ljude, Andri� unosi bezazleno pjevanje jedne pjesme koju su Srbi preina�ili sa turske pjesme, iz �iste „šege”, a koja �e nekoga skupo koštati: iz “Kad Alibeg mladi beg bijaše, �evojka mu barjak nosijaše. u Kad �or�ije mladi beg bijaše, �evojka mu barjak nosijaše.” “U toj velikoj i �udnoj borbi koja se u ovoj Bosni vekovima vodila izme�u dve vere, a pod vidom vera za zemlju i vlast i svoje sopstveno shvatanje �ivota i uro�enje sveta, protivnici su otimali jedan drugom ne samo �ene, konje i oru�je, nego i pesme. I mnogi je stih prelazio ovako od jednih drugima, kao dragocen plen.“ Kara�or�eva buna u Srbiji, koja je trajala godinama, i poplava Drine kod Višegrada dijagonalno se odvijaju s hvatanjem srpskih pobunjenika. Kapija na mostu na Drini postala je omra�eno mjesto jer je most bio iski�en srpskim glavama... �ardak s kapijom na mostu jednom je �ak bio i izgorio, zbog jedne neugašene svije�e. Kada bi se situacija u Srbiji malo smirila, i kapija na mostu na Drini u Bosni ponovo bi postala ona stara kapija za okupljanje naroda. U dvadeset i pet godina iz sredine 19. stolje�a, Sarajevo se dvaput borilo protiv kuge i jedanput protiv kolere... U�estali ratovi izme�u Turske i Srbije uzrokovali su ustanke i u Bosni. Ve� u ljeto 1878. narod u Bosni po�eo je osje�ati da Turska uzmi�e i da se doga�aju krupne politi�ke, ekonomske, kulturne i vjerske promjene... Kona�no, te 1878. godine, Austrijanci okupiraju BiH...  Sada Srbi vra�aju dugove Turcima – pribijaju jednoga hod�u (Alihod�u) za uho na kapiji... Austrijanci dolaze kao „osloboditelji“... U Bosnu (i u Višegrad) dolaze sitni austrijski �inovnici i ljudi raznih profesija za austrijsku administraciju. �itaju se austrijski proglasi. Grade se, na austrijski na�in, nova naselja i s jedne i s druge strane Drine... Most na Drini gubi svoju va�nost – osvijetljen je samo 18.8. svake godine – na carev ro�endan... Lotika iz Galicije otvara svoj hotel. Zapo�inje austrijsko regrutiranje naroda BiH. Izrasta naraštaj koji se ne sje�a turskih vremena. Mir je. Narod se po�inje odijevati po uzoru europskog Zapada.... 20 godina je iza dolaska Austrijanaca... 1900. most na Drini je popravljen. 1904. Austrijanci grade prvu �eljeznicu uz tok rijeke Drine... Most na Drini je skoro potpuno izgubio svoju va�nost za ovaj kraj... �etiri godine iza prvoga vlaka, opet se �itaju proglasi na kapiji. Alihod�a, kao turski svjedok svih tih promjena, sluša taj austrijski proglas – to je onaj isti proglas iz 1878...  Alihod�i je jasno da je „turska svije�a dogorjela”…  ...“�im jedna vlada oseti potrebu da svojim gra�anima obe�ava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i o�ekuvati obrnuto od toga.”  Opet dolazi rat... Po�inju Balkanski ratovi... “Veliki kameni most, koji je po zamisli i po pobo�noj odluci vezira iz Sokolovi�a trebalo da spaja, kao jedan od beo�uga imperije, dva dela carevine, i da 'za  bolju ljubav' olakšava prelaz od Zapada na Istok, i obrnuto, bio je sada stvarno odse�en i od Istoka i od Zapada i prepušten sam sebi kao nasukani brodovi i nasukane bogomolje. Za tri puna veka on je izdr�ao i nad�iveo  sve, i nepromenjen, verno slu�io svome zadatku...” 