RAZGOVOR Jedan od najboljih poznavatelja Andri�eva opusa Krešimir Nemec: Kulturna je sramota što Hrvatska nije obilje�ila Andri�evu obljetnicu Ova je godina (i) u hrvatskoj knji�evnosti nesumnjivo trebala biti u znaku Ive Andri�a i obljetnice njegove Nobelove nagrade. Ali, osim �injenice da je �itava naša kultura ili u stanju obamrlosti, kad je rije� o njezinu medijskom posredovanju, postoje i javne ili pritajene "rezerve" prema Andri�u, ona tipi�no hrvatska "figa u d�epu", smatra akademik Nemec Sjajno predavanje što ga je prije nekoliko mjeseci u Knji�nici HAZU u Zagrebu odr�ao akademik Krešimir Nemec posve�eno Andri�u i Krle�i bio je jedini doga�aj kojim je Hrvatska do sada obilje�ila 50 godina od dodjele Nobelove nagrade za knji�evnost Ivi Andri�u. Krešimir Nemec, knji�evni znanstvenik i redoviti sveu�ilišni profesor, jedan je od najboljih poznavatelja opusa našega jedinoga knji�evnoga nobelovca, oko kojega se i dan-danas vode rasprave �iji je pisac, a u Federaciji BiH, primjerice, ne postoji ni jedna ulica, škola ili knji�nica koja nosi njegovo ime. Prof. dr. Krešimir Nemec FOTO: ZLATKO KALLE Osim Andri�em, prof. dr. Krešimir Nemec bavio se i Šenoom, Gjalskim, Kova�i�em, Kozarcem, Zagorkom, Nehajevom, Majerom, Sudetom, Krle�om, Desnicom i mnogim drugim hrvatskim piscima �ija je djela priredio za tisak. Profesor Nemec, koji je za svoj rad primio mnoga ugledna priznanja, �lan je i uredni�koga odbora edicije Stolje�a hrvatske knji�evnosti, u kojoj su, u povodu ove obljetnice, trebala iza�i piš�eva izabrana djela. S akademikom Nemecom razgovarali smo o razlozima zbog kojih se to nije dogodilo, o Andri�u knji�evniku i Andri�u -�ovjeku, o njegovoj ulozi i zna�enju za hrvatsku knji�evnost... Kako objašnjavate �injenicu da Hrvatska ni na koji na�in nije obilje�ila 50 godina od dodjele Nobelove nagrade za knji�evnost Ivi Andri�u? - To je kulturna sramota! Druk�ije taj nemar ne mogu nazvati. Ne brinemo se za svoje velikane i, zbog meni nerazumljivih razloga, nekima ne praštamo njihova ideološka opredjeljenja ili - kako �e neki re�i - "devijacije". �inimo to bez obzira na povijesni kontekst u kojem su takva opredjeljenja nastala i na okolnosti koje su ih generirale. Kod nas se �esto i olako poistovje�uju politika i poetika. Ova je godina (i) u hrvatskoj knji�evnosti nesumnjivo trebala biti u znaku Ive Andri�a i obljetnice njegove Nobelove nagrade. Ali, osim �injenice da je �itava naša kultura ili u stanju obamrlosti, kad je u pitanju odnos prema nacionalnom kanonu, ili posvemašnje trivijalizacije i ordinarne "ki�ifikacije", kad je rije� o njezinu medijskom posredovanju, postoje i javne ili pritajene "rezerve" prema Andri�u, ona tipi�no hrvatska "figa u d�epu". Postoje i javne ili pritajene "rezerve" prema Andri�u, ona tipi�no hrvatska "figa u d�epu". Slušam to ve� godinama: otišao je u Beograd, "prodao" se za diplomatsku slu�bu, bio je notorni Jugoslaven, "odrekao" se hrvatstva i sl. Slušam to ve� godinama: otišao je u Beograd, "prodao" se za diplomatsku slu�bu, bio je notorni Jugoslaven, "odrekao" se hrvatstva i sl. Kad bi se takvim "eti�kim" i ekskluzivnim nacionalnim sitnozorom promatrali i drugi naši pisci, bojim se da bismo ostali bez polovice knji�evnoga Parnasa. