|
SREDNJOEUROPEJAC U LUGANU
Susret s Dubravkom Pu�ekom
Htjela sam zapravo pjesnika Dubravka Pu�eka
zamoliti za razgovor; da on je to bio, onaj s aparatom za snimanje,
na kojem stoji otiskano �Radio della Svizzera Italiana�, gdje je
urednikom na drugom programu. Kako se kasnije ispostavilo, htio
je iskoristiti priliku za jedan kratki razgovor za rubriku o knjizi
koju svakog tjedna priprema. Njegov posao pjesnika i posrednika
knji�evnosti, dopunjuju se. Za posrednika ga ve� predestinirala
njegova biografija: ro�en 1956. u Zagrebu, s deset godina dolazi
u Lugano gdje posje�uje �kole i u�i talijanski. Premda ve� vi�e
od 20 godina misli i pi�e na talijanskom, hrvatski mu je ostao materinski
jezik, kojeg jo� uvijek govori sa svojom majkom i sinom, �ije zvu�no
ime Krunoslav podsje�a na staro hrvatsko kraljevstvo.
Posrednik i prevoditelj
Puno ranije nego �to su ratna zbivanja u biv�oj
Jugoslaviji po�ela o�triti svijest o razli�itim jezi�nim i kulturnim
podru�jima ove regije, njegovao je Dubravko Pu�ek veze s literaturom
svoga hrvatskoga zavi�aja, prevode�i najva�nije pjesnike ovoga stolje�a.
Na primjer Nikolu �opa, �ije dvije zbirke pjesama tiska kod talijanskog
nakladnika. Zatim slijedi mala antologija hrvatske lirike 20. stolje�a
s dvadesetak autora. Jedan se dio pojavio u tesinskom �asopisu �Bloc-notes�.
Da poezija nije nikakav unosan posao, ne pori�e
Pu�ek: on publicira vlastite pjesme kao i one svojih hrvatskih prijatelja
u novinama, �asopisima, u zborima, koji se pojave i nestanu, u najmanjim
nakladama, koje se prakti�ki podijele prijateljima. Dugogodi�njim
radom s autorima, nakladnicima i kriti�arima, izgradio je mre�u
veza u kojoj lirska rije� mo�e slobodno cirkulirati. On vjeruje
u mogu�nost prijevoda lirike i izra�ava sve pri tom pragmatizmom
kojeg si mo�e samo jezi�no sna�an autor priu�titi. On ka�e da ne
ide za �irenjem pjesme, �to bi bilo ravno iluziji, nego prevo�enjem
nastoji otpla�ivati dug zahvalnosti, unose�i zvuk vlastitog do�ivljaja
�itanja u jezik prijevoda.
Pjesnik
Naklonost i interes ga povezuje s njema�kom
i austrijskom knji�evnosti iz pro�losti, ljubav u kojoj se artikulira
nostalgija podunavskom Monarhijom, koju lombardijski pisci i intelektualci
oduvijek slave. Najdra�i su im pisci Hugo von Hofmannsthal i Rilke,
ali i ekspresinosti Trakl, Heym i Stadler. Je li se nakon njih jo�
uop�e ne�to novo dogodilo u zapadnja�koj kulturi, pita se Pu�ek
s blagom polemikom.
Nasuprot tome ne poznaje nikakvu dvojbu s obzirom
na ratne sukobe u biv�oj Jugoslaviji: osje�a se zajedno sa svojim
hrvatskim sugra�anima ostavljenim na cjedilu, izru�en jednom narodu
- kako ka�e - koji je sastavljen 40% od vojnika, 40% od birokrata,
a ostatak je policija. Smatra sramotom da Europa i njeni intelektualci
nijemo promatraju ru�enje centara srednjeuropske kulture kao Dubrovnika,
Vukovara, �ibenika.
Upitan o uzorima za vlastite pjesme, najprije
imenuje Byrona, zatim Campana, koji ga se kao podraslog duboko dojmio
ne samo lirikom, nego i autsajderskom biografijom. U zadnje je vrijeme
odnos prema talijanskom postao te�i. Ono sto mu smeta jest blagoglasje,
harmonija i varijabilnost. Njegovo iskustvo �udi za neki�enim tvrdim
i zbijenim rije�ima; fragmentarno je za njega sve vi�e jedina mogu�nost
da prodre do granica kazivog, koje se nalazi iza �zida knjiga�.
To osobito vrijedi za njegovu zbirku �Pietra di labbra� (Kamen usana)
koja je tiskana kod nakladnika Lubrina u Bergamu. Sadr�i 42 kratke
pjesme koje zaokru�uju iskustvo odsutnosti i ve� u �estoj, ali nikada
slu�ajnoj primjeni to�kica, �ine nevidljivim, da izranjaju iz �utnje
koja se ne da premostiti umjetnim zahvatima. Na primjer:
U ono vrijeme, u kojem nitko ne svrati
ma ni jedna sjena
ne pade na ugao...
udarci koraka, kojih nikada ne bi,
trenje jeke o Ni�ta
o ne�to, �to ne�e biti i nikad nije bilo....
Zahvaljuju�i elipti�kom postupku, Pu�ek dobiva
u svojim pjesmama prostor rezonancije u kojem one mogu potpunoma
razvijati svoju izabranu glazbenost. Na svr�teku na�eg razgovora
spoznah, da je Pu�ek poznavatelj glazbe, koji na podru�ju �vicarske
beatglazbe sve zna. Od 1964 skuplja plo�e i s odu�evljenjem pri�a
o fantaziji i originalnosti jurasijskih grupa Pacific Sound i Countri
Lane. Slijede�e godine �e (ako se dogodilo, dogodilo se 1993. godine,
o. prev.) uostalom jedan londonski nakladnik izdati njegovu malu
enciklopediju �vicarskog beata.
Alice Vollenweider
(Preveo tn iz �Neue Z�rcher Zeitung�, 10/11. 10.1992., br. 236).
Po�etak
|