1913. – Sti�u �aci i studenti iz Be�a, Graca i Zagreba… Pjevaju se nove pjesme… Lotikin hotel napreduje… �ak je i kapija na mostu opet �ivnula… A onda, sti�e Vidondan. Igra se kolo… “Mladi�i su još sa druma tr�ali da se uhvate u kolo, a devojke bi se savla�ivale i stajale jedno vreme posmatraju�i igru, kao da odbrojavaju taktove i �ekaju na neki tajni otkucaj u sebi, a onda bi odjednom uskakale u kolo, malo povijenih kolena i oborene glave, kao da se �udno bacaju u hladnu vodu. Mo�na struja je prelazila iz letnje zemlje u razigrane noge i širila se kroz lanac vrelih ruku; na tom lancu treslo se kolo kao jedno jedinstveno bi�e, zagrejano istom krvlju, nošeno istim ritmom. Mladi�i su igrali zaba�ene glave, bledi, nemirnih nozdrva, a devojke sa rumenim kolutovima krvi na licu, stidno oborenih o�iju, od bojazni da pogledom ne odaju slast kojom ih ispunjava igra...“ Nasuprot ovom lirski opisanom narodnom temperamentu, Andri� iznenada su�eljava dolazak �andara... Opet se ratuje... Opet se gine... (Subota, 28. lipnja 1914. – austrijski nadvojvoda Franc Ferdinand je trebao naslijediti prijestolje Austro-Ugarske; Gavrilo Princip ga ubija u Sarajevu; mi to znamo, iako Andri� ne opisuje taj doga�aj direktno, jer se dogodio u Sarajevu)... Austrija je navijestila rat Srbiji... Po�inje I. svjetski rat... Po�inju hajke na Srbe. I Srbi i Austrijanci bombardiraju strateške polo�aje na mostu i u blizini mosta. Uništen je Lotikin hotel... Turci se iseljavaju... I dok hod�a, onaj isti Alihod�a kojega su ranije za uho prikovali uz gredu na mostu, nadgleda svoj otvoreni „du�an“, �andar negoduje: “, ...ali ako još jednom na�em da mu du�an zija bez nadzora, ne�e ovako lako pro�i.“…  “Ovo su oni drugi”, govorio je hod�a sam sebi i gledao za njima. „Kad prije u�oše i kad na mene nai�oše? E, baš nikakva promjena u ovoj kasabi ne mo�e biti a da se meni ne obije o glavu!“… ”Ali neka, mislio je on dalje, ako se ovdje ruši, negdje se gradi. Ima valjda još negde mirnih krajeva i razumnih ljudi koji znaju za bo�ji hator. Ako je Bog digao ruke od ove nesre�ne kasabe na Drini, nije valjda od celog sveta i sve zemlje što je pod nebom? Ne�e ni ovo ovako doveka. Ali ko zna?... I dok hod�a kora�a sve te�e i sporije, uzbrdo svojoj ku�i, jasno se �uje “da u �aršiji pevaju“. Kad bi samo mogao da udahne više vazduha, kad bi put bio manje strmen, i kada bi mogao sti�i do ku�e, da legne u svoj dušek i da vidi i �uje nekoga od svojih! To je jedino što još �eli. Ali ne mo�e....  ...Otvori široko usta i oseti da mu o�i izviru iz glave. Strmina koja je i dotle neprestano rasla prima�e se potpuno njegovom licu. Celo vidno polje ispuni mu tvrdi, ocediti drum, koji se pretvarao u mrak i obuhvatio ga svega. Na uzbrdici koja vodi na Mejdan le�ao je Alihod�a i izdisao u kratkim trzajima.” BIOGRAFIJA IVE ANDRI�A  Ivo Andri� (Ivan Andri�) rodio se 1892. u mjestu Dolac kod Travnika u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj (iza toga Jugoslavija i sada BiH). Roditelji su mu bili Antun i Katarina, ro�. Peji�. Poha�ao je jezuitsku gimnaziju u Sarajevu. Kasnije je studirao filozofiju na Sveu�ilištu u Zagrebu, Be�u, Krakovu i Gracu, gdje je doktorirao 1924. Tijekom I. svjetskog rata, bio je zatvoren zbog anti-austrijskih aktivnosti (u Mariboru i Doboju). Nakon što je doktorirao filozofiju, postao je jugoslavenski diplomat. Slu�bovao je u Vjerskom Ministarstvu i u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je obavljao du�nost zamjenika Ministra vanjskih poslova: u ambasadi sv. Stolice, u konzulatu u Bukureštu, Trstu, Gracu, Parizu, Marselju i u Madridu. Bio je imenovani ambasador u Njema�koj. Andri� je tako�er bio i delegat