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti jedina je ustanova �ija je uprava spoznala va�nost obljetnice i obilje�ila je nenametljivo i decentno, ali jasno artikulirano, što je sukladno njezinoj ulozi u javnosti. U projektu "Sobe hrvatskih nobelovaca" i Andri� �e dobiti svoje mjesto u HAZU s prigodnom izlo�bom. Zbog �ega je Andri� uop�e tako slabo prisutan u našoj sredini? - Na razini �itatelja i �itanosti on je prisutan stalno; on je uvijek imao i ima svoje štovatelje. Osim toga, u hrvatskoj knji�evnosti Andri� ima i svoje brojne sljedbenike, pisce koji su se oblikovali na njegovu poeti�kom i stilskom tragu. To je �itava jedna "Andri�eva škola" koja obuhva�a pisce raznih naraštaja, od Aralice, F. Šehovi�a, Ladana, Lovrenovi�a, Horozovi�a ili �ui�a pa do Jergovi�a i Mlaki�a. Kad govorimo o slaboj prisutnosti Andri�a u našoj sredini, onda bih rekao da je najviše zatajila kulturna elita: knji�evne udruge, nakladnici, kulturne ustanove, urednici u medijima. Dakako, ne bje�im ni od odgovornosti akademske zajednice. I ona se u konkretnom slu�aju nedovoljno anga�irala pa smo ove obljetni�ke godine na znanstvene skupove Andri�u u �ast morali i�i u Travnik ili Mostar; ovdje nije napravljeno (gotovo) ništa. Vidim ovih dana da se samo pulski knji�evni festival San(j)am knjige u Istri sjetio Andri�a organiziravši prigodni literarni kolokvij. Matica hrvatska iz Zagreba �eljela je tiskati djela Ive Andri�a u ediciji Stolje�a hrvatske knji�evnosti. Me�utim, nije za to dobila zeleno svjetlo od beogradske Zadu�bine Ive Andri�a. Znate li što je s tim i ho�emo li ipak dobiti Andri�eva izabrana djela? - Još u kolovozu prošle godine uputio sam pismo uredništvu edicije Stolje�a hrvatske knji�evnosti s prijedlogom da se tiskaju izabrana djela Ive Andri�a i tako dostojno obilje�i njegova Nobelova nagrada. Nakon toga po�inju poznati problemi sa Zadu�binom Ive Andri�a, koji još nisu razriješeni. Uostalom, ve� je negativno iskustvo Mirka Marjanovi�a s tiskanjem Andri�a u ediciji Hrvatska knji�evnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga bilo jasan signal da Zadu�bina ne �eli dati prava za tiskanje Andri�a u nekoj ediciji koja bi imala hrvatski predznak. "Slu�aj" je još na sudu, osporava se i valjanost testamenta po kojem djeluje Zadu�bina, a kada �e se i kako sve skupa završiti, teško je predvidjeti. Na znanstvene skupove Andri�u u �ast morali smo i�i u Travnik ili Mostar; ovdje nije napravljeno (gotovo) ništa. Vidim ovih dana da se samo pulski knji�evni festival San(j)am knjige u Istri sjetio Andri�a organiziravši prigodni literarni kolokvij No svakako je �alosno da jedna "zadu�bina", koja bi se u svakom smislu trebala brinuti za popularizaciju "svoga" pisca u svim sredinama, odlu�i da na razne na�ine onemogu�i tiskanje Andri�evih djela baš i samo u hrvatskim edicijama. Dakle, Hrvata Andri�a treba na neki na�in zaštititi od Hrvata! Po mome mišljenju upravo ta nacionalna diskriminacija govori dosta i o Zadu�bini Ive Andri�a i nekom dubinskom strahu njegovih �lanova koji se o�ituje u upornom nastojanju da se Andri�u, makar i simboli�ki, onemogu�i vra�anje