ZADNJA PITANJA�������������������������������������� 4/4

"Kada dolazi� na ovaj svijet, svi oko tebe ti se smje�kaju i raduju. Nastoj �ivjeti tako da s osmjehom na licu mogne� napustiti ovaj svijet, dok drugi oko tebe budu plakali".
(nar. posl.)

Premda svi sigurno znamo da �e jednoga dana na�emu �ivotu do�i kraj, pada nam iznimno te�ko prihvatiti smrt kao posljednju zada�u u �ivotu. Zato kada u neposrednoj blizini izgubimo neku dragu osobu, obuzme nas �alost, tjeskoba, strah i neizvijesnost. Sjena smrti je tu, na dohvat ruke... Ve� u zrelim godinama, a osobito u starosti, nu�no je postaviti zadnja pitanja koja se odnose na na�u prolaznost, gubitak dragih osoba, smisao �ivota i tajnu smrti. Upravo svijest i otvoreno suo�avanje s pitanjem smrti, jest najbolji na�in da se izbjegne o�aj, rezignacija i da se �ivotu - prije nego se zatvori zadnji krug - dadne vertikalna dimenzija. To konkretno zna�i posvetiti dovoljno vremena osobnome odnosu prema Bogu, iznova otkriti i o�ivjeti duhovnu komponentu, pomiriti se s Bogom, sa samim sobom (sa svojom pro�losti i �ivotom) i s drugim ljudima. Na taj na�in smrt daje prepoznatljivi pe�at �ivotu.

Tra�enje smisla
Prema vjerovanju Indijanaca �ovjek je poput ku�e sa �etiri sobe: soba za tijelo, soba za duh/du�u, soba za osje�aje i, napokon, soba za vjeru. Ve�ina nas uglavnom boravi u jednoj, maksimalno dvije sobe. - Kad bismo barem svakodnevno u�li u svaku sobu da ju - ako ni�ta - prozra�imo, bili bismo puno bli�e onomu �to se smatra cjelovitim, potpunim �ovjekom!
Tra�iti smisao vlastitoga �ivota je sastavni dio cjelokupnoga razvoja na�e osobnosti, u nastojanju da budemo istinski ono �to i kakvi jesmo. Stru�njaci nazivaju ovaj put proces individualizacije ili poosobljavanja. Obi�nim rije�ima re�eno, radi se o tome da budemo svoji, autenti�ni, vjerodostojni, da se osje�amo dobro u vlastitoj ko�i, da nutrina i vanj�tina budu jedinstvena i skladna cjelina. U tome smislu starost predstavlja iznimnu priliku da �ovjek poradi na sebi iznutra, da se "zaokru�i" kao li�nost i bude putokaz drugima kako i za�to se �ivi. Zadnji stadij razvoja na�e osobnosti podrazumijeva ne samo samostalnost, slobodu i �irinu duha, �ivotnu mudrost, nego izvanrednu sposobnost uspostavljanja me�uljudskih odnosa i autenti�nost �ivljenja. Naime, starije osobe ne moraju vi�e biti �rtve uloge, obzira, formalnosti, jer je ta �ivotna faza definitivno pro�la. Starost, mo�da vi�e nego bilo koje drugo �ivotno razdoblje, stavlja pred nas na�e "sjenovite", "mutne" strane, od kojih �esto zaziremo i koje izbjegavamo, a koje bismo kona�no trebali prihvatiti kao sastavni dio na�e osobnosti. Tko pak prihvati vlastite slabe, grube i potisnute strane, koje bi najra�e zanijekao i sakrio, taj �e imati puno vi�e obzira i razumijevanja za tu�e pogre�ke i mane, taj �e osjetiti lako�u �ivljenja. �
Na pitanje glede smisla �ivota nemogu�e je dati jedan jedini odgovor i za sva vremena, ve� �odgovor treba tra�iti dan za danom. Smisao �ivota nemogu�e je doku�iti, a jo� manje izre�i ograni�enim ljudskim rije�nikom, ve� ga treba �ivjeti - �to je mogu�e dosljednije i cjelokupnije - i uvijek iznova promi�ljati. Na taj na�in tra�enje smisla i osobnoga identiteta daje kvalitetno novo zna�enje �ivotnome putovanju. Cilj putovanja jest osobna sre�a i ispunjenje. Tko se pod stare dane mo�e smatrati sretnim �ovjekom? - Onaj tko ima sre�u (privilegij!) da (jo� uvijek) voli druge i ga drugi vole, prihva�aju i uva�avaju,� te da - kao �to su drugi svojedobno njemu bili putokaz i oslonac u �ivot - i on mo�e drugome nara�taju biti svjetionik i obala �ivota.

Duhovna dimenzija �ivota
Duhovna ili vertikalna dimenzija �ivota se odnosi na na onu stvarnost koja nadilazi vidljivi, pojavni svijet - vrijeme, prostor, osjetila, razum. U dnu �ovjekove du�e postoji istinska �e�nja za jednom stvarno��u koja nadilazi na�u ljudsku ograni�enost i prolaznost i koja mo�e dati odgovor na zadnja pitanja kao �to je smisao �ivota. Kr��anska tradicija tu stvarnost naziva Bogom, koji nam se objavio i "pokazao put prema Ocu". �ovjek koji doista uspije uzvjerovati da je na�injen na sliku Bo�ju i da je sudionik povijesti spasenja, ve� tijekom ovozemaljskoga �ivota smatra se sastavnim dijelom svega stvorenoga, koje u Bogu ima svoj po�etak, kraj, smisao i ispunjenje. Tako i smrt ne zna�i samo nestanak s lica zemlje, ve� povratak na izvori�te �ivota, prirodni prijealz u vje�ni �ivot - �ivot kod Boga i u Bogu. Najbolji na�in da �ovjek prona�e, do�ivi, iskusi� Bo�ju nazo�nost jest meditacija odn. molitva. Vrhunac meditacije je - kako ka�u poznati mistici - molitva slave i zahvaljivanja, koja na neki na�in sjedinjuje zemlju i nebo i uklju�uje sve stvoreno.