Kraljevine Jugoslavije u Ligi Naroda u �enevi, od 1930. do 1934. Povukao se s diplomatskih du�nosti nakon što je Njema�ka okupirala Jugoslaviju 1941. Od toga vremena, Ivo Andri� je �ivio u Beogradu. Djela Ive Andri�a na engleskom DJELA IVE ANDRI�A: 1. Na Drini �uprija, roman 2. Travni�ka hronika, roman 3. Gospo�ica, roman 4. Prokleta avlija, roman 5. Nemirna godine, zbirka pripovijedaka („Za logorovanja“, „Mustafa Mad�ar“, „Pri�a o vezirovom slonu“, „Nemirna godina“, „San bega Kar�i�a“, „Veletovci“, „�ilim“, „Svadba“, „Štrajk u tkaonici �ilima“, „Razaranja“, „Bife Titanik“, „Zeko“) 6. �e�, zbirka pripovijedaka („U musafirhani“, „U zindanu“, „Ispovijed“, „Kod kazana“, „Napast“, „Proba“, „Trup“, „U vodenici“, „Šala u Samsarinom hanu“, „�aša“, „Rzavski bregovi“, „�udo u Olovu“, „�e�“, „Most na �epi“, „Smrt u Sinanovoj tekiji“, „Olujaci“, „Na drugi dan Bo�i�a“, „Na stadionu“, „Na dr�avnom imanju“, „Letovanje na jugu“) 7. Jelena, �ena koje nema, zbirka pripovijedaka („Anikina vremena“, „Mara milosnica“, „Ljubav u kasabi“, „�orkan i Švabica“, „�ena na kamenu“, „Igra“, „�ena od slonove kosti“, „Bajron u Sintri“, „Jelena, �ena koje nema“) 8. Znakovi, zbirka pripovijedaka („Put Alije �erzeleza“, „Dan u Rimu“, „Znakovi“, „Sve�anost“, „�or�e �or�evi�“, „Re�i“, „Autobiografija“, „Na la�i“, „Zlostavljanje“, „Pri�a o kmetu Simanu“, „Snopi�“, „Zimi“, „San i java pod Grabi�em“, „Pri�a o soli“, „Kosa“, „No� u Alhambri“, „Lov na tetreba“, „Razgovor“, „Susedi“, „Šetnja“, „Zatvorena vrata“, „Porodi�na slika“, „Osati�ani“, „Prazni�no jutro“) 9. Deca, zbirka pripovijedaka („Kula“, „U zavadi sa svetom“, „Mila i Prelac“, „Deca“, „Prozor“, „Knjiga“, „Na obali“, „Zmija“, „Panorama“, „Izlet“, „Ekskurzija“, „Pismo iz 1920. godine“, „Aska i vuk“) 10. Staze, lica, predeli, eseji 11. Ex Ponto, Nemiri, Lirika, poezija 12. Istorija i legenda, eseji 13. Umetnik i njegovo delo, eseji 14. Ku�a na osami, zbirka pripovijedaka („Uvod“, „Bonvalpaša“, „Alipaša“, „Baron“, „Geometar i Julka“, „Cirkus“, „Jakov, drug iz detinjstva“, „Pri�a“, „Robinja“, ,„�ivoti“, „Ljubavi“, „Zuja“; Druge pripovijetke: „Popodne“, „Knez sa tu�nim o�ima“, „Iskušenje u �eliji broj 38“, „Prvi dan u radosnom gradu“, „Stvorenje“, „Pakao“, „Julski dan“, „Zanos i stradanje Tome Galusa“, „Ru�anski begovi“, „Tri de�aka“, „Crven cvet“, „Na sun�anoj strani“, „Slu�aj Stevana Karajana“, „Lica“, „U �eliji broj 115“, „Sunce“, „Predve�ernji �as“, „Dva zapisa bosanskog pisara Dra�eslava“, „Kod lekara“, „Susret“, „Razgovor pred ve�e“, „Veliki raspust“, „Sara�i“, „Legenda o pobuni“, „Dubrova�ka vejavica“, „Ranjenik u selu“, „Slepac“; Nedovršena proza: „Na Latinskoj �upriji“, „Poru�nik Murat“, „S ljudima“, „Taj dan“, „O starim i mladim Pamukovi�ima“, „Pre nesre�e“, „Buna“, „Prvi susret“, „Pekuši�i“, „Nemir“) 15. Omerpaša Latas, roman 16. Znakovi pored puta, meditativni zapisi 17. Sveske, meditativni zapisi 18. Razvoj duhovnog �ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine, doktorska  disertacija POGOVOR TKO JE IVO ANDRI�?  