njegovim korijenima. Naime, �lanovi Zadu�bine uzeli su na sebe ulogu neprijepornih tuma�a Andri�eve zadnje volje. A svima koji imalo poznaju Andri�evo djelo, jednostavno je nepojmljivo da bi Andri�eva zadnja volja/�elja bila da ga se ne tiska u Hrvatskoj. Zamislite što bi se dogodilo kad bi, primjerice, nasljednici Krle�inih prava - DHK i HAZU - zabranili izvo�enje Krle�inih drama na kazališnim daskama samo u Srbiji ili, primjerice, u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Vjerojatno bi ustale na noge sve udruge, spominjali bi se bilateralni sporazumi, reciprociteti u kulturi i sl. Napominjem da se sve to zbiva u trenutku kad se Dr�i� i Gunduli� tiskaju u ediciji Deset vekova srpske knji�evnosti (u izdanju Matice srpske). Zanimljiva je ta "znanstvena" logika naših "komšija": Dr�i� i Gunduli� su, tobo�e, pisci "dvojne pripadnosti", dok je Andri�, gle �uda, "samo srpski". Zbog �ega mi gotovo �etiri desetlje�a nakon Andri�eve smrti moramo raspravljati o tome �iji je Andri� pisac i tko ima pravo na njega? - Takve su rasprave besmislene, to je �isto politikantstvo. Ako je barem u ne�emu Andri� bio dosljedan, bilo je to jugoslavenstvo - od mladena�koga pristupanja pokretu "Mlada Bosna" pa do smrti. Smatrao je da su Hrvati, Srbi i Slovenci samo "plemena" jednoga naroda - jugoslavenskog. U takvu stavu tada nije osamljen. Ni njegov prijelaz na ekavicu nije u to vrijeme u hrvatskoj knji�evnosti neki "eksces". Naprotiv, u�inili su to i Krle�a, Šimi�, Ujevi�, Krklec, Barac, �erina, Donadini, Majer, Bartulovi�, Sudeta i brojni drugi. Ne treba zaboraviti da je (i) jugoslavenstvo ideološka konstrukcija nastala upravo na hrvatskom tlu. Ne treba zaboraviti ni to da su Andri�eva sabrana djela do rata devedesetih godina redovito tiskali udru�eni jugoslavenski izdava�i iz svih republika, a i sastav Zadu�bine bio je višenacionalan. Ponovit �u po tisu�iti put: Andri� nije shvatljiv unutar jedne nacionalne knji�evnosti. Nakon smrti Jugoslavije on je hrvatski, srpski i bosanski pisac. Koji su knji�evni argumenti za pripadnost Ive Andri�a i hrvatskoj knji�evnosti? - Krenimo od samih temelja spisateljske poetike Ive Andri�a, a to su franjeva�ke kronike i knji�evnost hrvatske moderne, na prvom mjestu Matoš. Na tim je osnovama Andri� gradio svoju skladnu knji�evnu gra�evinu. Njegove prve zbirke lirske proze "Ex Ponto" i "Nemiri" sadr�e tematske i izra�ajne potencijale bez kojih autorova kasnija djela ne bi bila razumljiva. Nemogu�e je iz Andri�eva djela "oljuštiti" hrvatski kulturalni sloj. Osim toga, ne treba zaboraviti da Andri� u trenutku kad zauvijek napušta Zagreb, ima 28 godina: on je, dakle, u svakom pogledu formiran i kao �ovjek i kao pisac. Nakon odlaska, sve do 1941., uglavnom je u diplomatskoj slu�bi diljem Europe (Rim, Bukurešt, Madrid, Marseille, Pariz, Bruxelles, �eneva, Graz, Berlin). Svugdje je u�io, širio svoje knji�evne vidike, kreativno asimilirao razli�ite poticaje. Bio je vrlo vješt u amalgamiranju razli�itih, �esto i opre�nih filozofskih i literarnih utjecaja. Ali inicijalni kapital jest onaj koji sam spomenuo. Koji je, dakle, knji�evni argument za pripadnost Andri�a hrvatskoj knji�evnosti? Pa upravo