Ostaviti i po�eti iznova
Jedna od �ivotnih potreba svakoga �ovjeka, koja se ponavlja tijekom cijeloga �ivota, jest da postigne odre�ene ciljeve. Promatramo li �ivot kao rijeku koja te�e, shvatit �emo kako je tu rijeku nemogu�e zaustaviti. A upravo to je ono �to mi tako �esto �inimo. Poput balvana �to se isprije�e i ometaju vodotok rijeke, i mi se gr�evito hvatamo za materijalne stvari (novac, polo�aj, imetak, mo�) gdje tra�imo oslonac i sigurnost. Na taj na�in blokiramo dinami�ni tok rijeke �ivota, ostajemo poput �koljki priljepljeni za dno, gubimo na pokretljivosti, vitalnosti i slobodi. Tko, dakle, uspije mnogo toga ostaviti, taj ima slobodna "krila", taj kona�no mo�e poletjeti u visine i promatrati �ivot iz pti�je perspektive, koja je stvorena da leti. Gledano iz te perspektive, otvaraju se novi horizonti, �ivot poprima potpuno novo zna�enje, a �ovjek kona�no mo�e prona�i samoga sebe.

Mentalna sloboda
Svjesno ili nesvjesno, jo� iz samoga djetinjstva svi mi nosimo u sebi nebrojene "zapovijedi/naredbe" �to i kakvi trebamo biti. One zahtijevaju od nas da budemo �to bolji, savr�eniji, ljudskiji... U neku ruku, dobro nije nikada dovoljno dobro, zbog �ega se ne mo�emo radovati vlastitome uspjehu. Imamo osje�aj da nam vrijeme odmi�e, te da nikada ne�emo posti�i savr�enstvo. Indirektno, �elimo sve uraditi sami, dokraja, perfektno i bez pomo�i drugih. Evo nekih od tih "naredbi":

1. "Budi dobar i ne grije�i!"
2. "Po�uri!"
3. "Budi jak, stisni zube!"
4. "Napregni se, ne �tedi truda!"
5. "Nastoj svima ugoditi i budi prema svima dobar!"

Mirna i zadovoljna starost nudi mogu�nost da se kona�no oslobodimo tih "naredbi" i postignemo mentalnu/du�evnu slobodu. Put do nje pak nije nimalo jednostavan niti kratak. Moramo, naime, prevladati uhodane automatizme u na�inu razmi�ljanja, predrasude, mi�ljenje i o�ekivanja drugih, te staviti sebe i svoje potrebe u prvi plan. To nije bolesni egoizam, ve� svijest o vlastitoj vrijednosti i briga za sebe. Dakle, umjesto "naredbi", trebamo si dopustiti npr. sljede�e:

1. umjesto da uvijek i u svemu budemo savr�eni, bez ne�iste savjesti prihvatiti vlastite neuspjehe, propuste, pogre�ke
2. umjesto da neprestano �urimo, tr�imo, idemo svjesno polagano kroz �ivot, odn. stojimo u mjestu, odmaramo
3. umjesto da uvijek budemo jaki, smijemo biti slabi, potrebiti, prihva�amo tu�u pomo�
4. umjesto da se stalno napre�emo i tro�imo zadnje rezerve snage, �elimo predahnuti, opustiti se, (do)pustiti nek' drugi podme�u le�a
5. umjesto da nastojimo svima ugoditi, vodimo ra�una o sebi, uzimamo si slobodu kazati "ne", ako je previ�e ili nepodobno

Pravi ton
Ovo razmi�ljanje o zadnjim pitanjima �elimo zavr�iti jednom kratko pri�om iz Armenije, gdje je - tako pri�a - �ivio jedan bra�ni par. Mu� je bio poznat, slavan violinist, koji je nastupao na najpoznatijim koncertima diljem zemlje. Me�utim, �to je vi�e stario, sve je vi�e svirao samo pojedine skladbe. Kada su ga snaga i vid ve� bili dobrano izdali, svirao je samo jedan jedini ton. Njegovoj supruzi, znaju�i kakav je vrsni glazbenik bio, to bija�e dosadno, pa jednoga dana po�e na koncert u grad. Vrativ�i se s koncerta, odu�evljeno re�e mu�u:
- Na koncertu je bilo puno violinista, koji su svirali sve mogu�e izvedbe, a ti svira� samo jedan te isti ton?!
Na to mu� odgovori:
- Oni jo� uvijek tra�e pravi ton!

Kao iskusni i vrsni poznavatelji �ivota, �elim Vam da na kraju uspijete prona�i pravi ton.

Marijan Markoti�

(objavljeno u: "Katoli�ki Tjednik", br. 50,16.12.2007, str. 28)

Prvi dio / Drugi dio / Tre�i dio