U re�enici, u kojoj se objašnjava zašto je Ivi Andri�u 1961. godine dodijeljena Nobelova nagrada za knji�evnost, stoji da mu se nagrada dodjeljuje “Za epsku snagu kojom je opisao teme i ljudske sudbine iz povijesti svoje zemlje.” Njegova doktorska disertacija pak nosi naslov  Razvoj duhovnog �ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine, Ivo Andri� je, dakle, pisac epskih razmjera i filozof, a iz bogate biografske gra�e zaklju�uje se da je bio i izuzetno uspješan diplomat. PITANJE: Zašto je Ivo Andri�, “naš” nobelovac, jedan od velikana svjetske knji�evnosti, ostao skoro zaboravljen, izuzev u Srbiji, u svim drugim zemljama bivše Jugoslavije? Govori se: te da je Andri� Hrvat koji se rodio u BiH; te da je prvo o�enio Hrvaticu i da je prvo pisao ijekavskim govoromštokavskog narje�ja; te da je zatim o�enio Srpkinju i da je otišao u Beograd i da je dalje pisao ekavskim govorom štokavskog narje�ja; te da je postao Srbin; te da je slu�bovao kao diplomat za Kraljevinu Jugoslaviju; te da je ostao �ivjeti u Beogradu; te da je svu svoju knji�evnu ostavštinu poklonio svojoj zadu�bini u Srbiji… Izvla�e se gliste naduga�ko i naširoko… A, sve što se gore napominje, sve je to istina, poštena istina, i ta istina nekoga �ulja. Ivo Andri�u, imenja�e moj, znam kako Ti je – usu�ujem se uzeti Tvoju knjigu u šake, stiš�em je kao molitvu, kao da iz nje cijedim sav Tvoj znoj, neispavane no�i, proganjanja, ali i ljubav od koje je svaka Tvoja knjiga teška i plodna kao zemlja na kojoj si niko. Ivo moj, mislim da Ti re�e, da je poteklo iz usta jednog poštenog Muslimana: postoje tri pojave koje se ne mogu sakriti: ljubav, kašalj i siromaštvo… Ne znam tko su svi “oni” koji Te ne vole, koji kašlju na te i koji ne daju djeci da �itaju Tvoje knjige, ali �u im se obratiti selja�kom logikom (bez uvrede našim seljacima, jer da nije njihove logike, slabo bismo mi, neseljaci iz �ase kusali i mnogi bi intelektualni jebivjetri ve� odavno, bez seljaka, pocrkali od gladi!)… �ovjek Ti je danas ko �ivin�e – jede ujutro, jede nave�er, a sve ostalo vrijeme provede pre�ivaju�i i politi�ki  i ekonomski i vjerski i kulturno… Sjetimo se: “U toj velikoj i �udnoj borbi koja se u ovoj Bosni vekovima vodila izme�u dve vere, a pod vidom vera za zemlju i vlast i svoje sopstveno shvatanje �ivota i uro�enje sveta, protivnici su otimali jedan drugom ne samo �ene, konje i oru�je, nego i pesme. I mnogi je stih prelazio ovako od jednih drugima, kao dragocen plen.“ Da nije ovo gornje „ono“ zašto danas neki ne vole Ivu Andri�a, zašto kašlju na nj i zašto zabranjuju �itanje njegovih knjiga?! Djela Ive Andri�a se moraju otimati, braniti i Ivo Andri� je ne�iji plijen (�itaj, talac)?! – kakav kukavi�luk! Nakon što je pre�ivio i austrijsku okupaciju BiH i Prvi i Drugi Balkanski rat i Prvi i Drugi svjetski rat, Ivo Andri� postade najomiljeniji pisac i najomiljeniji �ovjek (pored Tita!) u Jugoslaviji... I tako, 1961. godine naš Ivo dobi Nobelovu nagradu za knji�evnost, što je u “našim“ ujedinjenim narodima, u kojima je �ivio, i u njihovom bratstvu i jedinstvu bilo ravno kulturnoj revoluciji!. Svi su ga tapšali po ramenu i hvalili ga – i Hrvati i Srbi i Turcii svipotur�eni (danas dobrim dijelom Bošnjaci)... Eto, tako je bilo... I bi Ivo Andri� svima i mio i drag. I taj naš Ivo Andri� pokloni svu svoju knji�evnu ostavštinu svojoj zadu�bini u Beogradu... Ali, ehe, bile tri ku�e: ku�a do ku�e, do ku�e ku�a i ku�a prekoputa... Sve ku�e bile pune �eljadi... Jednoga dana, prije dvadesetak godina, a pred kraj prošloga stolje�a, zarate se ku�e pune ujedinjene �eljadi... Ku�a prekoputa, da bi sa�uvala jedinstvo �eljadi, udari na prvu ku�u do ku�e, pa onda i na drugu ku�u do ku�e (i tako se �eljad iz sve tri ku�e ovdje, u BiH, u trotu�i, bogami toliko dobro iskusura, da onaj most na