njegovo djelo! Vi ste se mnogo bavili, i još se uvijek bavite, Andri�em. Što Vas je na to potaknulo? �ime Vas taj pisac nadahnjuje, intrigira? - Krle�a osvaja brzo, na "prepad", a Andri� polako i sustavno. Što sam stariji, sve više volim Andri�a, njegovu preciznu re�enicu, izbrušeni stil, �ivotnu mudrost, profetsku snagu. Došlo je vrijeme da mu se barem malo odu�im za sva ona neopisiva "zadovoljstva u tekstu" koje mi je pru�io. Vrlo dobro poznajete psihološku strukturu njegove li�nosti. Kakav je bio kao �ovjek? - Andri� je bio vrlo komplicirana osoba, introvertiran, povu�en, depresivan, boja�ljiv, uvijek u nekom gr�u. Patio je cijeli �ivot od nesanice, ali je i od te velike neugode uspio stvoriti estetski kapital: napisao je prekrasnu prozu "Nesanica" (u "Znakovima pored puta"). Snagu je koncentrirao na svoju unutrašnjost, na autoanalizu. Bio je zapravo osamljenik, �ivio je u svome svijetu u koji je bilo teško u�i. Nerado je davao intervjue, nije volio buku i medijsku pozornost. Bio je mudrac, filozof, odmjeren i suzdr�an u svakoj gesti. Volio se prikazivati kao �rtva i patnik, �esto je imao osje�aj krivnje. Rado je navla�io masku; i sam je umjetnika definirao kao "sumnjivo lice" i "putnika s la�nim pasošem". Zanimljivo je da upravo njegove identitetske mimikrije, odnosno "muke s identitetom", najviše privla�e današnje polarizacije: tipi�no za vrijeme koje na stvari gleda isklju�ivo crno-bijelo. A kod Andri�a bit je uvijek u nijansi, prijelazu, fluidnosti, iskustvu razlike, neodre�enosti. Kako Vaši studenti do�ivljavaju Andri�a, kakav je njihov odnos prema njemu? - Oni više nisu optere�eni ideološkim floskulama i predrasudama o kojima smo govorili. I dobro je da taj izvanliterarni kontekst više ne optere�uje recepciju. Andri� je za njih sve više ono što treba i biti: "samo" veliki pisac. Moram priznati da je nekim dijelovima svoga opusa dosta udaljen od senzibiliteta i preferencija današnjih studenata. No �ini mi se da je to sudbina manje-više svih klasika: velika djela i veliki umjetni�ki projekti guše se u poplavi masovne kulture, radikalnog egalitarizma i populizma. Tko smo mi da sudimo Andri�u S jedne strane, Andri� je bio povu�en u svoj svijet, bio je �ovjek-školjka, a s druge strane bio je vrlo ambiciozan, �elio je stvoriti politi�ku karijeru, pa i po cijenu pristajanja uz onoga tko je evidentno predstavljao najve�e zlo u to vrijeme njegove afirmacije u diplomatskim krugovima. Kako to objašnjavate? - Dr�im da Vaše pitanje cilja na poznati raskorak izme�u idealno zamišljenoga lika velikoga umjetnika i obi�ne ljudskosti, odnosno mana koje se kriju u svakom �ovjeku. U tom smislu ni Andri� nije iznimka. Volio je lagodan i siguran �ivot, bio je oportunist, slu�io je prije rata i Cincaru Markovi�u i Milanu Stojadinovi�u, a kasnije je preuzeo bez problema crvenu partijsku knji�icu. Neke �injenice iz njegova �ivota sigurno ne idu u prilog eti�koj besprijekornosti ili "bezgrešnosti" koje smo bezrazlo�no skloni pripisivati velikanima, ali tko smo mi da o tome sudimo. Izvor: Vjesnik, autor Sandra Viktorija Katunari� Vezani �lanci: Ivo Andri� je Hrvat iz Bosne Ivo Andri� - skoro zaboravljeni knji�evni velikan Po�etak