Drini posta opet i sporan i poznat u cijelom svijetu! Novoimenovani Bošnjaci (�itaj, to su oni HrvatiiSrbi što su se u onih 500 godina vladavine Turaka u Bosni potur�ili, da sa�uvaju svoja imanja),porušiše Andri�ev spomenik u Višegradu i od tada u BiH nema više nijedne Andri�eve ulice (i knjige), jer, kako ka�u, nije lijepo pisao o Turcima! (a ovih dana filmski re�iser Kusturica zapo�inje graditiAndri�-grad, tj.Kamen-gradodmah ispod �uvenog mosta na Drini; ovaj grad imat �e kazalište, filmsku dvoranu, zgradu „elitne” Andri�eve gimnazije, hotel, stari han i sl.). Na bošnja�koj strani još uvijek ništa! U Hrvatskoj su pokušali nešto s Andri�evom zadu�binom u Srbiji, ali je u Hrvatskoj, na �alost, i “našom“ i „njihovom” pogreškom sve spalo na �itanje tri Andri�eva slova... Bo�etifala... Ma, ispri�avam se, duga�ka vam je to litanija, u kojoj smo ve� svi Bogu za le�ima, u kojoj se ne zna više tko se sve s kojom nije �enio (tko je za �ijom suknjom poletio) i koja se sve nije za koga udavala (i �ija se suknja nije sve oko koga omotavala): ono propalo bratstvo i jedinstvo iz bivše Jugoslavije bit �e da je bilo unaprijed osu�eno na propast, jer “oni“ u BiH još uvijek vješaju Titovu sliku na zidovima, a još uvijek im nedostaje onih 500 godina turske vladavine, a „ovima“, našima u Hrvatskoj, gdje se Titova slika opet vješa u Savezima studenata, onih 800 godina austro-ugarske vladavine! Tako vam je to... Nije ni �udo da se u nas ne zna više ni tko pije ni tko pla�a – zato i vrijede one tri nove pojave koje se ne mora više sakrivati: ispovijed, kr�ma i kra�a (nije va�no kojim redoslijedom, ali u tom vrzinom kolu)... Eh, ta 50. godišnjica Ivine Nobelove nagrade za knji�evnost, ta najsretnija 50. godišnjica u našoj (�itaj, u našoj balkanskoj i polubalkanskoj) kulturi i jedna od najsretnijih godišnjica u svjetskoj knji�evnosti...  A mi, “Ju�noeuropejci“, kud smo tvrdoglavi, svi se razumijemo, a pravimo se „Francuzi” jedni prema drugima! �ak i u kulturi (�itaj, u knji�evnosti) radimo prema onoj “obe�a da s' uda, uda s' pa ne da“! U me�uvremenu, skoro sva djela Ive Andri�a prevedena su na sve svjetske jezike – bolje da ih sve što prije nau�imo, ina�e ne�emo mo�i više �itati Andri�eva djela na našim tolikim, silnim jezicima! Ispri�avam se, nisam ni spomenuo srpsku �irilicu, kojom je Andri� tako�er pisao... Skoro zaboravih, Andri� je govorio oko desetak svjetskih jezika... Eh, Krle�a, Krle�a, što makar Tebe nema, od svih onih �ija su djela, u nedostatku selja�ke logike, poskidana sa polica, pa da s Tobom i s Tvojim Baladama Petrice Kerempuha  proslavimo Andri�evu obljetnicu – uzradovao bi se Andri� i svi oni koji su pisali o �ivotu kao Andri�: da istina o nama u svijetu i o svijetu u nama ostane u svijetu dostojno sa�uvana... Dajte, ljudi, sto nam svetaca tvrdoglavih! - imajmo malo dobre volje. 21. stolje�e je - naše �ene ne moraju više, na mostu na Drini, pokazivati sise nabrekle od mlijeka; 21. stolje�e je - ne moramo više otimati jedni drugima pjesme (i knji�evnike)  - uz dobru volju, svi mo�emo imati Ivu Andri�a... Ivo je naš... Ivo je naš... I re�e onaj hod�a na kraju romana Na Drini �uprija: “…Ne�e ni ovo ovako doveka. Ali ko zna?...” Za portal: Ivan Marjanovi� De Tonya neovisni hrvatski i ameri�ki knji�evnik San Diego, 23.12. 2011. Vezani �lanci: Ivo Andri� je Hrvat iz Bosne Kulturna je sramota što Hrvatska nije obilje�ila Andri�evu obljetnicu Po�etak